1
ŠTA JE NADLEŽNOST, KOJE SU JOJ VRSTE I OBJASNITE SVAKU NADLEŽNOST POSEBNO!
Državni organi zakonodavne, izvršne i sudske djelatnosti, kao i službene osobe
unutar tog organa, u vršenju svojih javnih ovlaštenja, obavljaju mnoštv
povjerenih im poslova. Svaki organ zasebno, ne može biti ovlašten za obavljanj
svih poslova, niti može određeni posao u cijelosti provesti, uključujući u t
prvostepeno i drugostepeno postupanje. Nadležnost možemo promatrati u
objektivnom i subjektivnom smislu. U objektivnom smislu, nadležnost je djelokrug
poslova jednog državnog organa.U subjektivnom smislu, nadležnost možemo
promatrati s dvije pozicije i to:
a) nadležnost s pozicije državnog organa,
b)nadležnost s pozicije stranaka.
Nadležnost definiramo kao skup ovlaštenja koja kao pravo i dužnost, pripadaju
državnom organu. Ovlaštenja državnih organa manifestiraju se kao poslovi i
radnje koje obavljaju državni organi. Nadležnošču nazivano i djelokrug poslova ili
jurisdikcija nekog organa. Imajući sve u vidu, nadležnost definiramo kao pravo i
dužnost određenog državnog organa, pravnog lica ili službene osobe da preuzme,
ispita, poduzme ili riješi neke radnje ili jedan predmet (slučaj) u ime i za račun
države ili druge pravne organizacije.
Za nadležnost kažemo da je to i pravo i obaveza državnog organa da, na određenoj
teritoriji, obavlja određene poslove.
Nadležnost je određena (propisana) pravnim normama, najčešće, onim normama
kojima je uređena i materija državnog posla (određena državna oblast). Norme
koje uređuju nadležnost nogu biti najvišeg (ustavnog) nivoa, ali i zakonom ili
drugim temeljnim normama i nižeg, pogotovo supsidijarnog (dopunskog) značaja.
Nadležnost se može i odrediti. Određivanje nadležnosti organa može se obaviti u
slučaju iznenadne potrebe, te u takvoj ad hoc situaciji viši organ propisuje koji će
niži organ, u konkretnom predmetu, rješavati predmet.
U zavisnosti od kriterija, koje koristimo za razvrstavanje oblasti djelatnosti
državnih organa, razlikujemo šest nadležnosti:
1. prema kriteriju određivanja državnog ili drugog organa: a. apsolutna i b.
relativna nadležnost, 2. Stvarna nadležnost, 3. Mjesna (teritorijalna) nadležnost, 4.
Funkcionalna nadležnost: a. Personalna nadležnost i b. Nadležnost po vrijednosti
predmeta spora, 5. Isključiva i podijeljena nadležnost.
APSOLUTNA NADLEŽNOST: Apsolutna nadležnost razgraničava nadležnost
državnih organa. Ona
daje odgovorna pitanje: koji državni organ je nadležan da raspravlja pravnu
stvar? Ona daje odgovor koji je nadležan državni organ ili pravno lice, da li je u
pitanju neki upravni ili sudski ili drugi državni organ ili druga drštvena ili
politička asocijacija. Apsolutna nadležnost razgraničava nadležnost državnih
organa dvojako: 1. u odnosu na domaće državne organe, 2. u odnosu na
2
međunarodne organe i sudove.
RELATIVNA NADLEŽNOST: daje razgraničenje među državnim organima,
nakon apsolutne određenosti državnog organa. Relativna nadležnost određuje,
razgraničava nadležnost državnog organa, unutar svoje vrste. Razgraničenje
između dvije vrste nekog državnog organa predstavlja relativnu nadležnost.
STVARNA NADLEŽNOST: je podvrsta relativne nadležnosti. Ona predstavlja
pravo i dužnost jednog državnog organa, unutar svoje strukture, da rješava
određene državne poslove (djelatnosti) u prvom stepenu. Ova nadležnost određena
je onim propisima kojim se uređuju poslovi državnih organa, prije svega
zakonima, a isto tako, i podzakonskim aktima koji šire utvrđuju nadležnos nekog
državnog organa Stvarna nadležnost je ishodište i za neke druge nadležnosti. U
prvom redu možemo spomenuti hijerarhijsku nadležnost. Prema ovoj nadležnosti
državni organ ili službeno lice u državnom organu, nadležni su za određene
djelatnosti u zavisnosti od položaja koji oni uživaju na hijerarhijskoj ljestvici
državnog organa.
MJESNA NADLEŽNOST: Iz pojma stvarne nadležnosti ne vidimo konkretno,
koji državni organ treba rješavati konkretan predmet. Koristeći pravila
određivanja mjesne nadležnosti određuje se područje
(teritorijalni momenat) na kojem državni organ može obavljati državne poslove,
naznačene u stvarnoj nadležnosti. Pravilima mjesne nadležnosti vrši se
individualno određivanje nadležnog državnog organa. Ukoliko mjesna nadležnost
nije određena načelom forum legale, a što je pravilo, u sudskim sporovima, odredit
će mjesnu nadležnost viši sud (ili nadležni viši državni organ) svojom odlukom
(forum iudiciale). Viši sud je u obavezi da odredi mjesnu nadležnost u slučaju
spora, ako mu se obrati neki nenadležni organ (sud). Takav način određivanja
mjesne nadležnosti može biti dvojak, te tada ralikujemo:
a. postupak prenošenja mjesne nadležnosti s jednog državnog organa na drugi, a
to se zove delegacija (forum delegatum). Delegacija može biti nužna i svrsishodna.
Nadležni viši državni organ (sud) će odrediti mjesno nenadležni organ za nadležni
po nužnoj delegaciji, ako mjesno nadležni organ iz objektivnih razloga ne može
nikako voditi postupak nadležnog mjesnog organa.
Svrsishodna delegacija će se primjeniti od strane višeg državnog organa, u slučaju
ako bi postupanje mjesno nadležnog organa bilo nesvrsishodno (načelo: forum non
conveniens).
b. u postupku određivanja mjesno nadležnog organa, kada to nije moguće odrediti
4
podijeljenu.
Isključiva nadležnost (domaine reserve) je takva nadležnost, prema kojoj su
određene djelatnosti države isključivo povjerene državi, a ne međunarodnoj
zajednici ili nekim drugim državama ili međunarodnim organizacijama.
Podijeljena nadležnost je nadležnost data državi, kao i međunarodnoj zajednici (ili
drugim međunarodnim subjektima). Isključiva i podijeljena nadležnost može biti
primjenjena i unutar jedne države. U Bosni i Hercegovini, Ustavom BiH,
definirane su isključive i podijeljene nadležnosti.
OBJASNITE ATRAKCIJU NADLEŽNOSTI I NADLEŽNOST KAO
PROCESNU PRETPOSTAVKU
NADLEŽNOST KAO PROCESNA PRETPOSTAVKA: Državi organ nije
nadležan da rapravlja o predmetu koji nije u njegovoj nadležnosti- Zato, kada
primi predmet u postupak, državni organ cijeni da li je ili nije nadležan za njega.
Državni organ prema podnesku, kao i prema svojim podacima s kojim raspolaže,
cijeni svaki podnesak i na temelju tog, svoju nadležnost. Ukoliko se u toku
postupka promijene okolnosti, kako one mimo volje stranaka, tako i one
prouzrokovane njihovom voljom (npr. Smanjenjem vrijednosti predmeta,
tužbenog zahtjeva i sl.) tada nadležnost državnog organa ostaje i dalje (tzv
ustaljena nadležnost – perpetuatio fori) bez obzira što bi bio nadležan neki drugi
državni organ, iste vrste a različite kategorije. Pravilo perpetuatio fori, neće se
primjenjivati, ako u predmetu dođe do druge promjene, po volji stranaka (ako
tužitelj poveća tužbeni zahtjev i sl.). Povrede odredbi apsolutne i stvarne
nadležnosti vode apsolutnoj ništavosti rješenja i presuda nenadležnih organa.
Apsolutno nenadležni organ, po saznanju o nenadležnosti, poništava sve radnje
koje je poduzeo, te odbacije podnesak (npr. tužbu). Između organa koji imaju istu
nadležnost, ali su mjesno vezani za tačno određen teritorij, utvrđeno je
jurisdikciono područje. Jurisdikciona područja su utvrđena tako da se
međusobom ne prekjapaju, a da je cijeli državni prostor pokriven njima.
ATRAKCIJA NADLEŽNOSTI: Ukoliko je određeni državni organ nadležan u
nekom sporu, pa iz spora nastane više drugih sporova, vezanih za taj predmet,
tada će državni organ, koji je mjesno (nekad i stvarno) nadležan za prvi predmet,
biti nadležan i za predmete, proistekle iz iste ili slične, vezane problematike. U tom
slučaju govorimo o atrakciji (privlačenju) nadležnosti. Načelom atrakcije
(privlačnosti) nadležnosti ostvaruje se načelo ekonomičnosti postupanja, jer se s
najmanje vremena i sredtsva rješava veliki broj predmeta, pred jednim državnim
organom i najčešće, jednim sudijom. Koristeći ovaj princip i ovu nadležnost, sud
zauzima jedan stav o predmetima, što doprinosi ujednačavanju kriterija za
rješavanje više predmeta. U zavisnosti da li se mijenja samo mjesna nadležnost ili
se mijenja i stvarna nadležnost, razlikujemo: - nepotpunu i - potpunu atrakciju-.
5
Nepotpunom atrakcijom mijenja se samo mjesna nadležnost. Brojni su primjeri
ove promjene mjesne nadležnosti, posebno u predmetima izvršnog i stečajnog
postupka.
Potpunom atrakcijom se mijenja i mjesna, ali i stvarna nadležnost. To će, npr. biti
u sporovima o bračnim i paternitetskim odnosima.
ŠTA JE NADLEŽNOST, KAKO NASTAJE SUKOB NADLEŽNOSTI I KAKO
SE RJEŠAVA?
Nadležnost je pravo i dužnost određenog organa da riješi određenu upravnu stvar.
Svaki organ, dužan je "da se pridržava svoje nadležnosti u pozitivnom i
negativnom smislu, tj. Ne smije raditi posao na koji nije nadležan, a ne smije se ni
uzdržavati od poslova za koje je nadležan. Poštivanje odredaba o nadležnosti u
upravnom postupku je dužnost od posebno velike pravne važnosti. Zato svaki
organ u toku cijelog postupka pazi na nadležnost po službenoj dužnosti.
SUKOB NADLEŽNOSTI
Pozitivan i negativan sukob nadležnosti
Pozitivan sukob nadležnosti postoji u slučaju kad 2 ili više organa prisvajaju pravo
rješavanja određene upravne stari pa i vode postupak i donose rješenja. Negativan
sukob nadležnosti nastaje kad jedan ili više organa odbiju rješavanje o određenoj
upravnoj stvari.
Nadležnost za rješavanje sukoba nadležnosti
Sukob nadležnosti u upravnom postupku na nivou Federacije rješava Vlada FBiH
i Vrhovni sud FBiH.Vlada je nadležna za rješavanje međusobnih sukoba
nadležnosti federalnih organa uprave, sukoba između federalnih organa uprave i
federalnih ustanova, kao i između federalnih ustanova.
Pokretanje i rješavanje sukoba nadležnosti
Vrhovni sud FBiH nadležan je za rješavanje sukoba nadležnosti između FBiH i
kantona, kao i sukoba između 2 kantona, bilo da se radi vladama, organima
uprave ili institucijama koje imaju javna ovlaštenja. Vrhovni sud rješava i sve
ostale sukobe nadležnosti koji nisu zakonom dati u nadležnost nekog drugog
organa ili suda. Slično zakonsko rješenje je i na nivou kantona, s tim što sukobe
rješava vlada kantona i najviši sud u kantonu. Na općinskom nivou, sukobe
nadležnosti općinskih službi za upravu i općinskih odnosno ustanova iste općine
rješava općinski načelnik. Sukob nadležnosti vlade kantona i općinskog načelnika,
kao i sukobe 2 ili više općina rješava najviši sud kantona. Iste odredbe primjenjuju
se i kad je umjesto općine u pitanju grad, s tim što najviši sud kantona rješava i
sukobe između grada i općine. Prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti mogu
podnijeti organ i stranka. Načelno ga podnosi: organ koji je posljednji rješavao o
konkretnoj stvari . Ako se radi o pozitivnom sukobu nadležnosti, tj. ako su o istoj
upravnoj stvari rješavala 2 organa i oba donijla rješenje, organ koji rješava sukob
nadležnosti poništiti će rješenje nenadležnog organa. Ako se radi o ne emotivnom
sukobu nadležnosti, biće poništen zaključak kojim se nadležni ogan izjasnio kao
7
autokratija.
Oblici države u odnosu na oblik vladavine:
Pod izrazom oblik «vladavine» označava se položaj šefa države, odnosno poglavara
države u vlasti te države. Oblik vladavine kao elemenat oblika države označava
organizaciju državnih organa. Organizacija državnih organa promatra se kroz
pitanja: pravnog položaja nosilaca suvereniteta i pravnog položaja poglavara
države.
Nosilac suvereniteta je jedna ili više osoba kojima u državi pripada najviša
politička vlast. Poseban pečat svokoj državi daje onaj koji predstavlja tu državu.
Prvi čovjek
države, osoba koja je, vodi naziva se šef države ili poglavar države. Poglavar
države je jedna ili više osoba koji predstavljaju državu i vani i unutar te države. U
državama, označenim kao republike, poglavar države se naziva predsjednikom
dok je u monarhijama to monarh. Što se tiče uloge šefa države u provođenju
nadležnosti u unutarnjoj politici, ona je toliko važna da se često tip države
određuje po ulozi šefa države. To je kod onih država kod kojih je uloga šefa države
veoma drugačijenuta, pa na osnovu tog razlikujemo: predsjednički tip države i
polupredsjednički tip države, ali isto tako i podjelu država na monarhiju,
republiku i diktaturu (ranije tiraniju).
Monarhija (grč. monarchia – isključiva vladavina) predstavlja takav oblik vlasti u
kome je šef države, fizičko lice, monarh (car, kralj, veliki vojvoda, šah, knez,
sultan, emir i sl.), koji, po pravilu, dolazi nasljednim putem, a vlast obavlja
najčešće doživotno. Monarh je vladar, koji uvjek sam vlada, na
prijesto dolazi najčešće nasljedno, a koji je tek u novije doba ograničen normama
(zakonom), dok je njegova odgovornost izuzeta od zakona. On uvijek ističe da
njegova vlast dolazi od Boga, a ne od ljudi, i zato njegova odgovornost nije prema
ljudima, već prema Bogu. Monarh ima sljedeće privilegije: a. nasljednost, b.
doživotnost, c. ne odgovara za svoje postupke, d. nepovredivost (napad na
monarha je najstrože zabranjen i najstrože se kažnjava).
Republika (lat. res publica – javna stvar) je takav oblik državne vlasti u kome šef
države dolazi na prijesto izborom, obavlja funkciju određen vremenski period na
koju je izabran (mandat), a za svoje aktivnosti pravno je i politički odgovoran. U
današnjem smislu, za republiku, kao oblik državne vlasti, karakteristična su
načela: izbornost, (koja se ostvaruje kroz neposredne izbore ili posredno putem
posrednih tijela ili birača (elektora), smjenjivost i odgovornost za postupke, koja se
ostvaruje kroz obavljanje povjerenih funkcija. Republike dijelimo na nekoliko
vrsta:
- predsjednička republika je oblik vladavine, u kojoj šef države, predsjednik ima
ovlaštenja i šefa države i predsjednika vlade,
- parlamentarna republika je oblik vladavine, u kojoj postoji šef države, ali i šef
vlade, koji je odgovoran parlamentu,
