Istorijski razvoj upravljanja ljudskim resursima
S E M I N A R S K I R A D
Iz
Predmeta:
MENADŽMENT LJUDSKIH RESURSA
Tema:
ISTORIJSKI RAZVOJ UPRAVLJANJA LJUDSKIM RESURSIMA
Profesor: Student:
Dr Marijana Aleksić Glišović Ružica Milošević
Br.indeksa:142 /2019
Kragujevac, januar 2020.
2
SADRŽAJ:
1. UVOD………………………………………………………………………………..3
2. LJUDSKI RESURSI, LJUDSKI POTENCIJALI I LJUDSKI KAPITAL……..4
2.1.
Pojam ljudskih
resursa………………………………………………………...4
2.2.
Pojam ljudskih
potencijala...……………………………………………..........4
2.3.
Koncepcija ljudskog
kapitala...………………………………………………..5
2.4.
Specifičnosti ljudskih
potencijala...…………………………………………....6
2.5.
Pojam
i
određenje
upravljanja
ljudskim
resursima…………………………7
3. ISTORIJSKI PROCES UPRAVLJANJA LJUDSKIM RESURSIMA………….9
4. CILJEVI UPRAVLJANJIMA LJUDSKIM RESURSIMA……………………..12
5. PROCES UPRAVLJANJA LJUDSKIM RESURSIMA…………………………13
6. ZAKLJUČAK………………………………………………………………………25
7. LITERATURA……………………………………………………………………..26

4
2.
LJUDSKI RESURSI, LJUDSKI POTENCIJALI I LJUDSKI KAPITAL
2.1.
Pojam ljudskih resursa
Pojam ljudski resursi (engl. Human Resources – HR) označava skup ili ukupnost svih zaposlenih
u jednom preduzeću ili organizaciji uopšte. Ovo je moderan pojam, koji je ušao u upotrebu
posljednjih decenija XX vijeka. Izraz ljudski resursi potencira menadžerski pristup; ljudi se
posmatraju kao ključni, najvažniji resurs u organizacijama. Kao sinonim za ljudske resurse
koristi se izraz ljudski potencijali.
Izraz ljudski resursi je zamenio zastarele izraze, kao što su: kadrovi, personal ili uopšteni pojam
zaposleni. Ovo su izrazi koji se kod nas koriste kao sinonimi. Takođe je u upotrebi izraz osoblje.
Za sve njih karakteristično je da označavaju skup ljudi zaposlenih u jednom ili više preduzeća ili
organizacijama.
Pojam ljudski resursi se specifično koristi unutar teorijsko-metodološke građe nauke koja se
naziva upravljanje ljudskim resursima. Shodno tome, ovaj izraz treba razumeti kao osnovnu
kategoriju ove nauke. Izraz ljudski resursi ukazuje na to da se ljudski rad ovde posmatra kao
resurs. Time se naglašava ključna karakteristika ljudi koji su zaposleni u organizaciji – oni su
zaposleni, odnosno angažovani, od strane i u funkciji cjelokupne organizacije, sa ciljem
ostvarivanja dobiti odnosno zadovoljavanja neke opšte društvene potrebe. Otuda proizlazi
upravljanje (menadžment) ljudskim resursima, kao potreba i zadatak menadžmenta organizacije,
radi njihovog uspešnijeg – efektivnijeg i efikasnijeg korišćenja, sa krajnjim ciljem da se ostvari
određena dobit odnosno da se zadovolji određena opšta društvena potreba.
2.2.
Pojam ljudskih potencijala
Ljudski potencijali su ukupna znanja, vještine, sposobnosti, kreativne mogućnosti, motivacija i
odanost kojom raspolaže neka organizacija (ili društvo).
To je ukupna intelektualna i psihička energija koju organizacija može angažovati na ostvarivanju
ciljeva i razvoja poslovanja.
5
Upravljanje ljudskih potencijala čini niz međupovezanih aktivnosti i zadataka menadžmenta i
organizacija usmerenih na osiguravanje adekvatnog broja i strukture zaposlenih, njihovih znanja,
veština, interesa, motivacije i oblika ponašanja potrebnih za ostvarivanje aktuelnih, razvojnih i
strategijskih ciljeva organizacije.
Osnovne aktivnosti koje obuhvata upravljanje ljudskim potencijalima su:
•
Strategijski menadžment ljudskih potencijala
•
Planiranje potrebnog broja i strukture zaposlenih
•
Analiziranje i oblikovanje poslova i radnih mesta
•
Pribavljanje, izbor, uvođenje i raspoređivanje osoblja
•
Praćenje i ocenjivanje uspešnosti
•
Motivacija i nagrađivanje
•
Obrazovanje i razvoj zaposlenih
•
Stvaranje adekvatne organizacijske klime i kulture
•
Socijalna i zdravstvena zaštita
•
Radni odnosi
•
Različite usluge zaposlenima
Ove aktivnosti vezane su za svakodnevne probleme poslovanja i razvoja u smislu kakva je vizija
poslovanja u budućnosti i ljudi koji ga razvijaju, koji su zahtevi rada i poslovanja trenutno i za
budućnost, koliko ljudi je potrebno za poslovanje, koje strategije upravljanja ljudskim
potencijalima treba sprovoditi, kako privući najbolje i najsposobnije ljude i kako ih zadržati, a
kako se osloboditi nesposobnih, kako najbolje iskoristiti potencijale zaposlenih i razvijati ih,
kako nagraditi one koji najbolje rade, kako osigurati da svi zaposleni imaju znanja i vještine i da
ih razvijaju, kako omogućiti uslove u kojima će zaposleni biti visoko motivisani i usmeravati
svoje potencijale i energiju na uspešno ostvarivanje postavljenih zadataka, kako optimalno
uskladiti razliĉite ciljeve razliĉitih interesnih grupa, kako uspešno upravljati konfliktima i kako
pomoći zaposlenima da uspešno rešavaju lične probleme da bi svoju intelektualnu energiju
usmerili na rad.
Ova pitanja od presudne su važnosti za upravljanje ljudskim potencijalima, koje je u sprezi sa
ostalim funkcijama organizacije u smislu ostvarivanja ciljeva organizacije i njenog prosperiteta.
2.3.
Koncepcija ljudskog kapitala
U današnje vreme najvažnija koncepcija pristupu intelektualnom kapitalu predstavlja zapravo
ljudski kapital, mada su njegovo značenje isticali i neki klasični ekonomisti početkom 18. veka
(Adam Smith), nadalje i Marks i Marshal, a jedan od najznačajnijih autora i začetnika koncepta
ljudskog kapitala je Schultz, koji smatra da ulaganje u ljudski kapital treba posmatrati kao

7
2.5.
Pojam i unapređenje upravljanja ljudskim resursima
Termin upravljanje ljudskim resursima (ULJR ili Human Resource Menagement – HRM) se
ĉesto koristi da označi dva različita koncepta.
(1)
S jedne strane, HRM1 je samo drugi, savremeniji naziv za naučnu disciplinu koja se
ranije nazivala kadrovski ili personalni menadžment. Termin upravljanje ljudskim resursima
prihvaćen je krajem 1970-tih i početkom 1980-tih godina XX veka.
(2)
S druge strane, izraz se upotrebljava i u smislu označavanja određenog pristupa
upravljanju ljudima, suštinski različitog od personalnog menadžmenta. U ovom drugom smislu,
HRM je više od samog naziva, jer „takođe sugeriše i jednu drugačiju filozofiju koja se tiče
izvršavanja organizacionih aktivnosti orijentisanih na same ljude, filozofiju koja je za savremenu
organizaciju efektivnija od ’tradicionalnog’ personalnog menadžmenta.“
Postoji i šire mišljenje, prema kojem pojam upravljanje ljudskim resursima ima četiri različita
značenja:
•
naučna disciplina
•
menadžerska funkcija
•
posebna poslovna funkcija u organizaciji
•
specifična filozofija menadžmenta
U opštem smislu, upravljanje ljudskim resursima se može definisati kao „oblast nauke o
organizaciji koja se bavi proučavanjem svih aspekata zaposlenih u organizaciji.“
Upravljanje ljudskim resursima se definiše i kao „formalna struktura u okviru organizacije
odgovorna za sve odluke, strategije, faktore, principe, operacije, prakse, funkcije, aktivnosti i
metode koji se odnose na upravljanje (menadžment) ljudima.“
Uzimajući u obzir gore navedene stavove, a imajući u vidu naučno-istraživački aspekt,
upravljanje ljudskim resursima ćemo definisati kao naučnu disciplinu koja se bavi istraživanjem i
razvojem kreativnog potencijala angažovane i neangažovane radne snage, sa ciljem usklađivanja
znanja, veština, iskustva i kvalifikacija radne snage sa potrebama, ciljevima, strategijom i
politikom poslovnih i uopšte društvenih organizacija. Ovako definisana, nauka upravljanja
ljudskim resursima svrstava se u klasu menadžerskih nauka. Opšti cilj HRM je efikasnije i
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti