Uticaj saobracajne politike na optimizaciju razvoja saobracajnog sistema
VISOKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
ZA MENADŽMENT U SAOBRAĆAJU - NIŠ
ZAVRŠNI R A D
UTICAJ SAOBRAĆAJNE POLITIKE NA OPTIMIZACIJU
RAZVOJA SAOBRAĆAJNOG SISTEMA
MENTOR: STUDENT:
Dr.Veroljub Mladenović
Niš, 2014.
SADRŽAJ:
UVOD……………………………………………………………………………………..1
1.POJAM I SADRŽAJ SAOBRAĆAJNE POLITIKE………………………...……2,3,4,5
2.STRATEGIJSKI CILJEVI SAOBRAĆAJNE POLITIKE…………………….6,7,8,9,10
3.NAČELA SAOBRAĆAJNE POLITIKE………………………………………………11
3.1.Integralno jedinstvo privrede i saobraćaja……………………………..……….11,12
3.2.Koordinacija saobraćaja između pojedinih grana…………………….13,14,15,16,17
3.3.Korišćenje prirodnih,geografskih i ekonomskih uslova…………………….17,18,19
3.4.Načela društvene rentabilnosti……………………………………………...…..20,21
4.MERE ZA SPROVOĐENJE SAOBRAĆAJNE POLITIKE…………………...22,23,24
ZAKLJUČAK……………………………………………………………………………25
LITERATURA

1.POJAM I SADRŽAJ SAOBRAĆAJNE POLITIKE
Saobraćajna politika je nauka i veština upravljanja saobraćajnom delatnošću kao jednim
od načina upravljanja državnim poslovima. Saobraćajna politika je deo ukupne politike
države (društva) i predstavlja deo njegove ekonomske, industrijske, investicione,
socijalne, ekološke politike, politike zapošljavanja i dr. Saobraćajna politika na nivou
države, bilo da je u vidu preporuka ili zakonom nametnutih obaveza, predstavlja način
kojim organi vlasti podstiču razvoj delatnosti. Za ostvarivanje ciljeva preduzimaju se
mere za optimalni razvoj svih grana saobraćaja u okviru saobraćajnog sistema zemalja.
Osnovni zadatak saobraćajne politike jeste uspostavljanje optimalne strukture
saobraćajnog sistema, koja se ispoljava kroz smanjenje učešća troškova prevoza u ceni
materijalnih proizvoda.
Strategijski ciljevi savremene saobraćajne politike su:
• zadovoljavanje društvenih potreba u prevozu, kako putnika, tako i materijalnih dobara;
• jednaki uslovi privređivanja za sve prevoznike u uslovima konkurencije na tržistu
prevoznih usluga;
• postizanje drustvene rentabilnosti u saobraćaju;
• slobodan izbor prevoznog sredstva;
• uvažavanje ekonomskih, ekoloških, energetskih i drugih prednosti pojedinih
saobraćajnih grana (prevozilaca);
• stvaranja optimlanog saobraćajnog sistema i njegove kompatibilnosti sa jedinstvenim
evropskim saobraćajnim sistemom.
Ostvarivanje ciljeva saobraćajne politike zasniva se na sledećim osnovnim načelima:
• integralnom jedinstvu i povezanosti privrede i saobraćaja;
• jedinstvu saobraćajnog sistema;
• optimalnom korišćenju prirodnih, geografskih i ekonomskih uslova;
• maksimalnom sniženju transportnih troškova;
• opštedruštvene rentabilnosti.
U savremenim uslovima saobraćajna politika mora se jasno definisati, a onda i dosledno
sprovesti. Za njeno sprovođenja mora postojati odgovarajuća aparatura i institucionalna
infrastruktura (zakoni, propisi, pravila, organi i tela za sprovođenje i kontrolu, itd.).
Saobraćajnu politiku države, po pravilu, definišu organi nadležni za saobraćaj, ali u
skladu s širim društvenim ciljevima. Stoga se ona usvaja na nivou vlade i skupštine, kao i
na nadnacionalnom niovu (EU). Najvažniji organ za definisanje saobraćajne politike, kao
i za njeno sprovođenje, jeste Ministarstvo saobraćaja. Sprovođenje zahteva saradnju i
sinhronizovane akcije sa drugim ministarstvima, kao i sa institucijama i organima na
različitim nivoima.
2
“Prvi deo saobraćajne politike odnosi se na period od 1991 – 2000. godine koja je
definisana u “Beloj knjizi” EU – White Paper on Common Transport Policy – a odnosi se
na procese liberalizacije, deregulacije i harmonizacije saobraćaja.
Liberalizacija sobraćajnog tržišta podrazumeva slobodan protok robe, ljudi, usluga i
kapitala bez restrikcija, tranzitnih dozvola i sl.
Deregulacijom se podstiče preduzetništvo, korektni uslovi konkurencije i podsticanje
segmenata od javnog interesa – razvoj infrastrukture, poboljšanje bezbednosti i sl.
Harmonizacija se odnosi na usaglašavanje propisa i uslova privređivanja za sve
saobraćajne grane – harmonizacija troškova puta, usklađenje ekoloških i bezbednosnih
zahteva, raspoređivanje eksternih troškova na korisnike i sl.
Ovako koncipirana saobraćajna politika donesena je u cilju unapređenja Transevropske
saobraćajne mreže – TEN, zatim boljeg povezivanja članica i razvoja domaćih mreža, a
sve u skladu sa pravilima o zaštiti životne sredine. Osnovni cilj TEN politike jeste da se
nacionalne saobraćajne mreže usklade i uvežu u jedinstvenu evropsku mrežu i otklone
uska saobraćajna grla.
Drugi deo saobraćajne politike odnosi se na period od 2001 do 2010 godine i sadržana je
u knjizi “Evropska saobraćajna politika do 2010 – vreme za odluke” i fokusira se na
savremene saobraćajne tehnologije. Utvrđen je razvojni koncept intermodalnosti prema
kome su različiti vidovi saobraćaja komplementarni. Usvojeno je nešto vise od 60 mera
pomoću kojih se nastoji poboljšati ekologija u drumskom saobraćaju, podstaći
revitalizaciju železnica, unaprediti pomorski saobraćaj i saobraćaj na unutrašnjim
plovnim putevima i pojačati kontrolu u vazdušnom saobaraćaju”
Dugoročni ciljevi saobraćajne politike EU mogu se svrstati u nekoliko sledećih tačaka:
-Razvoj Transevropske mreže,
-Pravično određivanje cena u saobraćaju,
-Zaštita životne sredine,
-Poboljšanje bezbednosti u saobraćaju,
-Povećanje društvene odgovornosti i kulture u saobraćaju,
-Jačanje unutrašnjih tržišta i
-Jačanje spoljne dimenzije – tranzitni saobraćaj i izvoz usluga.
3
http://www.makroekonomija.org/-jovo-drobnjak/saobracaj-srbije/

8. Strategija za smanjenje siromaštva u Srbiji.
9. Strategija za razvoj saobraćaja Srbije od 2008. do 2015 godine (“Službeni glasnik RS”
br. 55/05, 71/05 i 101/07)”
.
10.Ostali dokumenti koji se ponaosob bave uređenjem pojedinih vidova saobraćaja.
Svakako, uz sve ove dokumente treba pomenuti i Regionalni projekt infrastrukture
Balkana – “REBIS Transport”, koji je osnovni dokument za regionalna saobraćajna
povezivanja.
Politika saobracaja izaziva opštu polemiku.Preduzeća i potrošači traže veći broj boljih
saobraćajnih usluga. Ne podnose kašnjenja i zahtevaju poboljšanje usluga. U isto vreme,
isti učesnici kao deo široke javnosti,zabrinuti su zbog buke, saobraćajnih nesreća i uticaja
saobraćaja na životnu sredinu. Veliki i težak izazov koji se postavlja pred politiku
saobraćaja jeste da se pronađe i uspostavi optimalna ravnoteža između ovih problema,
kao i da se donese saobraćajna politika koja će biti održiva sa ekonomskog, društvenog i
ekološkog stanovišta.
5
http://www.ms.gov.rs/
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti