Bračni ugovor kao instrument predupređivanja imovinskih sporova: osvrt na pravni sistem r. Srbije
INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARU
DEPARTMAN ZA PRAVNE NAUKE
Jasmina Nik
š
i
ć
BRA
Č
NI UGOVOR KAO INSTRUMENT PREDUPRE
Đ
IVANJA
IMOVINSKIH SPOROVA IZME
Đ
U SUPRU
Ž
NIKA SA POSEBNIM
OSVRTOM NA PRAVNI SISTEM R
.
SRBIJE
(Doktorska disertacija)
Mentor: prof. dr. Suad Hamzabegovi
ć
Novi Pazar, jun 2021. god.
INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARU
DEPARTMAN ZA PRAVNE NAUKE
BRA
Č
NI UGOVOR KAO INSTRUMENT PREDUPRE
Đ
IVANJA
IMOVINSKIH SPOROVA IZME
Đ
U SUPRU
Ž
NIKA SA POSEBNIM
OSVRTOM NA PRAVNI SISTEM R
.
SRBIJE
(doktorska disertacija)
msc Jasmina Nik
š
i
ć
Novi Pazar, jun 2021. god.

Clara pacta, boni amici.
Č
ist ra
č
un, duga ljubav.
Latinska izreka
SADR
Ž
AJ
1.
DIO ..................................................................................................................................... 1
1.1.
U
VODNA RAZMATRANJA
................................................................................................... 1
1.2.
P
REDMET RADA
................................................................................................................. 2
1.3.
C
ILJEVI RADA
.................................................................................................................... 3
1.4.
H
IPOTEZE
.......................................................................................................................... 3
1.5.
M
ETODOLOGIJA RADA
....................................................................................................... 4
1.6.
S
TRUKTURA DOKTORSKE DISERTACIJE
.............................................................................. 4
2.
UGOVOR KAO OBLIGACIONI ODNOS .................................................................... 7
2.1.
P
OJAM UGOVORA
.............................................................................................................. 7
2.2.
S
LOBODA UGOVARANJA KAO PRINCIP OBLIGACIONOG PRAVA
........................................... 8
2.3.
U
SLOVI ZA ZAKLJU
Č
ENJE UGOVORA
.................................................................................. 9
2.3.1. Op
š
ti uslovi za zaklju
č
enje ugovora ......................................................................... 9
2.3.2. Posebni uslovi za zaklju
č
enje ugovora ................................................................... 11
2.3.2.1. Vrste formi ....................................................................................................... 12
2.4.
V
RSTE OBLIGACIONIH UGOVORA
..................................................................................... 13
2.5.
T
UMA
Č
ENJE UGOVORA
.................................................................................................... 16
2.6.
D
EJSTVA UGOVORA
......................................................................................................... 18
2.6.1. Op
š
ta dejstva ugovora ............................................................................................ 19
2.6.2. Posebna dejstva dvostranih ugovora ...................................................................... 20
2.6.2.1. Prigovor neispunjenog ugovora ....................................................................... 20
2.6.2.2. Garancija za pravna i materijalna svojstva stvari ............................................ 20
2.6.2.3. Prekomjerno o
š
te
ć
enje ..................................................................................... 21
2.6.2.4. Nemogu
ć
nost ispunjenja obaveze .................................................................... 22
2.6.2.5. Promijenjene okolnosti .................................................................................... 22
2.7.
P
RESTANAK UGOVORA
.................................................................................................... 23
2.7.1. Raskidanje ugovora ................................................................................................ 23
2.7.1.1. Sporazumni raskid ugovora ............................................................................. 23
2.7.1.2. Jednostrani raskid ugovora .............................................................................. 24
2.7.2. Poni
š
tenje ugovora ................................................................................................. 25
2.7.2.1. Ni
š
tavost ugovora ............................................................................................ 25
2.7.2.2. Ru
š
ljivost ugovora ........................................................................................... 26

5.3.1.1. Sposobnost za zaklju
č
enje bra
č
nog ugovora ................................................... 61
5.3.1.2. Saglasnost volja ugovornih strana ................................................................... 62
5.3.1.3. Uslovi u vezi sa predmetom i osnovom bra
č
nog ugovora ............................... 63
5.5.2. Formalni uslovi za zaklju
č
enje ugovora ................................................................. 64
5.3.1.4. Zna
č
aj i funkcija forme kod bra
č
nog ugovora ................................................. 68
5.6.
P
RESTANAK BRA
Č
NOG UGOVORA
.................................................................................... 70
5.6.1. Raskidanje bra
č
nog ugovora .................................................................................. 71
5.6.2. Poni
š
tenje bra
č
nog ugovora ................................................................................... 72
5.3.1.5. Ni
š
tavost bra
č
nog ugovora .............................................................................. 72
5.3.1.6. Ru
š
ljivost bra
č
nog ugovora ............................................................................. 73
5.6.3. Smrt kao uzrok prestanka bra
č
nog ugovora ........................................................... 73
5.7.
B
RA
Č
NI UGOVOR PREMA
N
ACRTU GRA
Đ
ANSKOG ZAKONIKA
R.
S
RBIJE
.......................... 74
5.8.
R
EGISTAR BRA
Č
NIH UGOVORA
–
MOGU
Ć
NOST UVO
Đ
ENJA
............................................... 78
5.9.
M
JERODAVNO PRAVO ZA BRA
Č
NE UGOVORE
................................................................... 81
5.10.
R
EGULATIVA
EU
U POGLEDU BRA
Č
NIH UGOVORA
........................................................ 86
6.
UPOREDNOPRAVNA ANALIZA BRA
Č
NOG UGOVORA .................................... 91
6.1.
I
TALIJANSKO PRAVO
....................................................................................................... 92
6.2.
N
JEMA
Č
KO PRAVO
.......................................................................................................... 95
6.3.
R
USKO PRAVO
................................................................................................................. 97
6.4.
A
USTRIJSKO PRAVO
......................................................................................................... 98
6.5.
Š
VICARSKO PRAVO
........................................................................................................ 101
6.6.
F
RANCUSKO PRAVO
....................................................................................................... 104
6.7.
B
RITANSKO PRAVO
........................................................................................................ 108
6.8.
G
R
Č
KO PRAVO
.............................................................................................................. 109
6.9.
M
A
Đ
ARSKO PRAVO
....................................................................................................... 110
6.10.
Š
VEDSKO PRAVO
......................................................................................................... 111
6.11.
P
RAVO
B
OSNE I
H
ERCEGOVINE
................................................................................... 112
6.12.
P
RAVO
C
RNE
G
ORE
..................................................................................................... 116
6.13.
H
RVATSKO PRAVO
...................................................................................................... 119
6.14.
Š
ERIJATSKO PRAVO
..................................................................................................... 123
7.
BRA
Č
NI UGOVOR U PRAKSI R. SRBIJE SA POSEBNIM OSVRTOM NA NOVI
PAZAR ................................................................................................................................... 129
M
ETODOLOGIJA ISTRA
Ž
IVANJA
............................................................................................ 129
7.1.
P
ROBLEM ISTRA
Ž
IVANJA
............................................................................................... 129
7.2.
P
REDMET ISTRA
Ž
IVANJA
............................................................................................... 129
7.3.
C
ILJ ISTRA
Ž
IVANJA
........................................................................................................ 130
7.4.
H
IPOTETI
Č
KI OKVIR ISTRA
Ž
IVANJA
............................................................................... 130
7.5.
K
ARAKTER I UZORCI ISTRA
Ž
IVANJA
.............................................................................. 131
7.6.
R
EZULTATI ISTRA
Ž
IVANJA
............................................................................................ 135
8.
ZAKLJU
Č
AK ............................................................................................................... 184
9.
LITERATURA .............................................................................................................. 188
10.
PRILOZI ........................................................................................................................ 192
10.1.
A
NKETA
...................................................................................................................... 192
10.2.
P
RIMJERI BRA
Č
NOG UGOVORA
.................................................................................... 197
10.3.
U
PIT I ODGOVOR
J
AVNOBELE
Ž
NI
Č
KE KOMORE
S
RBIJE
................................................. 207

to poku
š
ava
č
initi u mjeri u kojoj je mogu
ć
e kako ne bi, kasnije, me
đ
u supru
ž
nicima, do
š
lo do
sporenja u vezi imovinskih prava koja su ste
č
ena u braku.
Klju
č
ne rije
č
i:
bra
č
ni ugovor, imovinski odnosi supru
ž
nika, zajedni
č
ka imovina, posebna
imovina, imovinskopravni sporovi supru
ž
nika, porodi
č
no pravo, bra
č
no pravo, ugovori
supru
ž
nika, obligacioni odnosi.
Nau
č
na oblast:
pravna
U
ž
a nau
č
na oblast:
gra
đ
anskopravna
SUMMARY
The nuptial agreement as an attainment of modern law was established in order for the property
relations between spouses or future spouses to be resolved in advance and set on a sound basis.
Legally speaking, a nuptial agreement is a sort of binding relation with a specific subject,
parties, conditions and effect. The existence of a nuptial agreement excludes the legal property
regime.
Regulating the property relations between spouses is an issue as "old" as the marriage itself.
Property relations between spouses and extramarital partners were partly regulated even in the
Roman law through the institutes of dowries and wedding gifts. During the nineteenth century
the nuptial agreement was established in its present form. The nuptial agreement as such was
not accepted by the countries in which socialism ruled. However, at the beginning of the new
social order with the transition and transformation of the system, the nuptial agreement returned
within the positive legal regulations. It is the interruption of continuity that has led to this
institution being "neglected" in countries where there was a discontinuity.
The issue of the property between spouses is regulated differently in different countries. In this
way we arrive at different possibilities when it comes to concluding this type of contract
between spouses, future spouses or extramarital partners. The fact is that a very small number
of future spouses considers the regulation of property relations during the accession into
marriage, and that this issue is raised only in cases when the marriage ends. However, when it
comes to divorce, that is not the only issue. Precisely because the issue of property has not been
resolved before, it later leads to disputes between, now, the ex-spouses.
How much and to what extent the conclusion of a nuptial agreement can be significant for the
spouses depends on many factors and facts, primarily on the financial status of the spouses, but
it is also influenced by numerous other factors such as cultural, economic and general social
circumstances.
A nuptial agreement as an institute of family law, and within that, the marital law, is an option
that is available to spouses or extramarital partners so that there are no doubts regarding the
property acquired in marriage. How acceptable this manner of regulating property relations is
for the spouses is a question to which no general answer can be given.
In principle, in partnerships in which there is an overall intertwining of emotional, economic,
social life of the partners, it is very difficult to establish a regime, either legal or contractual,

1
1.
DIO
1.1. Uvodna razmatranja
Bra
č
ni ugovor kao institut porodi
č
nog prava predstavlja ugovor izme
đ
u supru
ž
nika ili budu
ć
ih
supru
ž
nika koji na taj na
č
in reguli
š
u svoje imovinske odnose. Zaklju
č
enjem bra
č
nog ugovora
isklju
č
uje se zakonski imovinski re
ž
im izme
đ
u supru
ž
nika.
Pitanje bra
č
nog ugovora moramo posmatrati kao pitanje regulacije imovinskih odnosa u braku
i pitanje zaklju
č
enja obligacionih ugovora izme
đ
u supru
ž
nika. Kroz historiju postavljano je
pitanje zaklju
č
enja obligacionopravnih ugovora i zme
đ
u supru
ž
nika u na
č
elu. Upravo iz tih
razloga, u doktorskom radu obra
đ
ujemo ugovore kao
č
isto obligacionoprave poslove jer je i
bra
č
ni ugovor jedna vrsta obligacionopravnog ugovora. Na taj na
č
in uvi
đ
amo koje su
specifi
č
nosti bra
č
nog u odnosu na ostale obligacionopravne ugovore. S obzirom na
osporavanja, tokom vremena, zaklju
č
enja obligacionopravnih ugovora izme
đ
u supru
ž
nika, u
odre
đ
enom dijelu obradili smo i ugovore koje supru
ž
nici mogu me
đ
usobno zaklju
č
iti.
Da bismo posmatrali razvoj ovog instituta morali smo obraditi regulaciju braka,
č
iji je
neodvojivi dio, i regulisanje imovinskih odnosa u braku jo
š
iz perioda rimskog prava. Kroz
historijat mo
ž
emo pratiti kako su promjene u pravnim sistemima i op
š
tim dru
š
tvenim prilikama
dovodile do razli
č
itog na
č
ina reglulisanja imovinskih odnosa izme
đ
u supru
ž
nika. Svakako,
posebna pa
ž
nja data je razvoju ovog instituta na na
š
im prostorima.
Egzistiranje bra
č
nog ugovora u pozitivnopravnom sistemu je relativno kratko. Doma
š
aji i
dejstva uvo
đ
enja ovog instituta se mogu samo nazirati s obzirom na vrijeme uvo
đ
enja.
Regulativa trenutno va
ž
e
ć
ih imovinskih odnosa, zakonskog i ugovornog re
ž
ima, zajedni
č
ke i
posebne imovine, predstavljena je u dijelu kojim obra
đ
ujemo pozitivnopravne propise u R.
Srbiji. Naime, predstavljeni su svi uslovi zaklju
č
enja, dejstva, va
ž
enje, doma
š
aji kao i prestanak
bra
č
nog ugovora.
Kako bi institute sagledali u svim njegovim varijacijama morali smo uzeti u obzir regulaciju
imovinskih odnosa u drugim zemljama i razli
č
itim pravnim sistemima, uklju
č
uju
ć
i i
anglosaksonski sistem. Na tom pregledu najbolje uo
č
avamo na koji sve na
č
in i uz upotrebu
kojih instituta se reguli
š
u imovinski odnosi izme
đ
u supru
ž
nika, kao i u kojim oblicima se
pojavljuje bra
č
ni ugovor.
2
Osim teorijskog dijela, zna
č
aj ovog doktorskog rada ogleda se u istra
ž
ivanju koje se bazira na
glavnoj i sporednim hipotezama kojima
ž
elimo dokazati da postoji veza izme
đ
u smanjenja broja
imovinskih sporova izme
đ
u supru
ž
nika i broja zaklju
č
enih bra
č
nih ugovora, kao i posebne
pretpostavke koje se odnose na to da institut bra
č
ni ugovor umnogome zavisi i od drugih faktora
i promjena u dru
š
tvu, jedan od njih jeste npr. polo
ž
aj
ž
ene u dru
š
tvu koji mo
ž
e biti u vezi sa
regulisanjem imovinskih odnosa izme
đ
u supru
ž
nika. Tokom istra
ž
ivanja, neke od hipoteza koje
ć
emo predstaviti u nastavku su potvr
đ
ene i dokazane, dok su neke opovrgnute.
1.2. Predmet rada
Bra
č
ni ugovor u R. Srbiji gledano sa aspekta prava je relativno nov institut uveden u
pozitivnopravne propise Porodi
č
nim zakonom iz 2005. godine. Tako se R. Srbija svrstala u red
zemalja i u potpunosti svoje zakonodavstvo izjedna
č
ila sa evropskim zemljama koje su ovaj
institut uvrstile u svoja zakonodavstva.
Bra
č
ni ugovor spada u red obligacionih ugovora, s tim
š
to je za razliku od ostalih ugovora, kao
i brak, pro
ž
et emocijama,
š
to mu daje posebnu dimenziju. Bra
č
ni ugovor je sredstvo regulisanja
imovinskih odnosa bra
č
nih ili predbra
č
nih partnera kojim isklju
č
uju zakonski imovinski re
ž
im
i imovinske odnose u braku reguli
š
u po svojoj slobodnoj volji.
U na
š
em dru
š
tvu postoje brojne predrasude koje prate bra
č
ni ugovor, a jedna od tih je i da je
bra
č
ni ugovor rezervisan samo za partnere
č
ije se materijalno stanje u bitnoj mjeri razlikuje, te
da je zaklju
č
ivanje ovog ugovora stvar nepovjerenja me
đ
u supru
ž
nicima. Kao institut koji ve
ć
petnaest godina egzistira u na
š
em pravu mo
ž
emo re
ć
i da on nije u dovoljnoj mjeri iskori
šć
en.
Svakako da je bra
č
ni ugovor jedan od na
č
ina kojim se uspje
š
no reguli
š
u odnosi supru
ž
nika
tokom trajanja braka ali i nakon prestanka braka, i da se na samom po
č
etku braka zna
š
ta je
č
ije.
Uop
š
teno gledano, postoje tri imovinska re
ž
ima koja se primjenjuju na imovinu supru
ž
nika, to
su sistem zajedni
č
ke imovine, sistem posebne imovine i kombinacija jednog i drugog. Do
dono
š
enja Porodi
č
nog zakona supru
ž
nici su mogli raspolagati samo svojom posebnom
imovinom, dakle samo onom koju su stekli besteretnim pravnim poslovima tokom trajanja
braka ili onom koju su imali prije sklapanja braka, a sve
š
to su supru
ž
nici stekli u braku smatralo
se zajedni
č
kom imovinom. Nije postojao na
č
in isklju
č
enja zakonskog imovinskog re
ž
ima.
Upravo su ovo osnove i dana
š
njeg zakonskog imovinskog re
ž
ima koji se primjenjuje uvijek
kada se supru
ž
nici o imovini ne dogovore druga
č
ije.

4
Tre
ć
a posebna hipoteza (X-3) glasi: ,,Postoje razli
č
ita znanja, stavovi i zastupljenost bra
č
nog
ugovora gra
đ
ana R. Srbije u odnosu na geografske, vjerske, nacionalne, obrazovne i starosne
razlike.”
Č
etvrta posebna hipoteza (X-4) glasi: ,,Na sklapanje bra
č
nog ugovra u velikoj mjeri uti
č
e i
smanjenje broja sklopljenih brakova kao i sve ve
ć
i broj razvoda.”
Peta posebna hipoteza (X-5) glasi: ,,Ve
ć
i procenat zaklju
č
enih bra
č
nih ugovora je u ekonomski
razvijenijim zemljama.”
Š
esta posebna hipoteza (X-6) glasi: ,,Sklapanje bra
č
nog ugovora mo
ž
e ugroziti opstanak
braka.”
Sedma posebna pretpostavka (X-7) glasi: ,,Ve
ć
ina supru
ž
nika/budu
ć
ih ne bi sklopila bra
č
ni
ugovor.”
1.5. Metodologija rada
Prilikom istra
ž
ivanja instituta bra
č
nog ugovora kori
šć
ene su sljede
ć
e nau
č
noistra
ž
iva
č
ke
metode: metod analize i sinteze, normativni(statistika), historijski, komparativni, anketiranje.
Tako
đ
er, kori
šć
eni su i dogmatsko pravni metod analize postoje
ć
eg ure
đ
enja imovinskih
odnosa izme
đ
u supru
ž
nika u srbijanskom i uporednom pravu. Dat je prikaz normativnih okvira
imovinskog odnosa izme
đ
u supru
ž
nika. Komparativnom metodom istra
ž
ivanja utvr
đ
eni su
nedostaci postoje
ć
ih pozitivnopravnih propisa. Kori
šć
ena je i kriti
č
ko-pravna analiza i
normativno-teorijska metoda instituta bra
č
ni ugovor.
1.6. Struktura doktorske disertacije
Doktorska disertacija sadr
ž
i devet poglavlja.
Prvo poglavlje predstavlja uvod u problematiku nau
č
nog istra
ž
ivanja. Sastoji se od uvodnih
razmatranja, podpoglavlja kojim se defini
š
e predmet i ciljevi rada, defini
š
u hipoteze koje se
tokom istra
ž
ivanja dokazuju i metode na kojima se zasniva teorijski i istra
ž
iva
č
ki dio rada.
U drugom poglavlju obra
đ
en je ugovor kao obligacionopravni odnos. U tom poglavlju
poja
š
njeni su osnovni instituti vezani za ugovor i sve njegove elemente. Ugovor kao obligacioni
odnos predstavljen je kroz uslove za zaklju
č
enje ugovora, op
š
te i posebne, formu i vrste formi.
U ovom poglavlju obra
đ
ena su i dejstva ugovora, kako op
š
ta tako i posebna, prigovor
5
neispunjenog ugovora, garancija za pravna i materijalna svojstva stvari, prekomjerno o
š
te
ć
enje,
nemogu
ć
nost ispunjenja obaveze i promijenjene okolnosti. Nakon toga, obra
đ
ujemo prestanak
ugovora, sporazumni i jednostrani raskid ugovora, ni
š
tavost i ru
š
ljivost ugovora, kao i ostale
razloge za prestanak ugovora me
đ
u kojima su slu
č
ajna nemogu
ć
nost ispunjenja obaveze, protek
vremena i otkaz ugovora i smrt ugovorne strane.
Tre
ć
im poglavljem obra
đ
eni su imovinski ugovori izme
đ
u supru
ž
nika. Pitanje sklapanja
imovinskih ugovora izme
đ
u supru
ž
nika je pitanje koje je razli
č
ito regulisano u odre
đ
enim
zemljama ali i koje je kroz historiju bivalo razli
č
ito rje
š
avano. S toga na ovom mjestu
obra
đ
ujemo ugovor o upravljanju i raspolaganju zajedni
č
kom imovinom, ugovor o poklonu,
ugovor o do
ž
ivotnom izdr
ž
avanju i ugovor o radu.
Č
etvrto poglavlje nosi naziv Imovinski re
ž
imi u braku. U ovom poglavlju predstavljena je
zakonska regulativa imovinskih re
ž
ima izme
đ
u supru
ž
nika. Obra
đ
eni su zakonski imovinski
re
ž
im i ugovorni imovinski re
ž
im. Nakon toga, predstavljena je regulativa po pitanju
imovinskih re
ž
ima u R. Srbiji. U tom dijelu kao podpoglavlja javljaju se zakonski imovinski
re
ž
im sa zajedni
č
kom imovinom supru
ž
nika, upravljanjem i raspolaganjem zajedni
č
kom
imovinom, diobom zajedni
č
ke imovine koja podrazumijeva sporazumnu i sudsku diobu,
odgovornost za obaveze u sistemu zajedni
č
ke imovine. Nakon toga, predstavljena je regulativa
koja se ti
č
e posebne imovine supru
ž
nika, a na kraju ovog poglavlja, predstavljena je regulativa
ugovornog imovinskog re
ž
ima.
Poglavlje pod brojem pet nosi naziv Bra
č
ni ugovor. Najprije je obra
đ
en historijat bra
č
nog
ugovora, sa podpoglavljima Rimsko pravo, XIX i XX vijek, Historijat u doma
ć
em pravu.
Nakon historijskog pregleda razvoja bra
č
nog ugovora sljede
ć
e podpoglavlje nosi naziv Pojam
i pravna priroda bra
č
nog ugovora prema Porodi
č
nom zakonu R. Srbije. U okviru tog
podpoglavlja sadr
ž
ani su sljede
ć
i podnaslovi: Ugovorne strane kod bra
č
nog ugovora, Predmet
bra
č
nog ugovora, Uslovi za zaklju
č
enje bra
č
nog ugovora me
đ
u kojima su op
š
ti i posebni uslovi
sa posebnim naglaskom na formu ugovora gdje je predstavljena pored samih formalnih uslova
i zna
č
aj i funkcija forme kod bra
č
nog ugovora. Nakon toga, Prestanak bra
č
nog ugovora koji
sadr
ž
i na
č
ine prestanka, raskid, poni
š
tenje i smrt. Sljede
ć
e podpoglavlje nosi naziv Bra
č
ni
ugovor prema Nacrtu gra
đ
anskog zakonika R. Srbije u kojem su predstavljena rje
š
enja po
pitanju bra
č
nog ugovora u Nacrtu gra
đ
anskog zakonika koji je u procedure dono
š
enja. Na ovaj
na
č
in imamo pregled nekih budu
ć
ih zakonskih rje
š
enja. Registar bra
č
nih ugovora- mogu
ć
nost
uvo
đ
enja je naziv narednog podpoglavlja kojim se, shodno praksi u drugim zemljama,

7
2.
UGOVOR KAO OBLIGACIONI ODNOS
2.1. Pojam ugovora
Naziv ugovor poti
č
e od latinske rije
č
i contractus. Ugovor mo
ž
emo definirati kao suglasnost
volja dvaju ili vi
š
e lica usmjerenu ka istovjetnom cilju. Strane kod ugovora nazivaju se
ugovornim stranama, ugovornicima ili koherentima. Ugovor je zaklju
č
en kada se stranke
sporazumiju o bitnim sastojcima ugovra (
essentialia negotii
). Ugovor se, uop
š
teno, temelji na
č
elu dispozitivnosti koja se ogleda u tome da se stranke sporazumiju o predmetu ugovora
saglasnom izjavom volja.
Ugovor je naj
č
e
šć
i izvor obligacija. Rije
č
ugovor upotrebljava se za ozna
č
avanje tri rali
č
ite
stvari: 1) za pravni akt, 2) za pravni odnos i 3) za pravni dokument ili ispravu (Radi
š
i
ć
, 2004.).
Ugovor kao pravni akt je saglasnost volja dva ili vi
š
e lica kojima se posti
ž
e odre
đ
eno
obligaciono-pravno dejstvo.
Ugovor kao pravni posao je uvijek dvostran, za razliku od pravnih poslova koji mogu biti i
jednostrani, jer se zasniva na saglasnosti volja najmanje dviju strana. Pravno dejstvo ugovora
ogleda se u zasnivanju, promjeni ili ga
š
enju nekog obligacionog odnosa. Obligacioni ugovor
ima isklju
č
ivo imovinski karakter i po tome se razlikuje od ostalih ugovora. Ugovor kao pravni
odnos rezultat je ugovora kao pravnog akta kojim nastaje obligacioni odnos izme
đ
u strana
ugovornica.
Ugovor kao pravni dokument ili isprava jeste ustvari ugovorna isprava u kojoj je sadr
ž
an pravni
akt kojem se ure
đ
uju pravni odnosi izme
đ
u strana. U tom smislu govorimo o dostavljanju
ugovora, potpisivanju, broju primjeraka ugovora. ,,Ugovor je razmena saglasnih izjava volje
izme
đ
u dva ili vi
š
e lica, kojom se zasniva, menja ili ukida odre
đ
eni pravni (obligacioni) odnos.”
(Radi
š
i
ć
, 2004.) Veliki broj definicija ugovora kao osnovnog izvora obligacija govore o
njegovom zna
č
aju u pravnim odnosima koji nastaju. Neke od najzna
č
ajnijih teorijskih definicija
ugovora su:
Prema tradicionalnom shvatanju, ugovor je saglasnost volja dva ili vi
š
e lica kojom se posti
ž
e
neko pravno dejstvo. (Perovi
ć
, 1986.)
Ugovor je pojedni
č
na norma (Babi
ć
, 2009.) ali se u teoriji na
č
e
šć
e defini
š
e i kao najva
ž
niji
izvor obligacija (Kapor, 1983.).
8
Ugovor nema isti zna
č
aj i doma
š
aj u svim granama koje pripadaju porodici savremenog
„pandektisti
č
kog“ gra
đ
anskog prava (stvarno, porodi
č
no i nasledno pravo), niti u granama iz
porodice tzv. „modernog gra
đ
anskog prava“ (pravo intelektualne svojine, radno pravo,
me
đ
unarodno pravo) (Vodineli
ć
, 1991.).
Op
š
ti pojam ugovora, stvoren u okrilju obligacionog prava, vremenom je samo na odgovaraju
ć
i
na
č
in preuziman ili donekle prilago
đ
avan pojedinim granama gra
đ
anskog prava. (Pu
š
ac, 2014.)
Ina
č
e, ugovor je definisan Zakonom o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85,
45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna
povelja) u Glavi II pod nazivom Nastanak obaveza u Odjeljku 1 sa nazivom Ugovor, gdje se u
Odsjeku 1 govori o zaklju
č
enju ugovora pa ZOO defini
š
e saglasnost volja, predmet, osnov,
sposobnost, mane volje, formu, uslov, rok, kaparu i odustanicu u ugovorima. U odsjeku II ZOO
govori o zastupanju prilikom sklapanja ugovora, a u odsjeku III regulisano je tuma
č
enje
ugovora. Odsjek IV reguli
š
e neva
ž
nost ugovora, gdje se najprije govori o ni
š
tavim i ru
š
ljivim
ugovorima. Odsjek V reguli
š
e na
č
ine raskida i odustanka od ugovora, dok su u Odsjeku VI
navedena op
š
ta dejstva ugovora.
2.2. Sloboda ugovaranja kao princip obligacionog prava
U obligacionom pravu va
ž
i princip slobode ugovaranja (autonomije volje) koja predstavlja da
stranke svojom slobodnom voljom stvaraju pravnu normu koja ih obavezuje na odre
đ
eno
me
đ
usobno pona
š
anje. ,,Strane u obligacionim odnosima su slobodne, u granicama prinudnih
propisa, javnog poretka i dobrih obi
č
aja, da svoje odnose urede po svojoj volji.”1
Princip slobode ugovoranja sastoji se iz vi
š
e razli
č
itih sloboda, od kojih su najva
ž
nije: sloboda
da se ugovor zaklju
č
i ili ne zaklju
č
i, sloboda izbora ugovornog partnera, sloboda ure
đ
ivanja
sadr
ž
ine ugovora, sloboda izbora forme ugovora i na
č
ina njegovog zaklju
č
enja, sloboda
odlu
č
ivanja o promjeni i prestanku ugovora, sloboda izbora mjerodavnog prava (Nikoli
ć
,
2019.). Sloboda ugovaranja nije neograni
č
ena,
š
ta vi
š
e pojedini autori isti
č
u da je sloboda
ugovaranja ustvari izuzetak i svoju tvrdnju potkrepljuju ekonomskim i socijalnim razlikama
1
Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.
31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),
č
l.10.

10
strane zakonskog zastupnika, takav ugovor se ima smatrati ni
š
tavim istekom odre
đ
enog roka u
kojem zakonski zastupnik mo
ž
e, a u ovom slu
č
aju nije, dao saglasnost.
Saglasnost volja je poklapanje izjavljenih volja strana ugovornica koja je neophodna za
nastanak ugovora kao dvostranog pravnog posla. Poklapanje i istovjetnost volja strana
ugovornica nazivamo saglasno
šć
u odnosno konsenzusom (
consensus
). Do saglasnosti volja
dolazi na taj na
č
in
š
to jedna ugvorna strana predlo
ž
i drugoj ugovornoj strani zaklju
č
enje
odre
đ
enog ugovora. Ta prva izjava volje jedne ugovorne strane naziva se ponuda. Druga
ugovorna strana mo
ž
e izjaviti da prihvata ponudu kada dolazi do zaklju
č
enja ugovora. Izme
đ
u
ponude i prihvatanja ponude mo
ž
e do
ć
i do pregovora kada strane ugovornice mijenjaju svoje
prvobitno date izjave o elementima ugovora i koji prethode prihvatanju ponude. Na saglasnost
volja se primjenjuju pravila koja va
ž
e za volju uop
š
te, te tako izjavljena volja mora biti ozbiljna,
slobodna i usmjerena na ne
š
to
š
to je mogu
ć
e ostvariti. Na
č
ini izjavljivanja volje mogu biti
razli
č
iti, neposredni i posredni. Neposredni na
č
ini izjavljivanja volje su kada lice izri
č
ito izjavi
volju usmjerenu na zaklju
č
enje ugovora kao cilj (usmenom izjavom, potpisom). A posredni
na
č
in izjavljivanja volje pre
ć
utno, konkludentnim radnjama, se zaklju
č
uje volja za zaklju
č
enje
ugovora, bez izri
č
itog izja
š
njavanja o tome (odre
đ
enom radnjom, pona
š
anjem).
Pitanje trenutka i mjesta zaklju
č
enja ugovora je veoma zna
č
ajno pravno pitanje koje se naj
č
e
šć
e
pojavljuje u slu
č
ajevima kada ugovor zaklju
č
uju odsutna lica. U
č
l. 31. Zakona o obligacionim
odnosima predvi
đ
eno je da je trenutak zaklju
č
enja ugovora ,,kada ponudilac primi izjavu
ponu
đ
enog da prihvata ponudu”. Ovim je odre
đ
eno da na
š
e pravo stoji na teoriji prijema.
Š
to
se ti
č
e mjesta zaklju
č
enja ugovora ima se smatrati mjesto u kojem je ponudilac imao sjedi
š
te,
odnosno prebivali
š
te u trenutku zaklju
č
enja ugovora, prema
č
l. 31. st. 2. Zakona o obligacionim
odnosima.
Predmet i osnov obligacionih ugovora
Predmet ugovora je neposredni predmet ugovorne obligacije i
š
ta je predmet ugovora mo
ž
emo
dobiti odgovorom na pitanje
š
ta je du
ž
nik du
ž
an izvr
š
iti. Prema
č
lanu 46. st. 1. Zakona o
obligacionim odnosima ugovorna obaveza se ,,mo
ž
e sastojati u davanju,
č
injenju, ne
č
injenju ili
trpljenju”. Upravo
š
to ne posotji zakonska definicija predmeta ve
ć
se ozna
č
ava ugovorna
obaveza mo
ž
emo zaklju
č
iti da je predmet ugovora, kao
š
to je naprijed re
č
eno, upravo ugovorna
obaveza. Zakon o obligacionim odnosima, dalje, reguli
š
e svojstva predmeta ugovora, navode
ć
i
da predmet ugovora treba biti ,,mogu
ć
, dopu
š
ten i odre
đ
en odnosno odrediv”. Ukoliko predmet
ugovora nije mogu
ć
onda je ugovor ni
š
tav i mogu
ć
nost izvr
š
enja obaveze mora postojati u
11
trenutku zaklju
č
enja ugovora. Dopu
š
tenost, pak, podrazumijeva da predmet ugovora ne smije
biti, prema Zakonu o obligacionim odnosima, u suprotnosti sa ,,prinudnim propisima, javnim
poretkom i dobrim obi
č
ajima”.
2
Predmet ugovora treba biti odre
đ
en ili barem odrediv kako bi
moglo da do
đ
e do izvr
š
enja ugovora. Predmet je odre
đ
en ukoliko se ta
č
no zna
š
ta
č
ini obavezu
du
ž
nika prema povjeriocu koja
č
ini predmet ugovora, a predmet je odrediv ukoliko obaveza
nije precizno nazna
č
ena ali se iz sadr
ž
ine ugovora ona mo
ž
e odrediti.
Sa druge strane, osnov (causa) ugovora jeste razlog zbog kojeg je ugovor zaklju
č
en. Mo
ž
emo
re
ć
i da je osnov ugovora pravni cilj zbog kojeg je ugovor zaklju
č
en. Osnov se razlikuje u
zavisnosti od vrste ugovora koji se zaklju
č
uje. Osnov trebamo razlikovati od motiva koji
predstavljaju tako
đ
er razloge zaklju
č
enja ugovora ali su motivi unutra
š
nji, subjektivni razlozi,
pobude zbog kojeg ugovornici zaklju
č
uju odre
đ
enu vrstu ugovora. Svakako, da osnov i motiv
imaju sli
č
nosti, osnov je kod istih vrsta ugovora uvijek isti, dok se pojedina
č
ni motivi
ugovornika razlikuju.
Č
l. 51. Zakona o obligacionim odnosima govori o osnovu u stavu 1. gdje
se ka
ž
e da ,,svaka ugovorna strana mora imati dopu
š
ten osnov”. Sa druge strane, osnov koji
nije dopu
š
ten ili ne posotoji dovodi do ni
š
tavosti ugovora.
3
Osim postojanja dopu
š
tenosti
osnova, osnov treba biti istinit jer ukoliko nije istinit onda mo
ž
emo govoriti o nesporazumu,
zabludi, fiktivnom ugovoru, dakle o tome da se dovodi u pitanje punova
ž
nost ugovora.
2.3.2. Posebni uslovi za zaklju
č
enje ugovora
U posebne uslove koji va
ž
e samo za pojedine vrste ugovora, tj. kada Zakon to izri
č
ito propisuje
su forma ugovora, predaja stvari ili saglasnost tre
ć
eg lica.
Forma ugovora je ,,na
č
in izra
ž
avanja njegove sadr
ž
ine kroz unapred predvi
đ
ene spoljne
(vidljive) oblike preko kojih treba da se manifestuje volja”. (Perovi
ć
, 1986.) Razlika izme
đ
u
formalnih i neformalnih ugovora jeste u tome da neformalni ugovori mogu biti sa
č
injeni u bilo
kojoj formi, dok formalni ugovori moraju biti sa
č
injeni u ta
č
no zakonski odre
đ
enoj formi.
Ina
č
e, formalizam je karakteristika nerazvijenih dru
š
tava. ,,Forma nije bila samo sredstvo
izra
ž
avanja volje, koja je jednino ra
đ
ala pravne posledice, ve
ć
osnov nastanka pravog odnosa,
2
Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.
31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),
č
l. 49.
3
Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.
31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),
č
l. 52.

13
zaklju
č
en kada ga potpi
š
u sva lica koja su strane ugovornice.
5
Forma javne isprave je ispunjena
kada ispravu izda javni bilje
ž
nik u skladu sa svojim zakonskim ovla
šć
enjima. Prema Zakonu o
javnom bele
ž
ni
š
tvu javni bilje
ž
nik je ovla
šć
en da, izme
đ
u ostalog, obavlja sljede
ć
e poslove:
1)
sastavlja, overava i izdaje javne isprave o pravnim poslovima, izjavama i
č
injenicama
na kojima se zasnivaju prava i overava privatne isprave.
6
,,Javnobele
ž
ni
č
ke isprave su isprave o pravnim poslovima i izjavama koje su sastavili javni
bele
ž
nici (javnobele
ž
ni
č
ki zapisi), zapisnici o pravnim i drugim radnjama koje su obavili ili
kojima su prisustvovali javni bele
ž
nici (javnobele
ž
ni
č
ki zapisnici) i potvrde o
č
injenicama koje
su posvedo
č
ili javni bele
ž
nici (javnobele
ž
ni
č
ke potvrde), nejavne isprave koje su potvrdili javni
bele
ž
nici (javnobele
ž
ni
č
ka solemnizacija), kao i nejavne isprave kod kojih je javni bele
ž
nik
overio potpis, odnosno overio autenti
č
nost prepisa, prevoda ili izvoda (javnobele
ž
ni
č
ke
overe)”.
7
Prema na
č
inu nastanka forma mo
ž
e biti zakonska i ugovorena. S tim,
š
to je zakonska ona koju
predvi
đ
a zakon, a ugovorena je ona koju su ugovorile strane ugovornice.
Pored forme, u posebne uslove za punova
ž
nost ugovora spadaju i predaja stvari i saglasnost
tre
ć
eg lica kao i svi ostali uslovi koji su predvi
đ
eni zakonom za pojedine vrste ugovora.
2.4. Vrste obligacionih ugovora
Kriteriji prema kojima klasifikujemo razli
č
ite vrste ugovora su mnogobrojni. Neki od njih i
vrste ugovore prema kriterijima su:
1)
prema zakonskom regulisanju na imenovane i neimenovane;
2)
prema uslovima neophodnim za njihov nastanak na formalne i neformalne;
3)
prema rasporedu obaveza koje proisti
č
u iz ugovora na jednostrane i dvostrane ugovore;
5
Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.
31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),
č
l. 67. st.1.
č
l. 72, st. 2.
6
Zakon o javnom bele
ž
ni
š
tvu (Slu
ž
beni glasnik Republike Srbije, br. 19/2013),
č
l. 4. st.1, ta
č
. 1.
7
Zakon o javnom bele
ž
ni
š
tvu (Slu
ž
beni glasnik Republike Srbije, br. 19/2013),
č
l. 6.
14
4)
prema tome da li se korist koja se na osnovu ugovora sti
č
e ispla
ć
uje naknada drugoj
strani na teretne i dobro
č
ine;
5)
prema poznavanju visine i uzajamnog odnosa prestacija na komutativne i aleatorne;
6)
prema du
ž
ini trajanja prestacije na trenutne i trajne;
7)
prema karakteru prestacije na proste i slo
ž
ene;
8)
prema zavisnosti ugovora jednih od drugih na glavne i sporedne;
9)
prema ugovornoj obavezi da se zaklju
č
i drugi ugovor na predugovor i kona
č
ni ugovor;
10)
prema vidljivosti osnova na kauzalne i apstraktne;
11)
prema tehnici i na
č
inu zaklju
č
enja na ugovore sa sporazumno odre
đ
enom sadr
ž
inom i
ugovore po pristupu.
Ugovore dijelimo na imenovane i neimenovane prema tome da li su posebno predvi
đ
eni u
zakonu ili ne. Shodno tom kriteriju, imenovani ugovori su oni koji su zakonima posebno
predvi
đ
eni kao i sam njihov naziv, a neimenovani su oni koji nisu izri
č
ito predvi
đ
eni u zakonu
iako imaju uobi
č
ajeni izvan zakonski naziv. U pravnom prometu se mnogo
č
e
šć
e javljaju
imenovani ugovori.
Podjela na formalne i neformalne ugovore vr
š
i se u odnosu na uslove koji su potrebni za
zaklju
č
enje ugovora. Formalni su oni za koje
č
ije se zaklju
č
enje zahtjeva ispunjenje ta
č
no
odre
đ
ene forme, dok su neformalni oni za
č
ije je zaklju
č
enje dovoljna samo prosta saglasnost
ugovornih strana i mogu biti zaklju
č
eni na bilo koji na
č
in u bilo kojoj formi. Neispunjenost
uslova forme za sobom povla
č
i ni
š
tavost (apsolutnu ili realnu) ugovora.
Podjela na jednostrane i dvostrane ugovore u
č
injena je na osnovu rasporeda obaveza ugovornih
strana. Pa su tako, jednostrani ugovori oni kod kojih obavezu ima samo jedna ugovorna strana
gdje postoji jedan poverilac i jedan du
ž
nik. Ovi ugovori se jo
š
nazivaju i jednostrano obavezni.
Dvostrani ili dvostranoobavezni ugovori su oni kod kojih je ugovorna obaveza ustanovljena za
obje ugovorne strane, pa se obje ugovorne strane nalaze u ulogama i poverioca i du
ž
nika. Prema
Radi
š
i
ć
u postoji podjela ovih ugovora na prave, uzajamne ili singlamati
č
ne (
contractus
bilaterales aequales
) i neprave ili nesavr
š
ene (
constractus bilaterales inaequales)
dvostrane
ugovore (Radi
š
i
ć
, 2004.). Pravi bi bili oni ugovori kod kojih vr
š
i uzajmana razmjena
č
inidbi, a
kod nepravih, iako postoji obaveza za obje strane one ne stoje u odnosu
č
inidbe i protiv
č
inidbe.
Zna
č
aj podjele je veliki s obzirom na to da se kod dvostranih ugovora primjenjuje veliki broj
posebnih pravila koja ne va
ž
e za jednostrane ugovore kao
š
to su: raskid zbog neizvr
š
enja,
ustupanje ugovora, pri govor neispunjenosti, prekomjerno o
š
te
ć
enje i dr.

16
bude zaklju
č
en. Predugovor ne obavezuje jedino u slu
č
aju promijenjenh okolnosti u toj mjeri
da predugovor ne bi bio zaklju
č
en da su okolnosti postojale u vrijeme njegovog zaklju
č
enja.
Ugovore prema vidljivosti osnova mo
ž
emo podijeliti na kauzalne i apstraktne. Kod kauzalnih
ugovora ozna
č
en je jasno cilj, razlog, svrha obavezivanja, dok kod apstraktnih razlog nije
nazna
č
en, te se ne mo
ž
e odrediti zbog
č
ega se ugovornici obavezuju. Za apstraktne ugovore se
zahtjeva pismena forma te su oni i formalni ugovori. Podjela je zna
č
ajna sa stanovi
š
ta
povjerioca gdje kod apstraktnih ugovora on ima daleko bolji polo
ž
aj jer je u slu
č
aju spora
oslobo
đ
en terete dokazivanja postojanja osnova. Aprstraktni ugovori dovode i do olak
š
anog
pravnog prometa.
Prema tehnici i na
č
inu zaklju
č
enja ugovore dijelimo na ugovore sa sporazumno odre
đ
enom
sadr
ž
inom i ugovore po pristupu. Kod ugovora sa sporazumno odre
đ
enom sadr
ž
inom ugovorne
strane sporazumno odre
đ
uju elemente ugvora kao i uslove, nakon pregovora. Kod ugovora po
pristupu sadr
ž
ina i uslovi ugovora su ve
ć
odre
đ
eni ponudom od strane jedne ugovorne strane,
bez sporazuma, a na volji druge ugovorne strane je da takvom ugovoru pristupi ili ne, tj. da
prihvati ili ne prihvati ponudu. Kod ugovora po pristupu ponuda je op
š
ta i stalna u okviru
ponudio
č
eve redovne i trajne delatnosti. Zna
č
ajan uslov za punova
ž
nost ugovora po pristupu
jeste da je u trenutku zaklju
č
enja ponuda bila u potpunosti poznata drugoj ugovornoj strani.
8
Tuma
č
enje ugovora od strane suda u slu
č
aju spora u korist ugovara
č
a koji pristupa ponudi je
jedna od stavki koje govore o zna
č
aju ove podjele.
Objektivni elementi ugovora odre
đ
eni su zakonom i definisani su za pojedina
č
ne vrste ugovora.
Subjektivni elementi ugovora su oni o kojima se ugovara
č
i me
đ
usobno mogu dogovarati.
2.5. Tuma
č
enje ugovora
Tuma
č
enju ugovora se pristupa u slu
č
ajevima kada iz teksta ugovora ne mo
ž
emo otkriti pravo
zna
č
enje i smisao odredaba jednog ugovora. Postoji mogu
ć
nost da strane ugovornice razli
č
ito
tuma
č
e tekst ugovora
š
to dovodi do spora i mora se pristupiti tuma
č
enju ugovora. Tuma
č
enju
8
Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.
31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),
č
l. 142. st. 3.
17
ugovra se ne pristupa u slu
č
ajevima kada su odredbe ugovra jasne i primjenjuju se onako kako
glase jer u tom slu
č
aju ne postoji potreba za tuma
č
enjem na
š
ta nas obavezuje i
č
l. 99. Zakona
o obligacionim odnosima.
9
Postavlja se pitanje
š
ta je predmet tuma
č
enja, sam ugovor kao
cjelina ili izjava volje iz kojih se ugovor sastoji. Prema Radi
š
i
ć
u, govori se o tuma
č
enju ugovora
kao cjeline, a ne pojedinih izjava ili ugovornih odredaba.To je posljedica te
ž
nje da se ugovor
kao tvorevina sa
č
uva, da se ne dovodi u sumnju (Radi
š
i
ć
, 2004.). Postoji sklonost da se
opstojnost saglasnosti me
đ
u stranama smatra
š
to je vi
š
e mogu
ć
e nespornom i da se provjeri jo
š
samo njen modalni aspekt (Buren, 1964.). Dakle, nije sporno da postoji izjavljena volja, sporan
je smisao te volje jer ne govorimo o dokazivanju ugovora ve
ć
o tuma
č
enju ugovora.
Tuma
č
enje ugovora mo
ž
e biti u odnosu na to od strane koga se vr
š
i sudsko i vansudsko. Sudsko
tuma
č
enje je onda kada tuma
č
enje vr
š
i sud ili neki drugi ovla
šć
eni dr
ž
avni organ pred kojim se
vodi spor i ono je obavezuju
ć
e. Vansudsko je kada po sporazumu strana tuma
č
enje vr
š
i
nepristrasno i nezavisno ovla
šć
eno lice, s tim
š
to ovaj vid tuma
č
enja nije obavezuju
ć
i ve
ć
je
fakultativan.
Ugovor se tuma
č
i po odre
đ
enim kriterijumima. Jedan od kriterija daje Zakon o obligacionim
odnosima koji u
č
lanu 99. st. 2. propisuje da se pri tuma
č
enju spornih odredbi ne treba dr
ž
ati
doslovnog zna
č
enja upotrebljenih izraza, ve
ć
treba istra
ž
ivati zajedni
č
ku nameru ugovornika.
10
Ovo, doslovno, tuma
č
enje nazivamo formalisti
č
kim tuma
č
enjem i njime stvarnu volju
utvr
đ
ujemo na osnovu iskazanih rije
č
i. Sa druge strane nalazi se objektivno tuma
č
enje kojim
se objektivno odre
đ
uje
š
ta je pod izjavom trebalo i moralo da se razumije. Kao kriterij, uzima
se poimanje razumnih i korektnih ljudi koji stoje po strani i kojih se ugovor ne ti
č
e (Oftinger,
1978.). Zakon o obligacionim odnosima usvaja subjektivno-objektivni kriterijum tuma
č
enja
ugvora i propisuje u ve
ć
pomenutom
č
lanu 99. st. 3. da ,,treba istra
ž
ivati zajedni
č
ku nameru
9
Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.
31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),
č
l. 99.
(1) Odredbe ugovora primenjuju se onako kako glase.
10
Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ",
br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),
č
l. 99. st. 2.
(2) Pri tuma
č
enju spornih odredbi ne treba se dr
ž
ati doslovnog zna
č
enja upotrebljenih izraza, ve
ć
treba
istra
ž
ivati zajedni
č
ku nameru ugovara
č
a i odredbu tako razumeti kako to odgovara na
č
elima obligacionog prava
utvr
đ
enim ovim zakonom.

19
2.6.1. Op
š
ta dejstva ugovora
Ugovor najprije djeluje izme
đ
u ugovornih strana prema
č
lanu 148. Zakona o obligacionim
osnosima. Prema Zakonu o obligacionim odnosima ugovornim stranama, pored lica koja
neposredno zaklju
č
uju ugovor, smatraju se i ona lica koja ugovor zaklju
č
uju posredno, preko
zastupnika. Sva ostala lica se smatraju tre
ć
im licima i ugovor za njih ne stvara ni pravo, a ni
obavezu.
Postoje lica koja se ne smatraju tre
ć
im licima iako nijesu u
č
estvovala neposredno, a ni
posredno, u njegovom zaklju
č
enju. To su nasljednici ugovara
č
a. Ugovori koje zaklju
č
i
ugovara
č
za
ž
ivota imaju odre
đ
eno dejstvo prema njegovim nasljednicima. S obzirom na to da
su nasljednici pravni sljedbenici ostavioca, u na
š
em slu
č
aju ugovara
č
a, i da sukcesijom stupaju
na njegovo mjesto, oni preuzimaju prava i obaveze ugovara
č
a, samim tim i prava i obaveze iz
ugovora koje je ostavilac/ugovara
č
zaklju
č
io. Me
đ
utim, postoje odstupanja koja su regulisana
č
lanom 148. Zakona o obligacionim odnosima, prema kojem ugovori prethodnika ne proizvode
dejstvo prema njihovim nasljednicima u sljede
ć
im slu
č
ajevima:
-
kod ugovora
intuitu personae,
dakle ugovora koji su zaklju
č
eni s obzirom na li
č
na
svojstva ugovara
č
a;
-
kada sporazumno ugovorne strane ograni
č
e dejstvo ugovora za
ž
ivota jedne od njih.
11
Prema ,,tre
ć
im licima” ugovor
ć
e imati dejstvo i u slu
č
ajevima zaklju
č
enja ugovora u korist
tre
ć
eg lica kod kojih su ugovorne strane najmanje tri lica: promitent(du
ž
nik), stipulant
(promisar, ugovara
č
u korist tre
ć
eg lica) i beneficijar (korisnik). U zaklju
č
enju ovog ugovora
u
č
estvuju promitent i promisar, dok beneficijar ne u
č
estvuje, on
č
ak ne mora ni postojati u
trenutku zaklju
č
enja ugovora, budu
ć
e lice, ne mora imati ni poslovnu sposobnost ali ovaj
ugovor ima dejstvo na njega u smislu sticanja koristi iz ugovora na koju se obavezao promitent.
Zaklju
č
enjem ove vrste ugovora nastaju tri grupe odnosa, a samim tim i dejstava ugovora:
izme
đ
u promitenta i promisara, izme
đ
u promitenta i beneficijara i izme
đ
u promisara i
beneficijara.
11
Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ",
br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja)
č
l. 148. st.2.
“
Ugovor ima dejstvo i za univerzalne
pravne sledbenike ugovornih strana, izuzev ako je
š
to drugo ugovoreno ili
š
to drugo proizlazi iz prirode samog
ugovora
”
.
20
2.6.2. Posebna dejstva dvostranih ugovora
Dvostrani ugovori proizvode pravno dejstvo na obe ugovorne strane i obe strane se obavezuju
na
č
injenje i/ili ne
č
injenje. U posebna dejstva uzajamnih (dvostranih) ugovora spadaju:
-
istovremenost isunjenja obaveza;
-
garancija za pravna i fizi
č
ka svojstva stvari;
-
pribli
ž
no jednake vrijednosti uzajamnih
č
inidbi kod komutativnih ugovora;
-
odustanak od ugovora zbog neispunjenja obaveze druge ugovorne strane;
-
raskid ugovora uslijed promijenjenih okolnosti;
-
neispunjenje ugovora uslijed nemogu
ć
nosti.
2.6.2.1. Prigovor neispunjenog ugovora
Prigovor neispunjenog ugovora (
exeptio non adimpleti contractus
) jeste prigovor koji se mo
ž
e
ulo
ž
iti u slu
č
aju kada jedna strana tra
ž
i ispunjenje obaveze od druge ugovorne strane, a ni sama
nije ispunila svoju obavezu. Ovaj prigovor proisti
č
e iz pravila o istovremenosti ispunjenja
ugovornih obaveza kod dvostranih ugovora i o njemu govori
č
l. 122. st. 1. Zakona o
obligacionim odnosima. Uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi uspje
š
no bio istaknut prigovor
neispunjenog ugovora jesu sljede
ć
i:
-
da se radi o dvostranom ( uzajamnom) ugovoru;
-
uslov istovremenosti koji podrazumijeva da prilikom izvr
š
avanja obaveza stranke nisu
druk
č
ije uredile ispunjenje obaveza;
-
karakter protiv
č
inidbe, karakter glavne obaveze, obaveze tu
ž
ioca na
č
ije neispunjenje
tu
ž
eni prigovara;
-
neosporavanja sopstvene obaveze od strane tu
ž
enog, on ostaje pri ugovoru i priznaje
svoju obavezu;
-
postojanje punova
ž
nog protivpotra
ž
ivanja tu
ž
enog.
Isticanje prigovora neispunjenog ugovora dovodi do odlaganja izvr
š
enja obaveze tu
ž
ene strane
do trenutka izvr
š
enja obaveze tu
ž
ila
č
ke strane prema njoj.
2.6.2.2. Garancija za pravna i materijalna svojstva stvari
Ugovorna strana koja na drugu ugovornu stranu kod dvostranih ugovora prenosi neko pravo
na stvar du
ž
na je garantirati za njena pravna i materijalna svojstva.
Č
l. 121. st. 1. Zakona o
obligacionim odnosima predvi
đ
a da ,,kod ugovora sa naknadom svaki ugovara
č
odgovara za

22
2.6.2.4. Nemogu
ć
nost ispunjenja obaveze
Postoje tri vrste nemogu
ć
nosti ispunjenja obaveze u odnosu na kriterijum odgovornosti za
nemogu
ć
nost ispunjenja:
-
nemogu
ć
nost za koju nije odgovorna ni jedna strana;
-
nemogu
ć
nost za koju odgovara du
ž
nik;
-
nemogu
ć
nost za koju odgovara poverilac.
Nemogu
ć
nost za koju ne odgovara ni jedna strana de
š
ava se uslijed uzroka ili krivice tre
ć
eg
lica. U ovom slu
č
aju gase se obaveze obje ugovorne strane u trenutku nastupanja nemogu
ć
nosti
ispunjenja obaveze.
Nemogu
ć
nost ispunjenja obaveze za koju odgovoran du
ž
nik nastaje uslijed postojanja krivice
na strani du
ž
nika. U ovom slu
č
aju ne dolazi do ga
š
enja ugovornog odnosa ve
ć
dolazi do
promjene poverio
č
eve tra
ž
bine. Poverilac u ovom slu
č
aju mo
ž
e tra
ž
iti i naknadu
š
tete. Poverilac
iz ovog razloga mo
ž
e odustati od ugovora u kom slu
č
aju se ugovorni odnos gasi, a poverilac
ima pravo na povra
ć
aj datoga.
Za nemogu
ć
nost ispunjenja obaveze mo
ž
e biti odgovran i poverilac. U tom slu
č
aju du
ž
nikova
obaveza se gasi, ali on zadr
ž
ava svoje potra
ž
ivanje prema drugoj strani, s tim
š
to se njegovo
potra
ž
ivanje smanjuje za iznos koristi koju je imao.
15
2.6.2.5. Promijenjene okolnosti
Uslijed promijenjenih okolnosti izvr
š
enje ugovornih obaveza mo
ž
e postati ote
ž
ano ili
onemogu
ć
eno. Promijenjene okolnosti moraju imati sljede
ć
e karakteristike:
-
ote
ž
avaju ispunjenje obaveze te cilj ugovora
č
ine neostvarljivim;
-
izvanredne ili nepredvidljive;
-
uzimaju se u obzir samo one promijenjene okolnosti koje nastupe prije isteka roka za
izvr
š
enje obaveze.
15
Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.
31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja)
č
l.138. st.1. “Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u
dvostranom ugovoru postalo nemogu
ć
e zbog doga
đ
aja za koji odgovara druga strana, njena obaveza se gasi, a ona
zadr
ž
ava svoje potra
ž
ivanje prema drugoj strani, s tim
š
to se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi
od oslobo
đ
enja od sopstvene obaveze.”.
23
Ugovornica na
č
ijoj su strani nastupile promijenjene okolnosti mo
ž
e tra
ž
iti raskid ugovora, sa
obavezom da drugoj strani nadoknadi pravi
č
an dio
š
tete. Druga strana mo
ž
e ponuditi ili pristati
na prilago
đ
avanje sadr
ž
ine ugovora novonastalim okolnostima. Strane ugovornice se mogu
odre
ć
i prava na raskid ugovora po osnovu promijenjenih okolnosti.
2.7. Prestanak ugovora
Obligacioni ugovor mo
ž
e prestati na neki od na
č
ina na koji prestaju obligacioni odnosi
(ispunjenjem, prebijanjem, otpu
š
tanjem, sjedinjenjem) ili na neki od na
č
ina koji su
karakteristi
č
ni za prestanak obligacionih ugovora. Ti na
č
ini prestanka su sljede
ć
i:
-
poni
š
tenje ugovora;
-
raskid ugovora;
-
slu
č
ajna nemogu
ć
nost ispunjenja obaveze;
-
protek vremena i otkaz ugovora;
-
smrt jedne ugovorne strane.
2.7.1. Raskidanje ugovora
Ugovor mo
ž
e biti raskinut na na
č
in na koji je i sklopljen, dakle, sporazumno ili mo
ž
e biti
raskinut jednostrano, tj. od jedne ugovorne strane.
2.7.1.1. Sporazumni raskid ugovora
Po
š
tuju
ć
i na
č
elo slobode ugovaranja, strane ugovornice mogu ne samo izmijeniti ve
ć
i raskinuti
ugovor. Sporazum o raskidu ugovora predstavlja svojevrstan ugovor kojim se strane ugovornice
sporazumijevaju da ve
ć
postoje
ć
i ugovor raskinu. Sporazum o raskidu ugovora mo
ž
e biti
u
č
injen u bilo kojoj formi,
č
ak i kada se za sklapanje ugovora koji se raskida tra
ž
i ispunjenje
posebnih formalnih uslova.
16
Sporazumni raskid je mogu
ć
i sve do momenta izvr
š
enja ugovora.
16
Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.
31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja)
č
l. 68.: “Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim
sporazumom, izuzev ako je za odre
đ
eni slu
č
aj zakonom predvi
đ
eno
š
to drugo, ili ako cilj zbog koga je propisana
forma za zaklju
č
enje ugovora zahteva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi”.

25
osim obaveze naknade
š
tete strani koja je djelimi
č
no ili potpuno izvr
š
ila svoju obavezu o
č
emu
govori
č
lan 132. Zakona o obligacionim odnosima.
Raskid fiksnih ugovora je jo
š
jedna mogu
ć
nost koja je predvi
đ
ena kada je u pitanju jednostrani
raskid ugovora. Fiskni ugovori su oni ugovori kod kojih je ispunjenje u roku bitan element
ugovora koji je previ
đ
en samim ugovorom. Ova osobina ugovora se ne pretpostavlja ve
ć
ona
mora biti izri
č
ito iskazana. Ukoliko ne do
đ
e do ispunjenja obaveze ugovor se raskida po zakonu
o
č
emu govori
č
lan 125. Zakona o obligacionim odnosima:
,,Kad ispunjenje obaveze u odre
đ
enom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa du
ž
nik ne
ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.”
Ali, poverilac mo
ž
e odr
ž
ati ugovor na snazi, ako po isteku roka, bez odlaganja, obavesti du
ž
nika
da zahtjeva ispunjenje ugovora.
Kad je poverilac zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, mo
ž
e izjaviti da
raskida ugovor.
Ova pravila va
ž
e kako u slu
č
aju kad su ugovorne strane predvidele da
ć
e se ugovor smatrati
raskinutim ako ne bude ispunjen u odre
đ
enom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u
odre
đ
enom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla.
2.7.2. Poni
š
tenje ugovora
2.7.2.1. Ni
š
tavost ugovora
Ni
š
tavi ugovori su oni ugovori koji nemaju zakonsku va
ž
nost i koji postoje samo prividno
(Radi
š
i
ć
, 2004.). Prema
č
lanu 103. Zakona o obligacionim odnosima ugovori su ni
š
tavi ukoliko
su protivni prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim obi
č
ajima. Ni
š
tavi su i oni ugovori
prema
č
lanu 47. Zakona o obligacionim odnosima
č
iji je predmet obaveze nemogu
ć
,
nedopu
š
ten, neodre
đ
en ili neodrediv, zatim ugovori bez osnova ili sa nedopu
š
tenim osnovom
prema
č
lanu 52. pomenutog zakona, dalje su to ugovori pravnih lica koji izlaze iz okvira njihove
pravne sposobnosti prema
č
lanu 54. Zakona o obligacionim odnosima, ugovori koji nijesu
sklopljeni u propisanoj formi, ukoliko iz cilja propisa kojim je forma odre
đ
ena ne proizilazi
š
to
drugo prema
č
lanu 70. ZOO i zelena
š
ki ugovor prema koji je regulisan
č
lanom 141. Zakona o
obligacionim odnosima.
Ukoliko je ni
š
tava jedna ili nekoliko odredaba u ugovoru prema pravilu
utile per inutile non
vitatur
(korisno
š
tetnim ne kvari) to ne povla
č
i ni
š
tavost ugovora u cjelosti ve
ć
samo ni
š
tavost
26
tih odredbi. Ni
š
tav ugovor ne postaje punova
ž
an ni kada razlog ni
š
tavosti kasnije nestane.
19
Razlog ni
š
tavosti djeluje po sebi, te s toga nije potrebno dono
š
enje nekog akta kako bi se
izazvala ni
š
tavost. Tako
đ
er, ni
š
tavost je apsolutna, djeluje prema svima, sud na nju pazi po
slu
ž
benoj du
ž
nosti i ne gasi se protekom vremena.
I ni
š
tav ugovor mo
ž
e proizvesti odre
đ
ene pravne posljedice. Prema Zakonu o obligacionim
odnosima strana koja je kriva za zaklju
č
enje ni
š
tavog ugovora odgovorna je drugoj strani za
š
tetu koju ona trpi usled toga
š
to veruje da je zaklju
č
eni ugovor punova
ž
an, ukoliko nije znala
niti je morala znati za postojanje razloga ni
š
tavosti.
20
U slu
č
aju kada je izme
đ
u strana
ugovornica do
š
lo do uzajamnih
č
inidbi one se obavezuju da vrate primljenu stvar ili odre
đ
enu
nadoknadu u novcu prema cijenama u vrijeme dono
š
enja sudske odluke. Prema
č
lanu 104. st.
2. i 3. Zakona o obligacionim odnosima sud je du
ž
an da vodi ra
č
una o savesnosti ugovornih
strana, zna
č
aju ugro
ž
enog dobra ili interesa i o dru
š
tvenim shvatanjima morala.
2.7.2.2. Ru
š
ljivost ugovora
Pored ni
š
tavih, ni ru
š
ljivi ugovori nijesu pravno valjani. Me
đ
utim, za razliku od ni
š
tavih,
ru
š
ljivi ugovori su pravno nesavr
š
eni. Dok se ni
š
tavo
šć
u
š
tite javni interesi, ru
š
ljivo
šć
u se,
uglavnom,
š
tite pojedina
č
ni, interesi ugovornih strana. Budu
ć
i da su nesavr
š
eni ru
š
ljivi su
ugovori potencijalno neva
ž
e
ć
i jer mogu biti poni
š
teni (Radi
š
i
ć
, 2004.). Poni
š
tenjem ru
š
ljivog
ugovora dolazi do ukidanja njegove pravne posljedice, ne i
č
ina zaklju
č
enja. Poni
š
tenje iz
razloga ru
š
ljivosti mo
ž
e tra
ž
iti samo odre
đ
eni krug lica (najprije su to ugovorne strane) i to u
odre
đ
enom roku. To nas dovodi do razlike u odnosu na ni
š
tave ugovore kod kojih
š
iri krug lica
ima pravo da tra
ž
i poni
š
taj bez vremenskog ograni
č
enja. Poni
š
tenje iz razloga ru
š
ljivosti mogu
tra
ž
iti i nasljednici lica u
č
ijem je interesu ru
š
ljivost ustanovljena, kao i tre
ć
a lica koja imaju
pravni interes. Rok za poni
š
taj ru
š
ljivog ugovora je godinu dana od dana saznanja za razlog
19
Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.
31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja)
č
l.107. st. 1.
20
Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.
31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja)
č
l. 108
.:” Ugovara
č
koji je kriv za zaklju
č
enje ni
š
tavog
ugovora odgovoran je svome saugovara
č
u za
š
tetu koju trpi zbog ni
š
tavosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema
okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ni
š
tavosti
”.

28
navedeni razlozi otkazivanja ugovora. Postoji obaveza da nakon davanja otkaza protekne
ugovoreni ili zakonom odre
đ
eni otkazni rok koji predstavlja vrijeme do nastupanja posljedica
otkaza. Ukoliko on nije odre
đ
ene, onda se uzima razuman otkazni rok.
2.7.5. Smrt ugovorne strane
Po pravilu, s obzirom da su ugovorima regulisani uglavnom imovinski odnosi, smrt jedne
ugovorne strane ne
ć
e dovesti do prestanka ugovora, jer se ugovor prenosi na nasljednike
umorlog. Izuzetak je slu
č
aj kada se radi o ugovorima
intuitu personae,
koji su zaklju
č
eni s
obzirom na li
č
na svojstva strana ugovornica kada prava i obaveze iz ugovora ne prelaze na
nasljednike. Prestanak ugovora nakon smrti jedne od ugovornih strana mo
ž
e biti predvi
đ
eno
samim ugovorom.
29
3.
SKLAPANJE IMOVINSKIH UGOVORA IZME
Đ
U
SUPRU
Ž
NIKA
Sloboda ugovaranja, kao jedan od osnovnih principa obligacionog prava, nije apsolutna.
„Na
č
elo slobode ugovaranja podrazumijeva da su ugovorne strane slobodne da se opredijele da
li
ć
e sklopiti neki ugovor, da su slobodne da opredijele lice sa kojim
ć
e ga zaklju
č
iti, i da imaju
ovla
šć
enje da, zajedno sa svojim saugovara
č
em, odrede sadr
ž
aj zaklju
č
enog pravnog posla.“
(Pajti
ć
B. , Ugovori bra
č
nih drugova u evropskim zakonodavstvima i srpskom pravu, 2010.)
Sloboda ugovaranja mo
ž
e biti ograni
č
ena po vi
š
e osnova, a specifi
č
na je kod zaklju
č
enja
ugovora izme
đ
u supru
ž
nika. Ograni
č
enje slobode ugovaranja mo
ž
e biti op
š
te, dakle ono koje
va
ž
i bez obzira na to ko su ugovorne strane, i posebno kao
š
to je slu
č
aj kod zaklju
č
ivanja
ugovora izme
đ
u supru
ž
nika.
Zakon o obligacionom odnosima R. Srbije postavlja op
š
te ograni
č
enje slobode ugovaranja u
odnosu na prinudne propise, javni poredak i dobre obi
č
aje (
č
l. 10. ZOO)
21
. Me
đ
utim, kada je u
pitanju sklapanje pojedinih vrsta imovinskih ugovora izme
đ
u supru
ž
nika postoje ograni
č
enja
posebnog karaktera.
Pa se tako „pojmovi i principi koji se koriste, prije svega u Obligacionom pravu, ne mogu u
potpunosti prenijeti u Porodi
č
no pravo. Preno
š
enje u porodi
č
no pravo pojmova i pravila
obligacionog prava kada je to mogu
ć
e i potrebno ne de
š
ava se prakti
č
no nikada bez odre
đ
ene
promjene, alternacije. To se de
š
ava zbog
č
injenice da obligaciona pravila slu
ž
e regulisanju
odnosa izme
đ
u lica koja su strana jedna drugom, dok su u porodi
č
nom pravu vezana li
č
nim
vezama i interesima. Tako su za ugovor u obligacionom pravu neva
ž
ne neke li
č
ne osobine
ugovornih strana,
š
to je s druge strane vrlo bitno u ugovorima porodi
č
nog prava.“ (Ponjavi
ć
,
Ugovori kojima se ure
đ
uju li
č
ni odnosi u porodi
č
nom pravu, 1998)
21
Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ",
br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja)

31
imovinu supru
ž
nika. Kako se navodi u stavu dva ovog
č
lana ugovor se mo
ž
e odnositi samo na
upravljanje, samo na raspolaganje ili na upravljanje i raspolaganje u pojedinim dijelovima.
Upravljanje podrazumijeva i rapolaganje u okviru redovnog poslovanja, osim ako nije
ugovoreno druga
č
ije. Ovaj ugovor zaklju
č
uje se u obliku javnobilje
ž
ni
č
ke (solemnizovane)
isprave koja prema Zakona o javnom bele
ž
ni
š
tvu
č
l. 93. st.1. podrazumijeva da javni bilje
ž
nik
potvr
đ
uje da je strankama u njegovom prisustvu pro
č
itana isprava, te da su one izjavile da ta
isprava u svemu i potpuno odgovara njihovoj volji i da su je svojeru
č
no potpisale.
Solemnizacija privatne isprave, kao
š
to je sporazum o upravljanju i raspolaganju zajedni
č
kom
imovinom supru
ž
nika, slu
ž
i tome da stranke pou
č
i o zna
č
aju i pravnim posljedicama pravnog
posla koji preduzimaju, a time da poslu
ž
i i ve
ć
oj pravnoj sigurnosti i vi
š
em nivou pravne svijesti
u
č
esnika u pravnom
ž
ivotu (Dra
š
ki
ć
, 2012). Ukoliko su predmet ugovora o upravljanju i
raspolaganju nepokretnosti postoji zakonska obaveza upisa ugovora u jani registar
nepokretnosti, po
š
tuju
ć
i na
č
elo publiciteta.
Va
ž
no je ukazati i na razliku izme
đ
u ugovora kojima se raspola
ž
e zajedni
č
kom i ugovora koji-
ma se raspola
ž
e posebnom imovinom. S obzirom da druga vrsta ugovora ne ugro
ž
ava interese
bra
č
nog druga, za nju prirodno va
ž
e uglavnom op
š
ta pravila gra
đ
anskog prava (Pajti
ć
B. ,
Ugovori bra
č
nih drugova u evropskim zakonodavstvima i srpskom pravu, 2010.). Ovaj ugovor
se mo
ž
e raskinuti prema op
š
tim pravilima koja va
ž
e za ugovorne odnose.
3.2. Ugovor o poklonu
Sklapanje ugovora o poklonu je dozvoljeno u svim evropskim zakonima o obligacionim
odnosima. Upravo zbog toga
š
to su supru
ž
nici veoma
č
esto ugovorne strane Porodi
č
ni zakon
23
u
č
lanu 190. reguli
š
e ugovor o poklonu. Ovaj pravni posao je, dileme nema, naj
č
e
šć
e
zaklju
č
ivani ugovor me
đ
u supru
ž
nicima (Pajti
ć
B. , Bra
č
ni ugovori u srpskom i evropskom
pravu, 2009). U stavu jedan ovog
č
lana Porodi
č
ni zakon reguli
š
e da se prilikom prestanka braka
uobi
č
ajeni pokloni u
č
injeni izme
đ
u supru
ž
nika za vrijeme trajanja braka ne vra
ć
aju. U stavu
dva se isti
č
e da se, pak, vra
ć
aju pokoni
č
ija je vrijednost nesrazmjerno velika u odnosu na
vrijednost zajedni
č
ke imovine. Stavovi 3 i 4 dopunju prva dva pravila gdje zakonodavac dodaje
(5) Ugovor iz stava 1. ovog
č
lana zaklju
č
uje se u obliku javnobele
ž
ni
č
ki potvr
đ
ene (solemnizovane) isprave
23
Porodi
č
ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),
č
l. 190.
32
subjektivni uslov kao
š
to je o
č
igledna nepravda i govore o stanju u kojem pokloni trebaju biti
vra
ć
eni. Naime, pokloni i ve
ć
e vrijednosti ne moraju biti vra
ć
eni ukoliko
ć
e to predstavljati
o
č
iglednu nepravdu za drugog supru
ž
nika i vra
ć
aju se u stanju u kojem su se nalazili u trenutku
prestanka braka. Treba napomenuti da su se prije dono
š
enja Porodi
č
nog zakona na ovaj ugovor
primjenjivale odredbe iz paragrafa 561. Srpskog gra
đ
anskog zakonika koji se primenjivao
shodno Zakonu o neva
ž
nosti pravnih propisa donetih prije 6. aprila, 1941. i za vrijeme
neprijateljske okupacije iz razloga
š
to nije bio regulisan u posebnom dijelu Zakona o
obligacionim odnosima.
3.3. Ugovor o do
ž
ivotnom izdr
ž
avanju
Ugovor o do
ž
ivotnom izdr
ž
avanju prema svojoj pravnoj prirodi i cilju nije ugovor koji je
isklju
č
en kao jedan od na
č
ina regulisanja imovinskih odnosa supru
ž
nika. Me
đ
utim, „u pravnoj
doktrini nailazimo na stav da supru
ž
nici ne mogu zaklju
č
iti ugovor o do
ž
ivotnom izdr
ž
avanju,
jer iz prirode braka, ali i kogentnih odredbi kako na
š
eg pozitivnog, tako i uporednog prava
proizlazi jasna zakonska obaveza izdr
ž
avanja izme
đ
u bra
č
nih drugova (ukoliko je jedan od njih
nesposoban za rad ili neobezbe
đ
en).“ (Mladenovi
ć
, 1995.) Smatralo se
č
ak i u sudskim
odlukama da je zaklju
č
ivanje ove vrste ugovora nedopu
š
teno i protivno su
š
tini braka.
24
Me
đ
utim, ono
š
to govori u prilog tome da ugovor o do
ž
ivotnom izdr
ž
avanju jeste dozvoljen je
to da se na prethodno navedeni na
č
in jedan od supru
ž
nika dovodi u neravnopravan polo
ž
aj u
odnosu na bilo koje drugo lice koje mo
ž
e biti davalac ili primalac izdr
ž
avanja. „
Č
injenica da
Zakon o braku i porodi
č
nim odnosima nije ustanovio zabranu zaklju
č
ivanja ugovora o
do
ž
ivotnom izdr
ž
avanju izme
đ
u bra
č
nih drugova (a ni novi Porodi
č
ni zakon ne predvi
đ
a takvo
ograni
č
enje) doveli su do toga da je vremenom sudska praksa opredelila stav da ovakvi pravni
poslovi nisu protivni prirodi braka i supru
ž
ni
č
kih odnosa, te ih ne treba ni poni
š
tavati.“ (Pajti
ć
B. , Ugovori bra
č
nih drugova u evropskim zakonodavstvima i srpskom pravu, 2010.)
Postavlja se pitanje da li se, ukoliko ne bi bilo dozvoljeno zaklju
č
enje ugovora o do
ž
ivotnom
izdr
ž
avanju, supru
ž
nik diskrimini
š
e u odnosu na ostale potencijalne ugovara
č
e. Su
š
tina
ugovora o do
ž
ivotnom izdr
ž
avanju svodi se na obezbje
đ
ivanje njege i izdr
ž
avanja u korist onih
lica koja posjeduju imovinska sredstva koja se prenose u svojinu davaoca izdr
ž
avanja, po
24
OdlukaVrhovnog suda Srbije G
ž
. 92/64

34
ugovor o radu zaklju
č
en izme
đ
u supru
ž
nika nije pravno valjan.
26
Drugi, pak, autori smatraju da
ugovor o radu mo
ž
e biti zaklju
č
en izme
đ
u supru
ž
nika, kao i izme
đ
u srdodnika (Balti
ć
,
Ravani
ć
).
Dilema poti
č
e otuda
š
to prirodi ugovora o radu, koji podrazumijeva da se u ulozi ugovornih
strana poslodavca i zaposlenog supru
ž
nici nalaze u odnosu nadre
đ
enosti i podre
đ
enosti,
protivrje
č
i priroda odnosa koji se u braku zasnivaju na na
č
elu ravnopravnosti mu
ž
a i
ž
ene.
(Dra
š
ki
ć
, 2012)
Prema na
š
em Zakonu o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013,
75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autenti
č
no tuma
č
enje) ovo pitanje nije
regulisano. Dakle, Zakon o radu se ne izja
š
njava po pitanju zaklju
č
enja ugovora o radu izme
đ
u
supru
ž
nika, te se da zaklju
č
iti da ne postoji smetnja da ovaj ugovor bude zaklju
č
en izme
đ
u
supru
ž
nika. Zakon o radu u
č
lanu 45. jedino reguli
š
e pitanje zasnivanja radnog odnosa za
obavljanje poslova ku
ć
nog pomo
ć
nog osoblja. U stavu 7. se navodi da ovaj ugovor koji bi
regulisao radni odnos za obavljanje poslova ku
ć
nog pomo
ć
nog osoblja ne mo
ž
e da se zaklju
č
i
sa supru
ž
nikom, usvojiocem ili usvojenikom, krvnim srodnikom u pravoj liniji bez obzira na
stepen srodstva i u pobo
č
noj liniji do drugog stepena srodstva i sa tazbinskim srodnikom do
drugog stepena srodstva.
26 „Nepravilno je pravno shvatanje prvostepenog suda da izme
đ
u bra
č
nih drugova, koji
ž
ive u jednom
doma
ć
instvu i u zajednici
ž
ivota, mo
ž
e da postoji radni odnos. Radni odnos bi mogao da postoji ukoliko bi se
utvrdilo da postoje i ostali uslovi potrebni za postojanje radnog odnosa, samo me
đ
u ostalim bliskim srodnicima
(roditeljima i decom, bra
ć
om i sestrama i dr.). Ali kada su u pitanju odnosi bra
č
nih drugova,
č
ija je
ž
ivotna i
ekonomska zajednica
č
vr
šć
a nego kod ostalih bliskih srodnika, onda ne mo
ž
e jedan bra
č
ni drug da bude u radnom
odnosu kod drugog bra
č
nog druga, jer njihov odnos je takav da isklju
č
uje postojanje radnog odnosa.”. Presuda
Saveznog vrhovnog suda U
ž
. 1810/55 od 2. aprila 1956, Zbirka sudskih odluka, Beograd, 1956, knjiga 1, sveska
1, odluka br. 200.
Suprotno
stanovi
š
te
vrlo
dobro
reprezentuje
jedna
odluka
Vrhovnog
suda
Slovenije:
„Bra
č
ni drug mo
ž
e biti u radnom odnosu kod svog bra
č
nog druga koji obavlja bilo kakvu samostalnu delatnost
li
č
nim radom, ukoliko oni zaklju
č
e, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom, pismeni ugovor o zaposlenju.
Takav bra
č
ni drug ima kao lice u radnom odnosu svojstvo osiguranika penzijskog i invalidskog osiguranja.” Videti
presudu Vrhovnog suda Slovenije U II 590/75–5 od 11. decembra 1975. Navedeno prema Dra
š
ki
ć
, 1989, odluka
br. 668.
35
4.
IMOVISNKI RE
Ž
IMI U BRAKU
Jedno od najzna
č
ajnijih pitanja me
đ
u supru
ž
nicima jeste pitanje regulisanja imovinskih odnosa
u braku, a posebno ovo pitanje dolazi do izra
ž
aja kada do
đ
e do prestanka braka.„Skup pravnih
pravila kojima se ure
đ
uju imovinski odnosi supru
ž
nika, kao i supru
ž
nika i tre
ć
ih lica,
č
ini
imovinski re
ž
im.“ (Ponjavi
ć
, Porodi
č
no pravo, 2017) U uporednom pravu nailazimo na
zakonski imovinski re
ž
im i ugovorni imovinski re
ž
im.
4.1. Zakonski imovinski re
ž
im
Zakonski imovinski re
ž
im mo
ž
e biti regulisan kao imovinski re
ž
im zajedni
č
ke imovine
supru
ž
nika, imovinski re
ž
im odlo
ž
ene zajednice imovina i imovinski re
ž
im odvojene imovine
supru
ž
nika. Zakonski imovinski re
ž
im zajednice imovina u uporednom pravu predstavlja re
ž
im
u kojem je imovina supru
ž
nika koju su posjedovali prije sklapanja braka ili stekli u braku
besteretnim pravnim poslovima njihova posebna imovina. Pak, sve
š
to je ste
č
eno tokom trajanja
braka predstavlja zajedni
č
ku imovinu supru
ž
nika. Zajedni
č
kom imovinom supru
ž
nivi
upravljaju i raspola
ž
u zajedni
č
ki. Ovakav sistem regulisanja imovinskih odnosa je
preovla
đ
uju
ć
i u evropskim zemljama. Imovinski re
ž
im odlo
ž
ene zajednice imovina ima
osnovne karakteristike sistema odvojenih imovina, a imovina se ima smatrati zajedni
č
kom tek
nakon prestanka braka i to ukoliko brak prestane smr
ć
u, razvodom ili poni
š
tenjem. U su
š
tini u
ovom imovinskom re
ž
imu supru
ž
nici u toku trajanja braka mogu slobodno raspolagati kako
svojom posebnom imovinom, koju su stekli prije braka, tako i imovinom koju su stekli u braku.
Ograni
č
enje postoji samo u pogledu toga da raspolaganje imovinom ne smije biti na
š
tetu
drugog supru
ž
nika. Kada do
đ
e do prestanka braka dolazi do diobe imovine koju su supru
ž
nici
stekli tokom trajanja braka na jednake dijelove ili se izra
č
unava vrijednost uve
ć
anja posebne
imovine koju supru
ž
nici imaju u trenutku prestanka braka u odnosu na imovinu koju su
posjedovali u trenutku sklapanja braka, te na taj na
č
in supru
ž
nik koji smatra da je o
š
te
ć
en
raspolaganjem imovinom u toku trajanja braka mo
ž
e tra
ž
iti pove
ć
anje dijela zajedni
č
ke
imovine u svoju korist. Imovinski re
ž
im odvojenih imovina je u pojedinim zemljama jedini
zakonski re
ž
im gdje je imovina supru
ž
nika njihova posebna imovina, kako tokom, tako i nakon
prestanka braka, ukoliko druga
č
ije nije ugovoreno izme
đ
u supru
ž
nika. On podrazumijeva da
svaki od supru
ž
nika mo
ž
e imovinom ste
č
enom prije i u toku trajanja braka mo
ž
e upravljati i
raspolagati potpuno samostalno. Nakon prestanka braka, u ovom imovinskom re
ž
imu, sud

37
drugu i odrediti visinu rente, ukoliko je supru
ž
niku koji nije vlasnik povereno jedno ili vi
š
e
zajedni
č
ke djece, odnosno ako se radi o supru
ž
niku iz braka koji je razveden na osnovu
č
injenice odvojenog
ž
ivota, sve dok taj supru
ž
nik ne sklopi novi brak ili stupi u stabilnu
vanbra
č
nu zajednicu (Dra
š
ki
ć
, 2012).
4.3. Imovinski re
ž
imi u R. Srbiji
Imovinski odnosi izme
đ
u
č
lanova porodice imaju druga
č
ije zna
č
enje nego imovinski odnosi
koji se zasnivaju izme
đ
u subjekata izvan porodi
č
nog kruga, budu
ć
i da se porodi
č
ni odnos uvijek
temelji na posebnoj vezi subjekata u tom odnosu (brak, vanbra
č
na zajednica, srodstvo) ili na
njihovim posebnim li
č
nim svojstvima (spol, uzrast) (Dra
š
ki
ć
, 2012). Upravo iz ovih razloga su
imovinski odnosi u porodici regulisani Porodi
č
nim zakonom, a ne kao i svi ostali imovinski
odnosi u dijelovima obligacionog, stvarnog i drugih prava. Zapravo, Porodi
č
ni zakon R. Srbije,
u smislu imovinskih odnosa izme
đ
u
č
lanova porodice predstavlja
lex specialis
u odnosu na
druge zakone koji uop
š
teno reguli
š
u imovinske odnose i koji u tom smislu predstavljaju
lex
generali
. ,,Na imovinske odnose supru
ž
nika, vanbra
č
nih partnera, deteta i roditelja te
č
lanova
porodi
č
ne zajednice koji nisu ure
đ
eni ovim zakonom, primenjuju se odredbe zakona kojim se
ure
đ
uju svojinskopravni odnosi i zakona kojim se ure
đ
uju obligacioni odnosi”.27 U
č
lanu 9.
Porodi
č
ni zakon staje na stanovi
š
te da se da se imovinski odnosi u porodici ure
đ
uju zakonom
kao i to da se mogu ure
đ
ivati sporazumno u skladu sa porodi
č
nim zakonom. O imovinskim
odnosima, osim u glavi VIII koja je posve
ć
ena njima, Zakon govori i u
č
l. 29. te zapravo
odre
đ
uje imovinske re
ž
ime navode
ć
i da ,,imovina supru
ž
nika mo
ž
e biti zajedni
č
ka i posebna
imovina” i da ,,supru
ž
nici mogu, pod uslovima odre
đ
enim ovim zakonom, svoje imovinske
odnose urediti bra
č
nim ugovorom”.
Iz ovoga proizilazi da prema Porodi
č
nom zakou postoje dva imovinska re
ž
ima: zakonski i
ugovorni koji supru
ž
nici odre
đ
uju sporazumno.
27 Porodi
č
ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),
č
l. 196.
38
Grafikon 2.
Š
ematski prikaz regulacije imovinskih odnosa izme
đ
u supru
ž
nika
4.3.1. Zakonski imovinski re
ž
im
Zakonski imovinski re
ž
im se primjenjuje onda kada supru
ž
nici nijesu zaklju
č
ili bra
č
ni ugovor.
Prema Zakonu o braku i porodi
č
nim odnosima zakonski imovinski re
ž
im je bio obavezan
imovinski re
ž
im izme
đ
u supru
ž
nika. Porodi
č
nim zakonom iz 2005. godine zakonski imovinski
re
ž
im se primjenjuje samo onda kada se supru
ž
nici nijesu sporazumjeli o imovini zaklju
č
enjem
ugovora. Zakonski imovinski re
ž
im poznaje dvije vrste imovine: zajedni
č
ku i posebnu imovinu.
4.3.1.1. Zajedni
č
ka imovina supru
ž
nika
Prema
č
l. 196 Porodi
č
nog zakona zajedni
č
kom imovinom supru
ž
nika se ima smatrati ,,imovina
koju su supru
ž
nici stekli radom, igrom na sre
ć
u i kori
šć
enjem intelektualne svojine u toku
trajanja zajednice
ž
ivota u braku”.28 Pretpostavke za postojanje zajedni
č
ke imovine jesu rad i
zajednica
ž
ivota supru
ž
nika. Zajednica
ž
ivota je uslov za postojanje braka, me
đ
utim zajedni
č
ka
28
Porodi
č
ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),
č
l. 171, 172, 173.
Imovinski odnosi
između
supružnika
Zakonski
imovinski režim
Sistem
zajedničke
imovine
Sistem posebne
imovine
Ugovorni režim
Bračni ugovor

40
biti solemnizovan iz razloga pravne sigurnosti i upisan u javni registar prava na
nepokretnostima. Kada se radi o redovnom upravljanju imovinom pretpostavlja se saglasnost
drugog supru
ž
nika. S obzirom da su dijelovi zajedni
č
ke imovine neopredijeljeni supru
ž
nici ne
mogu raspolagati njima samostalno niti ih opteretiti pravnim poslovima
inter vivos
.30 Ukoliko,
pak, do
đ
e do raspolaganja zajedni
č
kom imovinom od strane jednog supru
ž
nika bez saglasnosti
drugog supru
ž
nika takav ugovor se ima smatrati ni
š
tavim jer je u direktnoj suprutnosto sa
imperativnim pravnim normama. Ipak, pravi se razlika u odnosu na to da li se radi o pokretnoj
ili nepokretnoj imovini i savjesnom ili nesavjesnom sticaocu imovine. Ako se radi o pokretnoj
imovini sticalac ukoliko je savjestan mogao se pozvati na pravila gra
đ
anskog prava o sticanju
svojine u kom slu
č
aju bi supru
ž
nik koji je raspolagao imovinom morao nadoknaditi
š
tetu
drugom supru
ž
niku. Ukoliko se radi o nepokretnoj imovini ugovor o raspolaganju se ima
smatrati ni
š
tavim, osim ukoliko sticalac nije stekao pravo svojine na nepokretnosti redovnim
ili vanrednim odr
ž
ajem.
4.3.1.3. Dioba zajedni
č
ke imovine
Prema Porodi
č
nom zakonu deobom zajedni
č
ke imovine smatra se utvr
đ
ivanje suvlasni
č
kog
odnosno supoverila
č
kog udela svakog supru
ž
nika u zajedni
č
koj imovini.31 Do deobe
zajedni
č
ke imovine prema
č
lanu 178. Porodi
č
nog zakona mo
ž
e do
ć
i:
-
za vrijeme trajanja braka;
-
nakon prestanka braka.
Pravo na diobu prema slovu zakona imaju:
1)
supru
ž
nici,
2)
nasljednici umrlog supru
ž
nika i
3)
poverioci onog supru
ž
nika iz
č
ije se posebne imovine nisu mogla namiriti njihova
potra
ž
ivanja.32
Dioba zajedni
č
ke imovine mo
ž
e biti sporazumna ili sudska.
30
Porodi
č
ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),
č
l. 174. st. 3.
31
Porodi
č
ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),
č
l. 177.
32
Porodi
č
ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),
č
l. 181.
41
4.3.1.3.1. Sporazumna dioba zajedni
č
ke imovine
Supru
ž
nici se mogu sporazumjeti da u toku ili nakon prestanka braka podjele zajedni
č
ku
imovinu koju su stekli tokom trajanja braka. S obzirom na to da su do tada njihovi dijelovi
neopredijeljeni podjelom
ć
e svaki supr
ž
nik ta
č
no znati svoj udio u zajedni
č
koj imovini.
Supru
ž
nici se mogu saglasiti: (a) da pretvore re
ž
im zajedni
č
ke imovine u re
ž
im susvojine sa
opredeljenim, idealnim suvlasni
č
kim udelima kojima se mo
ž
e raspolagati, (b) da izvr
š
e realnu
deobu, tako
š
to
ć
e neke stvari pripasti u isklju
č
ivu svojinu jednom supru
ž
niku, a druge stvari u
isklju
č
ivu svojinu drugom supru
ž
niku, ili (c) da sve stvari pripadnu u isklju
č
ivu svojinu jednom
supru
ž
niku, a da drugi za svoj udeo bude ispla
ć
en u novcu (Dra
š
ki
ć
, 2012).
Sporazumna dioba je, svakako, najpo
ž
eljniji vid zajedni
č
ke diobe jer se supru
ž
nici saglase sa
podjelom. Iz razloga pravne sigurnosti i dono
š
enjem Zakona o javnom bele
ž
ni
š
tvu predvi
đ
eno
je da sporazum mora biti solemnizovan, tj. mora biti stavljena klauzula o potvr
đ
ivanju od strane
javnog bilje
ž
nika.33 Javni bilje
ž
nik je u obavezi da stranke pou
č
i o posljedicama njihovog
pravnog posla.
4.3.1.3.2. Sudska dioba zajedni
č
ke imovine
Ukoliko se supru
ž
nici ili biv
š
i supru
ž
nici ne mogu sporazumjeti o diobi zajedni
č
ke imovine
onda imovinu mogu podijeliti sudskim putem kada govorimo o sudskoj diobi. Kod sudske diobe
postoji pretpostavka jednakih udjela supru
ž
nika u zajedni
č
koj imovini. Pretpostavku o
jednakim udjelima mogu obarati dokazivanjem oba supru
ž
nika ukoliko smatraju da u
konkretnom slu
č
aju nije primjenjiva i usagla
š
ena sa fakti
č
kim stanjem.
Ve
ć
i udio jednog supru
ž
nika u sticanju zajedni
č
ke imovine zavisi od njegovih ostvarenih
prihoda, vo
đ
enja poslova u doma
ć
instvu, staranja o djeci, staranja o imovini te svih drugih
okolnosti koje su od zna
č
aja za odr
ž
avanje ili uve
ć
anje vrijednosti zajedni
č
ke imovine (Dra
š
ki
ć
,
2012). Ako je poslije prestanka zajedni
č
kog
ž
ivota u braku do
š
lo do uve
ć
anja vrijednosti
zajedni
č
ke imovine, svaki supru
ž
nik ima pravo na potra
ž
ivanje u novcu odnosno pravo na udio
u uve
ć
anoj vrijednosti srazmjerno svom doprinosu.34 Trenutak prestanka zajednice
ž
ivota u
braku je vrijeme u kojem se utvr
đ
uje ve
ć
i udio jednog supru
ž
nika. Ve
ć
i udio jednog supru
ž
nika
33
Zakon o javnom bele
ž
ni
š
tvu (Slu
ž
beni glasnik Republike Srbije, br. 19/2013),
č
l. 93. st. 1. i 93a
34
Porodi
č
ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),
č
l. 175.

43
jedan od supru
ž
nika ostvaruje zaradu smatra se da je neophodno da se drugom supru
ž
niku
nadoknadi vrijednost tih stvari koje su ste
č
ene tokom trajanja braka, pa se s toga one
ura
č
unavaju u dio supru
ž
nika prilikom diobe.
Č
lanom 185. Porodi
č
nog zakona regulisana je dioba predmeta doma
ć
instva na na
č
in da
,,predmeti doma
ć
instva na kojima jedan supru
ž
nik nakon prestanka zajednice
ž
ivota u braku
ima dr
ž
avinu u trajanju od najmanje tri godine pripadaju mu u isklju
č
ivu svojinu sa
ura
č
unavanjem u njegov udeo”. Smatra se, dakle, da ukoliko je jedan supru
ž
nik u vremenskom
trajanju od 3 godine koristio predmete doma
ć
instva da ima pravo na iskljuivu svojinu nad
njima, s tim da to ne mo
ž
e biti na
š
tetu drugog supru
ž
nika, te se predmeti doma
ć
instva
ura
č
unavaju u dio supru
ž
nika koji pola
ž
e isklju
č
ivo pravo nad njima.
4.3.1.4. Odgovornost za obaveze u sistemu zajedni
č
ke imovine
Za obaveze koje je preuzeo supru
ž
nik prije sklapanja braka ili u toku trajana braka svojom
posebnom imovinom odgovara svojom posebnom imovinom kao i udjelom u zajedni
č
koj
imovini. Za zajedni
č
ke obaveze koje su nastale u toku trajanja braka a radi podmirenja potreba
braka supru
ž
nici odgovaraju svojom posebnom i zajedni
č
kom imovinom zajedni
č
ki i solidarno.
Ukoliko neku od zajedni
č
kih obaveza podmiri jedan supru
ž
nik iz svoje posebne imovine, u tom
slu
č
aju ima pravo na naknadu od drugog supru
ž
nika srazmjerno njegovom udjelu u zajedni
č
koj
imovini.
4.3.1.5. Posebna imovina supru
ž
nika
Posebna imovina jeste cjelokupna imovina svakog supru
ž
nika koja nije obuhva
ć
ena pravnim
re
ž
imom zajedni
č
ke imovine. Prema tome, posebna imovina obuhvata kako imovinu koja je
ste
č
ena prije sklapanja braka, tako i imovinu koja se sti
č
e tokom trajanja braka, ali ne radom
(Dra
š
ki
ć
, 2012). Posebna imovina je regulisana
č
lanovima 168, 169. i 170. Porodi
č
nog zakona.
U posebnu imovinu supru
ž
nika spada:
(1) imovinu koju je supru
ž
nik imao u vrijeme sklapanja braka, bez obzira po kom je
dozvoljenom osnovu ste
č
ena (na primjer, radom, naslje
đ
em, igrom na sre
ć
u itd.);
(2) imovinu koju je supru
ž
nik stekao u toku trajanja braka, ali ne radom, ve
ć
poklonom,
naslje
đ
em ili nekim drugim oblikom besteretnog sticanja;
(3) imovinu koja pripadne supru
ž
niku na osnovu diobe zajedni
č
ke imovine;
44
(4) imovinu koju je
ž
ena unijela u brak kao miraz, i
(5) prihode od posebne imovine, pod uslovom da u njih nije ulo
ž
en rad supru
ž
nika (kamata,
zakupnina, dividenda itd.) (Dra
š
ki
ć
, 2012).
Ukoliko je posebna imovina ste
č
ene prije braka njen status se sklapanjem braka ne mijenja.
Nasuprot tome, posebna imovina nastaje i u braku ukoliko do
đ
e do diobe zajeni
č
ke imovine.
Posebnom imovinom svaki supru
ž
nik upravlja i raspola
ž
e samostalno, dakle, supru
ž
nik mo
ž
e
preduzimati sve pravne poslove koji se ti
č
u njegove posebne imovine. Ograni
č
enje postoji samo
u slu
č
ajevima kada zajedni
č
ka imovina nije dovoljna za podmirenje potreba zajednice
ž
ivota u
kojim slu
č
ajevima
ć
e supru
ž
nici biti obavezni da za te potrebe iskoriste svoju posebnu imovinu.
Porodi
č
ni zakon u
č
l. 170. reguli
š
e pitanje uve
ć
anja posebne imovine jednog od supru
ž
nika za
vrijeme trajanja braka i u tom smislu razlikuje znatno i neznatno uve
ć
anje posebne imovine. U
slu
č
ajevima da je do
š
lo do neznatnog uve
ć
anja vrijednosti posebne imovine jednog od
supru
ž
nika, drugi supru
ž
nik ima pravo na potra
ž
ivanje u novcu srazmerno svom doprinosu.
Ukoliko je, pak, do
š
lo do znatnog uve
ć
anja vrijednosti posebne imovine jednog supru
ž
nika,
drugi supru
ž
nik ima pravo na udio u toj imovini srazmerno svom doprinosu.
Zakonski imovinski re
ž
im izme
đ
u supru
ž
nika prema va
ž
e
ć
im pozitivnopravnim propisima jeste
re
ž
im zajedni
č
ke imovine. Supru
ž
nicima je, me
đ
utim, omogu
ć
eno da taj re
ž
im ,,isklju
č
e” i da
imovina koju steknu radom u toku trajanja zajednice
ž
ivota bude njihova posebna imovina
zaklju
č
enjem bra
č
nog ugovora.
4.3.2. Ugovorni imovinski re
ž
im
Nasuprot zakonskom nalazi se ugovorni imovinski re
ž
im koji se primjenjuje kada se supru
ž
nici
svoje imovinske odnose urede bra
č
nim ugovorom. Ugovarnim imovinskim re
ž
imom isklju
č
uje
se zakonski imovinski re
ž
im. Ta mogu
ć
nost je uvedena dono
š
enjem Porodi
č
nog zakona 2005.
godine kada zakonski imovinski re
ž
im prestaje da bude prinudan i primjenjuje se u slu
č
ajevima
kada supru
ž
nici nisu ugovorili re
ž
im po pitanju imovine. Najzna
č
ajnija novina u tom smislu je
bra
č
ni ugovor.

46
Rimu iako su svakako bili punopravni gra
đ
ani Rima) naj
č
e
šć
e je zaklju
č
ivan brak bez manusa“
(Stanojevi
ć
, 1986).
,,Sklapanjem braka
cum manu
,
ž
ena je izlazila iz svoje dosada
š
nje agnatske obitelji i
patriae
potestatis
, odnosno ako je bila
sui iuris
, nad njom je prestajalo tutorstvo te je ulazila u agnatsku
obitelj svoga mu
ž
a te bila pod njegovom vla
šć
u (manus), odnosno vla
šć
u mu
ž
evljeva
patris
familias.
U imovinskom smislu,
ž
ena nije imala nikakve imovinskopravne sposobnosti. Sve
š
to
bi
ž
ena stekla pripadalo je mu
ž
u, a sva imovina koju je imala prije braka pripala bi u cjelosti
mu
ž
u. Brak
sine manu
nije mijenjao pravni polo
ž
aj
ž
ene. Ona je ostajala pod vla
šć
u svoga oca,
odnosno
patris familias
, a ako je bila
sui iuris
, ostajala je osobom
sui iuris
i nadalje, a pod
dosada
š
njom tutelom.
Ž
ena je zadr
ž
avala nasljedno pravo u svojoj dosada
š
njoj obitelji, te ga
nije stjecala u obitelji mu
ž
a” (Majstorovi
ć
I. , 2005).
,,U postklasi
č
no doba napu
š
teni su i stari oblici ,,sve
č
anog uvo
đ
enja
ž
ene u mu
ž
evljevu ku
ć
u”,
a konsenzus bra
č
nih drugova postao je jedinim bitnim elementom sklapanja braka. lpak, i u
ovome je razdoblju sklapanje braka bilo pra
ć
eno stanovitim obredima ili/i sastavljanjem
isprava, posebice o ure
đ
enju imovinskih odnosa. Takve su isprave u Justinijanovom pravu bile
propisane za brak vi
š
ih stale
ž
a, kao i za pretvaranje konkubinata brak” (Horvat, 1980.).
Historijski gledano, mu
ž
je bio taj koji je imao obavezu izdr
ž
avanja supruge i porodice.
Prilikom prou
č
avanja imovinsko-pravnih odnosa supru
ž
nika u Starom Rimu, svakako, trebamo
uzeti u obzir miraz (dos) koji je kao institut postojao i na jedan odre
đ
eni na
č
in regulisao dio
imovine supru
ž
nika. Miraz je imovina koju
ž
ena unosi u brak za potrebe zajedni
č
kog
doma
ć
instva koji dobija od svog oca ili staratelja tj. pater familias-a36. Davanje miraza u ranim
periodima Starog Rima nije bilo obavezno. Svakako da je davanje miraza od strane njene
porodice umnogome olak
š
avalo izdr
ž
avanje koje je bio u obavezi obezbijediti suprug. Uporedo
sa razvojem braka u rimskom pravu se razvijao i miraz. Ukoliko posmatramo pretklasi
č
ni
36
Pater familias, tako
đ
er napisana kao paterfamilias (mno
ž
ina patres familias), bila je glava rimske porodice. Pater
familias bio je najstariji
ž
ivi mu
š
karac u doma
ć
instvu i imao je autokratsku vlast nad svojom pro
š
irenom
porodicom. Rimsko pravo i tradicija (mos maiorum) uspostavili su mo
ć
pater familias u zajednici vlastite pro
š
irene
porodice. U rimskom porodi
č
nom zakonu termin „Patria potestas“ (latinski: „mo
ć
oca“) odnosi se na ovaj pojam.
[2] Imao je zakonsku privilegiju nad imovinom porodice, i razli
č
ite razine vlasti nad svojim uzdr
ž
avanim
č
lanovima: to su uklju
č
ivalo njegovu
ž
enu i djecu, odre
đ
enu drugu rodbinu putem krvi ili usvajanja, klijente,
osloboditelje i robove. Isti mos maiorum moderirao je svoj autoritet i odredio odgovornosti prema svojoj familiji
i
š
iroj zajednici. Imao je du
ž
nost prema ocu i odgajati zdravu djecu kao budu
ć
e gra
đ
ane Rima, odr
ž
avati moralnu
ispravnost i blagostanje svog doma
ć
instva,
č
asti bogove svojih klana i predaka i predano u
č
estvovati- i ako je
mogu
ć
e, slu
ž
iti - u politi
č
kim politikama Rima , vjerski i dru
š
tveni
ž
ivot. Zapravo, o
č
ekivalo se da
ć
e pater familias
biti dobar gra
đ
anin. Barem teoretski, dr
ž
ao je mo
ć
i
ž
ivota i smrti nad svakim
č
lanom svoje pro
š
irene porodice
kroz drevno pravo. U praksi se ekstremni oblik ovog prava rijetko koristio. Na kraju je bio ograni
č
en zakonom. (
47
period uvide
ć
emo da je miraz (dos) predstavljao imovinu koju je supruga unosila u brak i koji
je pripadao mu
ž
u, odnosno pater familiasu.
U po
č
etku razvoja instituta, miraz je bio tek obi
č
aj, no kasnije je to preraslo u pravnu du
ž
nost
ž
enina oca i njegovih ascendenata odnosno majke. Za osnivanje miraza mogu
ć
a su bila tri
na
č
ina. Prvi je
promissio dotis
, odnosno stipulacija kojom se na pitanje budu
ć
eg mu
ž
a davatelj
miraza obavezuje prenijeti na mu
ž
a miraznu imovinu u nekom kasnijem
č
asu. Drugi je na
č
in
dictio dotis
, odnosno verbalni kontrakt u obliku jednostranog obe
ć
anja miraza. Navedeni je
oblik mogla koristiti sama
ž
ena, njezin
patris familias
ili pak njezin du
ž
nik. Tre
ć
i je i posljednji
oblik
datio dotis
. Od prethodna se dva na
č
ina razlikuje stoga
š
to se ne sastoji od obe
ć
avanja
miraza, ve
ć
se pojedina mirazna dobra doista i prenose na mu
ž
a (Majstorovi
ć
I. , 2005).
Pred kraj predklasi
č
nog perioda donose se zakoni kojima se
š
titi
ž
enino pravo na miraz. „U
narednom klasi
č
nom periodu miraz koji je
ž
ena donosila, isto je prelazio u imovinu mu
ž
a, s tim
š
to je tada zakon nametnuo odre
đ
ena ograni
č
enja mu
ž
u prilikom raspolaganja mirazom. Tako
je mu
ž
u odre
đ
enim slu
č
ajevima morao da vrati miraz, a bilo mu je zabranjeno da otu
đ
uje
zemlji
š
ta u Italiji, data u miraz“ (Stanimirovi
ć
, 2006). U postklasi
č
nom periodu, dolazi do
promjena u smislu pobolj
š
anja imovinskog polo
ž
aja
ž
ene. Justinijanovo zakonodavstvo
donijelo je promjene na tom planu, pa je tako miraz postao isklju
č
iva imovina supruge kojom
je mogla raspolagati i u toku trajanja, ne samo u slu
č
aju prestanka braka. „U Noveli 117,
Justinijan
č
ak i ne govori vi
š
e o pripadnicima srednjeg stale
ž
a, ve
ć
samo o licima vi
š
e klase.
Jedino za pripadnike vi
š
ih slojeva (illustres et senatores) propisuje obavezno sastavljanje
pismenog dokumenta: o mirazu koji donosi nevesta mlado
ž
enji i o bra
č
nom daru od strane
mlado
ž
enje u korist neveste“ (Dereti
ć
, 2011).
Mo
ž
e se zaklju
č
iti dakle da je miraz toekom vremena posve izgubio prvobitna obilje
ž
ja. Premda
se u doba cara Justinijana mu
ž
formalno smatra vlasnikom miraza, stvarni je vlasnik s
ekonomskog stajali
š
ta
ž
ena. Dos je
res mulieris
, a mu
ž
za vrijeme trajanja braka ima samo
pravo kori
š
tenja i ubiranja plodova, radi olak
š
anja sno
š
enja tro
š
kova ku
ć
anstva (Majstorovi
ć
I. , 2005).
Prema rimskom pravu darivanje poklona izme
đ
u bra
č
nih drugova nije bilo dozvoljeno „do cara
Justinijana, po
š
to je bilo zabranjeno sklapanje ugovora o poklonu izme
đ
u supru
ž
nika, ovaj
ugovor o poklonu izme
đ
u verenika mogao se zaklju
č
iti samo prije braka. Me
đ
utim, u vrijeme
cara Justinijana bilo je dozvoljeno da se ovaj ugovor sklopi i nakon zaklju
č
enja braka, tako da
je i ovaj institut promijenio ime i umjesto
donatio ante nuptias
(davanje poklona prije braka)

49
do procesa tranzicije. U tom periodu se uvodi bra
č
ni ugovor u zakonodavstvo i mogu
ć
nost
isklju
č
enja zakonskog imovinskog re
ž
ima.
5.1.3. Historijat bra
č
nog ugovora u doma
ć
em pravu
Srpski gra
đ
anski zakonik iz 1844. godine donijet je po ugledu na
Austrijski gra
đ
anski zakonik
i preuzeo je mnoge institute i rje
š
enja upravo iz tog zakonika. „Dono
š
enje Gra
đ
anskog zakonika
predstavljalo je shodno prilikama tada jedan zna
č
ajan zakonodavni poduhvat vredan pa
ž
nje, jer
je proistekao iz nastojanja odre
đ
enih dru
š
tvenih i politi
č
kih snaga, da se vlast i samovolja
vladaoca na neki na
č
in ograni
č
i i uvede pravni red i sigurnost“ (Cveji
ć
-Jan
č
i
ć
, Bra
č
no pravo
prema Srpskom gra
đ
anskom zakoniku, 150 godina od dono
š
enja Srpskog gra
đ
anskog zakonika,
1995).
Srpski gra
đ
anski zakonik u paragrafu 759. defini
š
e bra
č
ni ugovor: „Ugovor, koji bi izme
đ
u
mu
ž
a i
ž
ene ili izme
đ
u
ž
enika i neveste, u odno
š
aju na brak o imanju zaklju
č
en bio, zove se
bra
č
ni ugovor“.37 Tada se, kao
š
to se iz zakonske definicije mo
ž
e vidjeti, dozvoljava
zaklju
č
ivanje bra
č
nog ugovora, kako izme
đ
u budu
ć
ih supru
ž
nika, tako i u toku trajanja braka
izme
đ
u supru
ž
nika. Navodi se, tako
đ
er, u istom paragrafu da se ugovor odnosi na „imanje“ tj.
na imovinu. Me
đ
utim, iako ovakav ugovor predstavlja iskorak u odnosu na tada
š
nje dru
š
tvene
prilike, dru
š
tvo u cjelini nije bilo pripremljeno na ugovor takve vrste. Razlozi za to jesu
patrijarhalna sredina, gdje je imovinom raspolagao isklju
č
ivo suprug. „Jedna od osnovnih
karakteristika ovog zakonika jeste da se on zasniva na principu neravnopravnosti polova sa
povla
šć
enim polo
ž
ajem mu
ž
a kao glave porodice“ (Cveji
ć
-Jan
č
i
ć
, Bra
č
no pravo prema
Srpskom gra
đ
anskom zakoniku, 150 godina od dono
š
enja Srpskog gra
đ
anskog zakonika,
1995). Ugovor se zaklju
č
ivao sporazumno, a volja nije bila apsolutna. Prema SGZ-u forma nije
bila jedan od uslova za validnost ovog ugovora. Bra
č
ni ugovor je saglasno
šć
u volja mogao biti
i mijenjan, a prestajao je samim prestankom braka.
Pored bra
č
nog ugovora, Srpski gra
đ
anski zakonik je propisivao i sljede
ć
e imovinske re
ž
ime:
mirazni i op
š
te imovniske zajednice koji su se ugovarali i re
ž
im odvojemosti imovine (zakonski
imovinski re
ž
im). Mirazni re
ž
im je mogao biti ugovoren „Ugovor ovaj mo
ž
e glasiti o mirazu,
koje je ono imanje, koje supruga mu
ž
u donese, bilo njeno sopstveno, bilo od drugog koga
37
Gra
đ
anski zakonik za
К
raljevinu Srbiju, Beograd, 1903, glava XXVIII , O ugovorima bra
č
nim par.759
50
dobiveno, radi lak
š
eg
ž
ivljenja”.38 Miraz se nije pretpostavljao, a mogao je glasiti na
cjelokupnu ili samo na dio imovine budu
ć
e supruge. Miraz se mogao sastojati iz pokretnosti i
nepokretnosti. Prema
č
lanu 766. Srpskog gra
đ
anskog zakonika mu
ž
je imao pravo u
ž
ivanja
miraznih dobara sve dok brak traje ali one nisu prelazile u njegovu svojinu, te nepokretnostima
nije mogao raspolagati.39 Prestankom braka nastaje obaveza za supruga da potro
š
ena mirazna
dobra vrati supruzi ili njenim nasljednicima. ,,Interesantna
č
injenica je da je i sam mu
ž
mogao
dati
ž
eni jedan deo svoje imovine u miraz, a pod mirazni re
ž
im bi potpadali i pokloni koje bi
mu
ž
dao
ž
eni prvi dan braka” (Cveji
ć
-Jan
č
i
ć
, Bra
č
no pravo prema Srpskom gra
đ
anskom
zakoniku, 150 godina od dono
š
enja Srpskog gra
đ
anskog zakonika, 1995).
Re
ž
im op
š
te imovinske zajednice ili tzv. smese dobara je, tako
đ
er, bio ugovorni re
ž
im koji je
regulisan u
č
l. 786 Srpskog gra
đ
anskog zakonika.40
Zakonski imovinski re
ž
im, prema Srpskom gra
đ
anskom zakoniku,
č
l. 77141, nasuprot
dana
š
njem, bio je re
ž
im odvojenosti imovine, gdje je svaki od supru
ž
nika upravljao i raspolagao
svojom posebnom imovinom. I ovdje je va
ž
ila zakonska pretpostavka, koja je mogla biti izri
č
ito
opovrgnuta, da je
ž
ena ovlastila mu
ž
a da upravlja i koristi njenu imovinu.
38
Gra
đ
anski zakonik za
К
raljevinu Srbiju, Beograd, 1903, glava XXVIII , O ugovorima bra
č
nim par.760
39
Gra
đ
anski zakonik za
К
raljevinu Srbiju, Beograd, 1903, glava XXVIII , O ugovorima bra
č
nim par.766-767
Č
l. 766:Ako se miraz sastoji u nepokretnim dobrima, i drugim pravima i stvarima, koje se upotrebiti mogu da se
ne potro
š
e; onda
ć
e
ž
ena ostati gospo
đ
a od istih stvari, ali
ć
e ih mu
ž
u
ž
ivati”.
Č
l 767: “Ako mu
ž
i
ž
ena o svom imanju nisu ni
š
ta osobito uredili, onda svako svoje prinadle
ž
i. Samo ako se
ž
ena
protivna ne poka
ž
e, dr
ž
i se, da je mu
ž
u kao svome zastupniku zakonom poverila, da on brigu o imanju nosi; a on
se smatra kao i drugi punomo
ć
nik; samo o dobitku nije du
ž
an ra
č
una davati. No vlastan
ć
e biti dobitak po svojoj
volji upotrebiti i u
ž
ivati”
40
“
Ako su supru
ž
nici slo
ž
ili se na smesu dobara svojih zajedni
č
ki, onda kako se steci
š
te otvori, smesa prestaje, i
imanje se deliti mora kao u slu
č
aju smrti
”.
41
“
Ako mu
ž
i
ž
ena o svom imanju nisu ni
š
ta osobito uredili, onda svako svoje prinadle
ž
i. Samo ako se
ž
ena
protivna ne poka
ž
e, dr
ž
i se, da je mu
ž
u kao svome zastupniku zakonom poverila, da on brigu o imanju nosi; a on
se smatra kao i drugi punomo
ć
nik; samo o dobitku nije du
ž
an ra
č
una davati. No vlastan
ć
e biti dobitak po svojoj
volji upotrebiti i u
ž
ivati”.

52
gra
đ
anski parni
č
ki postupak od 14. aprila 1883. godine44). Pitanja imovinsko-pravnih
posljedica braka bila su u nadlje
ž
nosti gra
đ
anskih sudova.
S obzirom da su u ve
ć
em dijelu teritorije novostvorene dr
ž
ave za bra
č
no pravo uop
š
teno, a
samim tim i za imovinske odnose u braku, va
ž
ilo pravo vjerskih zajednica, i bra
č
ni ugovor je
postojao u razli
č
itim varijacijama. Takvo stanje se zadr
ž
alo sve do stvaranja Republike
Jugoslavije 1945. godine.
Stvaranjem Republike Jugoslavije i zavr
š
etkom II svjetskog rata uvodi se Osnovnim zakonom
o braku iz 1946.45 godine strogi sistem zakonskog imovinskog re
ž
ima koji nije dozvoljavao
ure
đ
enje imovinskih odnosa izme
đ
u supru
ž
nika sklapanjem bra
č
nog ugovora. U
č
l. 12 ovaj
zakon je dozvoljavao sklapanje ugovora izm
đ
u supru
ž
nika koji nisu protivni zakonu. Zapravo
je takav odnos prema bra
č
nom ugovoru postojao u svim zemljama socijalisti
č
kog bloka, gdje
je preovladavala dru
š
tvena svojina i bio uspostavljen jednopartijski sistem, a privatna svojina
bila marginalizovana.
Dono
š
enjem Zakona o braku i porodi
č
nim odnosima Srbije
46
samo se potvr
đ
uje isti stav, tj.
ostaje da va
ž
i zabrana zaklju
č
ivanja bra
č
nih ugovora. U
č
l. 326 Zakona o braku i porodi
č
nim
odnosima izri
č
ito se navodi da ne mogu sklapati one ugovore kojima se mijenja imovinski
re
ž
im, tj. zakonski imovinski re
ž
im, te da je sklapanje ostalih vrsta ugovora izme
đ
u supru
ž
nika
dozvoljeno, a zabranjuje se sklapanje ugovora kojima se supru
ž
nici unaprijed odri
č
u prava koja
im pripadaju kao
š
to je npr. pravo na izdr
ž
avanje.
47
Dakle, zaklju
č
ivanje imovinskih ugovora kao
š
to su kupoprodaja, zakup i sl. prema ovom
zakonu bilo je dozvoljeno, ako i sklapanje ugovora o upravljanju i raspolaganju zajedni
č
kom
imovinom. Supru
ž
nici su mogli skopiti i ugovor i diobi zajdni
č
ke imovine, s tim
š
to je takav
44
Gra
đ
anski parni
č
ni postupnik za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo : Tisak i naklada Daniela A. Kajona, 1904.
45
Osnovni zakon o braku, Slu
ž
beni list FNRJ 29/1946.
46
Zakon o braku i porodi
č
nim odnosima Srbije, (Slu
ž
beni glasnik 22/80, 22/93, 35/94 i 29/20019
47
Zakon o braku i porodi
č
nim odnosima Srbije, Slu
ž
beni glasnik (22/80, 22/93,
35/94 i 29/2001),
Č
l. 326. „Bra
č
ni drugovi mogu me
đ
usobno sklapati sve ugovore i njima zasnivati prava i
obaveze. Oni ne mogu me
đ
usobno sklapati samo one ugovore kojima se menja imovinski re
ž
im utvr
đ
en ovim
zakonom, kao i ugovore kojima se unapred odri
č
u prava koja im po ovom zakonu pripadaju“
53
ugovor mogao imati dejstvo samo na zajedni
č
ku imovinu koju supru
ž
nici trenutno posjeduju,
ali ne i za budu
ć
u imovinu koju
ć
e ste
ć
i.
“Uprkos ovako, za date istorijske okolnosti relativno
š
irokom ugovornom kapacitetu bra
č
nih
drugova, nijedan od navedenih ugovora, nije omogu
ć
avao izmenu zakonskog imovinskog
re
ž
ima” (Pajti
ć
B. , Bra
č
ni ugovori u srpskom i evropskom pravu, 2009). Takvo stanje se
zadr
ž
alo sve do dono
š
enja, trenutno va
ž
e
ć
eg, Porodi
č
nog zakona 2005. godine, kada je
promjenom vlasni
č
ke strukture i procesom tranzicije do
š
lo do promjena te je dozvoljeno
sklapanje bra
č
nog ugovora.
I zemlje biv
š
e Jugoslavije su u tom period s kraja XX i po
č
etkom XXI stolje
ć
a uvele bra
č
ni
ugovor u svoja zakonodavstva. Hrvatska je to u
č
inila jo
š
1998. godine dono
š
enjem Obiteljskog
zakona u kojem je propisano da supru
ž
nici mogu samostalno urediti odnose u vezi svoje
,,te
č
evine”. Isto rje
š
enje prihvata i Obiteljski zakon iz 2003. godine.48 Sli
č
no rje
š
enje usvaja i
bosanskohercegova
č
ki Porodi
č
ni zakon iz 2005. godine
49
u kojem se u
č
lanu 258. ka
ž
e da
bra
č
ni drugovi svoje imovinske odnose prije i u toku trajanja braka mogu urediti bra
č
nim
ugovorom. U Crnoj Gori bra
č
ni ugovor je uveden Porodi
č
nim zakonom50 koji u
č
lanu 301.
navodi da ,,bra
č
ni drugovi tokom trajanja braka ili prije sklapanja braka svoje odnose na
postoje
ć
oj ili budu
ć
oj imovini mogu urediti ugovorom”.
5.2. Pojam i pravna priroda bra
č
nog ugovora prema
Porodi
č
nom zakonu R. Srbije
Premda se u svakodnevnom govoru mo
ž
e
č
uti termin predbra
č
ni ugovor, koji naj
č
e
šć
e koristi
anglosaksonski pravni sistem (pre-nuptial agreement, premarital agreement, skra
ć
eno pre-nup),
takav termin Porodi
č
ni zakon ne poznaje, ve
ć
se koristi terminom bra
č
ni ugovor. U Italiji se
č
esto upotrebljava termin predbra
č
ni ugovor (patt o prenuziale, contratt o prematrimoniale), za
razliku od njema
č
kog i austrijskog pravnog ure
đ
enja (Ehevertrag, Ehepakt). Zapravo, postoji i
izvjesna razlika u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora, s tim
š
to se bez obzira na to da li je
48
Obiteljski zakon, „Narodne novine RH“, br.116/2003 i 136/2004
49
Porodi
č
ni zakon FBIH, „Slu
ž
bene novine FBiH“, br. 35/05 i 41/05
50
Porodi
č
ni zakon, „Slu
ž
beni list SRCG“, br. 56/2003

55
,,Bra
č
ni ugovor je jedan od instrumenata pobolj
š
anja op
š
teg pravnog polo
ž
aja bra
č
nih
drugova”. (Majstorovi
ć
I. , 2005)
,,Institucija bra
č
nog ugovora omogu
ć
ava budu
ć
im i aktuelnim bra
č
nim drugovima da ugovore
re
ž
im odvojenosti imovine, i da urede svoje odnose u skladu sa na
č
elom slobode ugovaranja,
bez do tada postoje
ć
ih formalnih ograni
č
enja” (Pajti
ć
B. , Bra
č
ni ugovori u srpskom i
evropskom pravu, 2009).
Specifi
č
nosti bra
č
nog ugovora u odnosu na druge obligacionopravne ugovore su uglavnom
porodi
č
nopravnog karaktera i one su sljede
ć
e:
1)
Ugovorne strane mogu biti samo supru
ž
nici ili budu
ć
i supru
ž
nici;
2)
Vrijeme zaklju
č
enja- ugovor mo
ž
e biti zaklju
č
en prije ili u toku trajnja braka tako da
prije sklapanja braka ovaj ugovor mo
ž
e biti sklopljen i po nekoliko puta. S tim da, bra
č
ni
ugovor proizvodi pravno dejstvo samo ako do
đ
e do sklapanja braka. Upravo zbog toga,
ugovor se ima smatrati ugovorom sa odlo
ž
nim uslovom koje karakteri
š
e da njegova
pravna dejstva nastaju tek nakon ispunjanja odlo
ž
nog uslova, u ovom slu
č
aju sklapanja
braka.
3)
Na bra
č
ni ugovor se primjenjuju pravila obligacionog prava, ali on ne smije biti u
suprotnosti sa iperativnim porodi
č
nopravnim propisima.
4)
Strogo formalan ugovor- za zaklju
č
enje ovog ugovora predvi
đ
ena je zakonska forma i
solemnizovanje ugovora, tj. ovjera ugovora od strane javnog bilje
ž
nika.
5)
Spada u sve
č
ane ugovore.
6)
Bra
č
ni ugovor je i akcesoran ugovor jer proizvodi dejstvo tek nakon zaklju
č
enja braka.
7)
Za njegovo zaklju
č
enje, ali i raskid potrebna je saglasnost obje strane. Dakle, bra
č
ni
ugovor ne mo
ž
e biti raskinut jednostranom izjavom volje.
8)
Ima institucionalan karakter jer mora biti u skladu sa osnovnim na
č
elima i pravilima
porodi
č
nog prava.
9)
Fakultativan ugovor- supru
ž
nici ili budu
ć
i supru
ž
nici mogu ali ne moraju zaklju
č
iti
bra
č
ni ugovor, te je stoga fakultativan.
10)
Imenovan ugovor- ugovor koji je kao takav previ
đ
en zakonom- a bra
č
ni ugovor je
predvi
đ
en i odre
đ
en
č
lanom 188. Porodi
č
nog zakona.
11)
Su
š
tnski se radi o pravnom poslu koji je komutativan, iako u odre
đ
enim slu
č
ajevima
ovaj ugovor je i aleatoran jer se radi o imovini koju supru
ž
nici ne posjeduju u trenutku
56
zaklju
č
enja ugovora i
č
ija je veli
č
ina i nastajanje neizvjesno.
5.3. Ugovorne strane kod bra
č
nog ugovora
Ugovorne strane kod bra
č
nog ugovora prema zakonskom odre
đ
enju su supru
ž
nici ili budu
ć
i
supru
ž
nici, dakle lica koja su ve
ć
u braku ili lica koja izra
ž
avaju volju za sklapanje braka. S tim
u vezi mo
ž
emo re
ć
i da bra
č
ni ugovor ne mogu zaklju
č
iti biv
š
i supru
ž
nici.
Bra
č
ni ugovor mogu zaklju
č
iti lica u skladu sa pravilom ,,
Habilis ad nuptias, habilis ad pacta
nuptialia”.
Ovo pravilo zna
č
i da punova
ž
an bra
č
ni ugovor mogu zaklju
č
iti lica koja su ispunila
uslove za zaklju
č
enje punova
ž
nog braka. Dakle, punova
ž
nost bra
č
nog ugovora neposredno je
vezana za punova
ž
nost braka
š
to dalje govori da bra
č
ni ugovor ne bi mogla zaklju
č
iti lica koja
prema na
š
em zakonu ne bi mogla sklopiti brak i nisu ispunila uslove koji se ti
č
u sklapanja braka
ili pak, postoji neki od razloga koji ne bi smio postojati u trenutku zaklu
č
enja braka. Pa tako,
bra
č
ni ugovor ne bi mogla zaklju
č
iti maloljetna lica ( ukoliko nisu emancipovana u sudskom
postupku), lica koja su istog pola (uslijed postojanja uslova razli
č
itost polova), lica koja su u
odre
đ
enom stepenu srodstva (srodstvo u odre
đ
enom stepenu je bra
č
na smetnja), lica koja su u
starateljskom odnosu (bra
č
na smetnja starateljstva) i dr.
Osim ispunjenosti uslova za zaklju
č
enje punova
ž
nog braka u pogledu lica koja mogu zaklju
č
iti
bra
č
ni ugovor postoje i op
š
ti uslovi za zaklju
č
enje obligaciono-pravnih ugovora koji moraju
biti ispunjeni. Prema Zakonu o obligacionim odnosima za zaklju
č
enje punova
ž
nog ugovora
neophodno je postojanje potpune poslovne sposobnosti ugovara
č
a, u ovom slu
č
aju supru
ž
nika
ili lica koja namjeravaju sklopiti brak. Prema
č
l. 56. Zakona o obligacionim odnosima potrebno
je da ugovara
č
i posjeduju poslovnu sposobnost neophodnu za zaklju
č
enje te vrste ugovora.
Poslovna sposobnost se defini
š
e kao sposobnost da lice u svoje ime i za svoj ra
č
un preduzima
pravne poslove kojima zasniva, ukida ili mijenja pravne odnose. Poptunu poslovnu sposobnost
lice sti
č
e sa navr
š
enih 18. godina
ž
ivota. Me
đ
utim, lice mo
ž
e imati i djelimi
č
nu poslovnu
sposobnost kada je rje
š
enjem o djelimi
č
nom li
š
enju poslovne sposobnosti koje je regulisano
č
lanom 147. Porodi
č
nog zakona. Me
đ
utim, zbog zna
č
aja bra
č
nog ugovora i svih njegovih
specifi
č
nosti vaoma te
š
ko je ostvarivo da licu djelimi
č
no li
š
enom poslovne sposobnosti bude
dozvoljeno sklapanje bra
č
nog ugovora.
Prema
č
l. 191. Porodi
č
nog zakona bra
č
na i vanbra
č
na zajednica su izjedna
č
ene, te su tako u

58
odre
đ
enoj konkretnoj vrsti imovine, da je prihod svakoga bra
č
nog druga njegova vlastita
imovina, da su darovi u
č
injeni iz bra
č
ne imovine vlastita imovina daroprimca, ugovoriti
razli
č
ite na
č
ine upravljanja i raspolaganja imovinom, sporazumjeti se o na
č
inu deobe bra
č
ne
ste
č
evine u slu
č
aju prestanka braka itd.), osnivanje stvarnih odnosno obveznih prava (npr.
eta
ž
nog vlasni
š
tva, slu
ž
nosti, prava prvokupa itd.) i odredbe koje se odnose na sam bra
č
ni
ugovor (npr. odredbe o izmjenama i raskidu bra
č
nog ugovora) (Majstorovi
ć
I. , 2005).
Predmet bra
č
nog ugovora ne mogu biti ni sva imovinska pitanja izme
đ
u supru
ž
nika. Naime,
bra
č
nim ugovorom ne mo
ž
e biti ugovoreno me
đ
usobno izdr
ž
avanje, kao ni izdr
ž
avanje djeteta
od strane roditelja, pravo stanovanja djeteta. Ovo iz razloga
š
to su norme koje reguli
š
u ova
pitanja imperativnog karaktera i prema propisima u ve
ć
ini sli
č
ajeva se u vezi djece uvijek u
prvi plan stavlja najbolji interes djeteta. Jo
š
jedan razlog jeste i taj
š
to je pitanje npr. Izdr
ž
avanja,
pitanje gdje je solidarnost izme
đ
u
č
lanova porodice na prvom mjestu, te s toga ne mo
ž
e biti
predmetom bra
č
nog ugovora.
Kako bi jedan ugovor doista bio bra
č
ni ugovor, mora za svoj predmet imati i imovinskopravne
odnose, odnosno sadr
ž
avati barem jednu odredbu kojom bi se ure
đ
ivali imovinskopravni odnosi
bra
č
nih drugova na na
č
in razli
č
it od zakonskoga imovinskog re
ž
ima (Babi
ć
Bar
č
evski, 2014).
To pak ne zna
č
i da predmet ugovora ne mogu biti i odredbe neimovinske prirode. Bra
č
nim
ugovorom supru
ž
nici mogu urediti i neka li
č
na prava i du
ž
nosti kao
š
to su obavljanje poslova
u zajedni
č
kom doma
ć
instvu, mjesto stanovanja, izbor prezimena, podizanje zajedni
č
ke djece i
dr. Naravno, predmet ne mogu biti one odredbe koje bi bile suprotne javnom poretku kao
š
to
su odredbe koje se ti
č
u izbora rada i zanimanja, urediti imperativnim normama ure
đ
ena prava i
obaveze supru
ž
nika (po
š
tovanje, me
đ
usobno pomaganje i td.). Ukoliko bi bra
č
ni ugovor
sadr
ž
ao takve odredbe one bi bile ni
š
tave i samim tim ne bi proizvodile pravno dejstvo. Predmet
bra
č
nog ugovora mogu biti i raspolaganje i upravljanje imovinom jer i kod zakonskom
imovinskog re
ž
ima supru
ž
nici ovo pitanje mogu rije
š
iti posebnim ugovorm o upravljanju i
raspolaganju zajedni
č
kom imovinom. Bra
č
nim ugovorom supru
ž
nici i ovo pitanje mogu rije
š
iti
na na
č
in na koji oni
ž
ele.
Predmet bra
č
nog ugovora mo
ž
e biti i sporazum o diobi zajedni
č
ke imovine. Bra
č
ni drugovi bi
ovim ugovorom mogli ugovoriti kada
ć
e se i gdje izvr
š
iti dioba ili bi mogli ugovoriti da se u
odnosu na cijelu bra
č
nu tekovinu primijeni civilna dioba. Ako su ugovorili druga
č
ije udjele od
zakonom izjedna
č
enih, tada
ć
e to svakako imati prednost pred zakonskim re
ž
imom
59
(Majstorovi
ć
I. , 2005). Pored toga, predmet bra
č
nog ugovora mogu bitii druga stvarna prava
kao
š
to su slu
ž
benosti, zaloga, zakup i pravo gra
đ
enja. Bra
č
nim ugovorom mo
ž
e biti
ustanovljeno i pravo pre
č
e kupovine prema
č
l. 527-532, Zakona o obligacionim odnosima gdje
se jedan supru
ž
nik obavezuje da u slu
č
aju prodaje odre
đ
ene stvari tu stvar najprije ponudi
drugom supru
ž
niku pod istim uslovima, tj. po istoj cijeni.
Poseban mogu
ć
i predmet bra
č
no-imovinskog ugovora
č
ini sagledavanje udjela bra
č
nog druga
koji nije
č
lan priverednog dru
š
tva u imovini koja je iz posebne ili zajedni
č
ke imovine ulo
ž
ena
u privredno dru
š
tvo od strane drugog bra
č
nog druga koji je
č
lan privrednog dru
š
tva. Ako je u
konkretnom slu
č
aju po sredi djelovanje (ugovornog ili zakonskog) re
ž
ima zajedni
č
ke imovine,
ili po sili zakona, ili po sili ugovora bra
č
ni drug ne-
č
lan sti
č
e udio u firmi, zajedni
č
ki udio se
ne evidentira kao suvlasni
š
tvo u samoj firmi, niti se po tom udjelu ostvaruje automatski pravo
na dividendu ili pravo na upravljanje,
š
to mo
ž
e pripasti samo
č
lanu firme. Me
đ
utim, to pravo
bra
č
nog druga ne-
č
lana, bar u pogledu dividende, mo
ž
e se pojaviti kao potencijalno
potra
ž
ivanje,
š
to mo
ž
e stvarati te
š
ko
ć
e u funkcionisanju firme (Jo
ž
ef, 2002).
Tako bi bra
č
ni drugovi, odnosno nevjesta i
ž
enik, mogli sporazumno urediti neka osobna prava
i du
ž
nosti,kao npr. izbor prezimena, odre
đ
ivanje mjesta stanovanja, odlu
č
ivanje o ra
đ
anju i
podizanju zajedni
č
ke djece te o obavljanju poslova u bra
č
noj zajednici. S druge strane nekim
osobnim pravima i du
ž
nostima bra
č
nih drugova dato je kogentno zna
č
enje, odnosno bra
č
ni ih
drugovi ne mogu urediti sporazumno, jer su kao na
č
elne vrijednosti temelj svake bra
č
ne
zajednice.
„Pitanje je i kako obezbjediti za
š
titu slabije strane koja bi, radi stupanja u brak pristala, na
primer, i na zaklju
č
enje ugovora koji je za nju nepovoljan, zatim da li se dozvoljava ugovaranje
miraza (zakon ka
ž
e da oni mogu da ure
đ
uju odnose na sada
š
njoj i budu
ć
oj imovini) i
č
itav niz
drugih pitanja iskrsava iz ovako
š
ture i nedovoljno razra
đ
ene odredbe o bra
č
nom ugovoru. Npr.
da li je mogu
ć
e zaklju
č
iti bra
č
ni ugovor kojim se isklju
č
uje zajedni
č
ka imovina i ukoliko je
samo jedan supru
ž
nik zaposlen? Kakav je imovinski polo
ž
aj drugog supru
ž
nika u tom slu
č
aju,
jer
ć
e on svojim radom u doma
ć
instvu i staranjem o deci obezbediti odre
đ
ene uslove za uspe
š
nu
kari- jeru drugog supru
ž
nika, bez ikakve imovinske sigurnosti u takvom braku“ (Cveji
ć
-Jan
č
i
ć
,
Reforma porodi
č
nog prava Srbije, 2006).
Predmeti bra
č
nog ugovora su veoma brojni, posebno u onim pravnim sistemima gdje postoje

61
5.5. Uslovi za zaklju
č
enje bra
č
nog ugovora
Uslove za zaklju
č
enje bra
č
nog ugovora ti
č
u se sposobnosti ugovarnaja ugovornika, saglasnosti
volja, predmeta i osnova ugovora koje jo
š
nazivamo i op
š
tim uslovima. Za bra
č
ni ugovor
potrebno je ispunjenje i formalnog uslova kako bi proizvodio pravno dejstvo.
5.5.1. Op
š
ti uslovi za zaklju
č
enje bra
č
nog ugovora
Uslovi koji se ti
č
u ugovornih strana i sposobnosti ugovornika ( supru
ž
nika ili budu
ć
ih
suru
ž
nika/vanbar
č
nih partnera) smo djelimi
č
no iznijeli u poglavlju koje govori o subjektima
bra
č
nog ugovora.
5.3.1.1. Sposobnost za zaklju
č
enje bra
č
nog ugovora
Sposobnost za ugovaranje podrazumijeva da je lice/ugovornik poslovno sposobno. U ovom
smislu, poslovna sposobnost podrazumijeva sposobnost lica da preduzima pravne poslove u
svoje ime i za svoj ra
č
un i sti
č
e se sa navr
š
enih 18 godina
ž
ivota. Me
đ
utim, ovdje nije
neophodna potpuna poslovna sposobnost,
š
to zna
č
i da ovaj ugovor mo
ž
e zaklju
č
iti i lice koje
je djelimi
č
no li
š
eno poslovne sposobnosti ukoliko je rje
š
enjem o djelimi
č
nom li
š
enju poslovne
sposobnosti predvi
đ
eno da je lice sposobno za zaklju
č
enje bra
č
nog ugovora, tj. u granicama
svoje poslovne sposobnosti. Implicitno zaklju
č
ujemo da lice koje je poslovno nesposobno ne
mo
ž
e zaklju
č
iti bra
č
ni ugovor. Sve ovo govori u prilog tome da lica koja su emancipacijom-
oslobo
đ
enjem od bra
č
ne smetnje maloljetstva od strane suda, stekla potpunu poslovnu
sposobnost mogu zaklju
č
iti bra
č
ni ugovor. Dakle, lica, stariji maloljetnici, izme
đ
u 16 i 18
godina
ž
ivota, za koja sud procijeni da su dostigla fizi
č
ku i psihi
č
ku zrelost za stupanje u brak,
mogu zaklju
č
iti i bra
č
ni ugovor jer se ovom sudskom odlukom sti
č
e potpuna poslovna
sposobnost ne samo za sklapanje braka ve
ć
i za sve ostale pravne odnose i poslove u koje lice
stupa. Stariji maloljetnik mo
ž
e biti emancipovan i u slu
č
aju kada prije navr
š
enih 18 godina
ž
ivota postane roditelj, kako bi mogao biti zakonski zastupnik svom djetetu, uz prethodnu
procjenu od strane suda o psihi
č
koj i fizi
č
ko zrelosti i sudsku odluku o tome. I to emancipovano
lice je sposobno da zaklju
č
i bra
č
ni ugovor, ukoliko ispunjava ostale uslove koji se ti
č
u braka.
Poslovna sposobnost za zaklju
č
enje ugovora mora postojati u trenutku zaklju
č
enja ugovora.
Me
đ
utim, uslovi za zaklju
č
enje u pogledu subjekata bra
č
nog ugovora su i op
š
ti uslovi
obligacionog prava koje ugovorne strane trebaju ispuniti kako bi bra
č
ni ugovor bio punovo
ž
an,
tj. proizvodio pravno dejstvo. Uslovi koje smo naveli su:
62
-
da su ugovorne strane supru
ž
nici ili budu
ć
i supru
ž
nici i vanbra
č
ni partneri ili budu
ć
i
vanbra
č
ni partneri;
-
da posjeduju poslovnu sposobnost (ukoliko su djelimi
č
no li
š
eni poslovne sposobnosti
da su rje
š
enjem o li
š
enju sposobni da sa
č
ine ovaj ugovor);
-
da su u pogledu ugovornih strana ispunjeni uslovi koji su neophodni za sklapanje
punova
ž
nog braka ( i vanbra
č
ni partneri da bi postojala vanbra
č
na zajednica moraju
ispuniti ovaj uslov tako da on va
ž
i i za ugovor);
-
slobodna volja izra
ž
ena od strane ugovornih strana.
5.3.1.2. Saglasnost volja ugovornih strana
Prema Zakonu o obligacionim odnosima suglasnost volja ugovornih strana je obavezan uslov
za punova
ž
nost bilo kojeg ugovora. Tako i kod bra
č
nog ugovora mora postojati saglasnost volja
koja mora biti iskazana istovremeno i nedvosmisleno i pri tom volje oba ugovra
č
a moraju biti
saglasne tj. moraju se poklapati, biti istovjetne. Do saglasnosti izme
đ
u volja ugovara
č
a
dolazimo na na
č
in
š
to jedna ugovorna strana predlo
ž
i drugoj ugovornoj strani zaklju
č
enje
bra
č
nog ugovora,
š
to u obligaciono-pravnom smislu predstavlja ponudu. Zatim, se druga
ugovorna strana izjasni o tom prijedlogu. Ukoliko se jedan supru
ž
nik/budu
ć
i supru
ž
nik saglasi
sa ponudom drugog supru
ž
nika/budu
ć
eg supru
ž
nika onda govorimo o prihvatanju ponude i sa
tom izjavom se volje usagla
š
avaju. Me
đ
utim, ukoliko je izme
đ
u prvobitne ponude jednog
(budu
ć
eg) supru
ž
nika i prihvatanja ponude bilo razmjene ponuda u oba pravca tada govorimo
o pregovorima. Pregovori izme
đ
u (budu
ć
ih) supru
ž
nika su na
č
in da oni usaglase volje kako bi
zaklju
č
ili bra
č
ni ugovor
č
iji je jedan od uslova punova
ž
nosti saglasna izjava volje. Osnovne
karakteristike volje jesu da treba biti ozbiljna, slobodna, stvarna i upu
ć
ena na ne
š
to
š
to je
mogu
ć
e ostvariti. Na
č
in izra
ž
avanja volje kod bra
č
nog ugovora jeste neposrednom radnjom, tj.
stavljanjem potpisa na bra
č
ni ugovor koji ozna
č
ava prihvatanja njegove sadr
ž
ine. Vi
š
e o na
č
inu
izra
ž
avanja volje bit
ć
e rije
č
i u dijelu o formalnim uslovima za zaklju
č
enje ugovora.
Volja za zaklju
č
enje ugovora mo
ž
e u izuzetnim slu
č
ajevima biti iskazana i preko punomo
ć
nika,
a ugovorne strane moraju biti upoznate sa sadr
ž
inom ugovora.
Nekada, uslijed odre
đ
enih okolnosti, mo
ž
e do
ć
i do nesklada stvarne volje ugovara
č
a i izjavljene
volje. Odre
đ
ena prava stoje na razli
č
itim teorijama. U najve
ć
em broju slu
č
ajeva stvarna i
izjavljena volja se poklapaju, su u skladu. Neka prihvataju teoriju volje gdje se uzima i
tuma
č
enjem se dolazi do stvarne volje ugovara
č
a, dok na
š
e pravo stoji na teoriji izjave. Teorija
izjave podrazumijeva da se kao relevantna uzima ona volja koju je ugovara
č
izjavio, bez obzira

64
mora biti mogu
ć
i odre
đ
en, odnosno odrediv prema Zakonu o obligacionim odnosima R. Srbije.
54
Nadalje, ugovor mo
ž
e sadr
ž
ati odredbe koje se ti
č
u imovinskih odnosa ali i neimovinskih (
li
č
nih) odnosa izme
đ
u supru
ž
nika. Uslov je da bra
č
ni ugovor mora sadr
ž
ati, da bi ispunio uslov
punova
ž
nosti, makar jednu odredbu koja se ti
č
e imovinskih odnosa, dok sve ostale mogu imati
neimovinski karakter.
Osnov (causa) bra
č
nog ugovora je osnovni razlog i pravno obja
š
njenje zbog kojeg ugovornici
zaklju
č
uju bra
č
ni ugovor. Osnov bra
č
nog ugovora treba biti dopu
š
ten i istinit, u suprotnom
mo
ž
e dovesti do ni
š
tavosti bra
č
nog ugovora.
5.5.2. Formalni uslovi za zaklju
č
enje ugovora
Pod formalnim uslovima za zaklju
č
enje ugovora podrazumijevamo na
č
in odnosno formu u
kojoj ugovor treba biti sa
č
injen, sam na
č
in zaklju
č
enja ugovora kao i nadlje
ž
nost odre
đ
enog
organa za zaklju
č
enje ugovora. Forma bra
č
nog ugovora je utvr
đ
ena kao stroga forma-
forma
ad solemintatem,
tj. da ukoliko nije ispo
š
tovan uslov forme kod bra
č
nog ugovora onda ugovor
ne proizvodi pravno dejstvo.
Po pravilu se bra
č
ni ugovori zaklju
č
uju tako,
š
to zakoni name
ć
u po
š
tovanje precizno definisane
norme u kojoj moraju biti sklopljeni. Obaveznom formom posti
ž
e se vi
š
e efekata - obezbje
đ
uje
se dokaz o sklopljenom pravnom poslu (njegovom sadr
ž
aju i vremenu zaklju
č
enja),
š
titi se
pravna sigurnost (supru
ž
nika, i tre
ć
ih lica) i naj
č
e
šć
e se predvi
đ
a pru
ž
anje obaveznog stru
č
nog
savjeta,
š
to ima naro
č
iti zna
č
aj s obzirom na veoma ozbiljne pravne posledice koje ovaj ugovor
sa sobom povla
č
i (Pajti
ć
B. , Bra
č
ni ugovori u srpskom i evropskom pravu, 2009).
Forma bra
č
nog ugovora predvi
đ
ena je u
č
l. 188. st. 2 Porodi
č
nog zakona u kojem se ka
ž
e da se
bra
č
ni ugovor zaklju
č
uje u obliku javnobele
ž
ni
č
ki potvr
đ
ene (solemnizovane) isprave.
55
Prilikom potvr
đ
ivanja (solemnizacije) ugovora javni bele
ž
nik je du
ž
an da ugovornike
54
Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br.
31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),
č
l.47, 49,50.
55
Porodi
č
ni zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015),
č
l. 188. st. 2. (Bra
č
ni ugovor
zaklju
č
uje se u obliku javnobele
ž
ni
č
ki potvr
đ
ene (solemnizovane) isprave. Prilikom potvr
đ
ivanja (solemnizacije)
65
naro
č
ito upozori na to da se njime isklju
č
uje zakonski re
ž
im zajedni
č
ke imovine, o
č
emu stavlja
napomenu u klauzuli o potvr
đ
ivanju. Dakle, postoji zakonski predvi
đ
ena forma javne isprave,
kao i uostalom u ve
ć
ini pravnih sistema kontinentalnog pravnog sistema. Pismena forma, prema
Zakonu o obligacionim odnosima,
č
lan 72. predvi
đ
a da pismena forma podrazumijeva pismenu
redakciju ugovora kao i potpis svih lica koja se njime obavezuju.
56
Me
đ
utim, kao
š
to rekosmo, za bra
č
ni ugovor se zahtjeva forma javne isprave koja predstavlja
pored pismene redakcije bra
č
nog ugovora i u
č
e
šć
e odre
đ
enog nadlje
ž
nog dr
ž
avnog organa
javne vlasti, u ovom slu
č
aju javnog bilje
ž
nika. Javnobilje
ž
ni
č
ka isprava je prema Zakonu o
javnom bele
ž
ni
š
tvu isprava o pravnim poslovima i izjavama koje su sastavili javni bilje
ž
nici
(javnobilje
ž
ni
č
ki zapisi).
57
Javni bilje
ž
nik je du
ž
an da objasni strankama smisao pravnog posla,
da im uka
ž
e na njegove posljedice i da ispita da li je pravni posao dozvoljen, odnosno da nije u
ugovora javni bele
ž
nik je du
ž
an da ugovornike naro
č
ito upozori na to da se njime isklju
č
uje zakonski re
ž
im
zajedni
č
ke imovine, o
č
emu stavlja napomenu u klauzuli o potvr
đ
ivanju).
56
Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ",
br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),
č
l. 37:”
(1) Kad je za zaklju
č
enje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je zaklju
č
en kad ispravu potpi
š
u sva lica
koja se njim obavezuju.
(2) Ugovara
č
koji ne zna pisati stavi
ć
e na ispravu rukoznak overen od dva svedoka ili od suda, odnosno drugog
organa.
(3) Za zaklju
č
enje dvostranog ugovora dovoljno je da obe strane potpi
š
u jednu ispravu ili da svaka od strana
potpi
š
e primerak isprave namenjen drugoj strani.
(4) Zahtev pismene forme je ispunjen ako strane izmenjaju pisma ili se sporazumeju teleprinterom ili nekim
drugim sredstvom koje omogu
ć
ava da se sa izvesno
šć
u utvrde sadr
ž
ina i davalac izjave”.
57
ZAKONO JAVNOM BELE
Ž
NI
Š
TVU ("Sl. glasnik RS", br. 31/2011, 85/2012, 19/2013, 55/2014 - dr. zakon,
93/2014 - dr. zakon, 121/2014, 6/2015 i 106/2015),
č
l. 6. (Javnobele
ž
ni
č
ke isprave su isprave o pravnim poslovima
i izjavama koje su sastavili javni bele
ž
nici (javnobele
ž
ni
č
ki zapisi), zapisnici o pravnim i drugim radnjama koje
su obavili ili kojima su prisustvovali javni bele
ž
nici (javnobele
ž
ni
č
ki zapisnici) i potvrde o
č
injenicama koje su
posvedo
č
ili javni bele
ž
nici (javnobele
ž
ni
č
ke potvrde), nejavne isprave koje su potvrdili javni bele
ž
nici
(javnobele
ž
ni
č
ka solemnizacija), kao i nejavne isprave kod kojih je javni bele
ž
nik overio potpis, odnosno overio
autenti
č
nost prepisa, prevoda ili izvoda (javnobele
ž
ni
č
ke overe).

67
10) izjavu da su stranke, a kad je potrebno i drugi u
č
esnici, pou
č
eni o sadr
ž
ini i pravnim
posledicama pravnog posla, kao i izjavu da su stranke upozorene da su njihove izjave nejasne,
nerazumljive ili dvosmislene, kao i da su i posle upozorenja pri takvim izjavama ostale;
11) broj pod kojim je potvr
đ
ena isprava zavedena u op
š
ti poslovni upisnik;
12) potpise stranaka, zastupnika, svedoka, tuma
č
a i drugih u
č
esnika;
13) potpis i pe
č
at javnog bele
ž
nika.
Klauzula o potvr
đ
ivanju privatne isprave koja ne sadr
ž
i podatke odre
đ
ene u stavu 1. ta
č
. 1), 2),
6), 8), 10), 11) i 12) ovog
č
lana nema svojstvo niti pravno dejstvo javne isprave”.
58
Ukoliko se bra
č
ni ugovor odnosi na nepokretnosti, isti se obavezno upisuje u javni registar
prava na nepokretnosti. Odredbe o raspolaganju nepokretnom imovinom imaju pravno dejstvo
u odnosu na tre
ć
a lica samo ako su upisane u javne registre prava na nepokretnosti.
,,Ustanova javnog bele
ž
ni
š
tva uvedena je i pravno regulisana u velikom broju pravnih sistema
u Evropi sa ciljem da se rastereti pravosu
đ
e, br
ž
e realizuju prava i uspostavlja vi
š
i nivo pravne
sigurnosti.
К
ao slobodna profesija, ima funkciju preventivnog pravosu
đ
a odnosno preventivnu
ulogu u spre
č
avanju budu
ć
ih sporova, pre svega u vezi sa ugovorima” (Mojovi
ć
, 2011). ,,Pre
uvo
đ
enja ustanove javnog bele
ž
nika u pravu Srbije, bra
č
ni ugovor je morao da overi sudija,
koji je prilikom overe imao obavezu da upozori stranke da se ugovorom isklju
č
uje zakonski
re
ž
im zajedni
č
ke imovine. Me
đ
utim, i jedno i drugo re
š
enje, iako je razlika samo u nadle
ž
nosti,
imaju isti nedostatak, koji nije nadome
š
ten izmenama i dopunama PZ” (Jan
č
i
ć
O. C., 2009.).
Izmenama i dopunama Zakona o vanparni
č
nom postupku dopunjene su odredbe o ovla
šć
enjima
javnog bele
ž
nika, u skladu sa kojima je javni bele
ž
nik du
ž
an da objasni strankama smisao
pravnog posla, da im uka
ž
e na njegove posledice i da ispita da li je pravni posao dozvoljen,
odnosno da nije u suprotnosti sa prinudnim propisima, javnim poretkom i dobrim obi
č
ajima.
59
58
ZAKONO JAVNOM BELE
Ž
NI
Š
TVU ("Sl. glasnik RS", br. 31/2011, 85/2012, 19/2013, 55/2014 - dr. zakon,
93/2014 - dr. zakon, 121/2014, 6/2015 i 106/2015),
č
l. 93b
59
Zakon o vanparni
č
nom postupku – ZVP RS, Slu
ž
beni glasnik RS, br.
25/82 i 48/88 i Slu
ž
beni glasnik RS, br. 46/95 – dr. zakon, 18/2005 – dr. zakon, 85/2012, 45/2013 – dr. zakon,
55/2014, 6/2015 i 106/2015 – dr. zakon,
č
l. 172, st. 1.
68
Ovaj princip pru
ž
a za
š
titu, mo
ž
e se re
ć
i na posredan na
č
in, jer se kroz obaveze notara da
strankama objasni ugovor, doprinosi tome da supru
ž
nici slobodno i sa punim razumijevanjem,
svjesni pravnih posljedica ugvora u njihovom konkretnom slu
č
aju, zaklju
č
e bra
č
ni imovinski
ugovor. U obrazlo
ž
enju se navodi da princip ne govori o posljedicama povrede obaveza od
strane notara, ali je izra
ž
en stav da takva povreda ne bi trebalo da dovede do neva
ž
nosti
ugovora, nego da dovodi do disciplinske odgovornosti notara i odgovornosti za
š
tetu (Gordana
B.
К
ova
č
ek Stani
ć
, 2016).
Notarijalna forma uvedena je da bi se obezbedio dokaz o zaklju
č
enom kontraktu, za
š
titila
pravna sigurnost – bra
č
nih drugova, ali i tre
ć
ih savesnih lica, i da bi se garantovalo pravo
pravnim laicima na pru
ž
anje obaveznog stru
č
nog saveta, s obzirom na ozbiljnost pravnih
posledica koje ovaj ugovor sa sobom povla
č
i.
60
Obezbje
đ
ivanjem po
š
tovanja uslova forme
dovodi do toga da je postojanje bra
č
nog ugovora i njegove sadr
ž
ine lak
š
e dokazivo. Upravo
zbog svih prednosti koje ima, ali pojedinih lo
š
ih strana, u sljede
ć
em odjeljku
ć
emo se baviti
zna
č
ajem i funkcijama uslova forme kod zaklju
č
enja bra
č
nog ugovora.
U samom procesu zaklju
č
enja ugovora zahtjeva se prisustvo obje ugovorne strane istovremeno,
osim izuzetno kada ugovor mo
ž
e biti potpisan od strane punomo
ć
nika sa posebnim
punomo
ć
jem datim za vr
š
enje samo ovog pravnog posla. Supru
ž
nici ili budu
ć
i supru
ž
nici
simultano potpisuju ugovor, jedan pa drugi, bez vremenske distance izme
đ
u potpisa. Me
đ
utim,
prema ve
ć
pomenutom
č
lanu 72. Zakon o obligacionim odnosima daje mogu
ć
nost da ugovori
kod kojih postoje dvije ugovorne strane,
š
to je i bra
č
ni ugvor, ispune uslov forme
č
ak i ukoliko
ugovorne strane izmijenjaju pisma ili se sporazumeju teleprinterom ili nekim drugim sredstvom
koje omogu
ć
ava da se sa izvesno
šć
u utvrde sadr
ž
ina i davalac izjave.
5.3.1.4. Zna
č
aj i funkcija forme kod bra
č
nog ugovora
Forma, uop
š
teno, je uslov punova
ž
nosti kod pojedinih vrsta ugovora kako bi se pove
ć
ala pravna
60
Op
š
irnije: Jauernig, Schlechtriem, Sturner, Teichmann, Vollkommer, „Bürgerlic- hes Gesetzbuch“, 8. Auflage,
C.H.Beck-München, 1997.

70
5.6. Prestanak bra
č
nog ugovora
Bra
č
ni ugovor, mo
ž
e prestati na na
č
ine na koje prestaju i ostali obligacioni ugovori. Naime,
Porodi
č
ni zakon koji predvi
đ
a postojanje ovog ugovora ne predvi
đ
a posebne na
č
ine za njegov
prestanak, te se u tom slu
č
aju na prestanak bra
č
nog ugovora primjenjuju op
š
te odredbe o
prestanku obligacionih ugovora koje su predvi
đ
ene u Zakonu o obligacionim odnosima. Kako
smo u prethodnim glavama naveli, obligacioni ugovori mogu prestati na neki od sljede
ć
ih
na
č
ina:
-
raskidom;
-
poni
š
tenjem ugovora;
-
slu
č
ajnom nemogu
ć
no
šć
u ispunjenja obaveze;
-
protekom vremena i otkazom ugovora;
-
smr
ć
u jedne ugovorne strane.
Jedan od na
č
ina prestanka svih obligacionih odnosa, pa tako i bra
č
nog ugovora, jeste izvr
š
enje
ugovora. Bra
č
ni ugovor prestaje da postoji onog trenutka kada je on u potpunosti izvr
š
en,
odnosno kada su iscrpljene sve odredbe iz ugovora na na
č
in predvi
đ
en samim ugovorom. U
zavisnosti od toga
š
ta je predmet ugovora mo
ž
emo govoriti o izvr
š
enju u smislu podjele
imovine na na
č
in predvi
đ
en ugovorom, izvr
š
enje imovinskih odredbi iz bra
č
nog ugovora i
izvr
š
enje neimovinskih odredbi ukoliko su kao takve bile predvi
đ
ene ugovorom. Izvr
š
enje
bra
č
nog ugovora svaka ugovorna strana, bez vo
đ
enja parnice i bez postojanja spora, dobija
imovinska i neimovinska prava koja su predvi
đ
ena ugovorom, a bra
č
ni ugovor prestaje da
postoji.
Š
to se ti
č
e trenutka u kojem se ugovor izvr
š
ava on kao i samo sklapanje mo
ž
e biti
razli
č
it. Ukoliko do
đ
e do izvr
š
enja ugovora nakon prestanka braka/vanbra
č
ne zajednice izme
đ
u
ugovornih strana u potpunosti prestaje njegovo dejstvo. Me
đ
utim, bra
č
ni ugovor mo
ž
e biti
izvr
š
en i u toku trajanja braka/vanbra
č
ne zajednice ukoliko se strane ugovornice o tome
sporazumeju. Postavlja se pitanje koji princip u tom slu
č
aju va
ž
i u pogledu imovine supru
ž
nika.
Ukoliko su se supru
ž
nici sporazumjeli da bra
č
ni ugovor izvr
š
e dok brak/vanbra
č
na zajednica
traje, onda
ć
e za ubudu
ć
e va
ž
iti zakonski imovinski re
ž
im koji podrazumijeva sistem zajedni
č
ke
imovine od trenutka izvr
š
enja bra
č
nog ugovora. Tako
đ
er, nakon izvr
š
enja jednog bra
č
nog
ugovora, ne postoji pravna smetnja da supru
ž
nici/vanbra
č
ni partneri zaklju
č
e ponovo bra
č
ni
ugovor, sa istom ili izmijenjenom sadr
ž
inom kao i prethodni, kojim
ć
e regulisati svoje
imovinske i eventualno odre
đ
ene neimovinske odnose.
71
Jo
š
jedano od na
č
ina prestanka bra
č
nog ugovora jeste prestanak braka na bilo koji na
č
in
raskidom ili poni
š
tenjem. S obzirom na to da je bra
č
ni ugovor akcesoran ugovor i da va
ž
i samo
ukoliko postoji sklopljeni brak, zaklju
č
ujemo da bra
č
ni ugovor prestaje da postoji onog trenutka
kada prestane da postoji brak, bez obzira na to na koji na
č
in brak prestaje (razvodom,
sporazumom ili smr
ć
u).
5.6.1. Raskidanje bra
č
nog ugovora
Ugovori uop
š
teno mogu biti raskinuti. U zavisnosti od toga da li raskid bra
č
nog ugovora
ž
ele
obje ili samo jedna strana tj. supru
ć
nik/vanbra
č
ni partner mo
ž
emo razlikovati sporazumni i
jednostrani raskid bra
č
nog ugovora.
Do sporazumnog raskida bra
č
nog ugovora dolazi u slu
č
ajevima kada se oba
supru
ž
nika/vanbra
č
na partnera saglase sa raskidom ugovora. Prakti
č
no, kako ugovor nastaje
saglasno
šć
u volja, na isti na
č
in, ukoliko se volje usaglase, mo
ž
e i prestati. Op
š
te pravilo je da
sporazum o raskidu ugovora mo
ž
e biti u
č
injen u bilo kojoj formi,
č
ak i kada se za zaklju
č
enje
ugovora tra
ž
i ispunjenje posebnih formalnih uslova. Me
đ
utim, za bra
č
no pravilo, kao i za jo
š
neke ugovore iz oblasti porodi
č
nog prava, va
ž
i pravilo, da i sporazum o raskidu ugovora mora
biti u
č
injen u istoj formi kao i sam bra
č
ni ugovor koji je predmet sporazuma o raskidu.
Sporazumom izme
đ
u strana mo
ž
e do
ć
i i do izmjena odredaba ugovora, koje, opet, moraju biti
u istoj formi kao i sam ugovor. Sporazumni raskid je mogu
ć
i sve do momenta izvr
š
enja bra
č
nog
ugovora. Dejstvo sporazumnog raskida se ogleda u tome da ugovor na koji se odnosi sporazum
vi
š
e ne va
ž
i, tj. ima dejstvo
ex nunc
, za ubudu
ć
e.
Ukoliko ne postoji saglasnost izme
đ
u strana ugovornica bra
č
ni ugovor mo
ž
e biti raskinut i
jednostrano. Jednostrani raskid bra
č
nog ugovora mo
ž
e biti predvi
đ
en odredbom u bra
č
nom
ugovoru. Me
đ
utim, ukoliko takva odredba nije predvi
đ
ena bra
č
nim ugovorom, onda se strana
koja
ž
eli raskinuti bra
č
ni ugovor obra
ć
a sudu tu
ž
bom za jednostrani raskid bra
č
nog ugovora.
Ina
č
e, za sve obligacione ugovre va
ž
i pravilo po kojem se ugovor mo
ž
e jednostrano rakinuti
zbog neispunjenja, promijenjenih okolnosti i materijalnih nedostataka stvari. S obzirom da se
bra
č
ni ugovor ne mo
ž
e raskinuti iz razloga neispunjenja i materijanih nedostataka stvari, zbog
prirode samog ugovora, preostaje da se mo
ž
e raskinuti zbog promijenjenih okolnosti. U tom
slu
č
aju, strana koja tra
ž
i jednostrani raskid ugovora se poziva na promijenjene okolnosti.
Promijenjene okolnosti su izvanredne i nepredvidljive okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti
pri samom zaklju
č
ivanju ugovora. Druga strana mo
ž
e ponuditi ili pristati na prilago
đ
avanje

73
imovinskom re
ž
imu. Me
đ
utim, dejstvo poni
š
tenja bra
č
nog ugovora ne mo
ž
e se primjeniti
retroaktivno s obzirom na prirodu ugovora. dakle, poni
š
tenjem prestaje da va
ž
i ugovor od dana
pravosna
ž
nosti presude o poni
š
tenju za budu
ć
nost. Prema
č
lanu 104. st. 2. i 3. Zakona o
obligacionim odnosima sud je du
ž
an da vodi ra
č
una o savjesnosti ugovornih strana, zna
č
aju
ugro
ž
enog dobra ili interesa i o dru
š
tvenim shvatanjima morala.
5.3.1.6. Ru
š
ljivost bra
č
nog ugovora
Bra
č
ni ugovor mo
ž
e biti ru
š
ljiv i kao takav poni
š
ten iz razloga koji dovode do ru
š
ljivosti.
Ru
š
ljivost se razlikuje u odnosu na ni
š
tavost prema uzrocima, strnanama koje mogu pokrenuti
postupak poni
š
tenja, rokovima koji va
ž
e za tra
ž
enje poni
š
taja kao i mogu
ć
nosti osna
ž
enja.
Ru
š
l
ј
iv bra
č
ni ugovor mo
ž
e biti onaj koji je zakl
ј
u
č
en pod dejstvom mana vol
ј
a, kao i u slu
č
aju
ako jedan ili oba saugovara
č
a, nije bio poslovno sposoban u trenutku zakl
ј
u
č
enja istog ili
ukoliko se bra
č
ni ugovor zakl
ј
u
č
uje sa licem koje ima ograni
č
enu poslovnu sposobnost usled
alkoholne opijenosti ili opijenosti izazvane pod uticajem narkotika.
Poni
š
tenjem ru
š
ljivog ugovora dolazi do ukidanja njegove pravne posljedice, ne i
č
ina
zaklju
č
enja. Poni
š
tenje iz razloga ru
š
ljivosti mo
ž
e tra
ž
iti samo odre
đ
eni krug lica (najprije su
to ugovorne strane) i to u odre
đ
enom roku. Rok za poni
š
taj ru
š
ljivog ugovora je godinu dana
od dana saznanja za razlog ru
š
ljivosti, a najkasnije u roku od tri godine od dana zaklju
č
enja
ugovora prema
č
lanu 117. Zakona o obligacionim odnosima. Bra
č
ni ugovor se mo
ž
e osna
ž
iti
(konvalidirati) ukoliko do
đ
e do otklanjanja nedostatka koji dovodi do ru
š
ljivosti ili protekom
roka za poni
š
taj. Dejstvo poni
š
tenja je isto kao i kod poni
š
taja iz razloga ni
š
tavosti.
5.6.3. Smrt kao uzrok prestanka bra
č
nog ugovora
Do prestanka bra
č
nog ugovora dolazi i smr
ć
u jedne od ugovornih strana,
surpu
ž
nika/vanbra
č
nih partnera ili progla
š
enjem nestalog lica za umrlo jedne ugovorne strane
koja ima isto dejstvo kao i smrt. Op
š
te pravilo iz Zakona o obligacionim odnosima jeste da
obligacioni ugovori ne prestaju smr
ć
u ve
ć
obaveze iz ugovora prelaze na nasljednike ugovornih
strana. Me
đ
utim, s obzirom da je bra
č
ni ugovor, ugovor koji je vezan za brak, a ukoliko znamo
da i sam brak prestaje smr
ć
u, onda implicitno zaklju
č
ujemo da ukoliko ne postoji brak, ne
postoji ni bra
č
ni ugovor. Ista je situacija i sa progla
š
enjem nestalog lica za umrlo, gdje danom
utvr
đ
enim kao dan smrti lica u rje
š
enju o progla
š
enju nestalog lica za umrlo prestaje brak, pa
samim tim i bra
č
ni ugovor. Postavlja se pitanje
š
ta
ć
e biti sa ugovorom, ukoliko se lice koje je
74
progla
š
eno za umrlo pojavi. Odgovor je da je bra
č
ni ugovor prestao kao i brak, te da lice mo
ž
e
ponovo sklopiti brak a nakon ili prije toga i zaklju
č
iti bra
č
ni ugovor. Jo
š
jedna karakteristika
bra
č
nog ugovora jeste da se on zaklju
č
uje s obzirom na li
č
na svojstva ugovara
č
a (intuit
personae), a pravilo je da se prava i obaveze iz takvih ugovora ne prenose na nasljednike. Dakle,
smr
ć
u jednog supru
ž
nika/vanbra
č
nog partnera, bra
č
ni ugovor prestaje.
5.7. Bra
č
ni ugovor prema Nacrtu gra
đ
anskog zakonika R. Srbije
,,U Republici Srbiji u toku su pripreme za reformu porodi
č
nog prava. Bra
č
ni imovinski odnosi,
koji ve
ć
vi
š
e od pet decenija nisu pretrpeli su
š
tinske izmene, spadaju u red onih
porodi
č
nopravnih odnosa koji zahtevaju urgentnu, temeljnu i sveobuhvatnu reform” (Petru
š
i
ć
,
2002.). Nacrt gra
đ
anskog zakonika R. Srbije61 (dalje: Nacrt) predvi
đ
a u dijelu kojim se reguli
š
u
imovinski odnosi izme
đ
u supru
ž
nika da imovina mo
ž
e biti zajedni
č
ka ili posebna (
č
l. 2241),
kao i da supru
ž
nici pod uslovima koji su odre
đ
eni Nacrtom, svoje imovinske odnose mogu
urediti bra
č
nim ugovorom
č
ime se uspostavlja kontinuitet sa Porodi
č
nim zakonom iz 2005.
godine koji poznaje institut bra
č
nog ugovora.
Dio osmi Nacrta pod nazivom Imovinski odnosi supru
ž
nika, poglavlje tri nosi naziv Ugovori
supru
ž
nika reguli
š
e najprije bra
č
ni ugovor.
Č
lan 2428. odnosi se na sposobnost za zaklju
č
enje
ugovora. Prema ovom
č
lanu bra
č
ni ugovor mogu zaklju
č
iti supru
ž
nici ili budu
ć
i supru
ž
nici
č
iji
je predmet postoje
ć
a ili budu
ć
a imovina,
š
to je istovjetno rje
š
enje sa trenutno va
ž
e
ć
im
Porodi
č
nim zakonom u pogledu zaklju
č
enja bra
č
nog ugovora. Bra
č
ni ugovor mo
ž
e zaklju
č
iti i
maloljetno lice ukoliko je dispenzacijom oslobo
đ
eno od bra
č
ne smetnje maloljetstva i dobilo
sudsko odobrenje za sklapanje braka. Alternativno rje
š
enje koje se predvi
đ
a jeste da maloljetni
supru
ž
nik ili maloljetnji budu
ć
i supru
ž
nik ne mo
ž
e zaklju
č
iti bra
č
ni ugovor prije punoljetstva,
š
to ima opravdanja s obzirom na to da se bra
č
ni ugovor mo
ž
e zaklju
č
iti i u toku trajanja braka.
U vezi lica li
š
enog poslovne sposobnosti pravilo je da bra
č
ni ugovor u njegovo ime mo
ž
e
zaklju
č
iti staralac uz odobrenje organa starateljstva.
Č
lanom 2429. predvi
đ
ena je forma bra
č
nog ugovora, koja je, opet, istovjetna sa formom koja
se zahtijeva prema Porodi
č
nom zakonu. Naime, bra
č
ni ugovor mora biti zaklju
č
en u pismenoj
61
Gra
đ
anski zakonik Republike Srbije, radna verzija, Komisija za izradu Gra
đ
anskog zakonika, 29.05.2019. god,
Beograd, na:
https://www.mpravde.gov.rs/files/NACRT.pdf.
01.05.2020.

76
pozitivnim i negativnim stranama postojanja Registra bra
č
nih ugovora bi
ć
e vi
š
e rije
č
i u
nastavku.
Predmet bra
č
nog ugovora prema Nacrtu regulisan je odredbama od 2430. do 2436.
Č
lanom
2430. predvi
đ
ena je mogu
ć
nost ugovaranja posebne imovine kojom se isklju
č
uje zakonski
re
ž
im zajedni
č
ke imovine i predvi
đ
a da sva imovina koju supru
ž
nici steknu tokom trajanja
braka
č
ini njihovu posebnu imovinu. Ovdje je u stavu 2. ustanovljena obaveza sudije/javnog
bilje
ž
nika da posebno upozori da nezaposleni supru
ž
nik ili supru
ž
nik koji tokom trajanja braka
ostane bez posla ne
ć
imati udio u imovini ste
č
enoj tokom braka. Dakle, ovim na
č
inom prestaje
da va
ž
i zakonska pretpostavka jednakih dijelova supru
ž
nika u imovini ste
č
enoj tokom trajanja
braka, bez obzira na to da li supru
ž
nici zaposleni ili ne. Predmet bra
č
nog ugovora mo
ž
e biti
unaprijed odre
đ
eni dio u zajedni
č
koj imovini predvi
đ
en
č
lanom 2431. gdje je predvi
đ
eno da
supru
ž
nici mogu predvideti i ugovoriti ta
č
no odre
đ
eni udio svakog od njih u zajedni
č
koj
imovini. Pravo izbora predmeta iz zajedni
č
ke imovine tako
đ
er mo
ž
e biti ugovoreno,
š
to je
predvi
đ
eno
č
lanom 2432. Nacrta i ti navedeni predmeti
ć
e pripasti jednom od supru
ž
nika
nazna
č
enom u ugvoru na ime njegovog dijela u slu
č
aju diobe zajedni
č
ke imovine. Pravo izbora
odre
đ
enih predmeta mo
ž
e biti ugovoreno, ne samo u slu
č
aju diobe zajedni
č
ke imovine, ve
ć
i u
slu
č
aju prestanka braka smr
ć
u i progla
š
enjem jednog supru
ž
nika za umrlog, koji
ć
e mu prema
č
lanu 2433. Nacrta pripasti na ime dijela u zajedni
č
koj imovini kao i na ime nasljednog dijela.
Osim re
ž
ima posebne imovine, prema
č
lanu 2434. Nacrta, supru
ž
nici ili budu
ć
i supru
ž
nici
mogu ugovoriti re
ž
im odlo
ž
ene zajedni
č
ke imovine. Re
ž
im odlo
ž
ene zajedni
č
ke imovine
podrazumijeva ,,da tokom braka supru
ž
nici samostalno sti
č
u, upravljaju i raspola
ž
u svojom
imovinom sve do prestanka braka”. Ovim
č
lanom predvi
đ
eno je i da je svaki supru
ž
nik du
ž
an
da u slu
č
aju prestanka braka prijavi svu imovinu koju je unio u brak i koju je stekao radom i na
drugi na
č
in tokom trajanja braka. Podjela razlike u imovini ste
č
ene radom u toku trajanja braka
vr
š
i se na jednake dijelove. Stavom 5. ovog
č
lana ustanovljava se mehanizam za
š
tite jednog od
supru
ž
nika ukoliko je drugi supru
ž
nik namjerno smanjio imovinu, nesrazmjernim i
nerazumnim davanjima i rasipranjem, a kao subjektivni element ustanovljava se namjera
nano
š
enja
š
tete supru
ž
niku. U tom slu
č
aju predvi
đ
eno je da se ima smatrati kao da takvih
raspolaganja nije ni bilo. Bra
č
noimovinski re
ž
im koji mo
ž
e biti ugovoren jeste i univerzalna
(op
š
ta) imovinska zajednica predvi
đ
ena
č
lanom 2435. Nacrta. Pod ovim bra
č
noimovinskim
re
ž
imom smatra se ,,spajanje celokupne ili dela posebne imovine supru
ž
nika sa zajedni
č
kom
imovinom ste
č
enom tokom bra
č
ne zajednice”. U slu
č
aju ugovaranja ovog re
ž
ima ugovorm se
77
mo
ž
e predvideti i dioba imovine u slu
č
aju prestanka braka. Me
đ
utim, ukoliko nije predvi
đ
ena
ugovorom, dioba
ć
e se vr
š
iti prema pravilima koja va
ž
e za zajedni
č
ku imovinu supru
ž
nika.
,,
К
ada se radi o predlo
ž
enim re
š
enjima u Nacrtu Gra
đ
anskog zakonika smatramo da bi sloboda
ugovaranja supru
ž
nika bila znatno ograni
č
ena u slu
č
aju da se u Gra
đ
anskom zakoniku usvoji
re
š
enje po kome bi bilo dozvoljeno ugovaranje posebne imovine, unapred odre
đ
enog dela u
zajedni
č
koj imovini i ugovaranje prava izbora kod deobe zajedni
č
ke imovine, a s obzirom da
se zabranjuje ugovaranje stranog prava. Mi
š
ljenja smo da bi trebalo pri- hvatiti drugo
predlo
ž
eno re
š
enje koje predvi
đ
a i mogu
ć
nost ugovaranja odlo
ž
ene zajedni
č
ke imovine,
univerzalne (op
š
te) imovinske zajednice i podmirivanja porodi
č
nih tro
š
kova” (Kova
č
ek-Stani
ć
& Samard
ž
i
ć
, S., 2016.).
Č
lanom 2436. Nacrta predvi
đ
eno je da predmet ugovora mo
ž
e biti na
č
in podmirivanja potreba
porodi
č
ne zajednice gdje je supru
ž
nicima ostavljena mogu
ć
nost da potrebe porodi
č
ne zajednice
podmiruju zajedni
č
ki, u jednakim ili nejednakim dijelovima, samo jedan od njih,
š
ta
ć
e se sve
smatrati pod tim tro
š
kovima i sl.
,,Jo
š
jedno bitno pitanje koje mo
ž
e biti obuhva
ć
eno bra
č
nim ugovorom je i pitanje porodi
č
nog
doma. Neka zakonodavstva, poput Francuske, zabranjuju ugovore kojima se isklju
č
uju pravila
koja se odnose na porodi
č
ni dom. Sli
č
no, Nacrt Gra
đ
anskog zakonika predvi
đ
a da je neva
ž
e
ć
e
raspolaganje stambenim prostorom (stan, ku
ć
a) u kojoj supru
ž
nici
ž
ive sa svojom decom, bez
obzira da li pripadaju posebnoj ili zajedni
č
koj imovini (porodi
č
ni dom), putem bra
č
nog ugovora
suprotno najboljem interesu deteta” (Kova
č
ek-Stani
ć
& Samard
ž
i
ć
, S., 2016.).
Š
ta se ima
smatrati pod neva
ž
e
ć
im odredbama bra
č
nog ugovora regulisano je
č
lanovima 2437. i 2438.
Nacrta. Neva
ž
e
ć
im se smatraju odredbe bra
č
nog ugovora ,,kojim se supru
ž
nici odri
č
u prava na
supru
ž
insko izdr
ž
avanje ili izdr
ž
avanje djece” kao i ,,raspolaganje stambenim prostorom (stan,
ku
ć
a) u kojoj supru
ž
nici
ž
ive sa svojom djecom, bez obzira da li pripadaju posebnoj ili
zajedni
č
koj imovini (porodi
č
ni dom), putem bra
č
nog ugovora suprotno najboljem interesu
djeteta”. ,,Zbog toga smatramo, da pravo stanovanja tako
đ
e ne bi trebalo da bude isklju
č
eno
ugovorom, odnosno da bi trebalo precizirati u Zakonu da bra
č
nim ugovorom nije dozvoljeno
isklju
č
iti nastanak prava stanovanja” (Kova
č
ek-Stani
ć
& Samard
ž
i
ć
, S., 2016.). Alternativno
se dodaje novi stav koji bi zabranjivao regulaciju li
č
nih odnosa supru
ž
nika bra
č
nim ugovorom.
Stav autora koji su se bavili ovom temom je da: ,,iako ovakva odredba vodi ra
č
una o
specifi
č
nostima porodi
č
nog doma, na taj na
č
in
š
to zabranjuje raspolaganje porodi
č
nim domom
suprotno najboljem interesu deteta, nije dovoljna, te predla
ž
emo da se eksplicitno zabrani

79
vrjednijih pokretnina, vjerujemo da bi ovakav registar znatno pridonio pravnoj za
š
titi po
š
tenih
tre
ć
ih osoba” (Majstorovi
ć
I. , 2005).
Zakonska osnova za uvo
đ
enje registra bra
č
nih ugovora svakako bi trebao biti zakon o registru
bra
č
nih ugovora kao lex specialis, a nasljanjao bi se po uzoru ma zemlje u kojima postoji na
Porodi
č
ni zakon i u Srbiji na Zakon o za
š
titi podataka o li
č
nosti koji bi morali pretrpjeti izmjene
i spone u pogledu regulacije ovog registra kao lex generali u oblastima porodi
č
nog prava i
za
š
tite podataka o li
č
nosti. Zakon koji bi regulisao registar bra
č
nih ugovora trebao bi sadr
ž
avati
odredbe o osnivanju registra, obaveznosti upisa bra
č
nog ugovora u registar, obaveznost upisa
promjena u bra
č
nom ugovoru, na
č
in vo
đ
enja registra. U odnosu na podatke koji se unose
mo
ž
emo re
ć
u i da bi ve
ć
im dijelom to bili li
č
ni podaci.
Č
l. 4. st.1, ta
č
. 3.Zakona o za
š
titi podatak
li
č
nosti reguli
š
e da je obradu podataka o li
č
nosti ,,svaka radnja ili skup radnji koje se vr
š
e
automatizovano ili neautomatizovano sa podacima o li
č
nosti ili njihovim skupovima, kao
š
to
su prikupljanje, bele
ž
enje, razvrstavanje, grupisanje, odnosno strukturisanje, pohranjivanje,
upodobljavanje ili menjanje, otkrivanje, uvid, upotreba, otkrivanje prenosom, odnosno
dostavljanjem, umno
ž
avanje,
š
irenje ili na drugi na
č
in
č
injenje dostupnim, upore
đ
ivanje,
ograni
č
avanje, brisanje ili uni
š
tavanje”.62 Dakle, Zakonom o za
š
titi podataka o li
č
nosti
regulisano je vo
đ
enje svih zbirki podataka koje se odnose na li
č
nost pa bi tako trebala ovim
zakonom biti predvi
đ
en registar bra
č
nih ugovora kao svojevrsna zbirka podataka.
Nadalje, pitanje koje se postavlja jeste pitanje nadlje
ž
nog organa koji bi vodio registar bra
č
nih
ugovora. Dakle, trebalo bi zakonom o registru bra
č
nih ugovora odrediti nadlje
ž
ni organ koji bi
rukovodio i bio odgovoran za vo
đ
enje registra bra
č
nih ugovora. S obzirom da je prema na
š
em
Porodi
č
nom zakonu obavezna solemnizacija bra
č
nog ugovora od strane javnog bilje
ž
nika
logi
č
no se name
ć
e zaklju
č
ak da bi registar bra
č
nih ugovora trebalo da vodi Javnobilje
ž
ni
č
ka
komora. O solemnizaciji bra
č
nog ugovora bilo je rije
č
i u prethodnim poglavljima, te se ovdje
ne
ć
emo osvrtati na taj formalni uslov za punova
ž
nost bra
č
nog ugovora. Ono
š
to bi dalje
slijedilo, svakako, jeste dono
š
enje Pravilnika o vo
đ
enju registra bra
č
nih ugovora koji bi
sadr
ž
avao neophodna tehni
č
ka i kadrovska rje
š
enja.
62 Zakon o za
š
titi podataka o li
č
nosti, ("Sl. glasnik RS", br. 87/2018)
80
Osnivanje registra bra
č
nih ugovora mo
ž
emo posmatrati sa dva aspekta. Iz ugla samih
supru
ž
nika (ugovara
č
a) i iz ugla tre
ć
ih lica. U pogledu ugovara
č
a posljedice postojanja registra
bile bi te da je registracija uslov punova
ž
nosti, te ako do nje ne do
đ
e ugovor ne bi bio
punova
ž
an, ukoliko bi to bilo zakonsko rje
š
enje. Dakle, u odnosu na supru
ž
nike dejstvo registra
bilo bi konstitutivno u pogledu bra
č
nog ugovora.
Š
to se ti
č
e tre
ć
ih lica, ona svakako mogu imati
samo ,,korist” ukoliko bi registar bra
č
nih ugovora postojao. Dakle, tre
ć
a lica koja stupaju u
pravne odnose sa jednim od supru
ž
nika postojanjem registra bra
č
nog ugovora imali bi
informaciju o status imovine saugovara
č
a, ukoliko je ona predmet pravnog odnosa.
Kao i kod skoro svih propisa i ovdje bi zloupotreba u pogledu podataka u li
č
nosti bila mogu
ć
a
ali bi se, svakako, mogla svesti na najmanju mogu
ć
u mjeru uz adekvatna zakonska rje
š
enja.
Upravo zbog toga trebale bi biti predvi
đ
ene i odre
đ
ene sankcije za eventualnu zloupotrebu.
Za
š
titu bi trebalo ustanoviti kako ne bi uslijed pravne nesigurnosti supru
ž
nici bili demotivirani
za potpisivanje bra
č
nog ugovora
č
ija bi registracija bila njegov sastavni dio. Odre
đ
ene vidove
pravne za
š
tite nalazimo u prekr
š
ajnom i krivi
č
nom pravu, ukoliko bi ipak do
š
lo do zloupotrebe
podataka.
Svakako da bi u skladu sa prethodno re
č
enim postojanje registra imalo i svoju negativnu stranu
i nosilo bi i odre
đ
ene rizike u pogledu zloupotrebe., ,Svjesni smo temeljnog prigovora koji se
ovoj zamisli mo
ž
e postaviti- to je pitanje privatnosti ugovornih strana, odnosno ,,privatnosti”
njihove imovine. Dakako da ne bi bilo dobro kad bi podaci o imovinskopravnim odnosima
bra
č
nih drugova bili svima dostupni. Stoga niti ne smatramo da bi tre
ć
im osobama morali biti
poznati podaci o tome, primjerice, na koji na
č
in bra
č
nidrugovi dijele svojezarade” (Majstorovi
ć
I. , 2005). I pored toga, prednosti postojanja registra bra
č
nih ugovora su brojnije i vi
š
estruko
korisnije u odnosu na njegove nedostatke. Treba napomenuti, da ne bi sve informacije iz
bra
č
nog ugovora bile dostupne, ve
ć
bi javnosti bila dostupna informacija o postojanju bra
č
nog
ugovora. Doprinos postojanja registra bra
č
nih ugovora ogledao bi se i u jasno
ć
i imovinskih
odnosa i doprinos u izbjegavanju sporova.
Registar bra
č
nih ugovora nije nov u evropskom pravu. On, naime, postoji u mnogim zemljama.
U Austriji postoji obaveza registracije prema Austrijskom gra
đ
anskom zakoniku kada je jedan
od supru
ž
nika vlasnik privrednog dru
š
tva. Bra
č
ni ugovor se registruje u Gr
č
koj, a u
Š
vedskoj
se bra
č
ni ugovor najprije ovjerava u sudu a zatim se
š
alje na registraciju u registru, a sam ugovor
se
č
uva u Centralnom statisti
č
kom zavodu.,,Evidentiranje je pretpostavka za nastupanje pravnih
u
č
inaka ugovora prema tre
ć
ima u svim pravnim sustavima, dok u
Š
vedskoj i Danskoj

82
odnosa trebao zadr
ž
ati sli
č
nu mjeru kontrole kao sto to
č
ini i ina
č
e kad se radi o imovinskim
pravima drugih osoba, a ne treba da se pretvara u tutora bra
č
nih drugova, kao da se radi o
osobama koje trebaju posebnu za
š
titu” (Matic, 1978.).
U nastavku
ć
emo izlo
ž
iti i zakonske odredbe koje na to upu
ć
uju.U pogledu mjerodavnog prava
po pitanju imovinskobra
č
nih odnosa nailazimo na regulaciju u Zakonu o re
š
avanju sukoba
zakona sa propisima drugih zemalja ("Sl. list SFRJ", br. 43/82 i 72/82 - ispr., "Sl. list SRJ", br.
46/96 i "Sl. glasnik RS", br. 46/2006 - dr. zakoni)- dalje: ZRSZ, gdje je materija ugovornih
imovinskih odnosa regulisana
č
lanovima od 36-38, a od 59-60. pomenutog zakona utvr
đ
uje se
nadle
ž
nost sudova u slu
č
ajevima imovinskopravnih sporova izme
đ
u supru
ž
nika.
Kao
š
to je re
č
eno, za li
č
ne i zakonske odnose izme
đ
u supr
ž
nika kao ta
č
ka vezivanja uzima se
dr
ž
avljanstvo supru
ž
nika,
lex nationalis
. Te se kao mjerodavno pravo odre
đ
uje pravo dr
ž
ave
č
iji su supru
ž
nici dr
ž
avljani. Me
đ
utim, ukoliko su supru
ž
nici dr
ž
avljani razli
č
itih dr
ž
ava,
mjerodavno je pravo dr
ž
ave u kojoj supru
ž
nici imaju prebivali
š
te. Ovdje se svakako misli na
zajedni
č
ko prebivali
š
te, dakle prebivali
š
te u istoj zemlji. Sljede
ć
a ta
č
ka vezivanja, koja je
zajedno sa ostalima postavljena supsidijarno jeste posljednje zajedni
č
ko prebivalai
š
te. Dakle,
ukoliko supru
ž
nici imaju razli
č
ita dr
ž
avljanstva, prebivali
š
ta u razli
č
itim dr
ž
avama kao
mjerodavno pravo uzima se pravo zemlje u kojoj su supru
ž
nici imali posljednje zajedni
č
ko
prebivali
š
te. Na kraju, propisuje se da ako se na ovaj na
č
in ne mo
ž
e utvrditi mjerodavno pravo,
bi
ć
e mjerodavno pravo R. Srbije.
63
Nadalje, u
č
l. 37. istog zakona propisuje se da je za ugovorne imovinske odnose bra
č
nih
drugova mjerodavno pravo koje je u vrijeme zaklju
č
enja ugovora bilo mjerodavno za li
č
ne i
zakonske odnose.
64
Dakle, za ugovorne odnose koji se odnose na imovinu, pa samim tim i za
bra
č
ni ugovor, mjerodavno je isto pravo koje va
ž
i i za li
č
ne odnose izme
đ
u supru
ž
nika. S tim
š
to je ovdje zakonodavac postavio vremensku odrednicu u vidu trenutka zaklju
č
enja ugovora,
te se na taj na
č
in rje
š
ava mobilni sukob zakona. U stavu 2.
č
l. 37. ZRSZ data je mogu
ć
nost
63
Zakon o re
š
avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja ("Sl. list SFRJ", br. 43/82 i 72/82 - ispr., "Sl. list
SRJ", br. 46/96 i "Sl. glasnik RS", br. 46/2006 - dr. zakoni).
č
l. 36.
64
Zakon o re
š
avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja ("Sl. list SFRJ", br. 43/82 i 72/82 - ispr., "Sl. list
SRJ", br. 46/96 i "Sl. glasnik RS", br. 46/2006 - dr. zakoni).
č
l. 37.
83
izbora mjerodavnog prava za ugovorne imovinske odnose izme
đ
u supru
ž
nika na na
č
in da oni
mogu izabrati pravo koje je mjerodavno za bra
č
no-imovinski ugovor ako pravo koje je
merodavno, tj. na koje upu
ć
uje ova norma, predvi
đ
a tu mogu
ć
nost. Na ovaj na
č
in nas
mjerodavno pravo mo
ž
e dovesti do nekog drugog prava o kojem
ć
e supru
ž
nici/ugovara
č
i
sporazumjeti. ZRSZ dalje propisuje da ako je brak neva
ž
e
ć
i ili je prestao za li
č
ne i zakonske
imovinske odnose mjerodavno je pravo prema
lex nationalis
-u i prema supsidijarnim ta
č
kama
vezivanja koje se imaju primijeniti ukoliko se dr
ž
avljanstvo supru
ž
nika razlikuje.
Na osnovu prethodno re
č
enog, zaklju
č
ujemo na koji na
č
in se rje
š
avaju sukobi zakona ukoliko
je element inostranosti u subjektu, odnosno ukoliko su supru
ž
nici dr
ž
avljani razli
č
itih dr
ž
ava.
Element inostranosti mo
ž
e postojati u pogledu predmeta ugovora. Ta okolnost predvi
đ
ena je,
kao i njeno rje
š
enje, u
č
lanu 59. ZRSZ gdje je previ
đ
ena isklju
č
iva nadlje
ž
nost suda R. Srbije
u sporovima o imovinskim odnosima bra
č
nih drugova ukoliko se imovina nalazi na teritoriji R.
Srbije,
č
ak i u onim situacijama kada tu
ž
eni nema prebivali
š
te u R. Srbiji, a tu
ž
ilac u vrijeme
podno
š
enja tu
ž
be ima prebivali
š
te ili boravi
š
te u R. Srbiji.
65
U stavu 2. pomenutog
č
lana,
predvi
đ
eno je i da sud u R. Srbiji odlu
č
uje i o imovini koja se nalazi u inostranstvu uz ispunjenje
tri uslova, da se prete
ž
ni deo imovine nalazi u Srbiji, da sud odlu
č
uje o toj i o imovini koja se
nalazi u inostranstvu i drugi da se sa tim saglasi tu
ž
eni. U
č
lanu 60. odre
đ
eno je da se ove
odredbe o isklju
č
ivoj nadle
ž
nosti sudova R. Srbije u pogledu imovinskih odnosa supru
ž
nika
primjenjuju bez obzira na to da li brak traje ili je prestao, razvodom ili poni
š
tenjem.
Na ovom mjestu treba spomenuti i Konvenciju o zakonu koji se primjenjuje na bra
č
noimovinski
re
ž
im od 14. marta 1978. donijetu pod okriljem Ha
š
ke konferencije za me
đ
unarodno pravo.
66
R. Srbija nije potpisnica ove konvencije. Konvencija reguli
š
e mjerodavno pravo za
bra
č
noimovinske odnose izme
đ
u supru
ž
nika. U
č
lanu 3. konvencija ure
đ
uje da je imovinski
re
ž
im u braku regulisan unutra
š
njim zakonom koji supru
ž
nici mogu urediti prije braka. Prema
tome, supru
ž
nici se mogu sporazumjeti da to bude samo jedan od sljede
ć
ih zakona:
(1) zakon svake dr
ž
ave
č
iji je supru
ž
nik dr
ž
avljanin u trenutku imenovanja;
65
Zakon o re
š
avanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja ("Sl. list SFRJ", br. 43/82 i 72/82 - ispr., "Sl. list
SRJ", br. 46/96 i "Sl. glasnik RS", br. 46/2006 - dr. zakoni).
č
l. 59. st. 1.
66
Tekst konvencije na:
https://www.hcch.net/en/instruments/conventions/full-text/?cid=87
, 27.04.2020.

85
sporazum mo
ž
e kasnije biti promijenjen i on nema povratno dejstvo, osim ukoliko nije druk
č
ije
ugovoreno. Forma takvog sporazuma je pismena i mora biti potpisan od strane oba supru
ž
nika,
a u pogledu ostalih formalni uslova moraju biti ispunjeni formalni uslovi zemlje
č
iji se
bra
č
noimovinski re
ž
im ugovara ili pravo zemlje u kojoj se ovakav sporazum zaklju
č
uje.
Ukoliko supru
ž
nici nisu sporazumno odredili mjerodavno pravo za bra
č
noimovinske odnose,
primjenjivat
ć
e se pravo:
Ako supru
ž
nici nisu izabrali mjerodavno pravo, na bra
č
noimovinski re
ž
im primenjuje se:
“a) pravo dr
ž
ave zajedni
č
kog uobi
č
ajenog boravi
š
ta supru
ž
nika u trenutku sklapanja braka, ili,
ako to nije mogu
ć
e
b) pravo dr
ž
ave prvog zajedni
č
kog uobi
č
ajenog boravi
š
ta supru
ž
nika posle sklapanja braka; ili,
ako to nije mogu
ć
e
v) pravo dr
ž
ave zajedni
č
kog dr
ž
avljanstva supru
ž
nika u trenutku sklapanja braka; ili, ako to
nije mogu
ć
e
g) pravo dr
ž
ave sa kojom supru
ž
nici imaju najbli
ž
u vezu, uzimaju
ć
i u obzir sve okolnosti”.
70
Po pitanju forme bra
č
nog ugovora u Nacrtu je predvi
đ
eno da se primjenjuju ista pravila kao i
za sporazum o izboru mjerodavnog prava. To podrazumijeva bra
č
ni ugovor treba da ispuni
formalne uslove prava mjerodavnog za bra
č
noimovinski re
ž
im ili prava dr
ž
ave u kojoj se
sporazum zaklju
č
uje. Ako supru
ž
nici imaju uobi
č
ajeno boravi
š
te u istoj dr
ž
avi u trenutku izbora
merodavnog prava, a ovo pravo predvi
đ
a dodatne uslove u pogledu forme, ti uslovi moraju biti
ispunjeni. Ako supru
ž
nici imaju uobi
č
ajena boravi
š
ta u razli
č
itim dr
ž
avama u trenutku izbora
merodavnog prava, a ova prava predvi
đ
aju razli
č
ite uslove u pogledu forme, moraju biti
ispunjeni uslovi predvi
đ
eni pravom bilo koje od ovih dr
ž
ava”.
71
70
Nacrt Zakona o me
đ
unarodnom privatnom pravu, 15.07.2014. godine,
č
l. 81.
71
Nacrt Zakona o me
đ
unarodnom privatnom pravu, 15.07.2014. godine,
č
lan 80.
86
5.10. Regulativa EU u pogledu bra
č
nih ugovora
Pitanje regulative u gra
đ
anskom pravu, pa samim tim i pitanje rje
š
avanja imovinskopravnih
odnosa bra
č
nih drugova na nivou Evropske unije, kao uostalom ni mnoga druga, nije
unificirano.
,,U nekim je podru
č
jima ve
ć
ostvaren vrlo visok stupanj integracije, pa tako i pribli
ž
avanja
pravnih sustava dr
ž
ava
č
lanica. Me
đ
utim, u unifikaciji europskog gra
đ
anskog prava, porodi
č
no
pravo zasigurno je imalo “sporednu ulogu” (
incidental role
)” (Hartkamp, 1998.).
,,Pribli
ž
avanje obiteljskopravnih sustava tema je o kojoj ne postoji op
ć
a suglasnost autora
(Majstorovic, 2003.). ,,Porodi
č
no pravo je zasigurno grana prava koja je podlo
ž
na utjecajima
tradicijei kulture, te se stoga smatra da upravo obiteljskopravne norme odra
ž
avaju temeljne
vrijednosti odre
đ
enoga dru
š
tva. Posljedi
č
no, pitanja porodi
č
nog pravado sada su se poimala
kao pitanja nacionalnih prava” (Jakovac-Lozic, 2001.).
Porodi
č
no pravo i dalje ostaje izvan regulative Evropske unije, barem njegov ve
ć
i dio. Napori
koji se na tom planu
č
ine, uglavnom su nedovoljni za rje
š
avanje velikog broja pitanja koji se
javljaju u oblasti porodi
č
ng prava, a posebno imovinskih odnosa u braku. ,,Ono nije dijelom
primarnog zakonodavstva, dakle nije spomenuto ni u ugovorimai op
ć
im pravnim na
č
elima, a
niti je dijelom sekundarnog zakonodavstva, tj.zakonodavnih akata Unije (Shaw, 2000.).
,,Uvrije
ž
eno je misljenje kako, zbog velikih razlika u pravnim sustavima, i nemogu
ć
nosti brze
realizacije nastojanja ovakve naravi, jedini put koji vodi do unificiranja obiteljskog prava
nu
ž
no vodi preko me
đ
unarodnih sporazuma i poredbenog prava” (Jakovac-Lozic, 2001.).
Me
đ
u autorima koji su se bavili ovom problematikom ima onih koji smatraju da je
,,europeizacija porodi
č
nog prava dosada prije svega posljedica spontanih pribli
ž
avanja prava”
(Pintens, 2003.).
,,Evropsko porodi
č
no pravo,
č
iji su obrisi sve vidljiviji, nastaje u slo
ž
enom procesu koji se
odvija na nivou Evropske Unije, normativnom delatno
šć
u njenih organa, kao i na nacionalnom
nivou, putem unifikacije i harmonizacije porodi
č
nog prava dr
ž
ava
č
lanica Evrpske Unije i
drugih evropskih dr
ž
ava” (Boele-Woelki, 1997.). ,,Sna
ž
an podstrek ovom procesu daje
Komisija za Evropsko porodi
č
no pravo (
Commission on European Family Law
- CEFL),
formirana 1. septembra 2001. godine. Komisiju
č
ini 25 vode
ć
ih eksperata iz oblasti porodi
č
nog
i komparativnog prava iz svih zemalja
č
lanica Evropske Unije i drugih evropskih zemalja.
Osnovna uloga Komisije jeste stvaranje novih teorijskih i prakti
č
nih okvira harmonizacije

88
br. 1215/2012. Europskog parlamenta i Vije
ć
a od 12. prosinca 2012. o nadlje
ž
nosti, priznavanju
i izvr
š
enju sudskih odluka u gra
đ
anskim i trgova
č
kim stvarima (preina
č
ena), (dalje: Uredba
Brisel I bis), Uredbe Brisel II bis, Uredbe Vije
ć
a (EZ) br. 4/2009. od 18. decembra 2008. o
nadlje
ž
nosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvr
š
enju sudskih odluka i saradnji u stvarima
koje se odnose na obvezu uzdr
ž
avanja (dalje: Uredba 4/2009. o uzdr
ž
avanju)74 i
č
l. Uredba
650/2012.75
Dr
ž
ave
č
lanica EU-a koje sudjeluju u poja
č
anoj suradnji jesu Belgija, Bugarska, Cipar,
Č
e
š
ka,
Njema
č
ka, Gr
č
ka,
Š
panjolska, Francuska, Hrvatska, Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska,
Austrija, Portugal, Slovenija, Finska i
Š
vedska, ovla
š
tene Odlukom Vije
ć
a (EU) 2016/954.
Uredba Vije
ć
a (EU) 2016/1103 od 24. lipnja 2016, koja je donesena u postupku poja
č
anje
saradnje i primjenjivat
ć
e se u osamnaest dr
ž
ava
č
lanica Europske unije isti
č
e se upravo radi
svog otvorenog pristupa mogu
ć
ih sporazuma koji se odnose na izbor nadle
ž
nog suda i
mjerodavnog prava u svim situacijama kada postoji prekograni
č
na implikacija u toj bra
č
noj
zajednici, primjerice jer su bra
č
ni drugovi iz razli
č
itih dr
ž
ava
č
lanica.
50
U preambuli br. 47,
Uredba definira da „pravila o materijalnih i formalnoj valjanosti sporazuma o izboru
mjerodavnog prava trebala bi se odrediti tako da se olak
š
a informirani izbor bra
č
nih drugova i
da se po
š
tuje njihov pristanak radi pravne sigurnosti, kao i lak
š
eg pristupa pravosu
đ
u“ (Ruggeri
& Winkler, 2019). Ostale se zemlje mogu slobodno pridru
ž
iti u bilo kojem trenutku nakon
dono
š
enja uredbe. S tim u vezi, Estonija je objavila svoj interes i da
ć
e razmotriti mogu
ć
nost
sudjelovanja u suradnji nakon njezina dono
š
enja. Pitanja o pravnoj sposobnosti bra
č
nih
drugova, priznavanju ili valjanosti braka, obvezama uzdr
ž
avanja i naslje
đ
ivanju nisu
obuhva
ć
ena. Uredbe ne mijenjaju nacionalne zakone o braku ili registriranim partnerstvima i
propisuju da se mjerodavno pravo primjenjuje na svu imovinu, bez obzira na to gdje se imovina
nalazi, i primjenjivat
ć
e se bez obzira na to je li to pravo dr
ž
ave
č
lanice EU-a.
74
Uredba Vije
ć
a (EZ) br. 4/2009. od 18. 12. 2008. o nadle
ž
nosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvr
š
enju
sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdr
ž
avanja, Slu
ž
beni list 7., 10. 1. 2009., str. 1-
79.
75
, Uredbe Brisel II bis, Uredbe Vije
ć
a (EZ) br. 4/2009. od 18. decembra 2008. o nadlje
ž
nosti, mjerodavnom pravu,
priznavanju i izvr
š
enju sudskih odluka i saradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdr
ž
avanja(dalje: Uredba
4/2009. o uzdr
ž
avanju) i
č
l. Uredba 650/2012.
89
Cilj uredbi je omogu
ć
iti gra
đ
anima da se njihovi slu
č
ajevi rje
š
avaju na sudovima iste dr
ž
ave
č
lanice EU-a. ,,U interesu pravne sigurnosti Uredba 2016/1103 omogu
ć
uje bra
č
nim drugovima
da sukladno njezinim pravilima unaprijed znaju koje se pravo ima primijeniti u postupku u
kojemu se odlu
č
uje o njihovom bra
č
noimovinskom re
ž
imu. Tako
đ
er, bra
č
nim drugovima
ostavljena je i mogu
ć
nost izbora mjerodavnog prava koje se ima primijeniti na njihovu
cjelokupnu imovinu, neovisno o tome gdje se ona nalazi i to prije ili za vrijeme sklapanja braka
ili tijekom trajanja braka” (Poretti, 2017.).
Bra
č
ni drugovi i partneri mogu se dogovoriti o dr
ž
avi
č
iji
ć
e se zakoni primjenjivati na njihovu
bra
č
nu imovinu ili imovinu registriranog partnerstva, ili u:
-
dr
ž
avi u kojoj jedan ili oboje imaju „uobi
č
ajeno boravi
š
te”;
-
dr
ž
avi
č
ije dr
ž
avljanstvo ima jedan od bra
č
nih drugova ili partnera;
-
dr
ž
avi
č
lanici prema
č
ijem pravu je registrirano partnerstvo uspostavljeno.
Uredba 2016/1103 predvi
đ
a dva na
č
ina na koja je mogu
ć
e utvrditi koje je pravo mjerodavno za
odlu
č
ivanje o bra
č
noimovinskom re
ž
imu, i to na temelju izbora mjerodavnog prava koji su
izvr
š
ili bra
č
ni drugovi (arg. ex
č
l. 22.), ili na temelju pravila o mjerodavnom pravu kada nije
izvr
š
en izbor (arg. ex
č
l. 26.). (Poretti, 2017.) Izbor mjerodavnog prava ograni
č
ava se na pravo
dr
ž
ave supru
ž
nika u trenutku kada je sporazum o izboru mjerodavnog prava sklopljen. Naime,
bra
č
ni drugovi slobodni su sklopiti sporazum u bilo kojoj dr
ž
avi
č
lanici
č
ije dr
ž
avljanstvo ima
bra
č
ni drug koji ima vi
š
e dr
ž
avljanstava, daju
ć
i tako prednost dr
ž
avljanstvu one dr
ž
ave
č
lanice
č
ije pravo su odabrali kao mjerodavno.
Ako par to ne izabere, o sudskoj nadle
ž
nosti odlu
č
ivat
ć
e se u slu
č
aju bra
č
ne imovine na temelju
(po redu):
-
dr
ž
ave u kojoj je par zajedno
ž
ivio nakon
š
to je brak zavr
š
io; ili
-
zajedni
č
kog dr
ž
avljanstva para kada je brak zavr
š
io; ili
-
dr
ž
ave s kojom je par najbli
ž
e povezan u vrijeme zavr
š
etka braka.
,,Me
đ
utim, europski instrumenti koji ure
đ
uju unificirane europske gra
đ
anske postupke
definiraju prekograni
č
ni element postupaka u kojima se imaju primijeniti. O
č
igledno,
podjednako svi europski instrumenti iz podru
č
ja pravosudne suradnje impliciraju ili izravno
upu
ć
uju na primjenu u postupcima s prekograni
č
nim elementom. No ostaje otvoreno na koji se
na
č
in ima odrediti odnosno prepoznati koji bi se od postupaka iz podru
č
je primjene pojedine
uredbe trebali smatrati postupcima s prekograni
č
nim elementom” (Poretti, 2017.).

91
6.
UPOREDNOPRAVNA ANALIZA BRA
Č
NOG UGOVORA
Norme kojima su regulisani imovinski odnosi izme
đ
u supru
ž
nika do dono
š
enja novog
Porodi
č
nog zakona 2005. godine, a po Zakonu o braku i porodi
č
nim odnosima, bile su
imperativnog karaktera
š
to je podrazumijevalo da nije bilo mogu
ć
e izmijeniti zakonski
imovinski re
ž
im. Dono
š
enjem Porodi
č
nog zakona karkter pravnih normi koje reguli
š
u
imovinske odnose se mijenja, te su one sada dispozitivnog karaktera
š
to, opet, podrazumijeva
da se voljom ugovara
č
a, supru
ž
nika ili budu
ć
ih supru
ž
nika, mo
ž
e isklju
č
iti zakonski imovinski
re
ž
im,
š
to prje nije bilo mogu
ć
e. U ve
ć
ini zemalja se imovinski odnosi izme
đ
u supru
ž
nika
zasnivaju na ovom konceptu dispozitivnosti. Upravo
ć
emo u ovom poglavlju dati
uporednopravni pregled zakonodavstava pojedinih zemalja po pitanju va
ž
e
ć
ih
imovinskopravnih re
ž
ima izme
đ
u supru
ž
nika i mogu
ć
nosti/nemogu
ć
nosti zaklju
č
enja bra
č
nog
ugovora. Bra
č
ni ugovor se, naime, smatra tekovinom savremenog prava, a mogu
ć
nost ure
đ
enja
imovinskih odnosa supru
ž
nika svojom voljom, jednim od njegovih principa na kojima se
zasniva.
,,Zna
č
ajnim se
č
ini poku
š
aj civilista da sistematizuju sisteme imovinskih odnosa izme
đ
u
bra
č
nih drugova koji postoje u uporednom pravu. Najprihvatljivijim se smatra shvatanje po
kome postoje tri, odnosno
č
etiri osnovna pristupa. Prvi sistem je sistem spajanja imovine, drugi
je sistem odvojene imovine i tre
ć
i je sistem zajedni
č
ke imovine ili zajedni
č
ke tekovine ” (Jo
ž
ef,
2002).
U savremenim pravima isto
č
noevropskih i srednjoevropskih zemalja primetna je tendencija
pro
š
irenja slobode ugovaranja u vezi sa bra
č
nim imovinskim re
ž
imom. (Kova
č
ek-Stani
ć
G. ,
2002)
U najve
ć
em broju uporednih zakonodavstava, (pored toga
š
to je u nekima od njih zakonom
predvi
đ
ena mogu
ć
nost, nekad
č
ak i obaveza, izbora izme
đ
u vi
š
e ponu
đ
enih imovinskih
re
ž
ima), odredbe pravnih propisa iz oblasti bra
č
no-imovinskih odnosa defini
š
u se kao
dispozitivne. To, prakti
č
no, zna
č
i da se ostavlja mogu
ć
nost supru
ž
nicima da ugovorom (uz
izvesna ograni
č
enja) defini
š
u uzajamna prava i obaveze u ovoj oblasti druga
č
ije, nego
š
to
sadr
ž
aj tih pravnih poslova reguli
š
e zakon. (Pajti
ć
B. , Bra
č
ni ugovori u srpskom i evropskom
pravu, 2009)
92
6.1. Italijansko pravo
Cjelokupno privatno pravo Italije, u
š
ta spada porodi
č
no, nasljedno, obligaciono, stvarno, radno
i ostala prava, regulisano je gra
đ
anskim zakonikom Codis civile
76
. Propis koji reguli
š
e
imovinske odnose supru
ž
nika u Italiji je Gra
đ
anski zakonik Italije donijet 1942. godine.
Italijansko pravo sve do reforme nije dozvoljavalo predbra
č
ne ugovore, jer se smatralo da su
protivni javnom poretku budu
ć
i da mogu uticati na supru
ž
nike u li
č
nim odlukama kao
š
to je
razvod. Sa druge strane, dozvoljeni su bili ugovori koji se zaklju
č
uju za vrijeme trajanja braka
ili po njegovom prestanku. Va
ž
io je re
ž
im odvojenosti imovina. Osim toga, supru
ž
nici mogu
dogovoriti da vlasni
š
tvo, upravljanje i raspolaganje zajedni
č
kom imovinom bude odvojeno, te
da se pravila o zajedni
č
koj imovini primjenjuju samo na pojedine predmete (Kova
č
ek-Stani
ć
G. , 2002). Reforma se dogodila 1975. godine kada se se u itlijanskom bra
č
nom pravu sa re
ž
ima
odvojenosti imovine, a radi za
š
tite ustavnog na
č
ela ravnopravnosti, prelazi na re
ž
im zajedni
č
ke
imovine kao zakonskog re
ž
ima.
,,Premda neki autori s pravom isti
č
u da je zapravo sustav odvojenosti imovina primjereniji
dosljednoj provedbi na
č
ela ravnopravnosti, namjera je bila putem pravne regulative dokinuti
ekonomske i socijalne uzroke slabijeg polo
ž
aja
ž
ena udru
š
tvu" (Majstorovi
ć
I. , 2005).
U
č
lanu 143. ovog zakonika regulisano je da su supru
ž
nici obavezni da materijalno pridonose
obejzbje
đ
ivanju porodice u skladu sa svojim mogu
ć
nostima, radnom sposobno
šć
u i poslovnim
okru
ž
enjem. Ova norma je postvljena na stepen stroge norme koja se mora po
š
tivati.
Prema Codis civile-u supru
ž
nici mogu birati izme
đ
u zakonskog imovinskog re
ž
ima (zajednice
imovine – comunione dei beni) i alternativnih re
ž
ima ugovorene imovine i re
ž
ima odvojenih
imovina. Sistem zajednice imovine poznaje tri vrste imovine: zajedni
č
ku imovinu, posebnu
imovinu i preostala imovina koja tokom trajanja braka pripada svakom bra
č
nom drugu, a po
prestanku zajednice imovine dijeli se izme
đ
u bra
č
nih drugova na jednake dijelove.
Prema zakonskom tekstu, sama zajednica imovine sastoji se od sljede
ć
ih elemenata:
76
"Approvazione del testo del Codice civile", RD 16. marta1942, n. 262, (Objavljeno u posebnom izdanju
Slu
ž
benog lista, br. 79 od 4. aprila 1942.)

94
-
imovina koju je bra
č
ni drug stekao nakon sklapanja braka na temelju darovanja ili
naslje
đ
ivanja;
-
imovina namijenjena isklju
č
ivo osobnoj upotrebi svakog bra
č
nog druga;
-
imovina koja slu
ž
i obavljanju poslovne djelatnosti svakog bra
č
nog druga;
-
imovina ste
č
ena po zahtjevu za naknadom
š
tete i
-
imovina koju je bra
č
ni drug stekao iz sredstava dobijenih prodajom ili zamjenom ve
ć
navedene vlastite imovine, ako je to izricito navedeno u aktu stjecanja (Majstorovi
ć
I. ,
2005).
Bra
č
ni ugovori definisani su u
č
l. 162 ovog Zakonika
78
u kojem se ka
ž
e da supru
ž
nici mogu
slobodno urediti predmet bra
č
nog ugovora. Ovdje je postavljeno ograni
č
enje koje se odnosi na
to da predmet ugovora mora biti u granicama koje odre
đ
uje zakon. To bi, upravo, zna
č
ilo da se
moraju po
š
tovati imperativne pravne norme u toj oblasti. Prema ovim odredbama, supru
ž
nici
bi mogli ugovoriti i primjenu stranog prava na me
đ
usobne imovinske odnose jer u tom pogledu
ne postoji ograni
č
enje. ,,Izabrani, odnosno ugovoreni strani imovinski re
ž
imi vjerojatno bi se
onda uvijek morali mo
ć
i podvesti pod modele imovinskih odnosa kako ih je definirao
italijanski zakonodavac” (Majstorovi
ć
I. , 2005).
Za punova
ž
nost bra
č
nog ugovora prema italijanskom pravu obavezan uslov je forma javne
isprave. Ukoliko nije sa
č
injen u formi javne isprave bra
č
ni ugovor
ć
e biti ni
š
tav. ,,U vezi s
djelovanjem bra
č
nog ugovora i izme
đ
u odnosno prema tre
ć
ima, talijansko pravo postavlja
specifican zahtjev. Naime,
č
injenica sklapanja bra
č
nog ugovora, kao i datum sklapanja te ime
javnoga bilje
ž
nika koji ga je ovjerio, mora biti nazna
č
ena na marginama dokumenta (a
margine dell'atto di matrimonio)” (Majstorovi
ć
I. , 2005). Prema italijanskom Code civile-u
za izmjenu ili raskid bra
č
nog ugovora potrebna je dozvola suda ili nekog drugog organa
š
to je
regulisano
č
lanom 517. pomenutog zakonika. ,,Gra
đ
anski kodeksi listom navode obavezu
po
š
tovanja prinudnih propisa, kao preduslov pravne valjanosti zaklju
č
enih ugovora. Neke
78
"
Approvazione del testo del Codice civile", RD 16. marta1942, n. 262 , (Objavljeno u posebnom izdanju
Slu
ž
benog lista, br. 79 od 4. aprila 1942. ),
Č
lan 162:Ugovori o sklapanju braka moraju biti propisani javnim delom
pod kaznom ni
š
tavosti.Izbor re
ž
ima razdvajanja mo
ž
e se navesti i u aktu o proslavi braka.Sporazumi se mogu
ugovoriti u bilo koje vrijeme, ne dovode
ć
i u pitanje odredbe
č
l.
194.Bra
č
ni ugovori ne mogu se suprotstaviti tre
ć
im
osobama kada se datum markiranja bra
č
ne knjige ne navodi na datum ugovora, javnog bele
ž
nika i li
č
ne podatke
ugovara
č
a ili izbor iz drugog stava.
Č
l. 194: Podjela imovine pravnog zajedni
š
tva provodi se dijeljenjem imovine i obaveza u jednake dijelove.
95
kodifikacije sistematizuju ovu obavezu zajedno sa imperativom uva
ž
avanja javnog poretka i
dobrih obi
č
aja (kao
š
to to
č
ini i na
š
Zakon o obligacionim odnosima), a neki propisi akcenat
stavljaju, pre svega, na imperativne odredbe zakona. Italijanski gra
đ
anski zakonik u
č
lanu 1322.
defini
š
e da „stranke mogu slobodno odre
đ
ivati sadr
ž
inu ugovora u granicama odre
đ
enim
zakonom“ (Pajti
ć
B. , Ugovori bra
č
nih drugova u evropskim zakonodavstvima i srpskom pravu,
2010.).
U italijanskom pravu, sloboda ugovaranja je prili
č
no ograni
č
ena. Moglo bi se zaklju
č
iti da
autonomija volje ima prili
č
no definiranje konture, odnosno da je sloboda ograni
č
ena na pravo
izbora izme
đ
u alternativnih modela, koji su svi tipiziranog tipa. Nije predvi
đ
ena bilo kakva
mogu
ć
nost ugovaranja atipi
č
nog bra
č
nog ugovora. Uostalom nije slu
č
ajnost da se i u
komparativnom obiteljskom pravu
č
esto koriste dva izraza koji nisu sinonimi, pa tako niti u
ovom kontekstu: sporazum i ugovor.48 U italijanskoj doktrini po
č
inje se sve vi
š
e promi
š
ljati o
mogu
ć
nosti uvo
đ
enja atipi
č
nih ugovora (Ruggeri & Winkler, 2019).
6.2. Njema
č
ko pravo
Imovinski odnosi izme
đ
u supru
ž
nika u njema
č
kom pravu regulisani su Njema
č
kim gra
đ
anskim
zakonikom, paragrafima od 1408-1413
79
Porodi
č
no pravo, a samim tim i dio o imovinskim
odnosima regulisani su u
č
etvrtoj knjizi. Ovaj zakonik, po pitanju imovinskih re
ž
ima daje
mogu
ć
nost odabira supru
ž
nicima izme
đ
u nekoliko re
ž
ima koje oni bra
č
nim ugovorom mogu
djelimi
č
no ili u potpunosti izmijeniti. ,,Izvorna koncepcija imovinskih odnosa odredena BGB-
om bila je zajednica upravljanja (Verwaltungsgemeinschaff). Toje zapravo bila kombinacija
re
ž
ima odvojenosti imovine bra
č
nih drugovai zajedni
š
tva u upravljanju. lmovina je bra
č
nih
drugova ostajala odvojena, a imovina
ž
ene je
ex lege
bila pod suupravom mu
ž
a
(Mitverwaltung)
”
(Majstorovi
ć
I. , 2005)
.
Sve do 1958. godine, Njema
č
ki gra
đ
anski zakonik je
propisivao re
ž
im odvojenih dobara supru
ž
nika, aod 1958. godine, nakon dono
š
enja Zakona o
79
Bürgerliches Gesetzbuch- BGB 18.08.1896

97
eventualne zloupotrebe. Ugovor mogu sklopiti lica koja su potpuno poslovno sposobna ili lica
sa djelimi
č
nom poslovnom sposbno
šć
u uz saglasnost staratelja ili zakonskog zastupnika.
Njema
č
ki gra
đ
anski zakonik daje ovla
šć
enje supru
ž
nicima, koje im omogu
ć
ava da se prilikom
sklapanja bra
č
nog ugovora sporazumeju o izboru jednog od dva zakonska oblika bra
č
nog
ugovora. Prvi oblik sadr
ž
i re
ž
im odvojene imovine. Jasno je, dakle, da imovinu bra
č
nog druga
č
ine kako ona dobra koja je po- sedovao pre zaklju
č
enja braka, tako i ona koja su ste
č
ena za
vreme braka. Drugi je re
ž
im zajedni
č
ke imovine. Navedenu imovinu
č
ine najve
ć
i deo dobara
bra
č
nih drugova koja su uneli u brak i prete
ž
ni deo dobara ste
č
enih u braku. (Pajti
ć
B. , Bra
č
ni
ugovori u srpskom i evropskom pravu, 2009) “Re
ž
im odvojenosti imovina ne dopusta
odstupanja, odnosno ne dopu
š
ta imovinskopravne sporazume bra
č
nih drugova. Nakon
sporazuma o odvojenosti imovina,a pri povratku na zakonski re
ž
im, mo
ž
e se ugovoriti tek da
se u slu
č
aju mogu
ć
eg zahtjevaza poravnanjem” (Majstorovi
ć
I. , 2005) U re
ž
imu zajednice
imovina zajedni
č
kom imovinom smatra se sva imovina koju su spru
ž
nici stekli tokom trajanja
braka, pa
č
ak i imovina koju su u toku trajanja braka naslijedili.
81
“Odtoga suizuzeteposebna
imovina i imovinakojusvakibracnidrug pridr
ž
avaza sebe.Posebna imovina
(Sonderguf)
je ona
koja je pravnim poslom neprenosiva. Bra
č
nidrug njome upravlja samostalno,
aprimjerbitakveimovinemogle bitiosobne slu
ž
nosti.” (Hrabar, 1994.)
6.3. Rusko pravo
Zemlje u tranziciji su u zadnjoj dekadi XX stolje
ć
a u ve
ć
ini uvele bra
č
ne ugovore u svoja
zakonodavstva. To
č
ini i rusija dono
š
enjem Gra
đ
anskog zakonika 1995. godine. O bra
č
nim
ugovorima govori
č
lan 256 ruskog Gra
đ
anskog zakonika kojim se propisuje da je imovina
ste
č
ena u braku zajedni
č
ka imovina, osim ako nije ugovorom druk
č
ije odre
đ
eno.82 Svi bra
č
ni
ugovori koji su se zaklju
č
ivali od 1. januara 1995. godine, tj. od momenta stupanja na snagu
prvog dela Ruskog gra
đ
anskog zakonika su se zasnivali isklju
č
ivo na postavci
č
lana 256. ovog
zakonika. Ugovorni re
ž
im je konkretizovan Porodi
č
nim kodeksom Ruske Federacije, tako da
se posle 1. marta 1996. godine ugovori zaklju
č
uju po ovom zakoniku (
č
l. 40-44). (Kova
č
ek-
81
Bürgerliches Gesetzbuch- BGB 18.08.1896, par. 1416.
82
Gra
đ
anski zakonik Ruske Federacije, 1995. god.,
č
l. 256. „Imovina ste
č
ena za vreme trajanja braka je zajedni
č
ka
imovina, ako ugovorom izme
đ
u supru
ž
nika nije ustanovljen druga
č
iji re
ž
im njihove imovine“.
98
Stani
ć
G. , 2002) Porodi
č
nim zakonom,
č
lanovima od 40-44. regulisani su sadr
ž
aj, forma i
pravno dejstvo bra
č
nih ugovora. Forma je ad solemintatem, tako da bez ispunjenja uslova forme
bra
č
ni ugovor nije punova
ž
an.
Supru
ž
nici moraju po
š
tovati i osnovna na
č
ela porodi
č
nog zakonodavstva, a ne mogu ni
ugovarati klauzule koje jednog od bra
č
nih drugova dovode u krajnje nepovoljan polo
ž
aj u
odnosu na drugog supru
ž
nika. Zakon pogotovo
š
titi pravo na izdr
ž
avanje radno nesposobnog
bra
č
nog druga, kao i pravo zajedni
č
ke dece na izdr
ž
avanje. Ove obaveze supru
ž
nika ne mogu
biti isklju
č
ene odredbama pravnog posla. Dalje, zabranjeno je i sporazumno ograni
č
avanje
pravne ili poslovne sposobnosti bra
č
nih drugova (Pajti
ć
B. , Bra
č
ni ugovori u srpskom i
evropskom pravu, 2009).
Bra
č
nim ugovorom se prema ruskom pravu smatra sporazum lica koja stupaju u brak, a kojim
se odre
đ
uju imovinska prava i obaveze supru
ž
nika u braku ili u slu
č
aju razvoda braka. Ovaj
ugovor se mo
ž
e zaklju
č
iti kako prije zaklju
č
enja braka, tako i u svako doba dok traje brak.
Bra
č
ni ugovor se zaklju
č
uje u pisanoj formi i podlije
ž
e notarijalnoj overi (Kova
č
ek-Stani
ć
G. ,
2002). Zaklju
č
enjem ugovora mijenja se zakonski imovinski re
ž
im koji ovdje podrazumijeva
sistem zajedni
č
ke imovine. Bra
č
ni ugovor se zaklju
č
uje za imovinu koju supru
ž
nici trenutno
posjeduju ali i za onu koju
ć
e ste
ć
i u budu
ć
nosti. Ugovor mo
ž
e sadr
ž
ati i odredbe koje se ti
č
u
izdr
ž
avanja, na
č
in diobe u slu
č
aju razvoda i druge odredbe koje se odnose na imovinu ste
č
enu
u braku. Interesantno je napomenuti da jednostrani otkaz bra
č
nog ugovora u Ruskoj Federaciji
nije dozvoljen, a da se on u bilo koje doba mo
ž
e izmijeniti i raskinuti, s tim
š
to izmjena ili
raskid bra
č
nog ugovora moraju imati istu formu kao i sam ugovor kako bi bili punova
ž
ni.
6.4. Austrijsko pravo
Austrijski gra
đ
anski zakonik donijet je 1811. godine.
83
Prema njemu, va
ž
i pravilo da izme
đ
u
supru
ž
nika u pogledu imoviskih odnosa va
ž
i sistem odvojene imovine, koji supru
ž
nici mogu
promijeniti ugovaranjem sistema zajedni
č
ke imovine. U tom pogledu dovoljna je
č
ak i volja
samo jedne strane. ,,Re
ž
im odvojene imovine bra
č
nih drugova postoji i u britanskom, gr
č
kom
i drugim pravima u kojima zaklju
č
enje braka, u principu, ne povla
č
i za sobom nikakve
imovinske posledice, osim onih koje se odnose na zajedni
č
ku decu, odnosno zajedni
č
ko
83
Austrijski gra
đ
anski zakonik (Nlgemeines Biirqerliches Gesetzbuch, br. 1-6/1811)

100
osobnim i gospodarskim interesima.” (Gschnitzer, 1954.) Paragraf 1217. Austrijskog
gra
đ
anskog zakonika reguli
š
e bra
č
ne ugovore
(Ehepakte)
navode
ć
i da se oni zaklju
č
uju naj
č
e
šć
e
radi ugovaranja miraza, uzmirazja, jutarnjeg poklona, zajednice dobara, uprave i u
ž
ivanja
sopstvenog imanja, reda nasle
đ
ivanja, ili na slu
č
aj smrti odre
đ
enog do
ž
ivotnog u
ž
ivanja imanja
i udovi
č
kog izdr
ž
avanja.
85
,,Prvo, to bi mogao biti sporazum bra
č
nih drugova uz daljnju
primjenu zakonskog re
ž
ima odvojenosti imovina. U tom slu
č
aju govorimo o op
ć
im bra
č
nirn
ugovorima (generel/e Ehepakte). Nadalje, bra
č
ni bi drugovi mogli odlu
č
iti jo
š
vi
š
e prilagoditi
svoje imovinskopravne odnose vlastitim interesima, uz veliki otklon od zakonskog sustava,
kada govorimoo posebnim bra
č
nim ugovorima (spezielle Ehepakte).” (Majstorovi
ć
I. , 2005)
Paragraf 1230. AGZ-a govori o jo
š
jednom institutu, odnosno materijalnom davanju koje se
defini
š
e bra
č
nim ugovorom. To je takozvana „naknada za vjernost“, tradicionalna ustanova
bra
č
nog prava, koju
č
ine dobra koja daje mu
ž
ili tre
ć
e lice u korist mlade, radi pove
ć
anja njenog
miraza. Supruga ovu imovinu mo
ž
e u
ž
ivati jedino nakon smrti svog supru
ž
nika. Samo u tom
slu
č
aju ova dobra pripadaju njoj (Pajti
ć
B. , Bra
č
ni ugovori u srpskom i evropskom pravu,
2009).
Š
to se ti
č
e samog bra
č
nog ugovora, isklju
č
enjem zakonskog imovinskog re
ž
ima, supru
ž
nici
samostalno odre
đ
uju imovinski sitem koji
ć
e primjenjivati, i na taj ugovor se odnose sve op
š
te
odredbe Austrijskog gra
đ
anskog zakonika koje va
ž
e za ugovore uop
š
te. Ugovor mogu umjesto
supru
ž
nika potpisati i nihovi punomo
ć
nici, a mo
ž
e biti potpisan prije ili tokom trajanja braka.
Tako
đ
er, valja napomenuti da se bra
č
ni ugovori prema austrijskom pravu mogu sklapati uz
navo
đ
enje uslova ili roka. Kao i u ve
ć
ini zemalja, za punova
ž
nost bra
č
nog ugovora neophodno
je po
š
tovanje notarijalne forme. ,,Razlozi takvog odredjenja zakonodavca su vi
š
estruki. S jedne
strane, to je vrlo vrijedno za tre
ć
e, prije svega za eventualne povjerioce bra
č
nih drugova. S
drugese pak strane dodatno
š
tite sami bra
č
ni drugovi. Ukoliko nije ispunjen potreban oblik,
bra
č
ni je ugovor ni
š
tav”. (Majstorovi
ć
I. , 2005)
Ugovor se upisuje u trgova
č
ki registar
č
ime se po
š
tuje na
č
elo publiciteta. Interesantno je
napomenuti da je za izmjenu ili raskid bra
č
nog ugovora u Austriji neophodno po
š
tovanje uslova
85
Austrijski gra
đ
anski zakonik (
Nlgemeines BiirqerlichesGesetzbuch
, br. 1-6/1811), paragraph 1217.
101
forme kao i za sklapanje ugovora.
,Bra
č
nim se ugovorom supru
ž
nici mogu sporazumjeti o tome da kao imovinskopravni re
ž
im za
njih vrijedi univerzalna zajednica imovine te ograni
č
ena zajednica imovine. Kad se
ustanovljava zajednica sada
š
nje imovine predstoji popisivanje iste
č
ime se olak
š
ava eventualno
kasnije dokazivanje”. (Majstorovi
ć
I. , 2005)
К
ada sklope bra
č
ni ugovor supru
ž
nici ne postaju odmah suvlasnici, ve
ć
je za to potreban akt o
prenosu kojim se odre
đ
uje suvlasni
š
tvo na zajedni
č
koj imovini. Pravna posledica ovakvog
rje
š
enja je da nijedan supru
ž
nik ne mo
ž
e samostalno raspolagati imovinom, jer suvlasni
š
tvo
mora biti upisano u zemlji
š
ne knjige kada su u pitanju nekretnine (Radovanov Po
č
u
č
a, 2010.).
Š
to se ti
č
e odgovornosti za dugove u ugovornom re
ž
imu i ona zavisi od na
č
ina koji je naveden
u bra
č
nom ugovoru. Ukoliko je u pitanju univerzalna zajednica onda postoji odgovornost za
dugove supru
ž
nika me
đ
usobno, ukoliko se ne radi o tom obliku zajednice, ve
ć
je ugovorena
ograni
č
ena zajednica, tada jedan supru
ž
nik ne odgovara za dugove drugog supru
ž
nika.
AGZ tretira bra
č
ne ugovore na isti na
č
in kao i sve druge kontrakte, pa se tako na njih odnose i
sve op
š
te odredbe kojima se ugovori reguli
š
u, kao
š
to su pravila o op
š
toj poslovnoj sposobnosti,
manama volje, izmenama ili prestanku ugovora. Bra
č
ni ugovori mogu se u toku trajanja braka
mijenjati neograni
č
eni broj puta, s tim
š
to se izmenama ugovora ne smiju povrijediti interesi
poverilaca. (Gschnitzer, 1954.)
6.5.
Š
vicarsko pravo
Oblast imovinskih odnosa izme
đ
u supru
ž
nika u
Š
vicarskoj regulisana je
Š
vicarskim
gra
đ
anskim zakonikom iz 1907. godine (stupio na snagu 1912.)
86
Š
vicarska je 1984. godine
donijela niz propisa kojima je uspijela ostvariti ravnopravnost supru
ž
nika, s obzirom da ta
ravnopravnost nije ranije postojala zakonski, te da je dominantan polo
ž
aj imao mu
ž
. Nakon
toga, u
Š
vicarskoj se primjenjuje zakonski re
ž
im zajednice ste
č
ene imovine u braku.
,,Zakonski imovinski re
ž
im je zajednica ste
č
ene imovine, a sukladno
č
l. 181. bra
č
ni su drugovi
obvezani odredbama o podjeli ste
č
ene imovine (Errungenschaftsbeteiligung), osim ako
86
Š
vicarski gra
đ
anski zakoni
k
(Schweizeriches Zivilgesetzbuch) 1907. god.

103
,,Imovinski re
ž
im mijenja se smr
ć
u jednog bra
č
nog druga ili sporazumom bra
č
nih drugova o
uspostavi razli
č
itog sustava. Oni to mogu zahtijevati u svako doba, te se tog prava ne mogu
unaprijed valjano odre
ć
i”. (Majstorovi
ć
I. , 2005) Kod diobe zajedni
č
ke imovine kao relevantan
uzima se sistem pove
ć
anja vrijednosti imovine koji je sli
č
an njema
č
kom metodu. Na
č
in diobe
i metod regulisan je
č
lanom 206.
Š
vicarskog gra
đ
anskog zakonika. Metod se ogleda u tome da
se pove
ć
anom vrijedno
šć
u smatra razlika izme
đ
u po
č
etne vrijednosti u trenutku isticanja
zahtjeva i zavr
š
ne vrijednosti u trenutku diobe.
Re
ž
im zajednice imovine mo
ž
e nastati samo na osnovu sporazuma supru
ž
nika koji je sadr
ž
an
u bra
č
nom ugovoru. Ovaj re
ž
im podrazumijeva da je obuhva
ć
ena cjelokupna imovina
supru
ž
nika, kako zajedni
č
ka tako i posebna (Radovanov Po
č
u
č
a, 2010.).
,,Zanimljivo je re
ć
i da ukoliko bra
č
ni drugovi mijenjaju imovinski re
ž
im tijekom trajanja braka,
tada mogu odrediti da u
č
inci takve promjene nastupaju od dana sklapanja braka ili nekog
kasnijeg trenutka. To me
đ
utim ne proizvodi nikakve u
č
inke u odnosu na pravne poslove s
tre
ć
ima, koji ostaju neizmijenjeni, sukladno
č
l. 193. ZGB. Smatramo takvo rje
š
enje
opravdanim, u interesu za
š
tite tre
ć
ih osoba od mnogobrojnih mogu
ć
nosti zloupotrebe primjene
na
č
ela autonomije volje bra
č
nih drugova”. (Majstorovi
ć
I. , 2005)
Dakle, bra
č
ni ugovor punopravno egzistira u
š
vicarskom pravu. Da bi bio punova
ž
an i
proizvodio pravno dejstvo mora ispunjavati uslove u pogledu sposobnosti za rasu
đ
ivanje
supru
ž
nika, odobrenje zakonskog zastupnika (u slu
č
ajevima kada ugovor zaklju
č
uje
maloljetnik ili lice pod starateljtvom) i u pogledu forme
š
to podazumijeva pisanu redakciju i
javnu ovjeru ugovora. Ukoliko nijesu ispunjeni neki od ovih uslova ugovor nije pravno valjan.
Mogu
ć
nosti koje bra
č
nim drugovima stoje na raspolaganju ovise o va
ž
e
ć
em
imovinskopravnom re
ž
imu. U re
ž
imu zajednice ste
č
ene imovine bra
č
ni drugovi mogu se
sporazumjeti o sljede
ć
em:
- promjeni statusa ste
č
ene imovine u vlastitu imovinu bracnog druga, kojom se on slu
ž
i
zaposlovne svrhe,
- promjeni statusa prihoda od vlastite imovine, koji onda ne ulaze u ste
č
evinu, ve
ć
ostaju
vlastitom imovinom bra
č
nog druga,
- promjeni pravila o diobi ste
č
evine,
- op
ć
em isklju
č
enju mogu
ć
nosti podjele pove
ć
ane odnosno umanjene vrijednosti i
104
- odricanju od zahtjeva iz
č
l. 219., koji se odnosi na zajedni
č
ki dom i ku
ć
anstvo (Majstorovi
ć
I. , 2005).
Re
ž
im zajednice imovina mo
ž
e nastati samo temeljem bra
č
nog ugovora. Samo se na taj na
č
in
mo
ž
e promijeniti status odre
đ
ene imovine u smislu unutarnjih odnosa u imovinskoj zajednici,
s ciljem da se vlastita imovina i zajedni
č
ka imovina stope u poseban sustav. U tome okviru,
sustav mo
ž
e biti prilago
đ
en potrebama bra
č
nih drugova na sljede
ć
e na
č
ine:
-
dogovorom o op
š
tem isklju
č
enju mogu
ć
nosti podjele pove
ć
ane vrijednosti imovine,
-
dogovorom o razli
č
itim omjerima u diobi imovine, s time da se
č
ak mogu ugovoriti i
posebni omjeri, ovisno o razlogu prestanka zajednice, odnosno uzroka diobe,
-
dogovorom o izmjeni zahtjeva iz
č
l. 244. koji se odnosi na zajedni
č
ki dom i stan
(Majstorovi
ć
I. , 2005).
Osim u pomenutom zakoniku, op
š
ta pravila koja se ti
č
u ugovora i koja se shodno primjenjuju
i na bra
č
ni ugovor jeste
Š
vicarski zakonik o obligacijama
87
iz 1911. godine. ,,
Š
vajcarski
zakonik o obligacijama u
č
lanu 19. ome
đ
io je ugovorne strane kako obavezom po
š
tovanja
propisa prinudnog karaktera i uva
ž
avanja javnog poretka, tako i nu
ž
no
šć
u pona
š
anja
uskla
đ
enog sa dobrim obi
č
ajima (u pravnom prometu) i pravilima vezanim za li
č
nost”. (Pajti
ć
B. , Ugovori bra
č
nih drugova u evropskim zakonodavstvima i srpskom pravu, 2010.)
6.6. Francusko pravo
Imovinski odnosi izme
đ
u supru
ž
nika u Francuskoj regulisani su Code Civilom
88
iz 1804.
godine, prethodno Code Napoleon. Prema njemu zakonski imovisnki re
ž
im se zasnivao na
zajedni
č
koj imovini svih pokretnih stvari, bez obzira kada su ste
č
ene i imovine koja je ste
č
ena
u toku trajanja braka, dok za nepokretnosti ste
č
ene prije braka va
ž
ilo je pravilo da predstavljaju
posebnu imovinu supru
ž
nika. ,,Savremeni francuski bra
č
ni imovinski re
ž
im spada u red
najnaprednijih imovinsko- pravnih bra
č
nih re
ž
ima u uporednom pravu”. (Petru
š
i
ć
, 2002.)
Izmjene u francuskom porodi
č
nom pravu nastupile su tek 1965. godine kada dolazi do zna
č
ajne
reforme. Tim izmjenama za zakonski imovinski re
ž
im odre
đ
ena je zajednica ste
č
ene imovine
supru
ž
nika u toku trajanja braka. Sva imovina ste
č
ena prije braka, od tada, je ostajala postojala
kao posebna imovina supru
ž
nika. Jo
š
jedna, veoma va
ž
na izmjena ticala se prava
ž
ena da
87
Š
vajcarski zakonik o obligacijama, 30.03.1911. god.
88
Code civil des Francais, 21.03.1804. god.

106
poslovima koje sklapaju sa tre
ć
im licima izri
č
ito navedu da postoje izmjene imovinskog
re
ž
ima
89
U pogledu izbora imovinskog re
ž
ima, francusko pravo propisuje slobodu supru
ž
nika, kako u
pogledu izbora imovinskog re
ž
ima tako i kasnije u pogledu izmjene tog re
ž
ima. Uslov je da se
supru
ž
nici dr
ž
e propisanih pravila. Supru
ž
nici mogu mijenjati imovinski re
ž
im tek protekom
dvije godine primjene jednog re
ž
ima. Ta promjena mora da se vr
š
i u obliku javnobilje
ž
ni
č
ke
isprave i potrebna je saglasnost suda. Sud cijeni da li je izmjena re
ž
ima imovinskih odnosa u
interesu porodice i tek kada to utvrdi daje saglasnost (Ignjatovi
ć
, 2008.). ,,Svaki od zakonom
ure
đ
enih modela bra
č
nih imovinskih re
ž
ima ima odre
đ
ene prednosti i nedostatke. Drugim
re
č
ima, ne postoji, "dobar" ili "lo
š
" bra
č
ni re
ž
im, ali u pojedina
č
nim slu
č
ajevima, on, zbog
pogre
š
ne procene i izbora, mo
ž
e biti neodgovaraju
ć
i, s obzirom na konkretnu situaciju
supru
ž
nika i njihove
ž
elje i potrebe”. (Petru
š
i
ć
, 2002.)
Temeljno je pravilo francuskog zakonskog imovinskog re
ž
ima da je svaki bra
č
ni drug
ovla
šć
en samostalno raspolagati i upravljati ste
č
enom imovinom,
š
to se naziva
konkuriraju
ć
om upravom (gestion concurrente). Stoga pravni poslovi jednog bracnog druga u
na
č
elu uvijek obvezuju i drugog bra
č
nog druga (Majstorovi
ć
I. , 2005). Naravno, postoji
mogu
ć
nost i da jedan supru
ž
nik upravlja i raspola
ž
e zajedni
č
kom imovinu po ovla
šć
enju
drugog supru
ž
nika.
,,Po francuskom pravu supru
ž
nici su ovla
šć
eni da sa
č
ine predbra
č
ni ugovor. Mali broj
supru
ž
nika zaista koristi tu mogu
ć
nost, otprilike samo 10% supru
ž
nika, i to kada se radi o
zna
č
ajnim dobrima ili dobrima velike vrednosti. Sporazum mora biti sa
č
injen pred bele
ž
nikom,
koji je ovla
šć
en i na davanje pravnih saveta strankama. Supru
ž
nici ne mogu sa
č
initi sporazum
kojim isklju
č
uju osnovni imovinski re
ž
im, po kome imaju obavezu da podmiruju tro
š
kove
doma
ć
instva, te koji predvi
đ
a odredbe o podizanju dece u porodi
č
nom domu”. (Kova
č
ek-Stani
ć
G. , 2002)
Prema Code civil-u, paragraf 1397. ,,bra
č
ni drugovi mogu mijenjati imovinskopravni re
ž
im
samo uz sudski nadzor i objavu te promjene”. U postupku sud ispituje je li novi rezirn,
odnosno promjena koju bracni drugovi
ž
ele u dobrobiti odnosno interesu obitelji
89
Code civil,
č
lan 1397, paragraf 6.
107
(interet de la famille) (Majstorovi
ć
I. , 2005). ,,Granice slobode ugovaranja regulisane su na
op
š
ti na
č
in tako
š
to je predvi
đ
eno da bra
č
ni ugovor ne sme biti u suprotnosti sa dobrim
obi
č
ajima (
bonnes moeurs
). Pored toga, odredbama CC supru
ž
nicima je izri
č
ito zabranjeno da
svojim bra
č
nim ugovorom derogiraju imperativna zakonska pravila kojima su ure
đ
eni odre
đ
eni
porodi
č
ni i naslednopravni odnosi; supru
ž
nici bra
č
nim ugovorom ne mogu otkloniti primenu
pravila o pravima i obavezama koje proizlaze iz braka i po osnovu roditeljstva, odnosno
starateljstva, niti mogu vr
š
iti promenu zakonskog reda nasledjivanja.” (Petru
š
i
ć
, 2002.)
,,Francuski parovi koriste predbra
č
ne ugovore kao na
č
in da se odvoje od francuskog
zakonodavstva. Ciljevi mogu biti razli
č
iti: smanjenje veli
č
ine zajednice, uravnote
ž
enje mo
ć
i
supru
ž
nika tokom braka ili smrti, za
š
tita neke imovine kroz miraz. Stoga, ignorisanje
ekonomskog sadr
ž
aja braka u analizi bogatstva ili nejednakosti polova dovodi da zaboravite
neke odlu
č
uju
ć
e aspekte. Nadalje, ove serije nagla
š
avaju pad re
ž
ima u zajednici i porast
odvojenog vlasni
š
tva od 1960-ih
š
to dovodi do individualizacije bogatstva unutar parova
(Leturcq Fre
́
meaux, 2016.).
Bra
č
ni ugovor u Francuskoj mora biti sa
č
injen u formi javnobilje
ž
ni
č
kog akta
90
i neophodno je
prisustvo oba supru
ž
nika istovremeno prilikom zaklju
č
enja ugovora ( ili sa putem specijalnog
punomo
ć
ja). Nakon sklapanja braka, bra
č
ni ugovor mo
ž
e biti izmijenjen na temelju zahtjeva
jednog bra
č
nog druga u slu
č
aju diobe imovine odnosno drugih sudskih za
š
titnih mjera, ili
pak na temelju zajedni
č
kog zahtjeva oba bra
č
na druga.91 ,,Bra
č
ni ugovor mora biti sastavljen
pre ven
č
anja, s tim
š
to stupa na snagu na dan ven
č
anja.
20
Sve do dana ven
č
anja, supru
ž
nici
mogu vr
š
iti izmene bra
č
nog ugovora sklapanjem posebnog ugovora, na isti na
č
in i pod istim
uslovima koji va
ž
e za sklapanje bra
č
nog ugovora. Izmena nije punova
ž
na ako u sklapanju
ugovora nisu sudelovala sva ona lica koja su u
č
estvovala u sklapanju bra
č
nog ugovora”.
(Petru
š
i
ć
, 2002.)
Za sklapanje bra
č
nog ugovora odlu
č
uje se oko 10% bra
č
nih drugova i to po pravilu oni koji
imaju imovinu ve
ć
e vrijednosti ili oni koji su ve
ć
bili u braku (Hamilton, 2002.).
90
Code civil,
č
lan 1394. st. 1.
91
Code civil,
č
lan 1399.

109
poslovi, pre svega, predstavljaju deklarativne akte kojima bra
č
ni drugovi potvr
đ
uju jedan
drugom zajedni
č
ko opredjeljenje za bra
č
nu jednakost, a ne sporazume
č
ije bi sprovo
đ
enje bilo
mogu
ć
e prinudno izvr
š
iti u sudskom postupku.
92
6.8. Gr
č
ko pravo
Prema parvilima Gra
đ
anskog zakonika u Gr
č
koj je do 1983. godine va
ž
io mirazni re
ž
im.
Dono
š
enjem zakona kojima se mijenja status
ž
ene op
ć
enito u dru
š
tvu, i mirazni re
ž
im postaje
neodr
ž
iv. Te godine, u gr
č
kom pozitivnopravnom sistemu kao zakonski imovinski re
ž
im
izme
đ
u supru
ž
nika uvodi se re
ž
im odvojenosti imovine. Prema zakonskom imovinskom re
ž
imu
svakom od supru
ž
nika je pripadala njegova imovina koju je stekao prije i u toku trajanja braka,
bilo na teretan ili besteretan na
č
in. Upravljanje i raspolaganje u ovom re
ž
imu je isto kao i onim
dr
ž
avama u kojima su na snazi zakonski sistemi odvojenosti imovine izme
đ
u supru
ž
nika, tj.
svaki od njih raspola
ž
e i upravlja samostalno svojom imovinom. Svakako, predvi
đ
ena i
mogu
ć
nost da imovinom jednog supru
ž
nika «po nalogu» upravlja i raspola
ž
e drugi supru
ž
nik».
Tim izmjenama omogu
ć
eno je da supru
ž
nici u me
đ
usobne imovinske odnose uvedu sistem
zajedni
č
ke imovine, ukoliko se o tome sporazumiju. To bi upravo zna
č
ilo isklju
č
enje zakonskog
re
ž
ima odvojenosti imovine, sklapanjem bra
č
nog ugovora. ,,Ovim pravnim poslom mogu
predvideti re
ž
im zajedni
č
ke imovine kao osnovu njihovih uzajamnih imovinskih odnosa. Ako
ne sklope bra
č
ni kontrakt, i ne pribegnu izmeni zakonom predvi
đ
enog sistema, svaki supru
ž
nik
ostaje vlasnik svoje imovine, nezavisno od toga da li se radi o imovini ste
č
enoj pre ili za vreme
braka”. (Pajti
ć
B. , 2009)
Ugovor se zaklju
č
uje u formi notarijalnog akta i postoji obaveza registracije u javnom registru.
Š
to se ti
č
e ugovorenog re
ž
ima on se mo
ž
e odnositi na imovinu nastalu prije ili tokom trajanja
braka, kao i obim re
ž
ima zajedni
č
ke imovine. ,,Ako propuste da ta
č
no odrede koja imovina
ulazi u zajedni
č
ku, odre
đ
eno je da imovina ste
č
ena prije braka, dobijena naslje
đ
em i poklonom,
imovina za isklju
č
ivu li
č
nu ili profesionalnu upotrebu, neprenosivi zahtjevi, prava na osnovu
intelektualne svojine i sve
š
to je ste
č
eno za vrijeme trajanja braka prodajom stvari na kojoj
postoji pravo svojine supru
ž
nika nije obuhva
ć
eno”. (Kova
č
ek-Stani
ć
G. , 2002) Ovi kontrakti
ne mogu upu
ć
ivati na obi
č
aje, ni na va
ž
e
ć
e strano pravo. Naime, Gr
č
ki gra
đ
anski zakonik
92
Opširnije:
Martin A. Elizabeth, „A Dictionary of Law“, Oxford University Press, Oxford, 2002.
110
dozvoljava samo izmjenu ve
ć
postoje
ć
eg ugovora, pri
č
emu bra
č
ni drugovi i prilikom izmjene
moraju ispo
š
tovati zakonom predvi
đ
enu formu, dakle, ugovori se mijenjaju pred notarom, pri
č
emu su obavezni da obezbede prethodnu dozvolu nadle
ž
nog suda.
93
Re
ž
im zajedni
č
ke imovine
u Gr
č
koj mo
ž
e prestati na na
č
in na koji je i nastao, dakle, sporazumom, prestankom braka,
odlukom suda po tu
ž
bi jednog supru
ž
nika. Ukoliko do
đ
e do prestanka re
ž
ima zajedni
č
ke
imovine izme
đ
u supru
ž
nika se ponovno uspostavlja zakonski sistem odvojenih imovina.
6.9. Ma
đ
arsko pravo
Ma
đ
arsko zakonodavstvo je u pogledu imovinskih odnosa izme
đ
u supru
ž
nika pro
š
lo nekoliko
faza:
1894. god.-donijet Zakon o braku kojim je predvi
đ
eno postojanje bra
č
nog ugovora;
1928. god.- prijedlog Ma
đ
arskog gra
đ
anskog zakonika prema kojem je bra
č
nim ugovorom
postojala mogu
ć
nost izmjene zakonskog re
ž
ima odvojenosti imovina izme
đ
u supru
ž
nika i
uspostavljanje ugovornog re
ž
ima;
1952. god.- Zakon o braku, porodici i starateljstvu koji se previ
đ
a kao zakonski imovisnki
re
ž
im zajedni
č
ke imovine i prema kojem nije ostavljena mogu
ć
nost ugovornog isklju
č
enja
zakonskog imovinskog re
ž
ima.
94
1986.god.- donijet Zakon o braku kojim je vra
ć
ena mogu
ć
nost ugovornog isklju
č
enja
zakonskog imovinskog re
ž
ima izme
đ
u supru
ž
nika.
Prema posljednjem propisu pravo na zaklju
č
enje ugovora imaju kako supru
ž
nici, tako i lica
koja imaju namjeru sklapanja braka. Dakle, uspostavljen je sistem zajedni
č
ke imovine u toku
trajanja raka, po kojem sve
š
to supru
ž
nici steknu tokom braka predstavlja njihovu zajedni
č
ku
imovinu uz mogu
ć
nost ugovorne izmjene ovog re
ž
ima. Iz sistema zajedni
č
ke imovine izuzeta
je imovina ste
č
ena prije braka, kao i imovina ste
č
ena poklonom i naslje
đ
em u toku trajanja
braka kao i imovina koja slu
ž
i za isklju
č
ivu li
č
nu upotrebu.
93
Op
š
irnije: Sakoulas, Code civil Hellénique II edition, traduit par Mamopoulos Pi- erre, Athénes, 1981
94
Interesantno je napomenuti da se ovaj zakon primjenjivao,
š
to je neuobi
č
ajeno, retroaktivno in a one parove koji
su zaklju
č
ili brak prije stupanja na snagu zakona iz 1952. godine.

112
1987. godine. Prema tom zakonu usvojena je mogu
ć
nost postojanja zakonskog i ugovornog
re
ž
ima u pogledu imovinskih odnosa. Ovaj sistem ,,u literaturi se naziva “odlo
ž
enim (budu
ć
im)
zajedni
č
kim sistemom” ili sistemom ,,odlo
ž
ene (budu
ć
e) zajedni
č
ke imovine” odnosno
nordijskim sistemom. Po ovom sistemu svaki supru
ž
nik koji posjeduje svoju sopstvenu
imovinu za vrijeme trajanja braka, kojom u principu samostalno upravlja i kojom, po pravilu,
odgovara za svoje dugove”. (Kova
č
ek-Stani
ć
G. , 2002) Sistem odlo
ž
ene zajednice imovine
mo
ž
e biti derogiran ugovorom izme
đ
u supru
ž
nika gdje ustanovljavaju re
ž
im odvojenosti
imovina. Osim ugovorom, posebna imovina supru
ž
nika nastaje i poklonom i naslje
đ
ivanjem.
Po pitanju bra
č
ne imovine, u nju spada sva imovina koja je nastala tokom trajanja braka ali i
imovina koju su supru
ž
nici unijeli u brak, kao i prihodi od posebne imovine. Po pitanju
upravljanja i raspolaganja bra
č
nom imovinom, svaki od supru
ž
nika upravlja i raspola
ž
e svojom
imovinom, bez obzira na karakter koji ona ima, bra
č
ne ili posebne imovine. Podjela bra
č
ne
imovine se vr
š
i po prestanku braka, ali do podjele mo
ž
e do
ć
i i u toku trajanja braka. Imovina
koja se dijeli ima karakter bra
č
ne imovine, ali mo
ž
e do
ć
i i do podjele posebne imovine ukoliko
se supru
ž
nici o tome saglase. Odredba iz pogl. 10,
č
l. 4.
š
vedskog Zakona o braku odnosi se na
posebnu imovinu nastalu na osnovu bra
č
nog ugovora, imovinu koja je do
š
la na mjesto te
imovine i imovinu i na prihode od te imovine.
Po pitanju bra
č
nog ugovora, prema
š
vedskom pravu on mo
ž
e biti sklopljen prije i u toku trajanja
braka. ,,Ovim ugovorom supru
ž
nici ili budu
ć
i supru
ž
nici mogu odrediti da
ć
e imovina koja
pripada ili
ć
e pripasti jednom od njih biti posebna imovina tog lica. Novim ugovorom
supru
ž
nici mogu odrediti da
ć
e takva imovina biti bra
č
na imovina”. (Kova
č
ek-Stani
ć
G. , 2002)
Forma predvi
đ
ena za bra
č
ni ugovor je pismena a uslov punova
ž
nosti jeste i potpis supru
ž
nika
ili budu
ć
ih supru
ž
nika. Ugovor se ovjerava u sudu i
š
alje na registraciju u bra
č
ni registar koji
se
č
uva u Centralnom statisti
č
kom zavodu.
96
6.11. Pravo Bosne i Hercegovine
Imovinski odnosi izme
đ
u supru
ž
nika u Bosni i Hercegovini regulisani su u sljede
ć
im zakonima:
•
Porodi
č
ni zakon Federacije BiH, „Slu
ž
bene novine Federacije BiH“, broj 35/05, 41/05,
31/14;
96
Zakon o braku
Š
vedske, 1987. god., pogl. 7,
č
l. 3; pogl.16,
č
l. 1-4.
113
•
Porodi
č
ni zakon Republike Srpske, „Slu
ž
beni glasnik Republike Srpske“, broj 54/02,
41/08;
•
Porodi
č
ni zakon Br
č
ko Distrikta, „Slu
ž
beni glasnik Br
č
ko Distrikta“, broj 23/07.
Prema ovim propisima kao zakonski imovinski re
ž
im usvojen je sistem zajednice imovine,
prema kojem je imovina supru
ž
nika ste
č
ena u braku zajeni
č
ka imovina, dok je imovina koja je
ste
č
ena prije stupanja u brak njihva posebna imovina. Me
đ
utim, problem koji se javlja u praksi
jeste razli
č
itost materijalnopravnih odredaba u pomenuta tri zakona koje
ć
emo u nastavku i
predstaviti. Prema
č
lanu 251. Porodi
č
nog zakona Federacije BiH, („Slu
ž
bene novine Federacije
BiH“, broj 35/05, 41/05, 31/14) „bra
č
nu ste
č
evinu
č
ini imovina koju su bra
č
ni partneri stekli
radom za vrijeme trajanja bra
č
ne zajednice kao i prihodi iz te imovine.“ Porodi
č
ni zakon Br
č
ko
Distrikta, („Slu
ž
beni glasnik Br
č
ko Distrikta“, broj 23/07) u
č
lanu 228. st.1. odre
đ
uje da bra
č
nu
tekovinu „
č
ini imovina koju su bra
č
ni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bra
č
ne zajednice,
kao i prihod iz te imovine“. Dok
č
ln 270. st.5. Porodi
č
nog zakona Republike Srpske, („Slu
ž
beni
glasnik Republike Srpske“, broj 54/02, 41/08) zajedni
č
ku imovinu
č
ini ,,imovina koju su bra
č
ni
supru
ž
nici stekli radom tokom bra
č
ne zajednice, kao i prihodi iz te imovine”.
Č
lan 252. stav 1. Porodi
č
nog zakona Federacije BiH ure
đ
uje pravnu prirodu zajedni
č
ke imovine
„Bra
č
ni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bra
č
noj ste
č
evini ako nisu druk
č
ije
ugovorili“.
Č
lan 229. stav 1. Porodi
č
ni zakon Br
č
ko Distrikta na gotovo isti na
č
in ure
đ
uje
bra
č
nu tekovinu: „Bra
č
ni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bra
č
nim tekovinama,
ako nisu druga
č
ije ugovorili.“ Iz ovih odredaba proizilazi da su supru
ž
nici suvlasnici na
zajedni
č
koj imovini ste
č
enoj u braku. Ovi zakoni predvi
đ
aju jednake suvlasni
č
ke dijelove
bra
č
nih partnera u bra
č
noj ste
č
evini kao neoborivu pretpostavku. Svakako da postojanje
neoborive pretpostavke o jednakim udjelima supru
ž
nika mo
ž
e imati i svoje negativne
posljedice u slu
č
ajevima kada je jedan supru
ž
nik zara
đ
iao nesrazmerno vi
š
e u odnosu na
drugog. ,,Prihvatanje neoborive pretpostavke o veli
č
ini udjela zna
č
i otvaranje mogu
ć
nosti
diskriminacije onog supru
ž
nika koji je o
č
igledno vi
š
e doprinosio u sticanju imovine.”
(Stjepanovi
ć
, 2010.) Ovo pitanje mo
ž
e biti rije
š
eno primjenom ugovornog re
ž
ima.
Prema Porodi
č
nom zakonu Republike Srpske, ,,imovina koju bra
č
ni supru
ž
nici steknu radom
tokom bra
č
ne zajednice i na drugi na
č
in normiran u zakonu, zajedni
č
ka je imovina”
č
lan 270.
Za razliku od PZFBiH i PZBD, kod kojih je pravna pretpostavka o veli
č
ini suvlasni
č
kih dijelova
neoboriva, u PZRS pravna pretpostavka da svakome od bra
č
nih supru
ž
nika pripada po jedna
polovina zajedni
č
ke imovine je oboriva (Hasi
ć
-Imamovi
ć
, 2011.). „Svaki bra
č
ni supru
ž
nik
mo
ž
e zahtijevati da mu sud odredi ve
ć
i dio od pripadaju
ć
e mu polovine zajedni
č
ke imovine,

115
mo
ž
e zahtijevati da mu sud odredi ve
ć
i dio od pripadaju
ć
e mu polovine zajedni
č
ke imovine,
ako doka
ž
e da je njegov doprinos u sticanju zajedni
č
ke imovine o
č
igledno ve
ć
i od doprinosa
drugog bra
č
nog supru
ž
nika“.
99
,,Razli
č
iti propisi entiteta i Br
č
ko Distrikta BiH o dijelovima
bra
č
nih partnera u bra
č
noj ste
č
evini/zajedni
č
koj imovini/tekovini imaju negativan uticaj na
ostvarivanje njihovih prava u praksi.
Ove zna
č
ajne materijalne razlike mogu usloviti pojavu
interlokalnog sukoba zakona u ovoj oblasti”. (Hasi
ć
-Imamovi
ć
, 2011.)
Zakonski imovinski re
ž
im mo
ž
e biti izmijenjen zaklju
č
enjem bra
č
nog ugovora. Bra
č
ni ugovor
regulisan je
č
lanovima 258. do 261. Porodi
č
nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i
u
Porodi
č
nom zakonu Republike Srpske u osmom dijelu u
č
lanovima 188. i 189.
Dakle, bra
č
nim ugovorom se ure
đ
uju imovinskopravni odnosi bra
č
nih partnera koji, prema
zakonskoj odredbi, mo
ž
e biti sklopljen prilikom sklapanja ili tokom trajanja bra
č
ne
zajednice.
100
Bra
č
ni ugovor mo
ž
e, u ime bra
č
nog druga, zaklju
č
iti i njegov staratelj sa
odobrenjem organa starateljstva ukoliko je supru
ž
niku oduzeta poslovna sposobnost.
101
U
č
lanu
260. pomenutog zakona propisano je da se ugovorom ne mo
ž
e predvideti primjena prava druge
dr
ž
ave na imovinske odnose supru
ž
nika. U pogledu odgvornosti prema tre
ć
im licima prije
stupanja u brak regulisana je na na
č
in da svaki supru
ž
nik svojom posebnom imovinom i svojim
dijelom u bra
č
noj ste
č
evini odgovra za te obaveze, dakle ne postoji odgovornost drugog
supru
ž
nika.
102
Solidarna odgovornost supru
ž
nika prema tre
ć
im licima ustanovljena je radi
podmirenja teku
ć
ih potreba bra
č
ne zajednice i zakonom predvi
đ
enim obavezama bra
č
nom
ste
č
evinom i posebnom imovinom.
103
“
U stavu 2.
č
lana 258. PZ FBiH stoji da je „za punova
ž
nost ugovora nu
ž
no da isprava bude
notarski obra
đ
ena.“ Dakle nepo
š
tivanje ove odredbe, odnosne forme koju zakon propisuje
99
Porodi
č
ni zakon Republike Srpske, („Slu
ž
beni glasnik Republike Srpske“, broj 54/02, 41/08),
č
l. 273.
100
Porodi
č
ni zakon Federacije BiH, „Slu
ž
bene novine Federacije BiH“, broj 35/05, 41/05, 31/14,
č
l. 258, st.1.
101
Porodi
č
ni zakon Federacije BiH, „Slu
ž
bene novine Federacije BiH“, broj 35/05, 41/05, 31/14,
č
l. 259.
102
Porodi
č
ni zakon Federacije BiH, „Slu
ž
bene novine Federacije BiH“, broj 35/05, 41/05, 31/14,
č
l. 261:
(1) Za obaveze koje je jedan bra
č
ni partner imao prije stupanja u brak ne odgovara drugi bra
č
ni partner.
(2) Za obaveze iz stava 1. ovog
č
lana bra
č
ni partner odgovara svojom posebnom imovinom i svojim dijelom u
bra
č
noj ste
č
evini.
103
Porodi
č
ni zakon Federacije BiH, „Slu
ž
bene novine Federacije BiH“, broj 35/05, 41/05, 31/14,,
č
lan 262: “Za
obaveze koje je jedan bra
č
ni partner preuzeo radi podmirenja teku
ć
ih potreba bra
č
ne, odnosno porodi
č
ne
zajednice, kao i za obaveze za koje prema zakonu odgovaraju zajedni
č
ki oba bra
č
na partnera, odgovaraju bra
č
ni
partneri solidarno, kako bra
č
nom ste
č
evinom tako i svojom posebnom imovinom”.
116
dovoljan je razlog poni
š
tenja ugovora. Me
đ
utim Presudom Ustavnog suda FBiH, br. U-22 od
06.03.2019. godine, utvr
đ
eno je da ova odredba nije u skladu sa Ustavom FBiH”
104
. (Legalist,
2020.) Notarske isprave su isprave nastale notarskom obradom, notarske overe i notarske
potvrde koje je notar sa
č
inio u granicama svojih slu
ž
benih ovla
šć
enja u propisanoj formi, imaju
punu dokaznu snagu javne isprave o izjavama datim pred notarom i istovjetno su regulisane i
zakonom Federacije BiH, Br
č
ko distrikta BiH i Republike Srpske.
105
U
č
lanu 20. st. 2.
Porodi
č
nog zakona Republike Srpske predvi
đ
eno je da mati
č
ar prilikom sklapanja braka
upozna budu
ć
e supru
ž
nike sa mogu
ć
no
šć
u zaklju
č
enja bra
č
nog ugovora kojim
ć
e regulisati
svoje imovinske odnose i da bra
č
ni ugovor mora biti notarski obra
đ
en.
106
Prema Porodi
č
nom
zakonu Br
č
ko distrikta BiH za punova
ž
nost bra
č
nog ugovora neophodno je da bude sastavljen
i ovjeren kod nadlje
ž
nog organa ili notarski obra
đ
en.
107
,,Porodi
č
nim zakonodavstvom Br
č
ko
distrikta propisano je da je za punova
ž
nost bra
č
nog ugovora neophodno da isprava bude
sastavljena i overena kod nadle
ž
nog organa ili da bude notarski obra
đ
ena, s tim
š
to se odredbe
o bra
č
nom ugovoru odnose i na imovinske odnose vanbra
č
nih partnera”. (Jan
č
i
ć
M. , 2009)
6.12. Pravo Crne Gore
Imovinski odnosi supru
ž
nika u Crnoj Gori regulisani su Porodi
č
nim zakonom
108
iz 2007.
godine
č
lanovima od 285. do 307. Ovim zakonom za supru
ž
nike uspostavljen je sistem
zajedni
č
ke imovine kao zakonski imovinski re
ž
im, s tim da supru
ž
nici mogu imati i svoju
posebnu imovinu. U
č
lanu 185. se navodi da supru
ž
nici mogu imati posebnu i zajedni
č
ku
imovinu. Posebnom imovinom se ima smatrati ,,imovina koju je bra
č
ni supru
ž
nik stekao prije
sklapanja braka, kao i imovina koju je stekao u toku braka nasle
đ
em, poklonom ili drugim
oblicima besteretnog sticanja”.
109
104
http://legalist.ba/2019/07/29/ugovorni-imovinski-rezim/#easy-footnote-1-798, 18.04.2020.
105
Zakon o notarima Federacije BiH, Slu
ž
bene novine FBiH, br. 45/02,
č
l. 4, st. 2;
Zakon o notarima Republike Srpske, Slu
ž
beni glasnik R. Srpske, br. 86/04, 02/05, 74/05, 76/05, 91/06, 37/07,
60/06, 50/10, 78/11,
č
l. 4, st. 2;
Zakon o notarima Br
č
ko distrikta BiH, Slu
ž
beni glasnik Br
č
ko distrikta BiH, br. 9/03, 17/06,
č
l. 4, st. 2).
106
Porodi
č
ni zakon Republike Srpske, („Slu
ž
beni glasnik Republike Srpske“, broj 54/02, 41/08),
č
l. 271, st. 5.
107
Porodi
č
ni zakon Br
č
ko Distrikta, „Slu
ž
beni glasnik Br
č
ko Distrikta“, broj 23/07.
108
Porodi
č
ni zakon ("Sl. list RCG", br. 1/2007 i "Sl. list CG", br. 53/2016)
109
Porodi
č
ni zakon ("Sl. list RCG", br. 1/2007 i "Sl. list CG", br. 53/2016)

118
Dioba zajedni
č
ke imovine mo
ž
e biti postignuta sporazumom supru
ž
nika koji
ć
e se oni dogovriti
o podjeli stvari i prava koja
č
ine zajedni
č
ku imovinu. Sporazum o diobi zajedni
č
ke imovine
mora biti sa
č
injen u pismenoj formi.
114
Ukoliko izme
đ
u supru
ž
nika ne do
đ
e do zaklju
č
ivanja
sporazuma o diobi zajedni
č
ke imovine onda va
ž
i oboriva pretpostavka jednakih dijelova u
zajedni
č
koj imovini, te
ć
e na zahtjev jednog od supru
ž
nika zajedni
č
ka imovina biti podijeljena
prema doprinosu svakog od njih. Do diobe mo
ž
e do
ć
i kako tokom trajanja braka, a naj
č
e
šć
e
nakon prestanka braka. Pravilo je da se kod diobe zajedni
č
ke imovine u dio i na zahtjev jednog
supru
ž
nika unijet
ć
e se predmeti koji mu slu
ž
e za obavljanje zanimanja i stvari za isklju
č
ivu
li
č
nu upotrebu.
Odgovorsnost za dugove prema tre
ć
im licima regulisana je
č
lanovima 299. i 300. crnogorskog
Porodi
č
nog zakona. ,,Za sopstvene obaveze preuzete prije ili poslije sklapanja braka odgovara
bra
č
ni supru
ž
nik koji ih je preuzeo svojom posebnom imovinom, kao i svojim udjelom u
zajedni
č
koj imovini”.
115
Solidarna odgovornost supru
ž
nika zajedni
č
kom i posebnom imovinom
za obaveze prema tre
ć
im licima ustanovljena je prema obavezama koje su nastale kao rezultat
podmirenja teku
ć
ih potreba bra
č
ne zajednice.
116
Zakonski imovinski re
ž
im supru
ž
nici mogu isklju
č
iti zaklju
č
enjem bra
č
nog ugovora. Bra
č
ni
ugovor u Crnoj Gori mo
ž
e biti zaklju
č
en tokom trajanja braka ili prije sklapanja braka i na taj
na
č
in mogu urediti svoje imovinske odnose na postoje
ć
oj i budu
ć
oj imovini.117 Bra
č
ni ugovor
mo
ž
e zaklju
č
iti i lice pod starateljstvom preko svog staratelja uz odobrenje organa starateljstva.
Č
lanom 303. Porodi
č
nog zakona Crne Gore regulisano je da bra
č
nim ugovorm supru
ž
nici ne
mogu ugovoriti primjenu prava neke druge dr
ž
ave. Bra
č
ni ugovor zaklju
č
uje se u pisanoj formi
i mora biti ovjeren od notara, koji je du
ž
an da pre ovjere bra
č
nim drugovima pro
č
ita ugovor i
upozori ih da se njime isklju
č
uje zakonski re
ž
im zajedni
č
ke imovine (Pajti
ć
B. , Bra
č
ni ugovori
u srpskom i evropskom pravu, 2009). ,,Me
đ
usobne imovinske odnose mogu ugovorom urediti
i
č
lanovi porodi
č
ne zajednice. Uslovi za punova
ž
nost takvog ugovora su da bude u pismenoj
formi, da su njime obuhva
ć
eni svi
č
lanovi porodi
č
ne zajednice koji svojim radom u
č
estvuju u
114
Porodi
č
ni zakon ("Sl. list RCG", br. 1/2007 i "Sl. list CG", br. 53/2016),
č
l. 293. st. 2.
115
Porodi
č
ni zakon ("Sl. list RCG", br. 1/2007 i "Sl. list CG", br. 53/2016),
č
lan 299.
116
Porodi
č
ni zakon ("Sl. list RCG", br. 1/2007 i "Sl. list CG", br. 53/2016),
č
lan 300.
117
Porodi
č
ni zakon ("Sl. list RCG", br. 1/2007 i "Sl. list CG", br. 53/2016),
č
lan 301. st.1
119
sticanju imovine i da bude overen od notara”. (Jan
č
i
ć
M. , 2009). Bra
č
ni ugovor koji se odnosi
na nepokretnosti upisuje se u registar nepokretnosti.118
,,Odredbama PZ Crne Gore o deobi zajedni
č
ke imovine nije predvi
đ
ena nadle
ž
nost javnog
bele
ž
nika za sporazumnu deobu, nego je samo predvi
đ
ena mogu
ć
nost da supru
ž
nici mogu
zajedni
č
ku imovinu sporazumno podeliti tako da odrede delove u celokupnoj imovini ili
jednom delu imovine ili na pojedinoj stvari i da svakom supru
ž
niku pripadnu pojedine stvari ili
prava iz te imovine ili da jedan supru
ž
nik isplati drugom nov
č
anu vrednost njegovog dela, dok
je za tu vrstu sporazuma obavezna pismena forma. Dakle, dovoljna je pismena forma, a overa
kod javnog bele
ž
nika nije potrebna”. (Jan
č
i
ć
M. , 2009)
6.13. Hrvatsko pravo
Imovinski odnosi supru
ž
nika u Hrvatskom pravi regulisani su Obiteljskim zakonom
119
iz 2015.
godine kojima su posve
ć
eni
č
lanovi od 34. do 46. Tim
č
lanovima propisano je da je
dispozitivnim normama odre
đ
eno da je kao zakonski imovinski re
ž
im odre
đ
en sistem
zajedni
č
ke imovine. To zna
č
i da
ć
e se odredbe primjenjivati ukoliko supru
ž
nici nisu ugovorili
imovinski re
ž
im u braku.
,,Ure
đ
enje imovinskih odnosa bra
č
nih drugova temelji se na na
č
elu obiteljske solidarnosti i na
na
č
elu ravnopravnosti bra
č
nih drugova koje se reflektira u uva
ž
avanju autonomije volje
svakoga od njih pri upravljanju i raspolaganju imovinskim pravima u kojima su suvlasnici”.
(Babi
ć
Bar
č
evski, 2014) Zajedni
č
ku imovinu, pak,
č
ine dobra koju su supru
ž
nici stekli radom
u toku trajanja bra
č
ne zajednice. Ono
š
to je uo
č
ljivo jeste da Obiteljski zakon koristi termin
bra
č
na zajednica, a ne brak jer se u pogledu trajanja ova dva pojma mogu razlikovati. ,,Ako
vi
š
e nema bra
č
ne zajednice, odnosno one
ž
ivotne zajednice u kojoj se ostvaruje ekonomska
funkcija braka, onda nema ni svrhe postojanju zakonskog re
ž
ima ure
đ
enja imovinskih odnosa
bra
č
nih drugova”. (Ruggeri & Winkler, 2019)
Č
lan 36, st. 3 reguli
š
e „bra
č
ni su drugovi
jednakim dijelovima suvlasnici bra
č
ne ste
č
evine, ako nisu druga
č
ije ugovorili“. Dakle na
zajedni
č
koj imovini uspostavlja se suvlasni
č
ki odnos sa neoprijedjeljenim dijelovima.
118
Porodi
č
ni zakon ("Sl. list RCG", br. 1/2007 i "Sl. list CG", br. 53/2016),
č
lan 301. st. 3.
119
Obiteljski zakon, NN, br. 103/2015.

121
izvanredno upravljanje pod kojim se u
č
lanu 37. nabraja
š
ta se ima smatrati 122 potrebna je
pismena saglasnost drugog bra
č
nog druga ovjerena od strane javnog bilje
ž
nika. U istom
č
lanu,
u stavu 3. predvi
đ
ene su posljedice preduzimanja pravnih poslova u pogledu izvanrednog
upravljanja bez saglasnosti drugog supru
ž
nika.
Š
to se ti
č
e po
š
tenih tre
ć
ih osoba nepostojanje
saglasnosti ne uti
č
e na njihova prava i obaveze iz preduzetnog pravnog posla. Drugi supru
ž
nik
koji nije dao saglasnost na pravni posao, pak, ima pravo na naknadu
š
tete od supru
ž
nika koji je
preduzeo pravni posao bez saglasnosti ali samo ako su u pitanju izvanredni poslovi. Radi se o
novini u zakonodavstvu koja dodatno unaprje
đ
uje ure
đ
enje imovinskih odnosa bra
č
nih
drugova, osobito kad je pitanje posljedica njihovog poduzimanja pravnih radnji s tre
ć
im
osobama (Ruggeri & Winkler, 2019). U
č
lanovima 43. i 44. Obiteljskog zakona regulisane su
pojedina
č
ne i solidarne obaveze bra
č
nih drugova. Prema tim
č
lanovima pojedina
č
na
odgovornost bra
č
nih drugova postoji za obaveze koje su preuzete prije stupanja u brak i za
obaveze koje su nastale nakon stupanja u brak ako se ne odnose na obaveze koje su nastale kao
rezultat teku
ć
ih potreba bra
č
ne zajednice. Solidarna odgovornost ustanovljena je
č
lanom 44.
Obiteljskog zakona. Naime, predvi
đ
eno je da supru
ž
nici solidarno bra
č
nom ste
č
evinom i
vlastitom imovinom odgovaraju za obaveze koje su nastale kao rezultat teku
ć
ih potreba bra
č
ne
zajednice i one koje preuzeli zajedni
č
ki u vezi sa bra
č
nom ste
č
evinom.
,,U postupku prijave namjere sklapanja
ž
enidbe mati
č
ar je du
ž
an upoznati nevjestu i
ž
enika s
mogu
ć
no
šć
u ure
đ
enja imovinskih odnosa prema Obiteljskom zakonu kako bi znali odgovara li
zakonsko ure
đ
enje njihovim interesima ili ne”
123
Prema hrvatskom zakonodavstvu bra
č
ni ugovor predstavlja otklon od zakonskog sustava
ure
đ
enja imovinskopravnih odnosa bra
č
nih drugova koji je zajednica ste
č
ene imovine tj. bra
č
na
ste
č
evina (Babi
ć
Bar
č
evski, 2014). Bra
č
ni ugovor (pacta nuptialia) je pravni posao nevjeste i
122
Obiteljski zakon, NN, br. 103/2015.
č
l. 37. st. 2: “
Za izvanredne poslove na nekretninama ili pokretninama koje
se upisuju u javne upisnike poput promjena namjene stvari, ve
ć
ih popravaka, dogradnje, preure
đ
enja, otu
đ
enja
cijele stvari, davanja cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanja hipoteke na cijeloj stvari,
davanja pokretne stvari u zalog, osnivanja stvarnih i osobnih slu
ž
nosti, stvarnoga tereta ili prava gra
đ
enja na cijeloj
stvari Potrebno je zajedni
č
ko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugoga bra
č
nog druga s ovjererom Potpisa
kod javnog bilje
ž
nika
”.
123
Obiteljski zakon, NN, br. 103/2015.
č
l. 12, st. 2.
122
ž
enika ili bra
č
nih drugova o ure
đ
enju imovinskopravnih odnosa na postoje
ć
oj ili budu
ć
oj
imovini (Majstorovi
ć
I. , 2005).
Na
č
in sklapanja ugovora predvi
đ
en je
č
lanom 40. Obiteljskog zakona. ,,Mogu
ć
i predmeti
bra
č
nog ugovora obi
č
no se dijele na: raspolaganja koja predstavljaju otklon od zakonskoga
imovinskog sustava (npr. odrediti razli
č
ite udjele u bra
č
noj ste
č
evini ili samo na odre
đ
enoj
konkretnoj vrsti ste
č
evine, da je prihod svakoga bra
č
nog druga njegova vlastita imovina, da su
darovi u
č
injeni iz bra
č
ne ste
č
evine vlastita imovina daroprimca, ugovoriti razli
č
ite na
č
ine
upravljanja i raspolaganja imovinom, sporazumjeti se o na
č
inu razvrgnu
ć
a bra
č
ne ste
č
evine u
slu
č
aju prestanka braka itd.), osnivanje stvarnih odnosno obveznih prava (npr. eta
ž
nog
vlasni
š
tva, slu
ž
nosti, prava prvokupa itd.) i odredbe koje se odnose na sam bra
č
ni ugovor (npr.
odredbe o izmjenama i raskidu bra
č
nog ugovora)” (Majstorovi
ć
I. , 2005). Ograni
č
enja u
pogledu bra
č
nog ugovora ti
č
u se ograni
č
enja u pogledu javnog poretka i u pogledu primjene
stranog prava koje bi, eventualno, bilo ugovoreno kao va
ž
e
ć
e pravo na imovinske odnose
izme
đ
u supru
ž
nika.
Predmet bra
č
nog ugovora nije Zakonom odre
đ
en. Stoga bi bio dopu
š
ten svaki sporazum
bra
č
nih drugova koji nije protivan prisilnim propisima, me
đ
utim samo uz po
š
tovanje temeljnih
na
č
ela porodi
č
nog prava.
Č
ini nam se da se mogu
ć
i predmeti ugovora mogu obuhvatiti
sljede
ć
om podjelom: raspolaganja koja predstavljaju otklon u odnosu na zakonski imovinski
re
ž
im, osnivanje stvarnih odnosno obaveznih prava te odredbe koje se odnose na sam bra
č
ni
ugovor (Majstorovi
ć
I. , 2005). Predmet bra
č
nog ugovora mogu
č
initi i odredbe neimovinske
prirode, ali ugovor mora sadr
ž
avati barem jednu odredbu kojom se reguli
š
u imovinskopravni
odnosi izme
đ
u supru
ž
nika. Bra
č
ni ugovor mo
ž
e sadr
ž
ati i odredbe o na
č
inu prestanka samog
ugovora.
Č
lan 40. reguli
š
e da bra
č
ni ugovor mora biti pismena isprava sa potpisima supru
ž
nika
ovjerenim od strane javnog bilje
ž
nika. To bi zna
č
ilo da javni bilje
ž
nik samo ovjerava potpise i
ne postoji njegova odgovornost za sadr
ž
aj bra
č
nog ugovora i ovla
šć
enja stranaka za vr
š
enje tog
pravnog posla niti postoji njegova obaveza da upozori stranke da ovim pravnim poslom
isklju
č
uju zakonski imovinski re
ž
im izme
đ
u supru
ž
nika. ,,Takvo zakonsko re
š
enje
podrazumeva ili anga
ž
ovanje advokata za sastavljanje bra
č
nog ugovora ili pravni
č
ko
predznanje ugovornih strana i svakako isklju
č
uje brigu o intere- sima obe ugovorne strane.”
(Jan
č
i
ć
M. , 2009) Zakonsko rje
š
enje se razlikuje ukoliko bra
č
ni ugovor zaklju
č
uje osoba koja
nije potpuno poslovno sbosobna, te u njeno ime bra
č
ni ugovor zaklju
č
uje njen staratelj sa

124
njima za jedan stepen…
(El- Bekare, 228)”. (Topoljak, Islamsko bra
č
no pravo, 2015.) Jednakost
supru
ž
nika se ogleda i u njihovoj imovini na taj na
č
in
š
to, suprotno uvrije
ž
enom mi
š
ljenju,
ž
ena/supruga u islamu ima pravo na posjedovanje svoje posebne imovine. Naime, mnogo prije
nego u mnogim zemljama pa i evropskim, islam je
ž
eni dao prava koja se ti
č
u imovine, bile one
u braku ili ne. ,,Islam je anulirao obi
č
aj, koji je vladao kod Arapa i nearapa, po kom
ž
ena nije
imala pravo posjedovati imovinu, niti slobodno raspolagati njome. Mu
ž
evima je ukinuo pravo
po kojem su bespravno prisvajali imovinu svojih supruga.” (Topoljak, Muslimanka i porodica-
aktuelna pitanja, 2014.) Na taj na
č
in, islam je priznao
ž
enama pravo na posjedovanje sopstvene
imovine, upravljanje i raspolaganje njome kao i na
č
ine sticanja. ,,
Ž
ena i u savremenom svijetu
treba da pre
đ
e jo
š
dosta trnovit put do svoje kona
č
ne su
š
tine, a ne privredne i formalne
jednakosti i ravnopravnosti. Ona ni danas nije jednako pla
ć
ena za isti posao kao mu
š
karac”.
(Haveri
ć
& Haveri
ć
, Izeta, 1995.) Islam u tom smislu jednako vrednuje ostvareni i u
č
injeni isti
posao putem toga da sve
š
to stekne ima na to pravo vlasni
š
tva i samostalnog raspolaganja. Neki
od na
č
ina sticanja jesu sklapanje kupoporodajnih ugovora, bavljenje trgovinom, sklapanje
ostalih vrsta ugovora i u tome je u potpunosti izjedna
č
ena sa muslimanom. ,,Muslimanka na
sve to ima pravo bez ikakvog tutorstva, tu
đ
e dozvole ili ograni
č
enja od strane njezina mu
ž
a ili
staratelja, pod uvjetom da ti postu
п
ci ne izlaze iz granica dozvoljenog”. (Topoljak, Muslimanka
i porodica- aktuelna pitanja, 2014.) Treba imati u vidu da ,,Allah nije obavezao i zadu
ž
io
ž
enu
muslimanku da radi nego je njenu egzistencijalnu brigu prepustio njenim starateljima, ocu ili
mu
ž
u, i obavezao ih da je izdr
ž
avaju, bez obzira bila bogata ili siroma
š
na”. (Topoljak,
Muslimanka i porodica- aktuelna pitanja, 2014.) Me
đ
utim, rad od strane
ž
ene nije zabranjen
ukoliko se on kao i prethodno navedeni poslovi odvija u skladu sa islamskim propisima. ,,
Т
reba
ista
ć
i da Uzvi
š
eni Allah, u osnovi, nije zabranio
ž
eni da radi, ako se za to uka
ž
e potreba i
nu
ž
da”. (Topoljak, Muslimanka i porodica- aktuelna pitanja, 2014.) O tome govori, izme
đ
u
ostalih, hadis da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. zbog potrebe dozvolio D
ž
abirovoj tetki da radi pa,
č
ak, dok je bila u postbra
č
nom
č
ekanju
iddetu
. D
ž
abir o tome veli: ,,Moja tetka se razvela, pa
je htjela da sje
č
e palme, ali joj mu
ž
nije dozvolio da iza
đ
e iz ku
ć
e. Do
š
la je Poslaniku, a.s., i
obavijestila ga o tome. Rekao joj je:,,Normalno da
ć
e
š
ih sasje
ć
i, jer
ć
e
š
mo
ž
da na taj na
č
in
podijeliti sadaku ili uraditi neko drugo dobro djelo”.
125
125
Hadis bilje
ž
i Muslim, 2/1121.
125
,,
Ž
eni je dozvoljeno da s mu
ž
em u
č
estvuje u izdr
ž
avanju i to se od nje ra
č
una kao dobrovoljni
prilog od kojeg mo
ž
e odustati kada joj se prohte”. (Tuhmaz, 2003.) Dakle, sav prihod koji
ž
ena
stekne na dozvoljene na
č
ine predstavlja njenu posebnu imovinu. Na taj na
č
in mo
ž
emo zaklju
č
iti
da se kod islamskog braka ne uspostavlja re
ž
im zajedni
č
ke imovine koji mi kroz
pozitivnopravne propise poznajemo. U tom pogledu se uloga
ž
ene i mu
š
karca u islamu
razlikuje. Naime, sve
š
to na taj na
č
in
ž
ena stekne predstavlja njenu posebnu imovinu kojom
ona mo
ž
e, kao
š
to je ve
ć
re
č
eno i izra
ž
eno u stavovima, slobodno upravljati i raspolagati.
Sa druge strane, prihod koji mu
š
karac stekne radom tokom trajanja zajedni
č
kog
ž
ivota u braku
mora se koristiti, prema
š
erijatskom pravu za obavezno izdr
ž
avanje supruge i djece. Osnovno
pravo
ž
ene u braku jeste izdr
ž
avanje od strane mu
ž
a, bez rasipanja i
š
krtarenja. (Et-Tahtavi,
2010.) Uzvi
š
eni Allah ka
ž
e: ,,
Neka imu
ć
an prema bogatstvu svome tro
š
i, a onaj koji je u
oskudici prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadu
ž
uje vi
š
e nego
š
to mu je
dao
” ( Kur’an, Et-Talak 7). ,,Pod materijalnom brigom misli se na to da je mu
ž
obavezan
ž
eni
osigurati sve
š
to joj je potrebno od hrane, stana, ispomo
ć
i, lijekova pa makar ona bila imu
ć
na i
mogne to sama sebi priu
š
titi”. (Sabik, 2008.)
Š
erijatsko pravo rije
š
ava,
č
ak, i pitanje
odre
đ
ivanja visine i na
č
ina isplate izdr
ž
avanja. ,,Mi
š
ljenje koje su zastupali u
č
enjaci
š
afijskog
mezheba i neki u
č
enjaci hanefijskog mezheba, tj. da treba uzimati u obzir imovinsko stanje
mu
ž
a, danas se prakti
č
no sprovodi u sudnicama i zabilje
ž
eno je pod
č
lanom br.
š
esnaest
zakonskog akta pod brojem 25, godine 1929., a glasi: ,,Visina izdr
ž
avanja supruge odre
đ
uje se
shodno mu
ž
evom imovinskom stanju, bez obzira kakvo je imovinsko stanje njegove supruge”.
(Sabik, 2008.) Islam daje odogvor i na pitanje
š
ta ako mu
ž
ne osigurava
ž
eni propisano
izdr
ž
avanje. ,,Ako je mu
ž
š
krt i ne osigurava svojoj
ž
eni sve
š
to joj je potrebno ili je potpuno
ostavi bez matrijalne brige o njoj, i to u
č
ini bez nekog opravdanog razloga,
ž
ena
ć
e imati pravo
tra
ž
iti da joj se odredi ta
č
an iznos imetka koji
ć
e uzimati od mu
ž
a kako bi mogla osigurati sebi
hranu, odje
ć
u i stan. Tako
đ
er, ona ima pravo da iz mu
ž
evog imetka uzme onoliko koliko joj je
potrebno i bez njegovog znanja, jer je on taj koji joj je uskratio njeno pravo, a onaj ko ima neko
pravo mo
ž
e ga uzeti
č
im bude u stanju to u
č
initi”. (Sabik, 2008.) U literaturi se kao dokaz tome
navodi hadis, od Ai
š
e r.a., prenosi se da je Hinda rekla: ,,Allahov Poslani
č
e, Ebu Sufijan je
š
krt
č
ovjek i ne daje mi onoliko koliko je potrebno meni i mom djetetu osim ako ne uzmem ne
š
to
bez njegovog znanja”. Allahov Poslanik, s.a.v.s., re
č
e joj: ,,Uzmi onoliko koliko je po obi
č
aju

127
,,Mehr je vjen
č
ani dar koji je suprug du
ž
an dati bezuvjetno i nepovratno”. (Et-Tahtavi, 2010.)
Š
erijat propisuje da se mehr daje
ž
eni, a ne njenom ocu i niko nema pravo uzeti bilo koji dio
mehra osim uz njen svojevoljni pristanak. Davanje mehra je propisano Kur’anom i Uzvi
š
eni
Allah ka
ž
e:
,,i draga srca
ž
enama vjen
č
ane darove njihove podajte”
(Kur”an, sura En-Nisa, 4).
,,
Š
erijat nije propisao donju ili gornju granicu mehra, zato
š
to ljudi nisu jednakog imovinskog
stanja”. (Et-Tahtavi, 2010.) ,,Svi tekstovi koji su preneseni ukazuju na to da je jedini uvjet da
mehr bude ne
š
to
š
to ima neku vrijednost, bez obzira kolika ona bila. Dozvoljeno je da to bude
obi
č
ni prsten od
ž
eljeza, pregr
š
t hurmi, podu
č
avanje Allahovoj knjizi i sl. ukoliko time budu
zadovoljni oni koji sklapaju brak”. (Sabik, 2008.) U tom smislu Amin bin Rebia prenosi da se
neka
ž
ena iz plemena Benu Fezara udala uz mehr koji se sastojao od dvije papu
č
e, pa je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,,Jesi li zadovoljna da ti mehr budu papu
č
e?”. Ona je odgovorila: ,,Da”,
pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., to odobrio.
128
,,Iz citiranih hadisa jasno se vidi da je Poslanik,
s.a.v.s., konstantno tra
ž
io od mu
š
karaca da daju
ž
enama bilo
š
ta na ime mehra, iz
č
ega se ima
zaklju
č
iti da je mehr obaveza koja se ne smije zanemariti. Islamski u
č
enjaci su tako
đ
er saglasni
da je mehr propisan i obavezan u islamu”. Treba razgrani
č
iti, u skladu sa prethodno re
č
enim,
da mehr nije uslov za sklapanje braka ve
ć
je mehr jedna od posljedica braka. ,,Treba ista
ć
i da
mehr nije kompenzacija za koristi i usluge koje
č
ovjek ima od
ž
ene, nego poklon kojeg je mu
ž
dobrovoljno, svjesno i draga srca daje” (Topoljak, Islamsko bra
č
no pravo, 2015.) ,,Mehr je
dozvoljeno dati odmah nakon sklapanja braka ili kasnije, ili jedan dio dati odmah, ili to odgoditi,
shodno obi
č
ajima koji vladaju u narodu. Preporu
č
ljivo je da se dio mehra odmah dadne”.
(Sabik, 2008.) ,,Op
ć
e je prihva
ć
eno od strane islamskih pravnika da je mehr isklju
č
ivo pravo
ž
ene i da, s obzirom na to ona ima tra
ž
iti i zahtijevati na
č
in na koji
ć
e on biti realizovan. U
slu
č
aju da
ž
ena ne definira na
č
in njegove isplate tad se probjegava i ravna po obi
č
aju koji vlada
u sredni u kojoj
ž
ive supru
ž
nici”. (Topoljak, Islamsko bra
č
no pravo, 2015.)
Miraz (sprema) jeste poku
ć
anstvo koje mlada i njena porodica pripreme kako bi to ponijela u
njen budu
ć
i dom. ,,Tradicija je da se
ž
ena i njena porodica pobrinu za spremu i opremanje
ku
ć
e”. (Et-Tahtavi, 2010.) Nesai bilje
ž
i Alijevo predanje: ,,Bo
ž
iji Poslanik, s.a.v.s., kao miraz
Fatimi dao je odje
ć
u sa resicama, mje
š
inu za vodu i miomirisno bilje koji se miri
š
u jastuci”.
,,Mu
ž
je taj koji je, sa
š
erijatskog stanovi
š
ta, obavezan opremiti svoj dom sa svim potrebnim
poku
ć
stvom, prostirkom, posu
đ
em i sl. a
ž
ena nema nikakvih obaveza prema tome bez obzira
128
Hadis bilje
ž
e Ahmed, Ibn Mad
ž
a, Et-Tirmizi
128
koliko je iznos njenog mehra”. (Sabik, 2008.) Miraz predstavlja posebnu imovinu
ž
ene i pripada
isklju
č
ivo njoj.
U
ž
eninu posebnu imovinu spadaju i pokloni u
č
injeni njoj i od strane mu
ž
a, kao i dio koji ona
dobije naslje
đ
ivanjem. Status ove imovine je isti kao i kod imovine ste
č
ene mehrom, mirazom
ili radom
ž
ene, dakle spada u njenu posebnu imovinu kojom ona samostalno upravlja i raspola
ž
e
i nad kojom niko drugi ne pola
ž
e nikakva prava. Bra
č
ni ugovor u smislu pozitivnog prava
š
erijatsko pravo ne poznaje upravo zbog iznijetih imperativnih pravila u pogledu sticanja
imovine i obaveza supru
ž
nika u braku po pitanju materijalnih stvari i imovinskih odnosa.

130
7.3. Cilj istra
ž
ivanja
Cilj istra
ž
ivanja jeste unaprje
đ
enje rje
š
avanja imovinskih odnosa izme
đ
u supru
ž
nika i
upoznavanje gra
đ
ana o postojanju instituta bra
č
nog ugovora.
7.4. Hipoteti
č
ki okvir istra
ž
ivanja
Hipoteti
č
ki okvir istra
ž
ivanja predstavlja dio hipoteti
č
og okvira cjelokupnoe doktorske
disertacije. Segmenatrno posmatrano istra
ž
ivanje i rezultatima istra
ž
ivanja poku
š
ali smo
dokazati ili opovrgnuti postavljene hipoteze sa po
č
etka cjelokupnog rada. Ovdje
ć
emo ih
ponoviti:
Op
š
ta hipoteza u ovoj doktorskoj disertaciji glasi: ,,Bra
č
ni ugovor je institut koji doprinosi
pravnoj sigurnosti i smanjenju broja sporova izme
đ
u supru
ž
nika“.
Prva posebna hipoteza (X-1) glasi: ,,Bra
č
ni ugovor nije u dovoljnoj mjeri iskori
šć
en pravni
instrument od strane supru
ž
nika u R. Srbiji “.
Druga posebna hipoteza (X-2) glasi: ,,Gra
đ
ani nisu u dovoljnoj mjeri upoznati sa institutom
bra
č
nog ugovora.“
Tre
ć
a posebna hipoteza (X-3) glasi: ,,Postoje razli
č
ita znanja, stavovi i zastupljenost bra
č
nog
ugovora gra
đ
ana R. Srbije u odnosu na geografske, vjerske, nacionalne, obrazovne i starosne
razlike”.
Č
etvrta posebna hipoteza (X-4) glasi: ,,Na sklapanje bra
č
nog ugovora u velikoj mjeri uti
č
e i
smanjenje broja sklopljenih brakova kao i sve ve
ć
i broj razvoda“.
Peta posebna hipoteza (X-5) glasi: ,,Ve
ć
i procenat zaklju
č
enih bra
č
nih ugovora je u ekonomski
razvijenijim zemljama”.
Š
esta posebna hipoteza (X-6) glasi: ,,Sklapanje bra
č
nog ugovora mo
ž
e ugroziti opstanak
braka”.
Sedma posebna pretpostavka (X-7) glasi: ,,Ve
ć
ina supru
ž
nika/budu
ć
ih ne bi sklopila bra
č
ni
ugovor”.
131
7.5. Karakter i uzorci istra
ž
ivanja
Istra
ž
ivanje je sprovedeno putem dobijenih podataka od strane relevantnih institucija i izvora
koji raspola
ž
u podacima neophodnim radi dobijanja rezultata istra
ž
ivanja. Kao
š
to je na po
č
etku
u poglavlju Metodologija rada navedeno kori
šć
enjem razli
č
itih medoda, izme
đ
u ostalog i
prikupljanjem podataka i njihovom analizom do
š
li smo do odre
đ
enih rezultata koje
ć
emo
prikazati u dijelu koji slijedi pod nazivom Rezultati istra
ž
ivanja. Naime, prikupljeni su podaci
koji se ti
č
u broja sklopljenih i razvedenih brakova u R. Srbiji i u Novom Pazaru u posmatranom
periodu od 2014.- 2020. godine. Broj sklopljenih brakova (izvori: Republi
č
ki zavod za statistiku
i Gradska uprava Grada Novog Pazara) kao jedna od varijabli koja direktno srazmerno uti
č
e na
broj zaklju
č
enih bra
č
nih ugovora. Broj razvoda (izvori: Republi
č
ki zavod za statistiku i Gradska
uprava Grada Novog Pazara) u posmatranom periodu uzimamo kao varijablu koju posmatramo
dvojako. Naime, smanjenjem broja brakova dolazi i do smanjene mogu
ć
nosti za zaklju
č
enje
bra
č
nog ugovora, dakle srazmjerni su. Dok, sa druge strane ovu varijablu posmatramo i kroz
na
č
in prestanka braka i posljedice koje proizvodi me
đ
u kojima je, jedna od najzna
č
ajnijih, dioba
imovine ste
č
ene u braku. Broj sklopljenih i razvedenih brakova prikupljen je i za pojedine
zemlje u svijetu. Zatim, podaci koji se odnose na broj sudskih postupaka za diobu zajedni
č
ke
imovine ste
č
ene u braku u Novom Pazaru (izvor: Osnovni sud u Novom Pazaru) koji je
zna
č
ajan za istra
ž
ivanje kao varijabla obrnuto srazmjerna broju zaklju
č
enih bra
č
nih ugovora.
Podatak koji bi bio od velikog zna
č
aja za istra
ž
ivanje jeste broj zaklju
č
enih bra
č
nih ugovora u
posmatranom periodu u Srbiji i u Novom Pazaru, a koji je tra
ž
en od Javnobele
ž
ni
č
ke komore
Srbije i koji nismo dobili sa obrazlo
ž
enjem da Javnobele
ž
ni
č
ka komora ne posjeduje te podatke
( odgovor Javnobele
ž
ni
č
ke komore Srbije u prilozima, prilog 10.3.). Me
đ
utim, i ovaj odgovor
je podatak koji mo
ž
emo posmatrati sa aspekta unaprje
đ
enja regulative po pitanju bra
č
nih
ugovora,
š
to
ć
e detaljnije biti predstavljeno u rezultatima istra
ž
ivanja.
Za potrebe istra
ž
ivanja kori
šć
en je i upitnik mje
š
ovitog tipa, koji je obuhvatio pitanja koja su
zatvorenog tipa se ponu
đ
enim odgovorima u cilju dobijanja preciznih odgovora. Upitnik sadr
ž
i
31 pitanje. Prvih devet pitanja odnose se na li
č
na svojstva ispitanika, na godinu ro
đ
enja, pol,
nivo obrazovanja i profesiju, nacionalnost, vjersku pripadnost, bra
č
ni status kojima
ć
e se
odrediti struktura uzorka ispitanika. Od desetog do petnaestog pitanja nastoji se utvrditi koliko
su gra
đ
ani uop
š
te upoznati sa na
č
inom regulisanja imovinskih odnosa izme
đ
u supru
ž
nika kao
i njihov generalni stav po pitanju imovine ste
č
ene u braku. Od
š
esnaestog do dvadesetprvog
pitanja ispitanici imaju pred sobom konkretna pitanja o bra
č
nom ugovoru na koja trebaju dati

133
Tabela 1. Struktura uzorka ispitanika
Profesija
1.
Nekvalifikovan radnik
25
2%
2.
Kvalifikovani radnik
258
21%
3.
Kancelarijski radnik
377
30%
4.
Specijalista
224
20%
5.
Nezaposlen
109
9%
6.
Doma
ć
ica
74
6%
7.Student
148
12%
Nacionalnost:
1.
Bo
š
njak
328
27%
2.
Srbin
801
66%
3.
Ma
đ
ar
60
5%
4.
Albanac
0
0%
5.
Ostali
24
2%
Vjerska
pripadnost:
1.
Musliman
329
27%
2.
Pravoslavac
765
63%
3.
Katolik
73
6%
4.
Ostali
48
4%
Bra
č
ni status:
1.
U braku
777
64%
2.
U vanbra
č
noj zajednici
158
13%
3.
Neudata/neo
ž
enjen
280
23%
134
Struktura ispitanika prema spolu je na strani
ž
enske populacije u odnosu 56% na prema 44%.
Pribli
ž
an broj ispitanika mu
š
kog i
ž
enskog pola je dobar za samu valorizaciju ankete kao
instrumenta istra
ž
ivanja s obzirom na to da se bra
č
ni ugovor zaklju
č
uje izme
đ
u mu
š
karca i
ž
ene
tj. supru
ž
nika/budu
ć
ih supru
ž
nika te u anketi imao izra
ž
en stav i jednih i drugih. Kada je u
pitanju starost ispitanika najvi
š
e je onih izme
đ
u 31-40 godina, 38%, zatim do 30 godina
ž
ivota
32% ispitanika i vi
š
e od 41 godinu
ž
ivota 30%. Na ovaj na
č
in dobijamo stav u pribli
ž
noj mjeri
razli
č
itih starosnih struktura podjednako i uzorak obuhvata predstavnike svih starosnih grupa.
Obrazovna struktura ispitanika je sljede
ć
a: visokoobrazovanih je 44%, sa srednjom
š
kolom
37% i oni
č
ine ve
ć
inu ispitanika, dok je 17 % sa odre
đ
enim nau
č
nim stepenom, dok je 2%
ispitanika sa zavr
š
enom srednjom
š
kolom. Zna
č
ajno za samu anketu je to da su zastupljeni
ispitanici razli
č
itog nivoa obrazovanja s obzirom na to da bra
č
ni ugovor mogu zaklju
č
ivati svi
oni koji su u braku ili imaju namjeru sklapanja braka, naravno, bez obzira na nivo obrazovanja.
U ovom pogledu mo
ž
emo posmatrati koliko nivo obrazovanja uti
č
e na samo zaklju
č
ivanje
bra
č
nog ugovora ili na samo poznavanje pojma bra
č
nog ugovora. Naredna klasifikacija
ispitanika je prema tome koje poslove ispitanici obavljaju, tj.
č
ime se bave,
š
to tako
đ
er, mo
ž
e
biti pokazatelj kod odgovora na odre
đ
ena pitanja. U ovom pogledu ispitanici su razvrstani na
sljede
ć
i na
č
in: najvi
š
e kancelarijskih radnika 30% i specijalista 27%, a zatim kvalifikovanih
radnika 21% i studenata 12%, nezaposlenih je 9% i doma
ć
ica je 6%. I prema ovom kriterijumu
imamo raznolikost ispitanika, razli
č
itih profesija ali i odre
đ
eni broj studenata, kao grupe koja
ć
e tek stupiti u brak. Pitanje nacionalnosti i vjerske pripadnosti ispitanika je u ovom istra
ž
ivanju
zna
č
ajno zbog toga
š
to je pitanje zaklju
č
enja bra
č
nog ugovora ali i samog sklapanja braka kod
razli
č
itih nacija i vjera razli
č
ito bez obzira na zakonsko regulisanje. Upravo razlike u naciji i
vjeri i odre
đ
enih tradicionalnih i vjerskih shvatanja dovode do zaklju
č
enja ili pak do ne
zaklju
č
enja bra
č
nog ugovora. Prema rezultatima ankete me
đ
u ispitanicima zastupljeni su
pripadnici bo
š
nja
č
kog, srpskog, ma
đ
arskog ali i drugih naroda. Ista je situacija i sa vjerskom
pripadno
šć
u, gdje su zastupljeni muslimani, pravoslavci, katolici ali i pripadnici drugih
konfesija. Sve ovo daje na
š
irini i vrijednosti samoj anketi jer mo
ž
emo kroz rezultate sagledati
stavove i uticaj tradicije i vjere, na stavove po pitanju bra
č
nog ugovora. Struktura ispitanika
prema bra
č
nom statusu nije ravnomjerna, ali su ipak zastupljene razli
č
ite kategorije ispitanika.
U braku je 64 %, u vanbra
č
noj zajednici 13%, dok 23% nije ni u braku, ni u vanbra
č
noj
zajednici. Zna
č
ajno je razvrstavanje prema ovom kriterijumu iz razloga
š
to mo
ž
emo sagledati
stav ispitanika koji jesu u nekom obliku zajednice i onih koji to nisu. Ono
š
to je uo
č
eno tokom
popunjavanja ankete od strane ispitanika jeste da je kod ovog pitanja mogla postojati kategorija

136
S obzirom da ne postoji podatak o broju sklopljenih bra
č
nih ugvora
č
etvrtu posebnu hipotezu
(X-4) koja glasi ,,Na sklapanje bra
č
nog ugovora u velikoj mjeri uti
č
e i smanjenje broja
sklopljenih brakova kao i sve ve
ć
i broj razvoda“, ne mo
ž
emo ni potvrditi ni opovrgnuti u cjelini.
Pretpostavke od kojih se po
š
lo jesu da smanjenje broja sklopljenih brakova je srazmjerno broju
sklopljenih bra
č
nih ugovora i da je pove
ć
anje broja razvoda srazmjerno smanjenju broja
sklopljenih bra
č
nih ugovora. Broj razvoda mo
ž
emo posmatrati i kao podatak koji je u direktnoj
vezi sa brojem sporova izme
đ
u supru
ž
nika o diobi zajedni
č
ke tekovine kao jedne od posljedica
razvoda u slu
č
ajevima kada izme
đ
u supru
ž
nika nije sklopljen bra
č
ni ugovor.
Ono
š
to ovim podacima mo
ž
emo potvrditi jeste drugi dio
č
etvrte posebne hipoteze da dolazi do
smanjenja broja sklopljenih brakova i pove
ć
anja broja razvoda, te je u ovom smislu hipoteza
djelimi
č
no potvr
đ
ena.
Grafikon 4. Broj sklopljenih i razvedenih brakova u Novom Pazaru po godinama
Izvor: Gradska uprava Grada Novog Pazara, Osnovni sud u Novom Pazaru
Grafikon br.4 prikazuje broj sklopljenih i razvedenih brakova na podru
č
ju Grada Novog
Pazara, a podaci su dobijeni od Gradske uprave Grada Novog Pazara i Osnovnog suda u Novom
Pazaru. Za posmatrani period u pogledu broja sklopljenih brakova imamo znatnije pove
ć
anje u
2016. i 2018. godini, dok ne postoji kontinuirano uzlazno ili silazno kretanje. Brojevi se kre
ć
u
726
738
819
777
829
793
376
468
380
371
390
417
0
100
200
300
400
500
600
700
800
900
2014
2015
2016
2017
2018
2019
Broj sklopljenih i razvedenih brakova u Novom Pazaru
po godinama
Sklopljeni brakovi
Razvedeni brakovi
137
od 726 u 2014. i 829 sklopljenih brakova u 2018. godini kada su na maksimumu u posmatranom
periodu.
Š
to se ti
č
e broja razvoda u Novom Pazaru, tako
đ
er kao ni kod broja sklopljenih
brakova ne postoji kontinuitet u kretanju ve
ć
se taj broj kre
ć
e od 371-2017. godine do 468-
2015. godine,
š
to opet govori da u Novom Pazaru ne postoji trend pove
ć
anja ili smanjenja broja
razvoda. Kako ne postoje podaci za broj sklopljenih bra
č
nih ugovora ni za Novi Pazar, ni ovdje
ne mo
ž
emo utvrditi postojanje veze izme
đ
u broja sklopljenih i razvedenih brakova sa brojem
zaklju
č
enih bra
č
nih ugovora.
Grafikon 5. Broj razvedenih brakova u Novom Pazaru po godinama i vrsti razvoda
Izvor: Osnovni sud u Novom Pazaru
U ovoj tabeli prikazan je broj razvoda u Novom Pazaru po godinama i vrsti razvoda, a podaci
su prikupljeni od Osnovnog suda u Novom Pazaru. Znaju
ć
i da do razvoda braka mo
ž
e da do
đ
e
sporazumno i po tu
ž
bi tabelarno smo predstavili te podatke. Sporazumni razvod braka uvijek,
izme
đ
u ostalog, podrazumijeva i sporazum o diobi zajedni
č
ke imovine te u tim slu
č
ajevima ne
postoji spor u vezi diobe zajedni
č
ke imovine jer su se o tome supru
ž
nici sporazumjeli. Dok kod
razvoda po tu
ž
bi brak mo
ž
e biti razveden, a da pitanje koje se ti
č
e zajedni
č
ke imovine nije
rije
š
eno. Dakle, mo
ž
e biti rije
š
eno, ali se u ve
ć
ini slu
č
ajeva supru
ž
nici upu
ć
uju da diobu
117
180
136
95
85
110
259
288
244
276
305
307
0
100
200
300
400
500
2014
2015
2016
2017
2018
2019
Broj razvedenih brakova u Novom Pazaru po
godinama i vrsti razvoda
Sporazumni razvod
Razvod po tu
ž
bi

139
velikog broja razvedenih brakova bilo unaprijed rije
š
eno. Svakako, za neko novo istra
ž
ivanje
jeste i pitanje znatno uve
ć
anog broja razvoda u Novom Pazaru u odnosu na republi
č
ki prosjek.
Tabela br. 2 Broj razvedenih brakova na 1000 stanovnika u evropskim zemljama1960-2017.
Izvor: Eurostat
Podaci prikazani u tabeli govore o broju razvedenih brakova u evropskim zemljama u periodu
od 1960. do 2017. godine na 1000 stanovnika. Prema tim podacima posmatraju
ć
i period koji
istra
ž
ujemo najve
ć
i broj razvoda imaju Danska, 3 skandinavske zemlje Finska i
Š
vedska, 2.4 i
140
2.5, Estonija 2.5, dok je taj broj najmanji na Kosovu (*) 0.6. Na nivou Evropske unije taj broj
je za 2017. godinu 1.9.
Tabela br. 3 Broj sklopljenih brakova na 1000 stanovnika u evropskim zemljama1960-2017.
Izvor: Eurostat
Tabela prikazuje broj sklopljenih brakova na 1000 stanovnika u periodu od 1960- 2017. godine.
Najve
ć
i broj sklopljenih brakova za 2017. godinu imaju Kosovo (*) 9.6, zatim Litvanija i Kipar
7.5 i Turska 7.1. Srbija ima 5,1 sklopljenih brakova na 1000 stanovnika
š
to je ne
š
to vi
š
e od
nivoa Evropske unije od 3,9. Najmanje brakova na 1000 stanovnika u 2017. godini sklopljeno

142
c.
obavezno,
ž
ivio/la bih u vanbra
č
noj zajednici samo kada bi morao/la
d.
nikada ne bih
ž
ivio/la u vanbra
č
noj zajednici
Grafikon 7. Odgovori ispitanika na pitanje “
Š
ta je za Vas sklapanje braka?”
Na pitanje “
Š
ta je za Vas sklapanje braka? ” ispitanici su od ponu
đ
enih opcija odgovorili na
sljede
ć
i na
č
in:
-
za 22,6 % sklapanje braka je obi
č
na formalnost,
ž
ivio/la bi u vanbra
č
nog zajednici;
-
36 % smatra da je sklapanje braka neobavezno ali potrebno,
ž
ivio/la bi u vanbra
č
noj
zajednici, ali ipak je bolje sklopiti brak;
-
18,3 % smatra da je sklapanje braka obavezno,
ž
ivio/la bi u vanbra
č
noj zajednici samo
kada bi morao/la;
-
dok 23,1 je dalo odgovor da nikada ne bi
ž
ivio/la u vanbra
č
noj zajednici.
Na osnovu odgovora ispitanika mo
ž
emo zaklju
č
iti da tek ne
š
to vi
š
e od petine ispitanika
zasigurno ne bi
ž
ivjelo u vanbra
č
noj zajednici, ve
ć
bi sklopili brak
š
to je u skladu sa op
š
tim
trendom kako kod nas, tako i u svijetu da je sve manje parova koji sklapaju formalni brak. U
vezi sa na
š
im istra
ž
ivanjem, slijedom ovog rezultata, mo
ž
emo postaviti pitanje da kako
mo
ž
emo o
č
ekivati da do
đ
e do porasta broja sklopljenih bra
č
nih ugovora (iako ga mogu sklopiti
143
i vanbra
č
ni partneri) ukoliko dolazi do sve manjeg sklapanja brakova. U skladu sa re
č
enim da
je op
š
ti trend da parovi
ž
ive zajedno, a ne sklapaju brak mo
ž
emo tra
ž
iti uzroke toga u
shvatanjima dana
š
njih mladih da su sklapanje braka i bra
č
nog ugovora formalnosti koje
optere
ć
uju njihovu, prije svega, emotivnu vezu. Ovaj rezultat je o
č
ekivan ukoliko posmatramo
ukupan broj sklopljenih ugovora iz godine u godinu kako kod nas, tako i u svijetu koje smo
obradili u prethodnom poglavlju.
11. Da li za supru
ž
nike kada sklope brak u pogledu imovine va
ž
i pravilo:
a.
š
to je moje- moje je,
š
to je tvoje-tvoje je;
b.
š
to je moje-moje je,
š
to je tvoje- moje je;
c.
š
to je moje-na
š
e je i
š
to je tvoje-na
š
e je
Grafikon 8. Odgovori ispitanika na pitanje ,,Koje pravilo va
ž
i za supru
ž
nike kada sklope brak
u pogledu imovine?”
Odgovorom na pitanje ,,Da li za supru
ž
nike kada sklope brak u pogledu imovine va
ž
i pravilo:”
sa ponu
đ
enim opcionim odgovorima
ž
eljeli smo doznati kakav je stav ispitanika po pitanju
imovinskih odnosa izme
đ
u supru
ž
nika, bili oni u braku ili ne, dakle generalno shvatanje. Na
ovo pitanje ispitanici su odgovorili na sljede
ć
i na
č
in:
-
12,1 % ispitanika smatra da u pogledu imovine va
ž
i pravilo
š
to je moje- moje je,
š
to je
tvoje-tvoje je;
-
2,6 % se odlu
č
ilo za pravilo
š
to je moje-moje je,
š
to je tvoje- moje je;

145
su
č
uli za postojanje predbra
č
nog ugovora je veoma veliki i ukazuje nam da su gra
đ
ani svjesni
postojanja ovog instituta. Konkretno ovo pitanje ne daje dalje odgovore u vezi bra
č
nog ugovora.
13.Da li znate
š
ta se reguli
š
e predbra
č
nim ugovorom?
DA NE DJELIMI
Č
NO
Grafikon 10. Odgovori ispitanika na pitanje ,,Da li znate
š
ta se reguli
š
e predbra
č
nim
ugovorom?”
Ovo pitanje je usko vezano za prethodno i daje nam detaljniji uvid u stepen poznavanja bra
č
nog
ugovora. Kod pitanja ,,Da li znate
š
ta se reguli
š
e predbra
č
nim ugovorom?” ponu
đ
eni su
odgovori ,,DA”, ,,NE” i ,,DJELIMI
Č
NO”. Odgovori su sljede
ć
i: DA je odgovrilo 53,3%
ispitanika, NE je odgovorilo 8,4% ispitanika, dok DJELIMI
Č
NO je odgovorilo 38,3%.
Analizom odgovora dolazimo do zaklju
č
aka da ve
ć
ina ispitanika zna
š
ta se reguli
š
e
predbra
č
nim ugovorom, ne
š
to vi
š
e od pedeset posto, i uklju
č
uju
ć
i ispitanike koji delimi
č
no
znaju
š
ta se reguli
š
e predbra
č
nim ugovorom ostavlja u manjini ispitanike koji uop
š
te ne znaju
š
ta se reguli
š
e predbra
č
nim ugovorom. U sintezi sa prethodnim pitanjem o tome da li su
č
uli za
postojanje predbra
č
nog ugovora gdje 3% uop
š
te nije
č
ulo za ovaj ugovor i u odgovoru na ovo
pitanje gdje 8,4 posto ne zna
š
ta se njime reguli
š
e dolazimo do 5% ispitanika koji su
č
uli za
postojanje ovog instituta ali nisu upoznati sa time
š
ta on reguli
š
e. Slobodno mo
ž
emo re
ć
i da je
procent ispitanika koji ne znaju
š
ta se reguli
š
e ovim ugovorom o
č
ekivan.
146
Kroz odgove na ovo i prethodno pitanje mo
ž
emo u potpunosti opovrgnuti drugu posebnu
hipotezu (X-2) koja glasi: ,,Gra
đ
ani nisu u dovoljnoj mjeri upoznati sa institutom bra
č
nog
ugovora.“
14.Mislite li da je javnost u Srbiji dovoljno upoznata sa institutom predbra
č
nog ugovora?
DA NE DJELIMI
Č
NO
Grafikon 11. Odgovori ispitanika ,,Mislite li da je javnost u Srbiji dovoljno upoznata sa
institutom predbra
č
nog ugovora?”
Na pitanje ,,Mislite li da je javnost u Srbiji dovoljno upoznata sa institutom predbra
č
nog
ugovora? ” ispitanici su odgovorili na sljede
ć
i na
č
in: Sa DA je odgovorilo 3,6%, odgovor NE
dalo je 59,5% ispitanika, dok je sa DJELIMI
Č
NO odgovorilo 36,9%. Analiziraju
ć
i dobijene
odgovore ispitanika zaklju
č
ujemo da je njihovo mi
š
ljenje po pitanju poznavanja instituta
bra
č
nog ugovora od strane gra
đ
ana da je veoma mali broj gra
đ
ana upoznat, oko tre
ć
ine gra
đ
ana
je djelimi
č
no upoznato, dok desetak posto iznad polovine ispitanih misli da javnost u R. Srbiji
uop
š
te nije upoznata sa institutom predbra
č
nog ugovora. Ovakav stav ispitanika proizilazi iz
toga
š
to je bra
č
ni ugovor relativno i u pravnom smislu nov institut koji pritome nije dovoljno
kori
šć
en niti je u dovoljnoj mjeri zastupljen kroz medije i sredstva javnog informisanja, te se s
toga ispitanici sti
č
u utisak da javnost u Srbiji u ve
ć
ini nije upoznata sa institutom predbra
č
nog

148
16.Sklapanje predbra
č
nog ugovora:
a.
Ugro
ž
ava brak
b.
U
č
vr
šć
uje brak
c.
Ne uti
č
e na brak
Grafikon 13. Stav ispitanika po pitanju uticaja sklapanja bra
č
nog ugovora na brak
Sklapanje predbra
č
nog ugovora ne uti
č
e na brak stav je ve
ć
ine ispitanika,
č
ak 63,6%. Ipak,
23,7% je mi
š
ljenja da sklapanje predbra
č
nog ugovora ugro
ž
ava brak, a samo 12,7% da
u
č
vr
šć
uje brak. Analizom dobijenih rezultata potvr
đ
uje se mi
š
ljenje iznijeto u prethodnim
pitanjima po kojem mali procent ispitanika, ne
š
to preko 10% mi
š
ljenja je da u
č
vr
šć
uje brak,
ima mo
ž
emo re
ć
i pozitivno mi
š
ljenje o sklapanju predbra
č
nog ugovora,
š
to je pitanje koje se
razra
đ
uje u nastavku ankete. Neutralan stav po pitanju uticaja predbra
č
nog ugovora ima ve
ć
ina
ispitanika koji smatraju da on ne uti
č
e na brak,
š
to je u skladu sa na
č
elom slobode volje i
saglasnosti supru
ž
nika, jer je u principu pristanak na brak izraz slobodne volje, ali je izraz
slobodne volje potpisivanje predbra
č
nog ugovora, te na taj na
č
in predbra
č
ni ugovor ne bi
trebalo da uti
č
e na sam brak i sveukupnost odnosa koji ga
č
ine. Ono
š
to je mi
š
ljenje skoro pa
č
etvrtine ispitanih jeste da sklapanje predbra
č
nog ugovora ugro
ž
ava brak, te u skladu sa
prethodno re
č
enim, zaklju
č
ujemo da je u tom slu
č
aju slobodna volja supru
ž
nika ugro
ž
ena po
pitanju ili braka ili predbra
č
nog ugovora. Imovinski odnosi su sastavni dio bra
č
nih odnosa i
stav da njihovo precizno ure
đ
enje ugro
ž
ava i sve ostale segmente braka govori o
kontradiktornosti u stavovima supru
ž
nika uop
š
te po pitanju shvatanja bra
č
ne zajednice.
149
Š
esta posebna hipoteza (X-6) koja glasi: ,,Sklapanje bra
č
nog ugovora mo
ž
e ugroziti opstanak
braka” je opovrgnuta samim tim
š
to ve
ć
ina ispitanika od 63% smatra da sklapanje bra
č
nog
ugovora nema nikav uticaj na brak.
17. Da li biste svom partneru/supru
ž
niku predlo
ž
ili sklapanje predbra
č
nog/bra
č
nog ugovora?
DA NE MO
Ž
DA
Grafikon 14. Odgovori ispitanika na pitanje ,,Da li biste predlo
ž
ili svom partneru/supru
ž
niku
sklapanje predbra
č
nog ugovora”
Na ovo konkretno pitanje o tome da li bi i sami predlo
ž
ili svom partneru/supru
ž
niku sklapanje
pedbra
č
nog ugovora ispitanici su odgovorili na sljede
ć
u na
č
in: 22,7% DA, 50,3% NE i 27% sa
MO
Ž
DA. U odgovorima na ovo pitanje dobijamo konkretan stav ispitanika prema bra
č
nom
ugovoru te, ponovno, dolazimo do zaklju
č
ivanja o stavu ispitanika prema predbra
č
nom
ugovoru, a to je da ve
ć
ina ispitanika ima negativan stav, tj. ne bi zaklju
č
ili predbra
č
ni ugovor.
Ipak, ohrabruje da se vi
š
e od petine ispitanika izjasnilo sa izri
č
itim DA
š
to bi, kada bi se
primijenilo u praksi, znatno pove
ć
alo broj zaklju
č
enih bra
č
nih ugvora. Skoro tre
ć
ina ispitanika
se izjasnila da bi MO
Ž
DA zaklju
č
ili predbra
č
ni ugovor
š
to, ukoliko uzmemo u obzir, iskrenost
i strukturu ispitanika ipak pove
ć
ava procent onih ko bi zaklju
č
ili predbra
č
ni ugovor i na taj
na
č
in regulisali svoje imovinske odnose.

151
sklapanje predbra
č
nog ugovora. Mali je broj onih koji su sigurni da bi predlaganje sklapanja
ovog ugovora zasigurno dovelo do raskida veze/braka.
19. Sklapanje bra
č
nog ugovora je
š
tetno po emotivni
ž
ivot partnera.
DA NE MO
Ž
DA
Grafikon 16. Stav ispitanika po pitanju
š
tetnosti bra
č
nog ugovora po emotivni
ž
ivot partnera
Na ovo pitanje na koje dobijamo odgovor koliko ispitanika smatra da se regulacijom imovinskih
odnosa
š
teti drugom, konkretno, emotivnom
ž
ivotu partnera raspodjela je sljede
ć
a: sa DA
odgovorilo je 12,5%, sa NE 53,1% i sa MO
Ž
DA 34,4%. Dakle, u ovom pitanju se radi o manjem
stepenu ugro
ž
avanja braka i veze jer ne dolazi do njenog raskida te su i odgovori ispitanika
druga
č
iji. Vi
š
e od polovine njih smatra da to ne bi uticalo na njihov emotivni
ž
ivot, dok vi
š
e od
tre
ć
ine nije sigurno u ovu tvrdnju. Da
ć
e sklapanje predbra
č
nog ugovora
š
tetno uticati na njihov
brak ili vezu sigurno je ne
š
to vi
š
e od deset posto ispitanika,
š
to nas opet dovodi do zaklju
č
ka
da je ovo instrument pravne sigurnosti, a ne ugro
ž
avanja ostalih segmenata braka i zajedni
č
kog
ž
ivota ali i emocionalnog
ž
ivota.
20. Da li ste protiv sklapanja predbra
č
nog/bra
č
nog ugovora?
DA NE DJELIMI
Č
NO DA
152
Grafikon 17. Odgovori na pitanje “Da li ste protiv sklapanja bra
č
nog ugovora?”
Ovim pitanjem
ž
elimo potvrditi da li je stav ispitanika negativan, kao
š
to smo indirektno dobili
odgovore na prethodna pitanja, s tim
š
to ovog puta to
č
inimo sa direktnim pitanjem. Odgovori
su sljede
ć
i:16,7% je odgovorilo sa DA, 62,5% je odgovorilo sa NE i 20,8% je dalo odgovor
DJELIMI
Č
NO DA. Analizom odgovora dolazimo do zaklju
č
ka da ve
ć
ina ispitanika nije protiv
zaklju
č
enja predbra
č
nog ugovora
š
to je u na
š
em istra
ž
ivanju dobra strana. Me
đ
utim,
analiziraju
ć
i i odgovore na prethodna pitanja kada se uklju
č
uje subjektivni element kao npr.
uticaj na emotivni
ž
ivot odgovori ispitanika se umnogome razlikuju. Dolazimo do zaklju
č
ka da
ispitanici generalno nisu protiv zaklju
č
enja bra
č
nog ugovora sve dotle dok nisu oni sami jedna
ugovorna strana koja treba predlo
ž
iti zaklju
č
enje ugovora. Ne postoji op
š
ta protivljenost
bra
č
nom ugovoru sve dotle dok se ne radi o onom ugovoru koji oni sami trebaju zaklju
č
iti.
21. U kojim slu
č
ajevima smatrate da treba zaklju
č
iti predbra
č
ni ugovor?
a.
kada postoji nesrazmjerna visina primanja
b.
kada jedno od njih nema primanja
c.
kada jedno od njih ima firmu
d.
u bilo kojem slu
č
aju
e.
ne smatram da treba zaklju
č
iti predbra
č
ni ugovor

154
odlu
č
ilo, izme
đ
u ostalih odgovora, za odgovor pod e.- da je sklapanje bra
č
nog ugovora odraz
pravne za
š
tite partnera. Da je bra
č
ni ugovor odraz nepovjerenja prema izgledima da brak potraje
mi
š
ljenja je blizu petine ispitanika, dok je oko
č
etvrtina ispitanika mi
š
ljenja da je bra
č
ni ugovor
i odraz nepovjerenja jednog supru
ž
nika prema drugom. Ovi rezultati zbirno dovode do blizu
polovine onih koji su stava da je bra
č
ni ugovor, ipak,
š
tetan po brak. 20% ispitanika smatra da
je to odraz zrelosti partnera
š
to mo
ž
emo tuma
č
iti i pomjeranjem starosne granice u kojoj
partneri sklapaju brak. Oko
č
etvrtina ispitanika se, izme
đ
u ostalih, odlu
č
ila za odgovor da
sklapanjem bra
č
nog ugovora supru
ž
nici izbegavaju spor
š
to i jeste jedan od ciljeva sklapanja
bra
č
nog ugovora. Izbegavanje sporova kao odgovor za koji se odlu
č
ila
č
etvrtina ispitanika i
pravna za
š
tita partnera za koju se kao odgovorom slo
ž
ila skoro polovina ispitanika
nedvosmisleno potvr
đ
uju op
š
tu hipotezu koja glasi da je ,,bra
č
ni ugovor institut koji doprinosi
pravnoj sigurnosti i smanjenju broja sporova izme
đ
u supru
ž
nika“.
23. Predbra
č
ni ugovori se zaklju
č
uju samo u ekonomski razvijenim zemljama.
TA
Č
NO NETA
Č
NO DJELIMI
Č
NO TA
Č
NO
Grafikon 19. Stav ispitanika na konstataciju da se bra
č
ni ugovori zaklju
č
uju samo u
ekonomski razvijenim zemljama
Na konstataciju da se predbra
č
ni ugovori zaklju
č
uju samo u ekonomski razvijenim zemljama
ispitanici su se izjasnili na sljede
ć
i na
č
in: 17,2% smatraju da je tvrdnja ta
č
na, 25,5% je mi
š
ljenja
da je navedena tvrdnja neta
č
na i 57,3 je stava da je tvrdnja djelimi
č
no ta
č
na. Dakle, ve
ć
ina
155
ispitanika smatra tvrdnju ta
č
nom ili djelimi
č
no ta
č
nom, dok
č
etvrtina ispitanika je stava da je
tvrdnja neta
č
na. Na ovaj na
č
in potvr
đ
ena je peta posebna hipoteza (X-5) koja glasi: ,,Ve
ć
i
procenat zaklju
č
enih bra
č
nih ugovora je u ekonomski razvijenijim zemljama”. Ovakvi odgovori
nam dolazi iz razloga
š
to se smatra da u zemljama koje nisu ekonomski razvijene ve
ć
ina parova
koji sklapaju brak nisu u ekonomskim prilika da prije braka bilo kakvu imovinu dijele jer je ne
posjeduju.
1.
Bra
č
ni ugovor pru
ž
a pravnu sigurnost.
DA NE DJELIMI
Č
NO
Grafikon 20. Stav ispitanika na konstataciju da bra
č
ni ugovor pru
ž
a pravnu sigurnost
Iz razloga
š
to je i op
š
ta hipoteza ove doktorske disertacija vezana za bra
č
ni ugovor kao
instrument za smanjenje sporova i pru
ž
anje pravne sigurnosti supru
ž
nicima postavljano je i ovo
konkretno pitanje. Odgovori su sljede
ć
i: 54,9% ispitanika je odgovorilo sa DA, sa NE
odgovorilo je 9,5% i 35,6 je dalo odgovr DJELIMI
Č
NO. Analizom dobijenih rezultata
zaklu
č
ujemo da ve
ć
ina ispitanika smatra da bra
č
ni ugovor makar i djelimi
č
no 90,5% pru
ž
a
pravnu sigurnost. Dakle, ispitanici, devedest posto njih, su svjesni da bra
č
ni ugovor pru
ž
a
pravnu sigurnost, dok samo 10 % smatra da bra
č
ni ugovor ne pru
ž
a pravnu sigurnost. Opet, se
direktim pitanjem da li bra
č
ni ugovor pru
ž
a pravnu sigurnost potvr
đ
uje op
š
ta hipoteza: ,,Bra
č
ni

157
26. Ukoliko jedan od supru
ž
nika ne radi i materijalno ne doprinosi porodici da li treba da dobije
dio imovine ste
č
ene tokom trajanja braka?
DA, SVAKAKO NE, NIKAKO NEMAM MI
Š
LJENJE
Grafikon 22. Odgovori ispitanika na pitanje “Ukoliko jedan od supru
ž
nika ne radi i
materijalno ne doprinosi porodici da li treba da dobije dio imovine ste
č
ene tokom trajanja
braka?”
Odgovori na ovo pitanje odra
ž
avaju generalni stav prema imovini u braku ali i uspostavljenim
odnosima u porodici, shvatanju rada i doprino
š
enja porodici.
Odgovori su sljede
ć
i: 71,2% smatra da da, 6,2% ne, nikako i 22,6% se izjasnilo da nema
mi
š
ljenje po ovom pitanju. Ukoliko se supru
ž
nici ne odlu
č
e za potpisivanje bra
č
nog ugovora
na imovinu ste
č
enu u braku primjenjivat
ć
e se zakonski imovinski re
ž
im koji podrazumijeva
postojanje zajedni
č
ke imovine i u slu
č
aju njene diobe va
ž
i pretpostavka prema kojoj se
zajedni
č
ka imovina dijeli na jednake dijelove. U skladu sa ovim je i mi
š
ljenje ispitanika dje se
ve
ć
ina odlu
č
ila da dio imovine ste
č
ene u braku treba da dobije i supru
ž
nik koji materijalno ne
doprinosi porodici. Ovdje je naj
č
e
šć
e u pitanju supruga koja ne radi, ali doprinosi porodici na
na
č
in da vodi ra
č
una o doma
ć
instvu, djeci i porodici. Taj ,,ku
ć
ni” rad se treba vrjednovati i u
tom smislu se i smtra da treba dobiti podjednak dio zajedni
č
ke imovine. Poslovi doma
ć
instva
158
su potcijenjeni i njega obavljaju i
ž
ene koje rade i materijalno doprinose porodici te on svakako,
kao takav, treba biti ura
č
unat prilikom izra
č
unavanja udjela u zajedni
č
koj imovini. Ovdje smo
se osvrnuli na
ž
enu jer u najve
ć
em broju slu
č
ajeva je
ž
ena ta koja obavlja ku
ć
ne poslove. Ono
š
to zaista trebamo re
ć
i jeste da se sva
č
iji rad treba vrjednovati bez obzira na to da li je taj rad
pla
ć
en materijalno ili ne.
27. Sklapanje bra
č
nog ugovora je povoljno:
ZA
Ž
ENU ZA MU
Š
KARCA PODJEDNAKO ZA ONOG KO VI
Š
E ZARA
Đ
UJE
Grafikon 23. Stav ispitanika po pitanju toga za koga je povoljno sklapanje bra
č
nog ugovora
U odgovorima na ovo pitanje 6,2% ispitanika smatra da je zaklju
č
enje predbra
č
nog ugovora
povoljno za
ž
enu i za mu
š
karca, s tim
š
to je u okviru toga ve
ć
i procent onih koji smatraju da je
povoljno za
ž
enu, 66,6% dakle ve
ć
ina smatra da je podjednako povoljno za oba supru
ž
nika i
27,2% ispitanika smatra da je povoljno za onog supru
ž
nika koji vi
š
e zara
đ
uje. Dakle, i u
odgovorima na ovo pitanje se ogleda stav ispitanika, njih blizu tre
ć
ine, da je materijalni element
tj. onaj ko vi
š
e zara
đ
uje presudan da bi do
š
lo do zaklju
č
enja predbra
č
nog ugovora.

160
predstaviti najreprezentativnijih i naj
č
e
šć
e zastupljenih odgvora, koji nam daju precizne razloge
zaklju
č
ivanja ili pak nezaklju
č
ivanja predbra
č
nog ugovora.
1.
Zbog obostrane pravne sigurnosti;
2.
Radi ravnomjerne raspodjele imovine, sigurnosti, odgovornosti...ravnopravnosti;
3.
Jer to u Islamu ne postoji;
4.
Radi pravne sigurnosti;
5.
Da bi se izbjegli sporovi u slu
č
aju razvoda;
6.
Jer sam razvedena, bez primanja ostavljena, i znam da je tesko biti pravedan kad niste
trezvene glave;
7.
Č
ist ra
č
un-duga ljubav;
8.
Zbog sredine u kojoj
ž
ivimo;
9.
Zato
š
to sam sklopio brak po
Š
erijatskom zakonu, a on
š
titi i
ž
enu i mu
š
karca u braku;
10.
Iz druga
č
ijih emotivnih odnosa, a i zavisi u kojoj sredini
ž
ivimo;
11.
Za bolju pravnu sigurnost bra
č
nih partnera za slu
č
aj razvoda braka;
12.
Brak nema cenu, a ovakvi ugovori su interesna kategorija;
13.
Zato sto
ž
elim da preduprijedim nesporazume;
14.
Nagledala sam se previ
š
e primjera ljudi koji ostaju bez i
č
ega u slu
č
aju razvoda;
15.
Smatrala bih to odrazom nepovjerenja;
16.
U slu
č
aju razvoda da se izbjegnu sporovi oko imovine;
17.
Ne vidim nikakvu svrhu u tome;
18.
Ako bi u brak ulazili da dosta potencijalnog novca (firma u razvoju, nasljedstva itd.) ;
19.
Tradicionalnost;
20.
Radi izbjegavanja sudskog spora;
21.
Nemamo
š
ta da delimo.
Prikazani su naj
č
e
šć
i odgovori koje su davali ispitanici i mo
ž
emo zaklju
č
iti da od onih koji su
dali odgovor na ovo pitanje najvi
š
e njih smatra da bra
č
ni ugvor treba zaklju
č
iti iz razloga pravne
sigurnosti i izbegavanja sporova
č
ime se jo
š
jednom potvr
đ
uje op
š
ta hipoteza istra
ž
ivanja da je
bra
č
ni ugovor instrument pravne sigurnosti i izbegavanja sporova u pogledu imovine. Dalje,
veliki dio ispitanika smatra da je to odraz nepovjerenja izme
đ
u supru
ž
nika, a prema odgovorima
mogli smo primijetiti da odre
đ
eni broj ispitanika bra
č
ni ugovor ne bi zaklju
č
io iz vjerskih i
tradicionalnih razloga.
Odgovori na ovo pitanje nedvosmisleno potvr
đ
uju ve
ć
inu postavljenih
hipoteza po
č
ev od posebnih hipoteza da je bra
č
ni ugovor nedovoljno iskori
šć
en institut, da
161
mo
ž
e ugroziti brak s obzirom na veliki broj odgovora da je bra
č
ni ugovor odraz nepovjerenja,
da ve
ć
ina ne bi zaklju
č
ila bra
č
ni ugovor i potvrda op
š
te hipoteze da je bra
č
ni ugovor institut
koji doprinosi pravnoj sigurnosti i smanjenju broja sporova izme
đ
u supru
ž
nika. Djelimi
č
no u
odgovorima na ovo pitanje dokazujemo hipotezu da se stavovi gra
đ
ana razlikuju u odnosu na
vjerske, kulturne i geografske razlike.
30. Da li ste sklopili bra
č
ni ugovor?
Grafikon 25. Odgovori ispitanika na pitanje ,,Da li ste sklopili bra
č
ni ugovor?”
S obzirom da je uzorak ispitanika veliki, njih 1215, interesantno je posmatrati rezultat dobijen
i na ovo pitanje. Naime, 7,7% je izjavilo da je zaklju
č
ilo predbra
č
ni ugovor
š
to u brojkama u
odnosu na broj ispitanika 94 ispitanika na ukupnom posmatranom uzorku. Bra
č
ni ugovor nema
potpisano 92,3% ispitanika, s tim
š
to kod ovog pitanja moramo uzeti u obzir da nisu svi
ispitanici u braku, niti u skorije vrijeme planiraju da budu. Na ovaj na
č
in potvr
đ
ena je prva
posebna hipoteza koja glasi: ,,Bra
č
ni ugovor nije u dovoljnoj mjeri iskori
šć
en pravni instrument
od strane supru
ž
nika u R. Srbiji “.

163
ugovora u cjelini u smislu
š
to se bra
č
ni ugovor mo
ž
e zaklju
č
iti u bilo koje vrijeme, da se ne
mora nu
ž
no odnositi na imovinu koju trenutno posjedujemo ve
ć
i na budu
ć
u imovinu, ali i to
da ugovara
č
i ne moraju biti u braku, tj. mogu biti vanbra
č
ni partneri. Sve su ovo bitni elementi
bra
č
nog ugovora i odgovori ispitanika nam govore o tome da na
č
elno poznaju institut bra
č
nog
ugovora, ali da ne poznaju sve njegove bitne karakteristike i uslove pod kojima se zaklju
č
uje.
Ukoliko pogledamo odgovore koji se odnose na odgovore onih koji su zaklju
č
ili bra
č
ni ugovor,
oni se uglavnom odnose na pravnu sigurnost i izbjegavanje sporova.
Poseban dio istra
ž
ivanja odnosi se na znanja, stavove i zastupljenost bra
č
nog ugovora kod
ispitanika prema spolu, stepenu obrazovanja, profesiji, nacionalnosti, vjeroispovjesti, bra
č
nom
statusu i godinama. Sociolo
š
ko-kulturolo
š
ki aspekt bra
č
nog ugovora, poznavanje ovog
instituta, njegova zastupljenost i stavovi ispitanika, je va
ž
an dio cjelokupnog istra
ž
ivanja.
Uostalom, t
re
ć
a posebna hipoteza (X-3) glasi: ,,Postoje razli
č
ita znanja, stavovi i zastupljenost
bra
č
nog ugovora gra
đ
ana R. Srbije u odnosu na geografske, vjerske, nacionalne, obrazovne i
starosne razlike”. Upravo ovu hipotezu ocjenjujemo u grafikonima ispod.
Prvi kriterijum podjele ispitanika jeste prema spolu. Analiziramo da li spolne razlike uti
č
u na
znanja, stavove i zastupljenost bra
č
nog ugovora.
Grafikon 26. Razlike u poznavanju predbra
č
nog ugovora prema spolu
50.7
3.6
45.6
73.7
11.1
15.2
0
10
20
30
40
50
60
70
80
DA
NE
DELIMIČNO
POZNAVANJE BRAČNOG UGOVORA PREMA POLU U PROCENTIMA %
Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? ŽENE
Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? MUŠKARCI
164
Na pitanje ,,Da li znate
š
ta se reguli
š
e predbra
č
nim ugovorom?” kao
š
to se vidi u grafikonu br.
26 postoje izvjesne razlike u poznavanju instituta bra
č
ni ugovor izme
đ
u mu
š
karaca i
ž
ena. Pa
tako, 50,7%
ž
ena, a 73,7 posto mu
š
karaca je odgovorilo sa DA. Dakle, 23% mu
š
karaca u
odnosu na broj
ž
ena je izjavilo da poznjae
š
ta se reguli
š
e bra
č
nim ugovorom. Sa druge strane,
3,6%
ž
ena i 11,1% je odgovorilo sa NE. Znatno ve
ć
i broj
ž
ena je dao odgovor DJELIMI
Č
NO,
č
ak 45,6%, dok je taj odgovor dalo 15,2% mu
š
karaca. Zaklju
č
ujemo da postoje razlike u
poznavanju bra
č
nog ugovora u odnosu na spolne razlike me
đ
u ispitanicima.
Grafikon 27. Stav ispitanika o zaklju
č
enju bra
č
nog ugovora prema spolu
U grafikonu br. 27 prikazani su odgovori ispitanika na pitanje ,,Da li biste sa budu
ć
im
supru
ž
nikom sklopili bra
č
ni ugovor?” i odgovoru su sljede
ć
i: DA-
ž
ene 26,6%, mu
š
karci 40,4%
š
to pokazuje razli
č
it stav u ve
ć
oj mjeri izme
đ
u mu
š
karaca i
ž
ena po pitanju zaklju
č
enja bra
č
nog
ugovora, NE je odgovorio skoro identi
č
an procenat
ž
ena i mu
š
karaca 46% i sa MO
Ž
DA je
odgovorilo 26,4%
ž
ena i 13,2% mu
š
karaca. Donekle, odgovori na ovo pitanje nam govore da
su mu
š
karci odlu
č
niji u stavovima, dok
ž
ene imaju vi
š
e odgovora sa mo
ž
da i u prethodnom
pitanju DJELIMI
Č
NO.
26.6
46.9
26.4
40.4
46.4
13.2
0
10
20
30
40
50
DA
NE
MOŽDA
STAV ISPITANIKA O ZAKLJUČENJU BRAČNOG UGOVORA PREMA
SPOLU U PROCENTIMA %
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? ŽENE
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? MUŠKARCI

166
Grafikon br. 29 pokazuje poznavanje instituta bra
č
ni ugovor kod ispitanik sa razli
č
itim nivoima
obrazovanja. Na pitanje ,,Da li znate
š
ta se reguli
š
e predbra
č
nim ugovorom?” DA je odgovorilo
46,7% ispitanika sa osnovnim ili srednjim obrazovanjem, a 58% ispitanika sa fakultetskim
obrazovanjem ili nau
č
nim stepenom. Dakle, za vi
š
e od deset procenata ispitanika sa visokim
obrazovanjem li nau
č
nim stepenom poznaje institute bra
č
nog ugovora u odnosu na ispitanike
sa osnovnom ili srednjom
š
kolom. NE kao odgovor dalo je 10,3% ispitanika sa osnovnom i
srednjom
š
kolom i 7.5% ispitanika sa fakultetom ili nau
č
nim stepenom. Odgovor
DJELIMI
Č
NO je dalo 43% ispitanika iz prve grupe i 34,5% ispitanika iz druge grupe.
Grafikon 30. Stav ispitanika o zaklju
č
enju bra
č
nog ugovora prema stepenu obrazovanja u
procentima
U ovom grafi
č
kom prikazu mo
ž
emo uvidjeti razli
č
ite odgovore ispitanika u odnosu na stepen
obrazovanja u odnosu na generalni stav po pitanju zaklju
č
enja bra
č
nog ugovora, tj. u
odgovorima na konkretno pitanje ,,Da li biste sa svojim budu
ć
im supru
ž
nikom zaklju
č
ili bra
č
ni
ugovor”. DA je odgovorilo 21,1% ispitanika sa osnovnim i srednjim obrazovanjem,
š
to je za
vi
š
e od 10% manje u odnosu na 32,7% ispitanika koji imaju zavr
š
en fakultet ili nau
č
ni stepen.
NE je odgovorilo 56% ispitanika sa osnovnom ili srednjom
š
kolom,
š
to je za 14% vi
š
e od 42%
ispitanika sa faklutetskim obrazovanjem i nau
č
nim stepenom. Procenat ispitanika koji su dali
odgovor MO
Ž
DA je pribli
ž
an kod obje posmatrane grupe. Na osnovu ovih odgovora mo
ž
emo
21.1
56
22.9
32.7
42
25.3
0
10
20
30
40
50
60
DA
NE
MOŽDA
STAV ISPITANIKA O ZAKLJUČENJU BRAČNOG UGOVORA PREMA
STEPENU OBRAZOVANJA U PROCENTIMA %
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Osnovno i srednje
obrazovanje
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Fakultet i naučni
stepen
167
zaklju
č
iti da postoje razlike u stavovima po pitanju zaklju
č
enja bra
č
nog ugovora kod ispitanika
sa razli
č
itim nivoom obrazovanja, u smislu da je stav pozitivan i srazmjeran nivou obrazovanja.
Grafikon 31. Zastupljenost bra
č
nog ugovora prema stepenu obrazovanja u procentima
Grafikon 31 prikazuje zastupljenost i broj zaklju
č
enih bra
č
nih ugovora kod razli
č
itih kategorija
ispitanika, konkretno razli
č
itim prema stepenu obrazovanja. I ovdje je evidentan mali procent
zaklju
č
enih bra
č
nih ugovora i pritom postoje razlike kod broja zaklju
č
enih bra
č
nih ugovora u
odnosu na stepen obrazovanja. Potvrdan odgovor na pitanje dalo je 5,5% ispitanika sa
osnovnom ili srednjom
š
kolom i 9,1% ispitanika sa fakultetskim obrazovanjem ili nau
č
nim
stepenom, gotovo duplo vi
š
e. I ovdje dokazujemo da su znanja, stavovi i zastupljenost bra
č
nog
ugovora srazmjerni stepenu obrazovanja ispitanika.
Kriterij profesije je uzet kao kriterij podjele me
đ
u ispitanicima jer smo mi
š
ljenja da profesija u
odre
đ
enoj mjeri uti
č
e na znanja, stavove i zastupljenost bra
č
nog ugovora
š
to
ć
emo u nastavku
dokazati ili opovrgnuti. Grafi
č
ki su prikazani znanja, stavovi i zastupljenost bra
č
nog ugovora
me
đ
u sljede
ć
im kategorijama radnici i specijalisti, nezaposleni i doma
ć
ice, studenti.
5.5
95.5
9.1
90.9
0
20
40
60
80
100
120
DA
NE
ZASTUPLJENOST BRAČNOG UGOVORA PREMA STEPENU
OBRAZOVANJA U PROCENTIMA
Da li ste sklopili bračni ugovor? Osnovno i srednje obrazovanje
Da li ste sklopili bračni ugovor? Fakultet i naučni stepen

169
Grafikon 33. Stav ispitanika o zaklju
č
enju bra
č
nog ugovora prema profesiji u procentima
Stav isptitanika o zaklju
č
enju bra
č
nog ugovora dobijen je odgovorom na pitanje ,,Da li biste sa
svojim budu
ć
im supru
ž
nikom sklopili bra
č
ni ugovor?” i prikazan je grafikonom br. 33.
Odgovori ispitanika su sljede
ć
i: DA je odgovorilo 29,3% radnika i specijalista, 44,3%
nezaposlenih i doma
ć
ica i 36,7% studenata. Interesantno je posmatrati rezultate na ovo pitanje
imaju
ć
i u vidu da je najve
ć
i procenat onih koji bi zaklju
č
ili bra
č
ni ugovor nezaposleno, a
najmanje onih koji su radnici. NE je odgovorilo 43,7% radnika i specijalista, 34,1%
nezaposlenih i doma
ć
ica i 47,6% studenata. Znatna razlika se pojavljuje izme
đ
u kategorija
prema profesiji gdje se najve
ć
i broj studenata ipak ne bi odlu
č
io na sklapanje bra
č
nog ugovora,
a razlika izme
đ
u radnika i specijalista i nezaposlenih i doma
ć
ica se kod ovog odgovora
pove
ć
ava u smjeru da je ve
ć
i broj onih koji ne bi zaklju
č
ili bra
č
ni ugovor me
đ
u radnicima i
specijalistima. MO
Ž
DA kao odgovor dalo je 27% radnika i specijalista, 21,6% nezaposlenih i
doma
ć
ica i 15,7% studenata.
29.3
43.7
27
44.3
34.1
21.6
36.7
47.6
15.7
0
20
40
60
DA
NE
MOŽDA
Stav ispitanika o zaključenju bračnog ugovora prema
profesiji u procentima
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Radnici i specijalisti
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Nezaposleni i
domaćice
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Studenti
170
Grafikon 34. Zastupljenost bra
č
nog ugovora prema prema profesiji u procentima
Grafikonom br 34. prikazan je procenat zaklju
č
enih bra
č
nih ugovora me
đ
u kategorijama
ispitanika sa razli
č
itim profesijama. Najvi
š
e je, 9,1% zaklju
č
enih bra
č
ih ugovra me
đ
u
radnicima i specijalistima, najmanje, 6,3% me
đ
u nezaposlenim i doma
ć
icama i 7,5% me
đ
u
studentima.
Znanja, stavove i zastupljenost bra
č
nog ugovora analizirali smo i me
đ
u ispitanicima sa razli
č
itih
geografskih podru
č
ja. Na ovaj na
č
in dokazujemo ili opovrgavamo jednu od hipoteza nau
č
nog
istra
ž
ivanja. S obzirom da su u anketnom upitniku ispitanici samostalno popunjavali
prebivali
š
te kategorije smo sublimirali na dvije: Sand
ž
ak koji obuhvata sve sand
ž
a
č
ke gradove,
i druga kategorija Vojvodina i centralna Srbija. Mo
ž
emo primjetiti da nema juga Srbije, a to iz
razloga
š
to sa tog podru
č
ja nismo imali dovoljan broj ispitanika kako bismo ih mogli zastupiti
u istra
ž
ivanja znanja, stavova i zastupljenosti bra
č
nog ugovora.
9.1
6.3
7.5
90.9
93.7
92.5
0
20
40
60
80
100
Radnici i specijalisti
Nezaposleni i domaćice
Studenti
Zastupljenost bračnog ugovora prema prema profesiji u
procentima
Da li ste sklopili bračni ugovor? DA
Da li ste sklopili bračni ugovor? NE

172
Grafikonom 36. prikazan je stav ispitanika o zaklju
č
enju bra
č
nog ugovora i odgovori na pitanje
,,Da li biste sa svojim budu
ć
im supru
ž
nikom” su sljede
ć
i: sa Da je odgovorilo 45,5 % iz
Sand
ž
aka i 21,2% iz Vojvodine i centralne Srbije, sa NE je odgovorilo 40,6% iz Sand
ž
aka i
50% iz Vojvodine i centralne Srbije i sa MO
Ž
DA je 13,9% iz Sand
ž
aka i 28,8% iz Vojvodine
i centralne Srbije. Uvi
đ
amo, da i kod ogovg kriterija postoje znatne razlike u odgovorimo u
odnosu na teritorijalne razlike izme
đ
u ispitanika.
Grafikon 37. Zastupljenost bra
č
nog ugovora prema geografskim podru
č
jima
Grafikonom 37. prikazana je zastupljenost bra
č
nog ugovora prema geografskim podru
č
jima, pa
je tako na pitanje ,,Da li ste sklopili bra
č
ni ugovor?” 18,4% ispitanika iz Sand
ž
aka odgovrilo
DA, a 0,6% iz Vojvodine i centralne Srbije. NE kao dogovr dalo je 81,6% ispitanika iz
Sand
ž
aka i 99,4% ispitanika iz Vojvodine i centralne Srbije. Iako je istra
ž
ivanje i pitanja bili
precizni i jasni ipak ovdje moramo imati u visu terminolo
š
ku problematiku u smislu da se na
teritoriji Sand
ž
aka pod bra
č
nim ugovorom smatra i zaklju
č
enje braka, te je stoga procenat od
18,4% ispitanika koji su dali odgovor DA upitan. Me
đ
utim, evidentna je razlika u zastupljenosti
bra
č
nog ugovora na razliitim teritorijama zemlje.
Kriterij podjele za analizu i grafi
č
ke prikaze u nastavku jeste nacionalnost. S obzirom na
identitetske i kulturolo
š
ke razlike
ž
elimo ispitati da li i u kojoj mjeri one uti
č
u na znanja, stavove
i zatupljenost bra
č
nog ugovora. Me
đ
u ispitanicima smo posmatrali
č
etiri najzastupljenije
kategorije, dok ispitanici koji su zajedno pripadali kategorijama ispod 1% od ukupnog broja
18.4
81.6
0.6
99.4
0
50
100
150
DA
NE
Zastupljenost bračnog ugovora prema geografiskim
područjima
Da li ste sklopili bračni ugovor? Sandžak
Da li ste sklopili bračni ugovor? Vojvodina i centralna Srbija
173
nisu analizirani zbog nedovoljno velikog uzorka. Prema ovom kriteriju imamo
č
etiri kategorije
ispitanika: Bo
š
njaci, Srbi, Ma
đ
ari i Slovaci.
Grafikon 38. Razlike u poznavanju predbra
č
nog ugovora prema nacionalnosti
Sljede
ć
i kriterij prema kojem smo podijelili ispitanike jeste nacionalnost. U grafikonu br. 38.
predstavljeno je poznavanje instituta bra
č
nog ugovora me
đ
u ispitanicima razli
č
itih
nacionalnosti. Na pitanje ,,Da li znate
š
ta se reguli
š
e predbra
č
nim ugovorom?” sa DA je
odgovorilo 64% Bo
š
njaka, 49,5% Srba, 45,5% Ma
đ
ara i 30% Slovaka. NE kao odgovor dalo je
16,2% Bo
š
njaka, 6% Srba, 3% Ma
đ
ara. DJELIMI
Č
NO je odgovrilo 19,8% Bo
š
njaka, 44,5%
Srba, 51,5% Ma
đ
ara i 70% Slovaka. Analizom zaklju
č
ujemo da postoje odre
đ
ene, ali ne
drasti
č
ne razlike u poznavanju instituta bra
č
ni ugovor me
đ
u ispitanicima razli
č
itih
nacionalnosti.
64
49.5
45.5
30
16.2
6
3
0
19.8
44.5
51.5
70
0
20
40
60
80
Bošnjaci
Srbi
Mađari
Slovaci
Razlike u poznavanju predbračnog ugovora prema
nacionalnosti
Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? DA
Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? NE
Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? DELIMIČNO

175
Grafikon 40. Zastupljenost bra
č
nog ugovora prema nacionalnosti
Vjeroispovjest je jo
š
jedan od kriterija na osnovu kojeg smo posmatrali i analizirali znanja,
stavove i zastupljenost bra
č
nog ugovora. S obzirom da i u pogledu zaklju
č
enja braka postoje
izvjesne razlike kod pripadnika razli
č
itih religija,
ž
eljeli smo utvrditi da li takve razlike postoje
i u pogledu bra
č
nog ugovora. Ovdje moramo staviti napomenu terminolo
š
kog poklapanja izraza
bra
č
ni ugovor pod kojim se prema
š
erijatu ima podrazumijevati zaklju
č
enje braka, te s toga
dobijeni rezultat trebamo uzeti sa odre
đ
enom rezervom uslijed terminologije.
Grafikon 41. Razlike u poznavanju predbra
č
nog ugovora prema vjeroispovjesti
19.4
3.1
6
6.7
80.6
96.9
94
93.3
0
20
40
60
80
100
120
Bošnjaci
Srbi
Mađari
Slovaci
Zastupljenost bračnog ugovora prema nacionalnosti
Da li ste sklopili bračni ugovor? DA
Da li ste sklopili bračni ugovor? NE
65
49.4
41
52.4
16
5.9
5.4
2.4
19
44.7
53.6
45.3
0
20
40
60
80
Muslimani
Pravoslavci
Katolici
Ateisti
Razlike u poznavanju predbračnog ugovora prema
vjeroispovesti
Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? DA
Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? NE
Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? DELIMIČNO
176
Sljede
ć
i kriterij prema kojem smo ispitivali stavove, znanja i zastupljenost bra
č
nog ugovora je
vjeroispovjest. Grafikonom broj 41 predstavljene su razlike u poznavanju predbra
č
nog ugovora
prema vjeroispovjesti. Na pitanje ,,Da li znate
š
ta se reguli
š
e predbra
č
nim ugovorom?” Da je
odgovorilo 65% muslimana, 49,4% pravoslavaca, 41% katolika i 52,4% ateista. NE je kao
odgovor dalo 16% muslimana, 5,9% pravoslavaca, 5,4% katolika i 2,4% ateista. Sa
DJELIMI
Č
NO je odgovorilo 19% muslimana, 44,7% pravoslavaca, 53,6% katolika i 45,3%
ateista. Potvr
đ
ujemo da se poznavanje bra
č
nog ugovora razlikuje me
đ
u ispitanicima razli
č
itih
vjeroispovjesti gdje je najve
ć
a razlika 20%.
Grafikon 42. Stav ispitanika o zaklju
č
enju bra
č
nog ugovora prema vjeroispovjesti
Grafikonom broj 42 predstavljen je stav ispitanika o zaklju
č
enju bra
č
nog ugovora prema
vjeroispovjesti. Na pitanje ,,Da li biste sa svojim budu
ć
im supru
ž
nikom sklopili bra
č
ni
ugovor?” odgovori su sljede
ć
i: DA je odgovorilo 46.6% muslimana, 21,6% pravoslavaca,
17,9% katolika i 38,1% ateista. NE je odgovorilo 42,6% muslimana, 50,6% pravoslavaca,
42,9% katolika i 35,7% ateista. MO
Ž
DA je odgovorilo 10,8% muslimana, 27,8% pravoslavaca,
39,2% katolika i 26,2% ateista. Razlike u odgovorima me
đ
u ispitanicima razli
č
itih
vjeroispovjesti postoje pa je tako najve
ć
i procenat muslimana koji bi zaklju
č
ili bra
č
ni ugovor,
a najmanji katolika gdje je razlika skoro 30%.
46.6
21.6
17.9
38.1
42.6
50.6
42.9
35.7
10.8
27.8
39.2
26.2
0
20
40
60
Muslimani
Pravoslavci
Katolici
Ateisti
Stav ispitanika o zaključenju bračnog ugovora prema
vjeroispovjesti
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? DA
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? NE
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? MOŽDA

178
Grafikon 44. Razlike u poznavanju predbra
č
nog ugovora prema bra
č
nom statusu
S obzirom da se bra
č
ni ugovor mo
ž
e zaklju
č
iti i u toku trajanja braka bilo je zanimljivo ispitati
stavove ispitanika koji su u braku, vanbra
č
noj zajednici ili ni jedno ni drugo. Grafikonom broj
44 predstavljene su razlike u poznavanju bra
č
nog ugovora me
đ
u ispitanicima razli
č
itog bra
č
nog
statusa. Odgovori koje smo dobili na pitanje: ,,Da li znate
š
ta se reguli
š
e predbra
č
im
ugovorom?” su sljede
ć
i: sa DA je odgovorilo 51% ispitanika koji su u braku, 62% ispitanika
koji su u vanbra
č
noj zajednici i 53,9% ispitanika koji su neudati i neo
ž
enjeni. S obzirom na ove
odgovore zaklju
č
ujemo da u sve tri kategorije postoji veoma dobro, nadpolovi
č
no poznavanje
instituta bra
č
nog ugovora. Sa NE je odgovrilo 7,8% ispitanika koji su u braku, 4,3% ispitanika
koji su u vanbra
č
noj zajednici i 12,5% ispitanika iz tre
ć
e kategorije.
51
62
53.9
7.8
4.3
12.5
41.2
33.7
33.6
0
20
40
60
80
U braku
U vanbračnoj
zajednici
Neudata/Neoženjen
Razlike u poznavanju predbračnog ugovora prema
bračnom statusu
Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? DA
Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? NE
Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? DELIMIČNO
179
Grafikon 45. Stav ispitanika o zaklju
č
enju bra
č
nog ugovora prema bra
č
nom statusu
Grafikonom broj 45 predstavljen je grafi
č
ki prikaz stavova ispitanika o zaklju
č
enju bra
č
nog
ugovora prema bra
č
nom statusu. Ispitanici su odgovarali na pitanje ,,Da li biste sa svojim
(budu
ć
im) supru
ž
nikom sklopili bra
č
ni ugovor?”. Sa DA je odgovorilo 24,3% ispitanika koji
su ve
ć
u braku, 24,8% ispitanika u vanbra
č
noj zajednici i 41,3% ispitanika koji su neudati i
neo
ž
enjeni. Zaklju
č
ujemo da je pribli
ž
no isti broj ispitanika u braku i vanbra
č
noj zajednici koji
bi zaklju
č
ili bra
č
ni ugovor, a da je taj broj duplo ve
ć
i kada se radi o ispitanicima koji nisu u
braku. Implicitno, sa NE je odgvorilo 50,8% ispitanika koji su u braku, 54,7% ispitanika koji
su u vanbra
č
noj zajednici i 33,2% ispitanika koji su neudati i neo
ž
enjeni. I u ovim odgovrima
razlika je pribli
ž
no ista kada su u pitanju kategorije prema razli
č
itom bra
č
nom status.
Zaklju
č
ujemo da su otvoreniji za sklapanje bra
č
nog ugovora ispitanici koji nisu u braku i
vanbra
č
noj zajednici, od onih koji ti jesu.
24.3
24.8
41.3
50.8
54.7
33.2
24.9
20.5
25.5
0
20
40
60
U braku
U vanbračnoj
zajednici
Neudata/Neoženjen
Stav ispitanika o zaključenju bračnog ugovora prema
bračnom statusu
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? DA
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? NE
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? MOŽDA

181
Grafikon 47. Razlike u poznavanju predbra
č
nog ugovora prema starosti
Grafikonom broj 47 predstavljene su razlike u poznavanju predbra
č
nog ugovora me
đ
u
ispitanicimarazli
č
itih starosnih kategorija. Odgovori na pitanje ,,Da li znate
š
ta se reguli
š
e
predbra
č
nim ugovorom?” su sljede
ć
i: sa DA je odgovorilo 52,3% ispitanika do 30 godina,
52,6% ispitanika od 30-40 godina i 55,4% ispitanika koji imaju vi
š
e od 40 godina; NE kao
odgovor dalo je 11,6% ispitanika do 30 godina, 6,9 % ispitanika od 30-40 godina i 6,5%
ispitanika koji imaju vi
š
e od 40 godina; DJELIMI
Č
NO kao odgovor dalo je 36,1% ispitanika
do 30 godina, 40,5% ispitanika od 30-40 godina i 38,1% ispitanika koji imaju vi
š
e od 40 godina.
Na osnovu dobijenih rezultata zaklju
č
ujemo da se prema starosnim kategorijama znanja
ispitanika o bra
č
nom ugovoru ne razlikuju, osim u dijelovima procenta.
52.3
11.6
36.1
52.6
6.9
40.5
55.4
6.5
38.1
0
20
40
60
DA
NE
DELIMIČNO
Razlike u poznavanju predbračnog ugovora prema
starosti
Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? Do 30 god.
Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? Od 30-40 god.
Da li znate šta se reguliše predbračnim ugovorom? Više od 40 god.
182
Grafikon 48. Stav ispitanika o zaklju
č
enju bra
č
nog ugovora prema starosti
Stav ispitanika o zaklju
č
enju bra
č
nog ugovora me
đ
u ispitanicima razli
č
itih starosnih kategorija
predstavljen je grafikonom broj 48. Odgovori ispitanika na pitanje ,,Da li biste sa svojim
budu
ć
im supru
ž
nikom sklopili bra
č
ni ugovor?” su sljede
ć
i: DA je odgovorilo 30,4% ispitanika
do 30 godina, 23,8% od 30-40, i 31,5% ispitanika koji imaju vi
š
e od 40 godina. Dakle, u
pogledu namjere i stava po pitanju zaklju
č
enja bra
č
nog ugovora pribli
ž
an je broj ispitanika koji
su sigurni da bi zaklju
č
ili bra
č
ni ugovor i njih je oko tre
ć
ina u svim starosnim grupama. NE je
odgovorilo 52,6% ispitanika do 30 gosina, 51% izme
đ
u 30-40 godina i 36,9% ispitanika koji
imaju vi
š
e od 40 godina. Primje
ć
ujemo da se procenat ispitanika koji ne bi zaklju
č
ili bra
č
ni
ugovor smanjuje kako se broj godina pove
ć
ava. MO
Ž
DA je odgovorilo 17% ispitanika do 30
godina, 25,2% ispitanika od 30-40 godina i 31,6% ispitanika koji imaju vi
š
e od 40 godina.
Ukupno posmatrano najve
ć
i je broj onih koji bi, makar i mo
ž
da, zaklju
č
ili bra
č
ni ugovor me
đ
u
ispitanicima koji imaju vi
š
e od 40 godina, a najmanje ih je me
đ
u ispitanicima do 30 godina.
Mo
ž
emo zaklju
č
iti da su stavovi o zaklju
č
enju bra
č
nog ugovora pozitivniji kako su ispitanici
stariji i da se razlikuju u odnosu na godine starosti.
30.4
52.6
17
23.8
51
25.2
31.5
36.9
31.6
0
20
40
60
DA
NE
MOŽDA
Stav ispitanika o zaključenju bračnog ugovora prema
starosti
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Do 30 god.
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Od 30-40 god.
Da li biste sa svojim budućim supružnikom sklopili bračni ugovor? Više od 40 god.

184
8.
ZAKLJU
Č
AK
Bra
č
ni ugovor je
de facto
institut savremenog prava. Prvi put se u dana
š
njem obliku pojavljuje
u pravnim sistemima s kraja XIX vijeka. Nakon toga, za ovaj institut nastupa, generalno
gledano, period prestanka va
ž
enja. Me
đ
utim, upravo iz razloga zbog kojih je uveden, nakon
nestanka odre
đ
enih dru
š
tvenih i pravnih sistema dolazi i do vra
ć
anja ovog instituta u pravne
sisteme. Svoje osnove bra
č
ni ugovor ,,vu
č
e” jo
š
iz rimskog prava, u pogledu toga da je u osnovi
obligacioni ugovor sa specifi
č
nim predmetom i ugovornim stranama. Sve ga to
č
ini posebnim
instrumentom kojim se u dana
š
nje vrijeme reguli
š
u imovinska prava i obaveze izme
đ
u
supru
ž
nika. Razvoj bra
č
nog ugovora se mijenjao u odnosu na dru
š
tvene, a nekada i politi
č
ke
prilike. Umnogome je zavisio od razvoja ljudskih prava kao
š
to su npr. pravo ravnopravnosti
izme
đ
u spolova. U vremenima kada
ž
ene nisu mogle imati stvarna prava nad imovinom nismo
mogli o
č
ekivati da do
đ
e do razvoja jednog ovakvog instituta, gdje slobodna volja ugovra
č
a
dolazi do izra
ž
aja, a pitanje nosilaca stvarnih prava nije ni upitno. Autonomija volje dolazi do
izra
ž
aja kod ovog instuta i regulacija dispozitivnim, umjesto imperativnim, pravnim normama
je jo
š
jedan vid savremenih ispunjanja ljudskih prava. U tom smislu, mo
ž
emo zaklju
č
iti, izme
đ
u
ostalog, da je razvoj bra
č
nog ugovora srazmjeran razvoju prava, prvenstveno
ž
ena, a generalno
i ljudskih prava. U dana
š
njem obliku sublimira tekovine savremnog obligacionog, porodi
č
nog,
bra
č
nog, ljudskih i drugih prava.
Pozitivnopravna regulative po pitanju bra
č
nog ugovora mo
ž
e biti unaprije
đ
ena u smislu da ovaj
institut bude detaljnije i u
ž
e regulsan odredbama koje bi se odnosile na na
č
in zaklju
č
enja,
uslove za zaklju
č
enje, mogu
ć
nost izmjene i na
č
ine prestanka. Svakako da u pogledu pomenutih
uslova va
ž
e op
š
ta pravila o obligacioniom odnosima iz Zakona o obligacionim odnosima, ali
zbog specifi
č
nosti ugovornih strana i dejstava jedan od zaklju
č
aka je da je potrebna u
ž
a
regulacija ovog instituta Porodi
č
nim zakonom.
U tom pogledu postoje i odre
đ
ene naznake koje smo predstavili u dijelu kojim obra
đ
ujemo
Nacrt gra
đ
anskog zakonika za koji je pokrenuta procedura dono
š
enja. Kao
š
to je i napisano u
tom dijelu, Nacrt ne predla
ž
e postojanje Registra bra
č
nih ugovora koji bi podrazumijevao
postojanje evidencije o postojanju bra
č
nih ugovora zaklju
č
enih na teritoriji R. Srbije.
Mnoga svjetska prava imaju registar kojim umngome olak
š
avaju dokazivanje postojanja
bra
č
nog ugovora, pra
ć
enje razvoja instituta, a samim tim utvr
đ
ivanje nedostataka u zakonskim
rje
š
enjima. Jedan od problema sa kojima smo se suo
č
ili prilikom istra
ž
ivanja jeste upravo bio i
185
taj, da ne postoje sveobuhvatni podaci za R. Srbiju, a koji se ti
č
u broja zaklju
č
enih bra
č
nih
ugovora, te je na taj na
č
in i pravna nauka onemogu
ć
ena i uskra
ć
ena za zna
č
ajan podatak kojim
bi se mogao unaprijediti bra
č
ni ugovor. Zaklju
č
ujemo da je izmjenama zakonskih propisa
neophodno uvesti Registar bra
č
nih ugovora.
U pogledu izmjena zakonskih propisa treba imati u vidu zakosnka rje
š
enja u drugim zemljama,
te preuzeti odre
đ
ene norme koje su primjenjive u na
š
em pozitivnopravnom sistemu, a koje
doprinose razvoju bra
č
nog ugovora. Zakonske izmjene se mogu odnositi i na olak
š
ano
zaklju
č
ivanje bra
č
nog ugovora od strane javnog bilje
ž
nika i smanjenje taksiza zaklju
č
ivanje
bra
č
nog ugovora kao jednu od mjera kojima bi do
š
lo do pove
ć
anja broja zaklju
č
enih ugovora.
Popularizovati bra
č
ni ugovor je preporuka za koju smatramo da treba sprovoditi s obzirom na
broj zaklju
č
enih bra
č
nih ugovora u R. Srbiji. Uvo
đ
enje obaveze mati
č
ara da prilikom prijave
za sklapanje braka preporu
č
i budu
ć
im supru
ž
nicima sklapanje bra
č
nog ugovora i pojasni im
na
č
in ure
đ
enja imovinskih odnosa u slu
č
aju kada bra
č
ni ugovor nije zaklju
č
en (parni
č
ni
postupak u slu
č
aju deobe zajedni
č
ke imovine koji traje dugo, skup je i te
ž
i je na
č
in dola
ž
enja
do prava svojine na imovini koju supru
ž
nici sti
č
u u braku) kao i edukaciju mladih koji stupaju
u bra
č
ne odnose o prednostima zaklju
č
enja bra
č
nog ugovora. Upravo iz iznijetih razloga, a
osvr
ć
u
ć
i se na sprovedeno istra
ž
ivanje, mo
ž
emo zaklju
č
iti da je kao takav, ovo institut koji nije
uspio ostvariti svoj stvarni doma
š
aj u praksi.
Š
to se ti
č
e postavljenih hipoteza do njihovog dokazivanja do
š
li smo putem teorijske obrade i
obrade prikupljenih podataka. Posebna hipoteza (X-1) koja glasi: ,,Bra
č
ni ugovor nije u
dovoljnoj mjeri iskori
šć
en pravni instrument od strane supru
ž
nika u R. Srbiji “ je putem
istra
ž
ivanja dokazana.
Druga posebna hipoteza (X-2) koja glasi: ,,Gra
đ
ani nisu u dovoljnoj mjeri upoznati sa
institutom bra
č
nog ugovora.“ je opovrgnuta uzimaju
ć
i u obzir rezultte ankete. Analizom
odgovora dolazimo do zaklju
č
aka da ve
ć
ina ispitanika zna
š
ta se reguli
š
e predbra
č
nim
ugovorom, ne
š
to vi
š
e od pedeset posto, i uklju
č
uju
ć
i ispitanike koji djelimi
č
no znaju
š
ta se
reguli
š
e predbra
č
nim ugovorom ostavlja u manjini ispitanike koji uop
š
te ne znaju
š
ta se reguli
š
e
predbra
č
nim ugovorom.
Dokazana je i tre
ć
a posebna hipoteza (X-3) koja glasi: ,,Postoje razli
č
ita znanja, stavovi i
zastupljenost bra
č
nog ugovora gra
đ
ana R. Srbije u odnosu na geografske, vjerske, nacionalne,
obrazovne i starosne razlike”. U dijelu Rezultati istra
ž
ivanja u datim grafikonima zaklju
č
ili smo

187
ovog instituta, mnogobrojne koristi od njegove popularizacije kroz efekte i dejstva. Upravo
dokazivanje op
š
te hipoteze ostavlja prostora za dalja nau
č
na istra
ž
ivanja.
188
9.
LITERATURA
„Obiteljsko pravo“, .
(2007.). Zagreb: Narodne novine.
Alinčić, M. (2007.).
Obiteljsko pravo.
Zagreb: Narodne novine.
Babić Barčevski, L. O. (2014). (NE)SPOJIVOST BRAČNOGA UGOVORA I DOBRA SUPRUGÂ.
Bogoslovska
smotra
, 283-302.
Babić, I. (2009.).
Obligaciono pravo, opšti deo,.
Beograd-Sremska Kamenica.
Boele-Woelki, K. (1997.). The road towards a European Family Law.
Electronic Journal of Comparative
Law,
1
,
1-11.
Retrieved
from
http://www.ejcl.org/11/art11-1.html.:
http://www.ejcl.org/11/art11-1.html.
Branković, B. (2013.).
Vesti iz budućnosti: Istanbulska konvencija i odgovornost države za borbu protiv
nasilja nad ženama. Funkcionisanje opštih servisa - operacionalizacija dužne prilježnosti.
Beograd: United Nations Development Programme. Retrieved from https://www.undp.org:
https://www.undp.org/content/dam/serbia/Publications%20and%20reports/Serbian/Osnazi
vanjeZena/UNDP_SRB_VestiIzBuducnosti.pdf
Bruno, P. (2018.). e controversie familiari nell’Unione Europea.
Regole, fattispecie, risposte,
, 211.
Buren, B. (1964.).
Schweizerisches Obligatioenrecht.
Allgemeiner Teil, Cirih.
Cvejić-Jančić, O. (1995).
Bračno pravo prema Srpskom građanskom zakoniku, 150 godina od donošenja
Srpskog građanskog zakonika.
Niš: Pravni fakultet Univerziteta u Nišu.
Cvejić-Jančić, O. (2006). Reforma porodičnog prava Srbije.
Glasnik Advokatske komore Vojvodine
, 24-
25.
Čulo A., Š. I. (2009.). Registar bračnih ugovora kao doprinos sigurnosti u pravnom prometu.
Zbornik
Pravnog fakulteta u Zagrebu
, 1029-1068.
Deretić, N. (2011). Značaj Justinijanovog kodifikatorkog rada u oblasti bračnih odnosa.
Zbornik radova
pravnog fakulteta u Novom Sadu
, 327-346.
Draškić, M. (2012).
Porodično pravo i prava deteta.
Beograd: Univerzitet u Beogradu- Pravni fakultet.
Et-Tahtavi, A. A. (2010.).
Sretan brak i prava supružnika.
Novi Pazar: El-Kelimeh.
Gams, A. (1966.).
Bračno i porodično imovinsko pravo.
Beograd: Naučna knjiga.
Gordana B. Кovaček Stanić, S. O. (2016). ZAŠTITA SLABIJEG PARTNERA U UGOVORNOM BRAČNO-
IMOVINSКOM REŽIMU .
Zbornik radova PF u Novom Sadu
, 223.
Gschnitzer, K. (1954.).
Kommentar zum ABGB.
Wien: Staatsdruckerei,.
Hamilton, C. a. (2002.). Family Law in Europe,.
Tottel Publish- ing Ltd,
, 261.
Hartkamp, A. H. (1998.). Towards a European Civil Code.
Ars aequi libri - Nijrn.egen, Kluwer law
international
, 154.

190
Mojović, I. (2011). Notarska javna izvršna isprava.
Pravni život
, 6.
Morandiere, J. (1960.).
Graždanskoe pravo Francii .
Moskva: Moskva.
Nikolć, Đ. (2019).
Obligaciono pravo.
Beograd: Projuris.
Nikolić, Đ. (2019.).
Obligaciono pravo.
Beograd: Projuris.
Oftinger, K. (1978.).
Einigie grundsatzliche Betrachtungen uber die Auslegung und Ergantzung der
Verkehrsgeschafen.
Cirih: Ausgewahlte Schriften.
Pajtić, B. (2009).
Bračni imovinski ugovor.
Novi Sad: Pravni fakultet, Novi Sad.
Pajtić, B. (2009). Bračni ugovori u srpskom i evropskom pravu.
Zbornik radova Pravnog fakulteta, Novi
Sad
, 257–282.
Pajtić, B. (2010.). Ugovori bračnih drugova u evropskim zakonodavstvima i srpskom pravu.
Zbornik
Pravnog fakulteta u Novom Sadu, XLIV, br. 3
, 369-384.
Perović, S. (1986.).
Obligaciono pravo, knjiga prva.
Beograd.
Petrović, B. (2003). Građanska kodifikacija.
Građanska kodifikacija
(p. 405). Niš: Pravni fakultet, Niš.
Petrušić, N. (2002.). Bračni imovinski režim u francuskom pravu.
Građanska kodifikacija: zbornik
radova
, 209-224.
Pintens, W. (2003.). Grundgedanken und Perspektiven einer Europaisierunq des Familien- und
Erbrechts - Teil 3, .
Zeitschrift fur das gesamte Familienrecht
, 500.
Ponjavić, Z. (1998). Ugovori kojima se uređuju lični odnosi u porodičnom pravu.
Pravni život, Beograd,
br. 9
, 669.
Ponjavić, Z. (2006). Novine u porodičnom zakonodavstvu. (p. 170). Niš: Pravni fakultet, Niš.
Ponjavić, Z. (2017).
Porodično pravo.
Beograd: Službeni glasnik.
Poretti, P. (2017.). Odlučivanje o imovinskim odnosima bračnih drugova u ostavinskim postupcima
sukladno Uredbi 2016/1103 o bračnoimovinskom režimu.
Javni bilježnik, XXI (2017) 44
, 57-72.
Pušac, J. (2014.). Forma obligacionih ugovora.
Godišnjak Fakulteta pravnih nauka, Banja Luka
, 199-
218.
Pušac:, J. (2014). Forma obligacionih ugovora.
GODIŠNJAK FAKULTETA PRAVNIH NAUKA
, 199-218 .
Radić, D. (2012.). Bračni ugovor-pro et contra.
Godišnjak Pravnog fakluteta Univerziteta u Banja Luci
,
223-241.
Radišić, J. (2004.).
Obligaciono pravo- opšto deo.
Beograd: Nomos.
Radovanov Počuča, A. M. (2010.).
Bračno imovinsko pravo, Porodično procesno pravo.
Novi Sad:
Univerzitet privredna akademija „ Pravni fakultet za privredu i pravosuđe“;.
Ruggeri, & Winkler. (2019). NEKA PITANJA O IMOVINSKIM ODNOSIMA BRAČNIH DRUGOVA U
HRVATSKOM I TALIJANSKOM OBITELJSKOM PRAVU.
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u
Rijeci, 40
(1), 167-200.
191
Sabik, S. (2008.).
Fikhus-
Sunne
.
Sarajevo: Bookline d.o.o.
Shaw, J. (2000.).
Law of the European Unionv.
Hampshire, New York: Palgrave Law Masters.
Slobodan Panov, M. M. (2003).
Porodično pravo.
Beograd: Dosije, Beograd.
Stanimirović, V. (2006).
Brak i bračna davanja.
Beograd.
Stanojević, O. (1986).
Rimsko pravo.
Beograd: Službeni glasnik.
Stjepanović, S. (2010.). Pravo supružnika na veći udio u zajedničkoj imovini.
Godišnjak Pravnog
fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu
, 123-134.
Stojčević, D. (1972).
Rimsko pravo-sveska prva.
Beograd: Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu.
Sudžum, R. (1979.).
Bračni imovinski režim u pravu Jugoslavije.
Beograd: Univerzitet u Beogradu, Pravni
fakultet.
Topoljak, S. (2014.).
Muslimanka i porodica- aktuelna pitanja.
Novi Pazar: El-Kelimeh, Novi Pazar.
Topoljak, S. (2015.).
Islamsko bračno pravo.
Novi Pazar: El-Kelimeh, Novi Pazar.
Tuhmaz, A. M. (2003.).
Hanefijski fikh, knjiga 2.
Sarajevo: Haris Grabus.
Vodinelić, V. (1991.).
Građansko pravo - uvodne teme.
Beograd.

193
6.
Prebivali
š
te?
a.
Beogradski region
b.
Vojvodina
c.
Jugosito
č
na Srbija
d.
Jugozapadna Srbija
e.
________________ (dopisati prebivali
š
te)
7.
Nacionalnost:
a.
Bo
š
njak
b.
Srbin
c.
Ma
đ
ar
d.
Albanac
e.
___________ (dopisati nacionalnost)
8.
Vjerska pripadnost:
a.
Musliman
b.
Pravoslavac
c.
Katolik
d.
Jevrej
e.
Ateista
f.
__________ (dopi
š
i vjeroispovjest)
9.
Bra
č
ni status:
a.
u braku
b.
u vanbra
č
noj zajednici
c.
neudata/neo
ž
enjen
10.
Za Vas je sklapanje braka:
a.
obi
č
na formalnost,
ž
ivio/la bih u vanbra
č
nog zajednici
b.
neobavezno ali potrebno,
ž
ivio/la bih u vanbra
č
noj zajednici ali ipak je bolje
sklopiti brak
c.
obavezno,
ž
ivio/la bih u vanbra
č
noj zajednici samo kada bi morao/la
d.
nikada ne bih
ž
ivio/la u vanbra
č
noj zajednici
194
11.
Da li za supru
ž
nike kada sklope brak u pogledu imovine va
ž
i pravilo:
d.
š
to je moje- moje je,
š
to je tvoje-tvoje je;
e.
š
to je moje-moje je,
š
to je tvoje- moje je;
f.
š
to je moje-na
š
e je i
š
to je tvoje-na
š
e je.
12.
Jeste li
č
uli da postoji predbra
č
ni ugovor?
DA NE
13.
Da li znate
š
ta se reguli
š
e predbra
č
nim ugovorom?
DA NE DJELIMI
Č
NO
14.
Mislite li da je javnost u Srbiji dovoljno upoznata sa institutom predbra
č
nog ugovora?
DA NE DJELIMI
Č
NO
15.
Jeste li upoznati sa na
č
inom podjele imovine izme
đ
u supru
ž
nika ukoliko ne postoji
predbra
č
ni/bra
č
ni ugovor?
Jesam, u potpunosti. Nisam, uop
š
te. Jesam, djelimi
č
no.
16.
Sklapanje predbra
č
nog ugovora:
a.
Ugro
ž
ava brak
b.
U
č
vr
šć
uje brak
c.
Ne uti
č
e na brak
17.
Da li biste svom partneru/supru
ž
niku predlo
ž
ili sklapanje predbra
č
nog/bra
č
nog
ugovora?
DA NE MO
Ž
DA
18.
Da li smatrate da bi predlaganje zaklju
č
enja bra
č
nog ugovora dovelo do raskida va
š
e
veze/braka?
DA NE
MO
Ž
DA

196
25.
Nakon razvoda braka, uvijek je jedan supru
ž
nik o
š
te
ć
en sa imovinske strane.
TA
Č
NO NETA
Č
NO DJELIMI
Č
NO TA
Č
NO
26.
Ukoliko jedan od supru
ž
nika ne radi i materijalno ne doprinosi porodici da li treba da
dobije dio imovine ste
č
ene tokom trajanja braka?
DA,SVAKAKO NE, NIKAKO NEMAM MI
Š
LJENJE
27.
Sklapanje bra
č
nog ugovora je povoljno:
ZA
Ž
ENU ZA MU
Š
KARCA PODJEDNAKO ZA ONOG KO VI
Š
E ZARA
Đ
UJE
28.
Da li biste sa svojim budu
ć
im supru
ž
nikom sklopili bra
č
ni ugovor?
DA NE MO
Ž
DA
29.
Za
š
to?
________________________________________
30.
Da li ste sklopili bra
č
ni ugovor?
(ako ste u braku)
DA NE
31.
Za
š
to?
________________________________________
197
10.2. Primjeri bra
č
nog ugovora
PRIMJER 1
BRA
Č
NI UGOVOR
129
Koji zaklju
č
uju dana __. __. ____. godine ugovorne strane :
_____ iz __, ul. __ broj __ JMBG __ l.k. ___ MUP __ (u daljem tekstu „suprug“/“budu
ć
i
suprug“)
_____ iz __, ul. __ broj __ JMBG __ l.k. ___ MUP __ (u daljem tekstu „supruga“/“budu
ć
a
supruga“)
Č
lan 1.
Ugovorne strane saglasno izjavljuju da su dana __ zaklju
č
ili brak pred mati
č
arom op
š
tine __.
Ugovorne strane kao supru
ž
nic iovim Ugovorom reguli
š
u svoje postoje
ć
e i budu
ć
e imovinske
odnose.
Alternativa :
Ugovorne strane saglasno izjavljuju da su dana nadle
ž
nom mati
č
aru u op
š
tini __
prijavili svoju nameru da zaklju
č
e brak, da su podnijeli odgovaraju
ć
i zahtjev i da je zaklju
č
enje
braka zakazano za ___ godine.
Ugovorne strane kao budu
ć
i supru
ž
nici (u daljem tekstu : supru
ž
nici) ovim Ugovorom reguli
š
u
svoje postoje
ć
e i budu
ć
e imovinske odnose.
Posebna imovina supru
ž
nika prije zaklju
č
enja braka
Č
lan 2.
Suprug _____ ima u svojini, na dan zaklju
č
enja ovog Ugovora sljede
ć
u nepokretnu i pokretnu
imovinu:
129
Preuzeto sa
: https://www.overa.rs/bracnipredbracni-ugovor-o-imovinskim-odnosima.html
, 15.04.2020.

199
2.
Teretno vozilo marke „“ model „“ reg.br. ___
3.
Umetni
č
ka slika slikara __, ime slike __ veli
č
ine __ x __ cm
Svaki supru
ž
nik samostalno upravlja i raspola
ž
e svojom posebnom imovinom i zadr
ž
ava
isklju
č
ivo pravo svojine na toj imovini za vrijeme trajanja braka.
Č
lan 3.
Imovina koju je supru
ž
nik stekao prije sklapanja braka predstavlja njegovu posebnu imovinu.
Imovina koju jedan od supru
ž
nika stekne u toku trajanja braka, naslje
đ
em, poklonom ili drugim
pravnim poslom kojim se pribavljaju isklju
č
ivo prava, predstavlja njegovu posebnu imovinu.
Imovina koju je supru
ž
nik stekao u toku trajanja braka diobom zajedni
č
ke imovine odnosno
naslje
đ
em, poklonom ili drugim pravnim poslom kojim se pribavljaju isklju
č
ivo prava
predstavlja njegovu posebnu imovinu.
Ako je tokom trajanja zajedni
č
kog
ž
ivota u braku do
š
lo do neznatnog uve
ć
anja vrijednosti
posebne imovine jednog supru
ž
nika, drugi supru
ž
nik ima pravo na potra
ž
ivanje u novcu
srazmjerno svom doprinosu.
Ako je tokom trajanja zajedni
č
kog
ž
ivota u braku do
š
lo do znatnog uve
ć
anja vrijednosti
posebne imovine jednog supru
ž
nika, drugi supru
ž
nik ima pravo na udio u toj imovini
srazmjerno svom doprinosu.
Č
lan 4.
Supru
ž
nici su saglasni da me
đ
usobno koriste stvari koje
č
ine nepokretnu i pokretnu imovinu
navedenu u
č
lanu 2. ovog Ugovora u obimu koji je uobi
č
ajen za kori
šć
enje te stvari.
U slu
č
aju prestanka braka prestaje i me
đ
usobno pravo kori
šć
enja pokretne i nepokretne imovine
drugog supru
ž
nika.
Č
lan 5.
Imovina koju su supru
ž
nici stekli radom ili kori
šć
enjem prava intelektualne svojine u toku
trajanja zajednice
ž
ivota u braku predstavlja njihovu zajedni
č
ku imovinu.
200
Na svu pokretnu i nepokretnu imovinu koju supru
ž
nici steknu u toku trajanja bra
č
ne zajednice
razli
č
itim na
č
inima sticanja ili radom (ostvareni prihodi, kupovina, vo
đ
enje poslova
doma
ć
instva, staranje o djeci, staranje o imovini, igre na sre
ć
u kao i druge okolnosti od zna
č
aja
za odr
ž
avanje ili uve
ć
anje vrednosti zajedni
č
ke imovine) primenjivat
ć
e se pravilo da svaki od
supru
ž
nika ima pravo na 50% imovine uklju
č
uju
ć
i i imovinu ste
č
enu igrom na sre
ć
u osim ako
supru
ž
nik koji je ostvario dobitak u igri na sre
ć
u ne doka
ž
e da je u tu igru ulo
ž
io posebnu
imovinu.
Č
lan 6.
Zajedni
č
kom imovinom supru
ž
nici upravljaju i raspola
ž
u zajedni
č
ki i sporazumno s tim
š
to se
smatra da poslove redovnog upravljanja supru
ž
nik uvijek preduzima uz saglasnost drugog
supru
ž
nika.
Supru
ž
nik ne mo
ž
e raspolagati svojim udjelom u zajedni
č
koj imovini niti ga mo
ž
e opteretiti
pravnim poslom me
đ
u
ž
ivima.
Č
lan 7.
Ako je poslije prestanka zajedni
č
kog
ž
ivota u braku do
š
lo do uve
ć
anja vrijednosti zajedni
č
ke
imovine, svaki supru
ž
nik ima pravo na potra
ž
ivanje u novcu odnosno pravo na udioo u
uve
ć
anoj vrijednosti srazmjerno svom doprinosu.
Č
lan 8.
Smatra se da su supru
ž
nici izvr
š
ili diobu zajedni
č
ke imovine ako su u javni registar prava na
nepokretnostima upisana oba supru
ž
nika kao suvlasnici na opredijeljenim udjelima.
Smatra se da je upis izvr
š
en na ime oba supru
ž
nika i kada je izvr
š
en na ime samo jednog od
njih, osim ako nakon upisa nije zaklju
č
en pismeni sporazum supru
ž
nika o diobi zajedni
č
ke
imovine odnosno bra
č
ni ugovor, ili je o pravima supru
ž
nika na nepokretnosti odlu
č
ivao sud.
Dioba zajedni
č
ke imovine
Č
lan 9.
Diobom zajedni
č
ke imovine se smatra se utvr
đ
ivanje suvlasni
č
kog odnosno supoverila
č
kog
udjela svakog supru
ž
nika u zajedni
č
koj imovini.

202
Ako roditelji vr
š
e roditeljsko pravo zajedni
č
ki, nad stvarima namijenjenim djetetu imaju pravo
zajedni
č
ke svojine.
Č
lan 14.
Stvari za vr
š
enje zanata ili zanimanja jednog supru
ž
nika pripadaju mu u isklju
č
ivu svojinu sa
ura
č
unavanjem u njegov udio.
Č
lan 15.
Predmeti doma
ć
instva na kojima jedan supru
ž
nik nakon prestanka zajednice
ž
ivota u braku ima
dr
ž
avinu u trajanju od najmanje tri godine pripadaju mu u isklju
č
ivu svojinu sa ura
č
unavanjem
u njegov udio.
Č
lan 16.
Za sopstvene obaveze preuzete prije ili nakon sklapanja braka odgovara supru
ž
nik koji ih je
preuzeo svojom posebnom imovinom, kao i svojim udjelom u zajedni
č
koj imovini.
Č
lan 17.
Za obaveze preuzete radi podmirenja potreba zajedni
č
kog
ž
ivota u braku, kao i za obaveze koje
po zakonu terete oba supru
ž
nika, odgovaraju supru
ž
nici solidarno svojom zajedni
č
kom i
posebnom imovinom.
Supru
ž
nik koji je iz svoje posebne imovine podmirio zajedni
č
ku obavezu ima pravo na naknadu
od drugog supru
ž
nika srazmjerno njegovom udjelu u zajedni
č
koj imovini.
Č
lan 18.
Ovaj Ugovor se zaklju
č
uje na osnovu
č
lana 29. i
č
lana 188. Porodi
č
nog zakona Republike
Srbije.
Ugovorne strane saglasno izjavljuju da su upoznate da se ovim Ugovorom isklju
č
uje zakonski
re
ž
im zajedni
č
ke imovine i da ih je sudija na ovo upozorio.
Na sve
š
to nije regulisano ovim Ugovorom primjenjiva
ć
e se Porodi
č
ni zakon, Zakon o
obligacionim odnosima, Zakon o nasle
đ
ivanju i Zakon o osnovama svojinskopravnih odnosa.
203
Ovaj Ugovor stupa na snagu danom zaklju
č
enja braka u skladu sa propisima od kada ima punu
pravnu snagu.
Alternativa za predbra
č
ni ugovor :
Ovaj Ugovor stupa na snagu danom potpisivanja u skladu
sa propisima od kada ima punu pravnu snagu.
Č
lan 19.
U slu
č
aju spora nadle
ž
an je sud u __.
Ugovorne strane su pou
č
ene o va
ž
nosti ovog Ugovora i potvr
đ
uju da im je ovaj Ugovor
pro
č
itan, da ga slobodnom voljom prihvataju i saglasno tome potpisuju.
Ugovor je sa
č
injen u __ (__) istovjetnih primjeraka od kojih svaka ugovorna strana zadr
ž
ava
po __ (__) primjerka a zavr
š
en je zaklju
č
no sa ovom klauzulom.
Supruga
Suprug
__________________________ __________________________
Budu
ć
a
supruga
Budu
ć
i
suprug
__________________________ __________________________

205
Č
lan 6.
Budu
ć
a supruga je frizer, zaposlena u svom frizerskom salonu “xxxxx” koji se nalazi u
Babu
š
nici, ulica Pirotska broj xx.
Poslovni prostor u povr
š
ini od 30 kv. metara u njenoj isklju
č
ivoj je svojini, upisanoj u javnom
registru nepokretnosti Babu
š
nica, re
š
enjem broj xxx-xx od 12. maja 2008. godine.
Č
lan 7.
Budu
ć
a supruga je isklju
č
ivi vlasnik dvosobnog stana, povr
š
ine 45 kv. metara, koji se nalazi u
Babu
š
nici, ulica Pirotska, broj xx, upisan kao njena isklju
č
iva svojina u javni registar
nepokretnosti Babu
š
nica, re
š
enjem broj xxx-xx od 12. maja 2008. godine.
Č
lan 8.
Ugovorne strane su se sporazumele da Budu
ć
a supruga odmah po zaklju
č
enju braka i
preseljenju u stan Budu
ć
eg supruga, svoj stan izda u zakup.
Č
lan 9.
Nepokretnosti navedene u prethodnim
č
lanovima ugovora ostaju posebna svojina budu
ć
ih
supru
ž
nika, prema stanju svojine koje postoji pre zaklju
č
enja braka.
Posebni imovinski re
ž
im na navedenim nepokretnostima va
ž
i
ć
e tokom braka i va
ž
enja ovog
ugovora, kao i u slu
č
aju prestanka braka.
Č
lan 10.
Svi prihodi koje ugovorne strane budu ostvarivale u obavljanju svojih delatnosti po sklapanju
braka, kao i prihodi od zakupnine od stana Budu
ć
e supruge, predstavlja
ć
e zajedni
č
ku imovinu,
na koju
ć
e se primenjivati zakonski imovinski re
ž
im.
Č
lan 11.
Zajedni
č
ku imovinu predstavlja
ć
e i sve nepokretne i pokretne stvari ve
ć
e vrednosti (automobil
i sli
č
no), kao i sredstva rada i oprema za obavljanje
š
leperske i frizerske delatnosti, koje tokom
braka budu nabavljene iz prihoda navedenih u prethodnom
č
lanu ugovora.
206
Č
lan 12.
Ugovorne strane su saglasne da
ć
e u slu
č
aju promenjenih okolnosti
č
ije dejstvo ne budu mogle
da izbegnu ili otklone, sporazumno pristupiti reviziji ovog ugovora, u cilju ostvarivanja
zajedni
č
kih bra
č
nih interesa i naro
č
ito interesa budu
ć
e zajedni
č
ke dece.
Č
lan 13.
U slu
č
aju prestanka braka, posebna imovina koju su ugovorne strane stekle pre zaklju
č
enja
braka zadr
ž
a
ć
e isti imovinski status.
Č
lan 14.
O podeli zajedni
č
ke imovine, koju steknu prihodima od svojih delatnosti, ugovorne strane
ć
e u
slu
č
aju prestanka braka zaklju
č
iti pismeni sporazum, sudski ili vansudski, pri
č
emu
ć
e naro
č
ito
voditi ra
č
una o interesima zajedni
č
ke dece.
Č
lan 15.
Eventualni spor iz ovog ugovora re
š
ava
ć
e stvarno nadle
ž
an sud u Pirotu.
Č
lan 16.
Slobodno izra
ž
enu volju za zaklju
č
enje ovog ugovora ugovorne strane
ć
e izraziti i pred sudijom
X.X., suda u Pirotu u postupku njegove overe, u smislu
č
lana 188. stav 2. Porodi
č
nog zakona.
Č
lan 17.
Ovaj ugovor je sa
č
injen u pet istovetnih primeraka, po dva za obe ugovorne strane, a jedan
primerak za sud prilikom overe.
BUDU
Ć
A SUPRUGA
BUDU
Ć
I SUPRUG

208
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti