Pregovori za zaključenje ugovora o međunarodnoj prodaji robe
1
UDK 341.24:339.5
DOI: 10.5937/RKSPP2101033T
LJUBICA TOMIĆ
PREGOVORI ZA ZAKLJUČENJE UGOVORA
O MEĐUNARODNOJ PRODAJI ROBE
Predmet rada predstavlja analiza pregovora koji prethode zaključenju ugovora o me-
đunarodnoj prodaji robe. Pregovori mogu imati uticaja, kako na tumačenje ugovora,
ukoli- ko se ugovor zaključi, tako i na odgovornost pregovaračkih strana u slučaju prekida
pregovo- ra. Na odgovornost pregovarača za prekid pregovora primenjuje se merodavno
materijalno pravo na koje upućuju kolizione norme ili pravo koje su pregovarači
sporazumno predvide- li. U cilju ostvarenja pravne sigurnosti i predvidljivosti pravnih
posledica prekida pregovora, preporučljivo je da, u slučaju postojanja složenih, finansijski
intenzivnih i dugotrajnih prego- vora o međunarodnoj prodaji robe, pregovarači unapred
ugovore merodavno pravo za tok i prekid pregovora. Kada je ugovor o međunarodnoj
prodaji robe zaključen, merodavno pravo za sam ugovor odnosi se i na tumačenje ugovora.
Pomenuta pitanja u radu su detaljno raz- motrena.
Ključne reči:
ugovor o međunarodnoj prodaji robe, prekid pregovora, pregovori i
tu- mačenje ugovora, Konvencija UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe
U V O D
Ugovor o međunarodnoj prodaji robe često se zaključuje nakon dugih i slo-
ženih pregovora koje vode pregovarači iz različitih krajeva sveta, poreklom iz
Ljubica Tomić, advokat u Beogradu, e-mail:
. Ovaj rad obuhvata de-
lom istraživanja koje su pripremile zajednički advokat Jelena Bogdanović i advokat Ljubica Tomić
iz Beograda u okviru referata na 55. Konferenciji Međunarodne unije advokata (
Union
Internationale des Avocats)
održane od 31.10. do 4.11.2010. godine, Majami, SAD.
REVIJA KOPAONIČKE ŠKOLE PRIRODNOG PRAVA br.
2
kulturnih
1
i pravnih sredina koje nemaju ista pravila u pogledu pregovaranja. U
ovom radu analizira se pitanje pravnog značaja pregovora koji se vode u cilju za-
ključenja ugovora o međunarodnoj prodaji robe. Pravni značaj pregovora je zna-
čajno pravno pitanje za pregovarače i to, kako u slučaju kada ne dođe do zaklju-
čenja ugovora (u pogledu odgovornosti za štetu za prekid pregovora), tako i za
tumačenje ugovora, ukoliko ugovor bude zaključen. Odgovor na oba pitanja bit-
no se razlikuje u zavisnosti od toga da li je merodavno pravo koje se primenju-
je na konkretan slučaj − pravo zemlje kontinentalnog pravnog sistema, zemlje
common-law
sistema, Konvencija UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe
iz 1980. godine (dalje:
Bečka konvencija)
2
ili drugi izvor uniformnih pravila ugo-
vornog prava.
3
POJAM I ZNAČAJ PREGOVORA
Razlika između razgovora i ugovora upućuje na suprotnost između prava i
ne-prava.
4
Medjutim, da li je i razlika između pregovora i ugovora jednaka
tome? Ako nije − kada je razgovor − razgovor, a kada pregovor? I dalje – kakav
može biti pravni značaj pregovora, imajući u vidu da su pregovori osuđeni na
nestanak, bilo zaključenjem ugovora ili odustankom strana od daljih pregovora.
Različite kul-
1
O ulozi kulturnih razlika u međunarodnim poslovnim pregovorima videti: Balša Steva-
nović “Uloga kulture u međunarodnim poslovnim pregovorima”,
Branič, Časopis za pravnu teoriju
i praksu Advokatske komore Srbije
, br. 2, Beograd, 2020, 177−194.
2
Konvencija UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe usvojena je 11. aprila 1980.
godine, u Beču. Konvencija je ratifikovana Zakonom o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih nacija o
ugovorima o međunarodnoj prodaji robe
, Službeni list SFRJ Međunarodni ugovori
, br. 10-1/84,
koji je stupio na snagu 8. januara 1985. godine u tadašnjoj SFRJ. 12. marta 2001. godine SRJ je
dostavi- la generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija notifikaciju kojom je potvrdila spremnost da
sukcesi- jom SFRJ preuzme obaveze iz Konvencije i to retroaktivno počev od 27. aprila 1992.
godine, kada je došlo do sukcesije SR Jugoslavije u odnosu na SFR Jugoslaviju. Lista država koje
su
ratifikova-
le
Bečku
konvenciju
dostupna
je
na:
https://uncitral.un.org/en/texts/salegoods/conventions/sale_of_ goods/cisg/status
(datum pristupa:
23.04.2021).
3
Na primer, Načela međunarodnih trgovinskih ugovora (
Principles of International
Commercial Contracts
), izrađena od strane
Međunarodnog instituta za unifikaciju privatnog prava
(UNIDROIT).
4
“Dokle god se vode samo razgovori, nalazimo se u oblasti koju pravni poredak ne uređu-
je. Onog trena kada zaključimo ugovor, ulazimo u područje potpune vladavine prava. Činjenica što
razgovori, kao i neki drugi društveni odnosi (kao što su ljubav, prijateljstvo itd.) nisu uređeni ni za-
konom niti nekim drugim pravilima, pokazuje da pravo ne zalazi u svaki kutak čovekovog života,

3
Ljubica Tomić: Pregovori za zaključenje ugovora o međunarodnoj prodaji
turne i pravne tradicije imale su različite odgovore na navedena pitanja, i to kako
istorijski gledano, tako i danas, uporednopravno posmatrano.
U najširem smislu, pregovori se mogu definisati kao proces u kome dve
strane, polazeći od, po pravilu, udaljenih pozicija, nastoje da usklade razlike u
stavovima i postignu sporazum. Za pojam pregovora nije bitno da se ostvari cilj
kome strane teže, nego nastojanje da se do rezultata dođe.
5
U doktrini se ističe da pregovori imaju tri osnovne karakteristike:
protivreč- nu prirodu (pregovarači su suprotstavljene strane koje pregovaraju o
zajedničkom interesu); neizvesnost ishoda u pogledu toga da li će ugovor biti
zaključen i pri- vremenost (pregovori su predodređeni na isčeznuće, bez obzira
na ishod).
6
Ima- jući u vidu ove karakteristike, postavlja se pitanje kakav je
pravni značaj prego- vora koji su vođeni, ali su potom prekinuti, i dalje, kakav je
pravni značaj samih pregovora ukoliko su, na osnovu postignute saglasnosti,
“pretočeni” u ugovor. Drugim rečima, postoji li pravna odgovornost pregovarača
tokom samih prego- vora ili za prekid pregovora i kakav značaj pregovori imaju
za sam ugovor koji je na osnovu njih zaključen.
Navedena pitanja pravnih dejstava pregovora postala su aktuelna tek u no-
vije vreme,
7
sa usložnjavanjem niza tema (tehničke, finansijske, pravne prirode
itd.), koje se razmatraju u toku procesa pregovora oko zaključenja ugovora o me-
đunarodnoj prodaji robe, kao i sa posledičnim produžavanjem trajanja pregovo-
ra koji prethode ugovoru. Ovo je dovelo i do pojave sporazuma o pregovorima
koji se zaključuju tokom trajanja pregovora (
letter of intent, memorandum of un-
derstanding
i sl.), o kojima će posebno biti reči u daljim izlaganjima u ovom
radu. U uporednom pravu različito se pristupa pitanju pravnog značaja pregovo-
ra, polazeći od pravne kulture i tradicije konkretnih zemalja. U osnovi se može
reći da “
u pogledu pravila o pregovorima i odgovornosti za prekid pregovora, u upo-
rednom pravu vlada velika neujednačenost, koja je, pre svega, uslovljena
postoja- njem različitih koncepcija o mestu i domašaju načela savesnosti i
poštenja u okviru pregovora
”.
8
S druge strane, ukoliko je ugovor zaključen,
pravni značaj pregovora za tumačenje ugovora različit je u zemljama
kontinentalne pravne tradicije u od- nosu na zemlje
common-law
sistema.
5
Ibidem,
13.
6
Ibidem,
11−14.
7
Klasične pravne teorije nisu se bavile pojmom pregovora, jer “razgovor je razgovor, a
samo ugovor strankama zakon neka bude” −
contractus contrahentibus lex esto.
8
Jelena Perović, “Pregovori za zaključenje ugovora u međunarodnom poslovnom prome-
tu”,
Pravo i privreda
, br. 1−4, Beograd, 2009, 508.
REVIJA KOPAONIČKE ŠKOLE PRIRODNOG PRAVA br.
3
KONTINENTALNI PRAVNI SISTEMI
Odgovornost za prekid pregovora
Zemlje kontinentalnog pravnog sistema daju pravni značaj procesu prego-
vora, što ima svoju osnovu u konsekventnoj primeni načela savesnosti i poštenja
(lat.
bona fides,
nem.
Treu und Glauben,
fr.
bonne foi,
it.
buona fede)
i na fazu
pre- govaranja. Načelo savesnosti i poštenja treba da, u svojstvu vrhunskog
pravnog i moralnog načela, koje podrazumeva savesno ponašanje u svakoj
prilici, odredi ponašanje strana, ne samo u izvršenju ugovora, već i pre toga − u
periodu prego- vora i zaključenja ugovora.
Načelo savesnosti i poštenja se primenjuje na pregovore ili a) na osnovu
pravila koja je postavila sudska praksa konkretizacijom ovog opšteg pravnog na-
čela u konkretnim pravnim slučajevima − dakle, bez konkretizacije u vidu
zakon- skih pravila za prekid pregovora ili b) na osnovu konkretnih zakonskih
pravila koja uređuju pravni institut pregovora i odgovornosti pregovarača za
prekid pre- govora.
Kako je interesovanje pravne teorije i prakse za pravne aspekte pregovora
novijeg datuma, razumljivo je da starije kodifikacije građanskog prava ne sadrže
eksplicitna zakonska pravila u pogledu pravnog uređenja pregovora
9
, dok novije
pak, sadrže pravila u pogledu regulisanja pregovora.
U francuskom pravu i u pravima zemalja pod uticajem francuskog Građan-
skog zakonika, smatra se da je u slučaju skrivljenog (
fautive
) prekida pregovora
reč o
deliktnoj
odgovornosti.
10
Pregovarač treba da se ponaša u skladu sa
načelom savesnosti i poštenja (lojalno, moralno i savesno) tokom pregovora, te
ukoliko skrivi prekid pregovora − odgovara za štetu po pravilima o deliktnoj
odgovorno- sti.
11
9
Primera radi, švajcarski Građanski zakonik ne sadrži izričita zakonska pravila o odgo-
vornosti za prekid pregovora, dok su pak neke starije kodifikacije modernizovane u tom pogledu.
Tako, nemački Građanski zakonik 2002. godine uvodi izričita pravila o nastanku obaveza iz pre-
kida pregovora (čl. 311. st. 2),
https://www.gesetze-im-internet.de/bgb/ 311.html)
(datum pristupa:
03.03.2021), a isto je regulisao na svoj način i francuski Građanski zakonik, posle reformi iz 2016.
godine (čl. 1112),
https://www.legifrance.gouv.fr/codes/article_lc/LEGIARTI000036829818/
(datum
pristupa: 03.03.2021).
10
Ibidem.
11
O reformama i razlikama između modela francuskog i nemačkog prava u pogledu odgo-
vornosti za pregovore v. Reiner Schulze “Vertragsverhandlungen eine kurze Einführung” u okviru
zbirke izdate povodom reforme francuskog Građanskog zakonika
Die Reform des französischen
Ver- tragsrechts
(eds. Florian Bien, Jean-Sébastien Borghetti), Mohr-Siebeck Tübingen, 2018, 3−7.

REVIJA KOPAONIČKE ŠKOLE PRIRODNOG PRAVA br.
3
14
Detaljnije, M. Orlić, op. cit., 29−31.
15
Presuda Saveznog suda Švajcarske ATF 77-1951 II 136, nav. prema M. Orlić
,
op. cit., 29–33,
presuda dostupna na
https://www.servat.unibe.ch/dfr/c2077135. 5
(datum pristupa: 03.03.2021).
16
M. Orlić, op. cit., 29–33
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti