Tranzicija – Zamisli i ostvarenja
Prof. dr Božidar Cerović
„TRANZICIJA - Zamisli i ostvarenja
“
Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu, 2012.
Prikaz knjige
Prof. dr Biljana Rakić, Redovni profesor
Ekonomskog fakulteta u Nišu
Knjiga
„Tranzicija - Zamisli i ostvarenja
“
, autora Božidara Cerovića,
redovnog profesora Ekonomskog fakulteta u Beogradu, predstavljena na 675 strana
teksta
,
je rezultat autorovog pisanja i izučavanja procesa tranzicije koje traje više
od dvadeset godina. Naime, na Ekonomskom fakultetu u Beogradu je još davne
1992. godine, među prvima u svetu, zaživeo predmet Ekonomika tranzicije.
Osmišljavanje i izvođenje ovog predmeta je od samog početka povereno prof.
Ceroviću, što je podstaklo i usmerilo njegova dalja istraživanja ka ovoj temi. Sa
ove distance, ne može se u potpunosti razumeti težina i kompleksnost zadatka koji
je tada pred sobom imao prof. Cerović, da oformi konzistentan i didaktički
prihvatljiv predmet o nečemu što je tek bilo ideja na početku procesa realizacije.
Razlozi neuspeha tranzicionog procesa, kao i njegove dobre i loše strane,
prvi put su u vidu jedne ovako obimne i sistematizovane studije dostupni javnosti u
Srbiji. Proces tranzicije je tada bio na samom početku, sa neizvesnim ishodima,
brojnim preprekama, različitom dinamikom i specifičnostima od zemlje do zemlje.
U skladu sa osnovnom idejom, autor postepeno vodi čitaoca od početnih
zamisli
kako tranzicija treba da izgleda i šta se od nje očekuje, pa sve do
ostvarenja
, koja
su u današnje vreme već poznata realnost.
Upravo zato, knjiga je i organizovana tako da se sastoji iz dve velike
celine. S obzirom na obim i strukturu teksta, prva celina pod naslovom
Zamisli,
potpuno opravdano nosi naziv Knjiga prva. Druga celina, tj. Knjiga druga, je
naslovljena
Ostvarenja
i poput prve, podeljena je u dva dela. Iako sadrži ideje i
tekstove, nadograđivane tokom više od dve decenije, tekst knjige deluje
iznenađujuće koherentno, konzistentno i aktuelno.
Strukturu knjige čine 26 poglavlja, logički grupisana u četiri dela. Pri tome,
prva dva dela čine jednu celinu i bave se osnovnim idejama tranzicije i
specifičnostima procesa privatizacije tokom tranzicije, dok druga dva dela čine
celinu koja se prvenstveno bavi iskustvima tranzicionih zemalja sa sprovedenim
reformama, kao i modelima i faktorima rasta privreda u tranziciji. Zaključni deo
knjige posvećen je procesu tranzicije u Srbiji i postignutim rezultatima u
dosadašnjem periodu.
1
Početni deo knjige,
Tranzicija: osnovne ideje
, čini pet poglavlja u kojima
autor nastoji da, pre svega, istakne ekonomski aspekt tranzicije, dok ideološka i
politička viđenja ovog procesa ostavlja po strani. On smatra da definicija tranzicije
kao „prelaza iz socijalizma u kapitalizam“ može biti nepouzdana i može raspravu o
jednom važnom savremenom fenomenu da nepotrebno prevede sa ekonomskog na
manje pouzdan teren individualnih gledišta, vrednosnih sudova i opredeljenja. Zato
autor tranziciju posmatra kao ekonomski fenomen, koji je sastavni deo globalnih
promena u svetskoj ekonomiji krajem XX veka.
U prvom poglavlju se polazi od definisanja osnovnih sadržaja procesa
tranzicije koga čine: makroekonomska stabilizacija, izgradnja tržišta i tržišnih
institucija, svojinsko i poslovno restrukturiranje preduzeća, kao i liberalizacija i
deregulacija u ekonomskoj politici. Pri tome, set preduzetih mera i instrumenata
kao i njihov obim, zavise od stanja sistema svake pojedinačne privrede. U nastavku
se prati razvoj ekonomske misli tokom XX veka i nastoji da definiše mesto
tranzicije i tržišne privrede u savremenom okruženju. U trećem poglavlju se daje
prikaz nekoliko osnovnih modela tržišne privrede kojima teže privrede u tranziciji,
kao mogućim stanjima ekonomske strukture, ukazujući pri tome na njihove
zajedničke karakteristike koje mogu da posluže kao uputstvo i iskustvo privredama
u tranziciji prilikom izgradnje sopstvenog modela tržišne ekonomije.
Makroekonomska stabilizacija – početna tačka tranzicije
, je poglavlje koje
se bavi stabilizacionom makroekonomskom politikom u privredama koje su tada
kretale u proces tranzicije, pri čemu je posebna pažnja posvećena antiinflacionoj
politici, imajući u vidu fenomen hiperinflacije sa kojim je bila suočena naša
privreda početkom devedesetih godina prošlog veka. Glavnim uzročnikom
hiperinflacije autor smatra budžetski deficit, koga je država pokrivala putem tzv.
inflacionog poreza. Upravo zato se sugeriše (pored promene i primene monetarne
politike) i neophodna promena fiskalne politike, koja bi bila usmerena na trajnu
eliminaciju deficitnog finansiranja javne potrošnje, a sve sa ciljem obezbeđenja
kredibiliteta novih politika u očima ekonomskih aktera i ostvarivanja preko
potrebne makroekonomske stabilizacije.
U petom poglavlju, koje govori o
restrukturiranju i tranzicionoj recesiji
, se
razmatra restrukturiranje
kao neizbežan deo procesa tranzicije. Analiziraju se dva
tipa poslovnog restrukturiranja preduzeća: defanzivno - koje dovodi do
smanjivanja troškova usled smanjenja broja zaposlenih, zatvaranja pojedinih
pogona ili reorganizacije i strateško – koje dovodi do novih i većih investicionih
ulaganja usled restrukturiranja ili otvaranja novih fabrika i pogona, novih
tehnologija i proizvoda. U nastavku se ukazuje na tranzicionu recesiju do koje
dolazi usled pada proizvodnje i zaposlenosti na početku procesa tranzicije. Opšti
zaključak koji se može izvući iz početnih empirijskih istraživanja jeste da brzina
reformi predstavlja glavni faktor rasta privreda u tranziciji i da se brzim reformama
može nadjačati uticaj nepovoljnih početnih uslova zemlje. Najzad, akcenat se
2

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti