Goran Jovanović*

Železnice Srbije a.d., Niš
Republika Srbija  

 AKUMULACIJA   KAPITALA

 U  FUNKCIJI  PRIVREDNOG RAZVOJA

SAŽETAK:  

Formiranje   kapitala   predstavlja   osnovu   privrednog   razvoja,   jer   bez   potrebnih   investicionih 

sredstava nemoguće je zamisliti društveno ekonomski razvoj zemlje. Problem zemalja u tranziciji je nedostatak 

domaćih  izvora  kapitala, pošto većinu zemalja u razvoju karakteriše  nelikvidnost sopstvenih ekonomija i visok 

stepen zaduženosti.

Finansiranje privrednog razvoja se može obezbediti iz internih i eksternih izvora kapitala, pri čemu domaći 

izvori treba da predstavljaju dominantan oblik finansiranja privrede. Stepen zaduženosti domaće privrede je 

toliko visok da svako dodatno zaduživanje predstavlja opasnost po nacionalnu ekonomiju.

U samom  radu analiziraće se domaća štednja kao najbolji  i najefikasniji vid akumulacije kapitala na domaćem 

tržštu. Struktura štednje i problemi na formiranju sredstava iz domaćih izvora biće objašnjeni kroz primere i  

podatke od značaja  za strukturu i obim privatne domaće   i javne  štednje kao osnovne  činioce nacionalne 

štednje. 

KLJUČNE REČI: 

Kapital, akumulacja kapitala, domaća štednja, izvori domaće štednje, privredni razvoj.

1. Uvod

Kapital   je   ekonomska   vrednost   koja   se   ulaže   u   proizvodnju   ili   neku   drugu   delatnost   sa 

osnovnim ciljem da donese prihod. Od njegovog obima i strukture zavisi privredni razvoj 

svakog   društva,   a   njegovo   postojanje   i   pravilna   alokacija

 

je   osnovni   uslov   društveno-

ekonomskog razvoja jedne zemlje.

Kapital u današnjem obliku i značenju se pojavljuje u srednjem veku sa pojavom trgovine i 

bogatstva koje je stečeno ovom delatnošću. Medjutim,  bez obzira na vremensku distancu, 

pojam kapitala i njegovo značenje je ostalo isto a odnosi se na ukupnost dobara koja svojim 

vlasnicima donosi određene prihode.

1

Kapital se javlja u obliku 

stvari-realni kapital

 i obliku 

novca-finansijski kapital.

 

______________________________

*[email protected]

Možda je ovde potrebno objasniti da jedna stvar postaje kapital u zavisnosti od načina 

tretiranja, tako da novac ne mora biti kapital ukoliko se koristi u funkciji lične potrošnje ali 

ukoliko taj isti novac deponujemo u banku odnosno stavimo na štednju   ili pretvorimo – 

kupimo dugoročne   hartije od vrednosti ,   novac se pretvara u kapital jer svom vlasniku 

donosi   prihode   (kamatu   na   štedne   uloge   odnosno   dividendu   kao   prihod   od   hartija   od 

vednosti).  

Osnovni uslov formiranja kapitala je postojanje tržišta kapitala kao institucionalnog prostora 

u kome se susreću ponuda i tražnja kapitala

Zemlje   u   razvoju   imaju   hronični   problem   nedostatka   sopstvenog   kapitala   jer   proces 

transformacije   ovih   ekonomija,   koji   je   započeo   padom   Berlinskog   zida   i   raspadom 

socijalističkog   privrednog   sistema,   nije   obezbedio   adekvatan   obim   kapitala   iz   domaćih 

izvora, pre svega iz domaće štednje. 

Ponudu kapitala predstavljaju sva raspoloživa novčana sredstva u dužem roku od godinu 

dana. Pri tome ovde mislimo na svu sumu kapitala koji potiče iz nekoliko izvora (

Prokopović, 

2007

: 213) : 

Štednja – kao oblik odložene potrošnje

Transformisanje mobilisanog novca u kapital banke

Zajmovi iz inostranstva

2

background image

Y = C + I + G

Kada   je   reč   o   domaćoj   privredi   ona   predstavlja   otvorenu   privredu   jer   učestvuje   u 

medjunarodnoj trgovini, odnosno izvozi i uvozi proizvode i usluge drugih zemalja. Medjutim, 

u razmeni tih dobara Srbija, kao i većina zemalja u tranziciji  više uvozi nego što izvozi tako 

da je ima negativni neto izvoz (- NX ), što stvara veliki spoljno-trgovinski deficit. U tom 

slučaju  BDP iznosi:

Y = C + I + G – NX

Prikazana formula jasno govori da osvareni BDP zavisi od neto izvoza. Naime, negativni 

neto izvoz odnosno veći obim uvezenih dobara u odnosu na izvezenu robu utiče na smanjenje 

BDP zemalja u tranziciji. 

Na osnovu prikazane formule za dobijanje BDP može se dobiti obim nacionalne štednje ( S ) 

koja predstavlja ukupan dohodak ( BDP ) umanjen iznos lične i javne potrošnje.

Tako nacionalna štednja predstavlja zbir privatne domaće štednje S

p  

 i javne štednje S

g.

 , što 

se može prikazati formulom:

S = S

+ S

G

Privatnu   štednju   čine   štednja   domaćinstva   i   štednja   preduzeća,   gde   štednja   stanovništva 

potiče iz raspoloživog dohodka, dok štednja u okviru preduzeća predstavlja nerasporedjeni 

prifit korporacija i namensko korišćenje amortizacije.

Štednja države ili javna štednja predstavlja veće javne prihode u poredjenu sa veličinom 

javnih   rashoda,   tj.   štednja   institucionalizovanog   sektora   države     pretpostavlja   postojanje 

budžetskog viška i nerasporedjenog profita javnih korporacija. Suprotno, negativna veličina 

državne štednje svedoči o večim javnim rashodima u odnosu na javne prihode, tj.govori o 

postojanju budžetskog deficita 

(Jovanović , 1996 :.217-221).

Kada je reč o svetskom proseku, u tabeli br.1 (Fisher,2008:317) može se videti da udeo 

nacionalne štednje u BDP iznosi oko 23% (kreće se u rasponu od 16-31% BDP-a), dok   u 

zemljama   Centralno-Istočne   Evropske     taj   prosek   iznosi   17%   BDP-a.   Treba   reći   da   u 

zemljama koje imaju izrazitu dinamiku privrednog-ekonomskog razvoja (zemlje Jugoistočne 

Azije) udeo nacionalne štednje u  DBP prelazi 40

 

%. Ovi podaci nedvosmisleno govore da je 

za formiranje kapitala potreban visok nivo štednje kao osnovni uslov  privrednog razvoja. 

4

Tabela 1. 

Stopa bruto domaće štednje u razvijenim zemljama u ( % )

SAD

JAPAN

NEMAČKA

V.BRITANIJA

KANADA

Stopa bruto domaće 

štednje

16,4

31,7

22,5

16,5

20,6

Javna štednja

-2,1

4,9

2,0

0,1

-1,6

Privatna štednja

18,5

26,8

20,5

16,4

22,2

Podaci iz tabele pokazuju da razvijene zemlje imaju visok procenat učešća nacionalne štednje 

u BDP-u, pri čemu je kod svih zemalja zabeleženo visoko učešće privatne štednje u BDP-u. 

Učešće   javne   štednje   u   BDP-u   je   znatno   manje,   a   u   SAD   i   Kanadi   državna   štednja   je 

negativna što podrazumeva veće javne rashode od prihoda. 

Kada je reč o Srbiji postojeći nivo nacionalne štednje je nizak i iznosi oko 11% BDP-a

1

  što 

govori   o   nedovoljnom   obimu   štednje   kao   osnovnog   izvora   za   forimiranje   kapitala   na 

domaćem tržištu. Na taj način  

 

država je

   

prinudjena da potreban kapital obezbeđuje iz 

iznostranstva   kroz   strane   direktne   investije   ili   putem   direktnog   zaduživnja   kod 

Medjunarodnih finansijskih institucija. 

Zato se u budućem periodu udeo domaće štednje mora povećati kako bi se stvorio dugoročno 

stabilan   izvor   za   formiranje   nephodnog   kapitala   u   funkciji   povećanja   investicija   koje   su 

neophodne da bi se obezbedio privredni razvoj zemlje.

Domaća štednja kao osnovni izvor finansiranja investicija i privrednog razvoja formira se u: 

-

sektoru stanovništva 

-

sektoru privrede  

-

društveno-državnom sektoru. 

1

 

Zbog međunarodne uporedivosti korišćen je agregat ukupna nacionalna štednja. Ovaj agregat se razlikuje od 

agregata domaća štednja jer uključuje neto faktorske prihode iz inostranstva. Procena je da agregat ukupna 
domaća štednja za Srbiju u 2010.god.iznosi 4,5%BDP, dok je ukupna nacinalna štednja procenjena na 
10,7%BDP;  Internacional Monetary Fund, IMF Country No.10/93, str.29 , 

http://www.imf.org/external/pubs/ft/scr/2010/cr1093.pdf

5

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti