europskih država, nastala kao rezultat procesa saradnje i integracije koji je započeo 1951.
godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Holandija).
Europska unija formalno je uspostavljena 1. novembra 1993. godine, stupanjem na snagu
Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kaoUgovor iz Maastrichta).
Europska unija danas broji 27 država članica. Prostire se na 4.325.675 km

, a broji oko 502

milijuna stanovnika.

Prvo proširenje

- 1973. godine članicama Europske zajednice postale su

Velika Britanija

Danska i Irska

Drugo proširenje

-1981. godine

Grčka

postaje članicom Europske zajednice. Grčka je

Sporazum o pridruživanju s EZ-om sklopila još 1961. godine, međutim u punopravno
članstvo ušla je gotovo 20 godina kasnije, jer je u međuvremenu došlo do promjene režima
vojnim udarom (1967.), što je usporilo njezin ulazak u EZ sve do uspostave demokratije 1974.
godine.

Treće proširenje

-1986. godine u članstvo Europske zajednice ulaze Španija i Portugal. Ove

dvije zemlje izrazile su interes za članstvo u EZ-u još 1960-tih godina, međutim u članstvo su
primljene nakon uspostave demokratskh političkih sustava koji su zamijenili ranije autoritarne
režime te nakon prevladavanja gospodarskih teškoća.

Četvrto proširenje

-1995. godine Europska unija prima u članstvo

Austriju

, Finsku i

Švedsku.

Peto proširenje

-1. maj 2004. godine bilo je po mnogome značajno. To je prije svega najveće

proširenje Europske unije, kojim je EU dobila novih 10 država članica -

Kipar

Češka

Estonija

Latvija

Litva

Mađarska

Poljska

Slovačka

Slovenija

Malta

Nastavak petog proširenja

– 1. januara 2007.godine Europskoj uniji pristupile su

Rumunjska

Bugarska

Buduća proširenja

- pregovori s

Turskom

započeli su 3. oktobra. Makedonija ima također

status kandidata za članstvo.

Hrvatska je 3. listopada 2005. prvom sjednicom bilateralne Međuvladine konferencije
započela pristupne pregovore, čija je prva faza proces screeninga odnosno analitičkog
ispitivanja zakonodavstva (usporedna analiza sukladnosti nacionalnog zakonodavstva s acquis
communautaireom) Screening je završio 19. oktobra 2006 godine.

2. Kriterij za članstvo u Evropsku Uniju (EU)

Na sastanku Europskog vijeća u Kopenhagenu, održanom u lipnju 1993. godine, postavljena
su tri kriterija (tzv. kopenhaški kriteriji) koje svi budući kandidati moraju ispunjavati u
punopravno članstvo. To su:



Politički

- stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,

poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje ciljeva Unije



Gospodarski

- postojanje djelotvornog tržišta gospodarstva te sposobnost tržišnih

čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonima unutar EU



Pravni

- usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU (

acquis communautaire

Iako je prihvaćanje pravne stečevine EU važno, još je važnije osigurati učinkovitu provedbu i
primjenu kroz odgovarajuće administrativno ustrojstvo. Stoga je na sastanku Europskog
vijeća u Madridu 1995. godine postavljen četvrti kriterij kao preduvjet za članstvo (tzv.
madridski kriterij):



Administrativni

- prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem

osiguranja uslova za postepenu i skladnu integraciju

3. Institucije Evropske Unije (EU)

Evropska unija ima vrlo složen sustav institucija. Prema članku 13. Ugovora o Europskoj uniji
institucije Europske unije su:



Evropski parlament,



Evropsko vijeće,



Vijeće,



Evropska komisija ("Komisija"),



Sud Evropske unije,



Evropska središnja banka,



Revizorski sud.

Postoje još i druga tijela i ustanove, te velik broj specijaliziranih agencija.

4. Nadležnost Evropske Unije (EU)

Granice nadležnosti Unije uređene su načelom dodjeljivanja, dok je izvršavanje nadležnosti
Unije uređeno je načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti. Na temelju načela
dodjeljivanja, Unija djeluje samo u granicama nadležnosti koje su joj države članice dodijelile
Ugovorima kako bi postigla njima određene ciljeve. Nadležnosti koje Ugovorima nisu
dodijeljene Uniji, zadržavaju države članice. Na temelju načela supsidijarnosti, u područjima
koja nisu u njezinoj isključivoj nadležnosti, Unija djeluje samo ako i u mjeri u kojoj ciljeve
predloženog djelovanja države članice ne mogu dostatno ostvariti na središnjoj, regionalnoj ili
lokalnoj razini, nego se zbog opsega ili učinka predloženog djelovanja oni na bolji način
mogu ostvariti na razini Unije. Na temelju načela proporcionalnosti, sadržaj i oblik djelovanja
Unije ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva Ugovora.