Prekršaji iz zakona o proizvodnji prometu opojnih droga, BIH, RS
UNIVERZITET SINERGIJA
FAKULTET ZA BEZBJEDNOST I ZASTITU
BANJA LUKA
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA:
PREKRŠAJNO PRAVO
TEMA:PREKRŠAJI IZ ZAKONA O PROIZVODNJI I PROMETU
OPOJNIH DROGA
Student:
Profesor:
Slobodan Tanasić, 1309/11 Doc. dr Milena Simović
Banja Luka, mart 2013. godine.
2
Sadržaj
Uvod 3
1.Zavisnost od droga 4
2. Psihički faktori uzroka narkomanije
5
3. Klasifikacija i najpoznatije droge 8
3.1.Marihuana
9
3.2.Hašiš
9
3.3.Heroin 10
3.4. Kokain 11
3.5. Ekstazi 12
3.6.LSD
13
3.7.Amfetamin i metamfetamin
14
3.8.Inhalati 15
4. Zloupotrebe opojnih droga u Republici Srpskoj i BiH
16
5. Prekršaji iz zakona o proizvodnji i prometu opojnih droga
19
6. Statistički podaci o prisutnosti droga na području Republike Srpske
21
7. Međunarodno pravno regulisanje sprečavanja zloupotrebe opojnih droga
22
Zaključak
31
Literatura
32

4
1. Zavisnost od droga
Zloupotreba droga u adolescenciji obično prolazi kroz 5 faza
:
Faza posmatrača
koja počinje radoznalošću, koja je praćena nedovoljnom
informisanošću mlade osobe.
Faza prvog konzumiranja
u kojoj mlada osoba stiče prva iskustva sa drogama (ili
alkoholom) najčešće u društvu vršnjaka. Bez dovoljno razvijenog samopouzdanja i iz snažne
želje da se oseti prihvaćenom medju vršnjacima koji uzimaju drogu, mlada osoba ih sve češće
imitira. Verovatno je fascinirana vršnjacima koji piju ili koriste drogu jer joj izgleda da se oni
mnogo bolje zabavljaju. Lako prihvata mitove koji su uobičajeni medju mladima: da to svi
rade, da to nije ništa strašno, da se upotreba droge može kontrolisati, da se može koristiti bez
posledica.
Faza eksperimentisanja
, mlada osoba uči kako da koristi droge i otkriva da pomoću
njih može da menja svoje raspoloženje. Koristi ih povremeno, obično samo vikendom i
isključivo u društvu, na žurkama, kada neko drugi nabavi i donese drogu. U ovoj fazi se
obično koriste takozvane „uvodne droge“ (alkohol, duvan, marihuana i lekovi za smirenje).
Period započinjanja redovne upotrebe tj. Zloupotrebe karakteriše žudnja za drogom, odnosno
njenim efektima. Mlada osoba, na osnovu sopstvenog iskustva, razvija svoj lični odnos prema
drogi, nalazi svoje izvore za nabavku, ima svoj pribor. Korišćenje droge ne vezuje više za
grupu vršnjaka, već za odredjene situacije kada želi da se „opusti“. Drogu koristi svakog
vikenda, a ponekad i radnim danom. Sve se više udaljava od porodičnih, školskih i društvenih
obaveza i vrednosti.
Period zavisnosti
karakteriše preokupiranost drogom i njenim efektima. Mlada osoba
gubi kontrolu nad svojim životom. Sve njene misli i aktivnosti usredsredjene su na nabavku i
korišćenje droge. Kada ne može da dodje do droge, ispoljava se apstinencijalna kriza i
neraspoloženje. Kada nema droge ova mlada osoba se oseća bolesno, apatična je, umorna i
zna da je jedini način da olakša patnje ponovno uzimanje droge. Tako ulazi u začarani krug.
Daljim korišćenjem droge mlada osoba ulazi u fazu „života u paklu“ kada droge ne pružaju
više nikakvo zadovoljstvo, ali postoji snažna potreba i pritisak da se one uzmu da bi se osoba
smirila, da bi se izbegla kriza. Koristi sve jače droge, najčešće intravenskim putem. Telesno i
psihički osoba vidljivo propada, samodestruktivna je učestalije.
Razlozi kasnije zloupotrebe droge
1.
osećanje prijatnosti;
2.
iščekivanje izuzetnog efekta droge;
3.
bekstvo od stvarnosti;
4.
želja za euforičnim efektima;
5.
lična nesigurnost;
Najčešći oblici antisocijalnog ponašanja narkomana
1.
laži i obmanjivanja;
2.
zapostavljanje lične higijene i škole;
3.
otudjenje stvari;
4.
kradja;
5
5.
prosjačenje;
6.
obijanje apoteka;
7.
prostituisanje;
8.
distribucija droge (dilovanje);
9.
neovlašćena proizvodnja, prerada i prodaja droga;
10.
krijumčarenje;
11.
falsifikovanje recepata.
Najveći duševni poremećaji kod narkomana
1.
psihopatološke pojave (vizije, iluzije, halucinacije, strah, dezorijentisanost,
panika,...);
2.
psihoze;
3.
pokušaji samoubistva;
4.
karakterne promene.
2. Psihički faktori uzroka narkomanije
Bitan etiološki (uzročni) faktor u pojavi narkomanije je poremećaj ličnosti. Teškoće
prilagođavanja su različito uslovljene. Psihodinamske škole koje naročito studiraju
patogenetske faktore društva koji uslovljavaju poremećaje ličnosti navode da su faktori
međuljudske konkurencije, vrednovanje slabijeg i jačeg, povod za stvaranje psihičke tenzije i
straha kao njene posledice.
Taj strah iscrpljuje energiju ličnosti i dovodi do teškoća prilagođavanja. Odbrana od
tog straha, svesno ili nesvesno ugrađenog u ličnost, može između ostalog biti I narkomanija.
Prema tome, gledano sa psihološkog stajališta, narkomanija je simptom bolesti, a ne poseban
entitet. Sa socijalnog stajališta, ipak je treba klasifikovati kao posebnu bolesnu reakciju, jer su
njene asocijalne posledice specifične.
Dok npr. veliki broj neurotika uspeva zadržati produktivan stav u društvu, narkomani
u pretežnom broju slučajeva postaju asocijalni, naročito pasivnošću prema dužnostima koje
društvo postavlja kao nužne (školovanje, posao, brak i dr.).
Narkomanija se najčešće javlja kod sociopatskih ličnosti i karakternih neuroza. Kod
narkomana, osnovni okviri ličnosti ispunjeni su gubitkom interesa za širu i užu okolinu,
smanjenjem produktivnosti, postepenim opadanjem gipkosti psihičke energije.
Zanimljivo je okupljanje narkomana. Oni u svoje grupe nerado primaju osobe koje ne
uživaju u opojnim sredstvima. Ovo okupljanje, prema mišljenju nekih autora, ne potiče samo
iz opreza prema vlastima, nego i odatle što interpersonalne veze narkomana imaju svoje
posebne crte. Zbog njih, ulazak drugih osoba ugrožava homogenu klimu vlastite grupe, tako
ugodnu narkomanima. Izdvajanje narkomana uslovljava i društvo, jer ih sa sociološke tačke
posmatranja smatra asocijalnim i manje vrednim.
Kategorije konzumenata

7
razvoja krize, apstinentskog sindroma. Za svaku supstancu postoji niz specifičnih simptoma,
razlikuje se njihovo trajanjei intenzitet. Evo, na primer, ovako izgleda spisak simptoma
opioidnog apstinentskog sindroma: nervoza, kijanje, zevanje, bolovi u mišićima nogu, ruku, u
krstima, bolovi u kostima, zglobovima, mučnina, povraćanje, dijareja, nesanica, nemogućnost
da se namesti udobno u krevetu prilikom spavanja, znojenje, guščija koža, halucinacije. U
slučaju dugotrajne zloupotrebe velikih doza narkotika ili alkohola moguće su opasne
komplikacije kao što je epi napad, veliki problemi u radu jetre, delirijum, kardiovaskularni i
respiratorni problemi , otok mozga, smrt.
Dodatni rizik predstavlja takozvana samomedikacija- korišćenje medikamenata na
osnovu saveta prijatelja ili informacije sa interneta. Vrlo često, ono što je pomoglo jednom
čoveku kod drugog može da izazove samo kontraefekte. Mnogi preparati ometaju disanje,
mogu da isprovociraju aritmiju i treba ih uzimati samo pod kontrolom lekara. Opasnost i
težina simptoma apstinentskog sindroma zahtevaju adekvatno lečenje - detoksikaciju.
Detoksikacija omogućava da se organizam za kratko vreme očisti od toksičnih supstanci, da
se nivelišu posledice upotrebe narkotika i obnove osnovni fiziološki procesi: san, apetit,
raspoloženje. Posle detoksikacije pacijent se fizički oseća normalno, ali psihička potreba za
narkoticima, želja da se ponovo dožive prijatni efekti narkotika ostaje, čak se i pojačava.
Opasnost od recidivizma
Postoji izreka: “Šta može da bude jače od heroina? Odgovor je – kriza od heroina.“
Zaista kada preživi mučne manifestacije apstinentske krize, pacijent proklinje heroin,
dilere, prijatelje, sebe. Kune se da se više nikada neće vratiti narkoticima. Međutim, već posle
3-5 dana mišljenje se često značajno menja. Pojavljuje se“ krejving“, želja za narkoticima.
Opisno pacijenti to stanje opisuju kao „crv u glavi, rovac, sijalicu, metak, želju.“ Stalna
sećanja na to kako je bilo lepo pod dejstvom narkotika, nezadovoljstvo trezvenim stanjem,
promene raspoloženja, razdražljivost zbog sitnica, nesanica ili snovi na temu narkotika, svi ti
simptomi čine jezgro bolesti - psihičku zavisnost, potrebu za narkoticima. Samostalna
kontrola ovih procesa je praktično nemoguća. Narkotici su do tog momenta pacijentima
uništili voljne mehanizme i odlučujuću ulogu igra psihokorekcija, izolacija od kontakata sa
narkomanima, farmakoterapija, pomoć rodbine i prijatelja, blokada od narkotika,
učestvovanje u rehabilitacionom programu. Želja za narkoticima je prisutna mesecima a
proces je valovit. Želja se smanjuje u slučaju da se poštuju osnovna pravila - uzdržavanje od
upotrebe marihuane, alkohola, ispunjavanje plana aktivnosti, prekid kontakata sa starim
prijateljima. Želju provociraju stresovi, upotreba alkohola, posećivanje mesta gde se
upotrebljavaju narkotici, slabija kontrola od strane porodice, dostupnost novca.
Faza oporavka
Veliki broj istraživanja svedoči o tome da se značajan broj bioloških procesa kod
zavisnika stabilizuje tokom 12 meseci. Na primer, godinu dana posle uzdržavanja od
narkotika, na pozitronskoj emisionoj tomografiji se ne ispoljavaju promene na mozgu, nivo
neuromedijatora je isti kao kod ostalih ljudi. Statistički gledano, verovatnoća recidiva se
znatno smanjuje posle 9-12 meseci. U tom periodu čovek prestaje da trpi zbog lišavanja
narkotika. Trezveno stanje mu postaje komformo, vraćaju se zdrava interesovanja, menja se
okruženje. Veoma važan momenat je oporavak voljnih mehanizama, disciplina, ispunjavanje
obaveza, postavljanje ciljeva i njihovo dostizanje. Narkotici mnogo toga uzimaju čoveku, ali
oni koji su uspeli da pobede zavisnost postaju jači i vredni poštovanja.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti