VISOKA TEHNIČKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA

ZRENJANIN

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA 

– ORGANIZACIONO PONAŠANJE -

TEMA:

ODNOSI IZMEĐU TIMOVA I GRUPA

– 

SLIČNOSTI, RAZLIKE, SARADNJA ILI SUKOBI INTERESA 

Mentor:

Student: 

 

Zrenjanin,

Novembar 2013

SADRŽAJ:

Uvod 

-------------------------------------------------------------- 2

Grupe

Grupe i grupno ponašanje -------------------------------------- 3

Karakteristike grupa --------------------------------------------- 3

Klasifikacija i vrste grupa --------------------------------------- 4

Organizacione grupe --------------------------------------------- 8

Karakteristike formalnih grupa u organizaciji ------------- 9

Karakteristike i delovanje neformalnih grupa ------------ 10

Timovi

Timovi u organizaciji ------------------------------------------- 11

Vrsta i klasifikacija timova ----------------------------------- 14

Formiranje i izgradnja timova ------------------------------- 16

Planiranje tima -------------------------------------------------- 17

Izbor članova tima ---------------------------------------------- 17

Prednosti i učinak timskog rada ----------------------------- 18

Primer ------------------------------------------------------------- 20

Zaključak --------------------------------------------------------- 21

Literatura --------------------------------------------------------- 22

1

background image

GRUPE

Grupe i grupno ponašanje

Grupe se zasnivaju na čovekovim potrebama za kontaktima i saradnjom sa drugim osobama. 
Shodno tome, pojedinac svoje ponašanje usmerava prema drugima iz svoje sredine, a svoje 
ciljeve ostvaruje u bližem i širem okruženju. 
Grupe označavaju veći ili manji skup ljudi povezanih zajedničkim poslovima, cijevima, idejama ili 
interesima. 
Grupa se može definisati kao skup dvoje ili više ljudi koji medjusobno utiču jedni na druge, koji 
imaju stalne medjusobne odnose, dele zajedničke ciljeve i smatraju sebe grupom. 
Grupe uvek povezuju veći ili manji broj zajedničkih obeležja ili karakteristika. Ta obeležja, ciljevi, 
interesi i akcije odredjuju profil grupe i grupno ponašanje. 
Kada je reč o organizaciji (preduzeću), grupe se formiraju oko zajedničkih interesa i 
poslova, procesa rada, ekonomskih i drugih interesa, planova i programa razvoja, procesa 
odlučivanja i sl.  
Najveći broj poslova i funkcija u preduzeću obavljaju uglavnom grupe, a ne pojedinci. Svaki 
zaposleni je član jedne ili više radnih ili interesnih, formalnih ili neformalnih grupa.

 

Karakteristike grupa

Grupe su sastavljene od dvoje ili više ljudi koji se nalaze u stalnoj interakciji. Jedno od bitnih 
obeležja grupa je da članovi grupe imaju uticaj jedni na druge. Interakcija medju članovima 
grupe može biti verbalna (zajedničko rešavanje odredjenog zadatka ili problema) ili neverbalna 
(npr. ćaskanje u prolazu), ali pripadnici grupe moraju da utiču jedni na druge da bi grupa 
postojala. Grupe odlikuje i vremenska dimenzija, u skladu sa načelima na kojima se grupe 
osnivaju i počivaju. Iako su svrhe udruživanja u grupe različite, u svakoj od njih 
postoji kratkoročno ili dugoročno sklad ili jedinstvo interesa, ciljeva i drugih obeležja koja ih 
vezuju i održavaju njihovo postojanje određeni vremenski period i na odredjenom prostoru. 
Članovi grupe uvek dele odredjene zajedničke interese ili ciljeve. Neke grupe se formiraju zato 
što članovi koji su objedinili svoje interese u zajednički, pomažu jedni drugima da ostvare 
zajednički cilj. Taj cilj može biti iskazan u vidu odredjenih materijalnih vrednosti, započinjanja 
novog posla, izgradnje objekta i sl. Neke grupe su stabilnije, postojanije i dugoročnije od drugih. 
Grupe u osnovi poseduju stabilnu strukturu i odnose koji drže članove zajedno na okupu. Skup 
pojedinaca koji se stalno menja (npr. ljudi na železničkoj stanici, pošti ili čekaonici) ne 
predstavlja grupu, jer medju njima ne postoji potreban nivo stabilnosti. 

3

U tzv. 

stabilne grupe

 spadaju 

nacija, porodica, verske zajednice, teritorijalne zajednice i dr. 
Nadrugoj strani, 

privremene i kratkotrajne grupe

 čine,

 na primer, radna grupa za obavljanje nekog posla, konkursna komisija, komisija za normiranje 
poslova i zadataka, anketni odbor u parlamentu, i slično. 
Jedno od obeležja grupe je da 

pojedinci koji je čine sebe smatraju kao grupom.

Bitno je da članovi grupe znaju ko čini, a ko ne čini grupu, ko joj pripada, a ko ne pripada. 
Grupe su komponovane od ljudi koji su svesni da pripadaju grupi i priznaju jedni druge 
za članove svoje grupe. 
U grupama se formira 

odredjena struktura moći i hijerarhija individualnih pozicija i zaduženja.

U njima su poznati vođe, izvršioci i sledbenici. Kada se formira spontano, za odredjeni zadatak, 
grupa može funkcionisati i bez vođe, ali samo kratko vreme. Vođa bez članova grupe, izvršilaca i 
sledbenika ne bi mogao postojati niti opstati, jer u tom slučaju on nema koga da predstavlja, 
odnosno predvodi. Grupa uvek ima definisana i jasno odredjena obeležja koja povezuju njene 
članove izmedju kojih postoji stalna interakcija. Svaka organizovana grupa ima vodju, izvršioce i 
sledbenike i precizno podeljene uloge izmedju članova grupe. 

Klasifikacija i vrste grupa

U pojedinim naučnim disciplinama vrši se diferencijacija i klasifikacija između tzv. 

Strukturiranih i 

nestrukturiranih grupa.

Strukturirane grupe

sačinjavaju grupe ljudi povezanih određenom unutrašnjom strukturom,definisanim i podeljenim 
ulogama i medjusobnim interakcijama. Takve grupe su brojne i formiraju se usvim oblastima 
života i aktivnosti ljudi. Takve su, na primer: radne grupe i timovi za obavljanje pojedinih 
delatnosti u preduzeću, porodice, zaposleni u organizacijama i institucijama, sportski timovi, 
političke partije, nevladine organizacije, nacije, bratstva, klase, udruženja, odbori, komisije i 
drugi oblici. 

Poseban značaj u organizaciji imaju 

radne grupe

, kao jedan od najznačajnijih izvora obavljanja 

aktivnosti i zadovoljenja različitih čovekovih potreba. U okviru ovih grupa, pored egzistencijalnih 
potreba, zadovoljavaju se i potrebe za prestižom, ugledom i pozicijom. U radnim grupama sa 
snažnijom kohezijom, gde su članovi povezani jačim osećajem pripadništva - prilagodjavanje 
zaposlenih zahtevima procesa rada se mnogo brže i kvalitetnije ostvaruje. Istraživanja socijalnih 
psihologa R. Retlisbergera i Diksona, sedamdesetih godina prošlog 
veka, pokazala su da kohezivanost radne grupe ima značajnog uticaja na produktivnost rada.

4

background image

Male grupe u širim organizacijama i strukturama ne mogu funkcionisati same za sebe, već su 
upućene na druge komplementarne grupe. 
U parcijalne grupe mogu se ubrojati : porodica, klasa, partija, preduzeće i druga privredna 
organizacija, naučne i druge institucije i sl..
Male grupe se mogu dalje deliti na: primarne i sekundarne i referentne i nereferentne grupe.

2. 

Klasifikacija na formalne i neformalne grupe zasniva se na načinu formiranja i funkcionisanja 

grupe.

Formalne grupe

se osnivaju sa unapred postavljenim ciljem, odlukom odgovarajućeg organa ili 
institucije. One imaju propisana i definisana pravila ponašanja, unutrašnju 
strukturu i medjusobno podeljene uloge. 
Formalne grupe se osnivaju planski, u skladu sa koncepcijom i propisima organizacije ili 
institucije u okviru koje se osnivaju. Njihov rad u preduzeću je organizacijski postavljen, 
uredjen i formalizovan. Formalne grupe se osnivaju za rešavanje kompleksnih problema i radnih 
zadataka koje pojedinci ili neformalne grupe nisu u stanju da reše. U okviru ovih grupa se 
stvaraju razradjuju i primenjuju odredjene ideje, ciljevi ili zadaci, a njihov rad je koordiniran od 
strane rukovodilaca i menadžera. Formalne grupe se često koriste i za unapredjenje 
organizacije, obuku, usavršavanje i razvoj kadrova u preduzeću.

Neformalne grupe

nastaju spontano i za njih ne postoje formalne odluke o osnivanju ili postavljanju. Tokom svoga 
postojanja ove grupe razvijaju unutrašnju strukturu, norme i pravila ponašanja, kao i 
medjuodnose članova. Ljudi uopšte i zaposleni u organizaciji se rado udružuju u neformalne 
grupe, jer u okviru njih lakše mogu ostvariti neke lične interese, ciljeve i želje, koje u formalnim  
grupama i organizacijama ne mogu da ostvare. 
Neformalne grupe u organizciji imaju svoje prednosti, ali i nedostatke. One u radnoj sredini gde 
su osnovane održavaju kolektivne norme i pravila ponašanja i neguju kolektivne vrednosti i 
disciplinu. U okviru ovih grupa pojedinci lakše zadovljavaju svoje potrebe pripadanja, sigurnosti 
ili statusa, nego u velikim ili formalnim grupama i strukturama. Neformalne grupe razvijaju, 
neguju i održavaju komunikacije medju ljudima, ali i pomažu da se reše lični problemi ili želje 
članova grupa. S druge strane, ciljevi neformalne grupe često su suprotni ciljevima šire 
organizacije u okviru koje su osnovane, ili pak ciljevima višeg sistema. Preko neformalnih grupa 
se najčešće vrše lobiranja, prenose glasine, plasiraju lažne vestii sl. U okviru neformalnih grupa 
se često javljaju otpori organizacionim promenama, uvodjenju novih tehnologija, kadrovskim 
promenama i uopšte progresu. 

6

Želiš da pročitaš svih 23 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti