Prof. dr Olivera Gaji

ć

 

Biljana Lungulov 

Filozofski fakultet, Novi Sad 

Mr Ljiljana Pižurica 

Karlova

č

ka gimnazija „Branko Radi

č

evi

ć

“                         

UDK: 371.95

 

Sremski Karlovci  

               

ISSN 1820 - 1911, 14 (2008), p. 119-137

 

 

 

PORODICA KAO 

Č

INILAC PODSTICANJA DAROVITOSTI 

I IZBORA ZANIMANJA

1

 

_______________________________________________________ 

 

Rezime: 

Autorke u radu razmatraju ulogu porodice u složenim i 

dinami

č

nim procesima formiranja li

č

nosti, posebno njene mogu

ć

nosti u kreiranju 

podsticajnog okruženja i pružanja adekvatne podrške razvoju darovitosti. 
 

U zavisnosti od društveno-ekonomskih, socio-kulturnih i drugih uslova 

života porodice, mogu

ć

nosti i razvijenosti porodi

č

nih funkcija, stabilnosti i karaktera 

odnosa u porodici, te sposobnosti roditelja da ostvaruju sve složenije funkcije, 
porodica se javlja kao pozitivan ili negativan 

č

inilac podsticanja darovitosti. 

 

U tom kontekstu prezentuju se rezultati teorijsko-empirijskog istraživanja o 

porodici kao nezaobilaznom 

č

iniocu podsticanja darovitosti dece i izbora njihovog 

zanimanja, što se odražava na njihovo (ne)zadovoljstvo ste

č

enim obrazovanjem, 

profesionalni razvoj, vrednosne orijentacije i zadovoljstvo životom uopšte. Posebno se 
osvetljava problem podsticanja darovitosti i izbora zanimanja dece lišene roditeljskog 
staranja i normalnog porodi

č

nog života. 

Klju

č

ne re

č

i

: porodica, darovitost, izbor zanimanja, deca bez roditeljskog 

staranja, SOS De

č

je selo. 

_______________________________________________________ 
 
 

Brojni teoreti

č

ari upravo porodicu, kao socijalno-pedagoški, 

psihološki i ekonomski entitet, smatraju najodgovornijom za 
otkrivanje i razvoj darovitosti dece. Njene realne mogu

ć

nosti, 

me

đ

utim, variraju u zavisnosti od uticaja šireg društvenog konteksta 

koji se prelamaju i kroz modele  porodi

č

nog življenja. Me

đ

najzna

č

ajnije varijable naj

č

ć

e se ubrajaju društveno-kulturni 

kontekst porodice i socio-ekonomski sistem, posebno socio-
ekonomski uslovi (Fraiser, Georgievski, Douglas, Guilford, Bradly, 
Wolf, Stevanovi

ć

, Kvaš

č

ev, Flere, Kuzmanovi

ć

 i dr.), te 

č

inioci 

                                                 

1

 Rad je nastao kao rezultat istraživanja u okviru nau

č

no-istraživa

č

kog projekta 

“Evropske dimenzije promena obrazovnog sistema u Srbiji” br. 149009, finansijski 
podržanog od strane Ministarstva za nauku Republike Srbije u periodu 2006-2010. 
godine. 

 

D

r Olivera Gaji

ć

, Biljana Lungulov, mr Ljiljana Pižurica: 

PORODICA ...  

_____________________________________________________________________ 

porodi

č

ne sredine, kao što su: struktura porodi

č

nih odnosa,

 

stabilnost 

i karakter odnosa u porodici, ponašanje roditelja prema deci, 
porodi

č

na klima, vaspitni stil roditelja, i dr. (Nikoli

ć

, 1998).  U tom 

smislu, Z. Golubovi

ć

 (1981) naglašava slede

ć

e momente: 

1.

 

Materijalni i kulturni uslovi porodice koji odre

đ

uju stepen 

mogu

ć

nosti ispunjenja potreba i aspiracija, sklonosti i 

sposobnosti 

č

lanova. 

2.

 

Struktura i karakter porodi

č

nih odnosa. S obzirom da struktura 

porodice u velikoj meri odre

đ

uje i karakter porodi

č

nih odnosa, 

ova dva 

č

inioca deluju povezano proizvode

ć

i zajedni

č

ko 

dejstvo na proces socijalizacije. 

3.

 

Karakteristike li

č

nosti samih roditelja su tako

đ

e zna

č

ajan 

č

inilac tj. što su roditelji kao li

č

nosti zreliji i izgra

đ

eniji 

utoliko 

ć

e manje projektovati sebe u procesu socijalizacije i 

nastoja

ć

e da upoznaju svoje dete i da mu pomognu da razvije 

vlastite dispozicije. 

 To  zna

č

i da obim i kvalitet delovanja porodice na 

podsticanje darovitosti dece nisu determinisani samo namernim, 
svesnim vaspitnim uticajem, ve

ć

 i njenim objektivnim društveno-

ekonomskim te kulturno-obrazovnim statusom. Tako

đ

e, treba ista

ć

da ve

ć

ina autora presudni uticaj porodice na podsticaj darovitosti 

dece vidi do desete godine života, isti

č

u

ć

i kako se u periodu 

adolescencije ova situacija menja, pošto se menjaju odnosi izme

đ

roditelja i adolescenata. 

Porodica ima veoma zna

č

ajnu ulogu, pored podsticanja 

darovitosti dece, i u izboru njihovog zanimanja, odnosno podsticanju 
njihovih profesionalnih interesovanja i stvaralaštva. Ovo je veoma 
kompleksno podru

č

je, jer usled nedovoljno precizno definisane 

prirode darovitosti 

č

esto dolazi do pogrešnog shvatanja i tuma

č

enja 

ovog fenomena i kada je re

č

 o profesionalnom razvoju li

č

nosti. 

Naime, ukoliko se darovitost shvati kao ukupnost potencijalnih 
sposobnosti, ostaje otvoreno pitanje uticaja nekognitivnih 
komponenti li

č

nosti, koje ina

č

e veoma zna

č

ajno uti

č

u na na

č

in 

ispoljavanja i intenzitet dispozicije darovitosti. Kako su 
interesovanja za pojedina podru

č

ja sveukupne ljudske delatnosti 

jedna od karakteristika li

č

nosti koja bitno uti

č

e na manifestaciju 

darovitosti, posebna pažnja posve

ć

uje se upravo ovim pitanjima. 

U toku individualnog razvoja dolazi do promena 

profesionalnih želja, što je u skladu sa kognitivnim razvojem i 
sazrevanjem li

č

nosti. Profesionalne želje se uskla

đ

uju sa slikom o 

sebi tek nakon usvajanja „pojma o sebi“, što je u osnovi Superovog 

 

120

background image

 

D

r Olivera Gaji

ć

, Biljana Lungulov, mr Ljiljana Pižurica: 

PORODICA ...  

_____________________________________________________________________ 

decom zahteva, prvenstveno, poznavanje njihovih potreba i 
interesovanja. Darovita deca i mladi imaju specifi

č

ne potrebe. 

Poznavanje ovih potreba omogu

ć

ava pravilno i dobro odmereno 

podsticanje i odabiranje onih sadržaja i programa koji 

ć

e omogu

ć

iti 

osloba

đ

anje de

č

jih potencijala. Optimalno su odmereni oni programi 

koji su „na nivou detetove darovitosti i talenta“ (

Đ

or

đ

evi

ć

, 1997). 

Svoje potrebe daroviti mogu zadovoljiti samo u onoj meri u 

kojoj socijalno okruženje stvara klimu koja podsticajno deluje na 
ispoljavanje njihovih stvarala

č

kih potencijala. Nažalost, u praksi je 

sve prisutnije shvatanje da osnovne teško

ć

e u razvoju darovitih leže, 

najpre u neskladu potencijalnih mogu

ć

nosti darovitih i spremnosti 

sredine da ih prihvati, razume i podrži (Nikoli

ć

, 1998). Pri tome su 

veoma važna rana iskustva i aktivnosti dece u porodici. Loši 
porodi

č

ni uslovi i 

č

este emocionalne traume mogu da inhibiraju 

razvoj stvarala

č

kih sposobnosti dece. 

Postoje brojni uzroci koji dovode do poreme

ć

aja odnosa u 

porodici; to mogu biti uzroci ekonomske prirode (nezaposlenost, 
niska primanja...), uzroci subjektivne prirode (razlike u karakteru, 
ponašanju, navikama, godinama starosti i sl.), uzroci koji leže u 
poreme

ć

aju fizi

č

ke, mentalne ili psihi

č

ke strukture li

č

nosti 

(invaliditet, bolesti centralnog nervnog sistema i dr.), uzroci koji leže 
u asocijalnim navikama i asocijalnom ponašanju 

č

lana porodice 

(vaspitna zapuštenost, kriminalitet, narkomanija, alkoholizam itd.). 
Porodice koje nemaju nikakvih problema zaista su retke. Ekerman 
(Ackerman, 1987) je ponudio shemu na osnovu koje je mogu

ć

odrediti stepen (ne)uspeha porodice u rešavanju svojih problema: 

a)

 

porodica se suo

č

ava sa svojim problemima, ta

č

no ih definiše i 

postiže realisti

č

ko rešenje. 

b)

 

porodica je nesposobna da postigne realisti

č

ko rešenje, ali 

može da vlada problemom i istovremeno sebi daje više 
vremena za pronalaženje rešenja. 

c)

 

porodica je nesposobna da prona

đ

e efikasno rešenje, na 

neuspeh odgovara nepromišljenim ponašanjem, ponekad žrtvu 
traži u porodici ili van nje. 

d)

 

porodica niže neuspehe, što vodi dezorganizaciji porodi

č

nih 

veza. 

M. Goldner-Vukov (1988) smatra da postoje funkcionalne i 

disfunkcionalne porodice, pri 

č

emu funkcionalnost porodice zavisi 

od odnosa koji postoji izme

đ

č

lanova porodice, ali i relacija izme

đ

porodice i društva. Disfunkcionalnom porodicom se smatra ona koja 
nije u stanju da se prilagodi novonastalim uslovima života. U 

 

122

 

D

r Olivera Gaji

ć

, Biljana Lungulov, mr Ljiljana Pižurica: 

PORODICA ...  

_____________________________________________________________________ 

disfunkcionalnim porodicama nastaju dodatni problemi koji dovode i 
do lišavanja dece roditeljskog staranja.  Ovakve situacije naj

č

ć

nastaju usled razvoda braka roditelja, odlaska roditelja na privremeni 
rad u inostranstvo, bolesti roditelja, hospitalizacije roditelja, smrti 
jednog (ili oba) roditelja i dr.   

Deca lišena roditeljske ljubavi i funkcionalnog porodi

č

nog 

života imaju niz specifi

č

nih problema u psiho-socijalnom razvoju. 

Oni naj

č

ć

e prolaze kroz niz traumatskih okolnosti, zbog lišavanja 

osnovnih bioloških, socijalnih i emotivnih podsticaja. Njih prati i 
ose

ć

aj niže vrednosti, 

č

esto se zatvaraju u sebe i ne umeju da 

sklapaju društvene veze. 

Iz gore navedenih konstatacija možemo zaklju

č

iti da 

mogu

ć

nosti porodice, na makro i mikro nivou, u kreiranju 

podsticajnog okruženja i pružanja adekvatne podrške razvoju 
darovitosti i izboru zanimanja dece – varijaju od veoma 
podsticajnog, pozitivnog i ohrabruju

ć

eg do, nažalost, inhibiraju

ć

eg. 

Stoga smo želeli da, u kontekstu jednog šireg polja teorijsko-
empirijskog prou

č

avanja

2

ispitamo ulogu porodice u podsticanju 

darovitosti i izbora zanimanja dece i mladih, odnosno ustanovimo da 
li postoje razlike izme

đ

u ispitanika sa razli

č

itim socio-demografskim 

karakteristikama  (razli

č

ite strukture porodice, odnosno ispitanika iz 

potpunih porodica i ispitanika lišenih roditeljskog staranja, 
smeštenih u SOS de

č

ja sela) u pogledu obrazovnog statusa, 

profesionalnih i vrednosnih orijentacija, te zadovoljstva životom 
uopšte

.  

Cilj istraživanja

 formulisan je na slede

ć

i na

č

in: ispitati u 

kojoj meri su ispitanici sa razli

č

itim socio-demografskim 

karakteristikama zadovoljni svojim obrazovnim statusom, kakve su 
njihove profesionalne i vrednosne orijentacije, odnosno koliko su 
zadovoljni životom uopšte, te da li me

đ

u njima postoje zna

č

ajne 

razlike. 

 
 

                                                 

2

 Re

č

 je o me

đ

unarodnom, dugoro

č

nom istraživa

č

kom projektu „TRACKING 

FOOTPRINTS“ (Pra

ć

enje otisaka) u organizaciji Herman Gmainer Akademie iz Be

č

a,  

koji realizuju SOS De

č

ja sela u cilju podrške organizacionom razvoju na 

internacionalnom nivou i pružanja doprinosa stvaranju boljih životnih uslova za decu 
iz 

č

itavog sveta. Navedeni projekat implementiran je u periodu 2006-2008. godine u 

Srbiji (SOS De

č

je selo „Dr Milorad Pavlovi

ć

“ u Sremskoj Kamenici) u skladu sa svim 

predvi

đ

enim metodološkim i organizacionim standardima. 

 

 

123

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti