ISTRAŽIVANJA VEZANA ZA KORIŠĆENJE OTPADA

Vorkapić Žaklina

Prirodno matematički fakultet

Trg Dositeja Obradovića 3, Novi Sad

[email protected]

___________________________________________________________________________

Apstrakt 

U   Evropskoj   uniji   i   u   Sjedinjenim   Američkim   Državama   leteći   pepeo   praktično   više   nije 

nusproizvod sagorevanja uglja u termoelektranama. Razlog tome je što se sav pepeo, koji se proizvede, 
koristi za proizvodnju građevinskog materijala, najčešće betona i cementa. Na taj način smanjuje se 
potreba za deponijama pepela. Mogućnost upotrebe letećeg pepela je višestruka. Leteći pepeo se koristi u 
izgradnji puteva (npr. asfalt beton), u proizvodnji cementa, u proizvodnji veziva i maltera, u proizvodnji 
opeke,   itd.   Osim   toga   što   povećava   kvalitet   betona   i   cementa,   upotreba   letećeg   pepela   ima   mnoge 
pozitivne efekte sa ekonomskog i ekološkog aspekta, uključujući i uštedu energije.

Ključne reči: 

leteći pepeo, cement, beton, reciklaža, deponovanje

__________________________________________________________________________________

Sadržaj

1. UVOD................................................................................................................... 2
2. OPIS LETEĆEG PEPELA.................................................................................2

2.1. OPŠTE KARAKTERISTIKE LETEĆEG PEPELA.........................................................................3

2.1.1. Fizička svojstva...............................................................................................................................3
2.1.2. Hemijska svojstva...........................................................................................................................4
2.1.3. Zaštita životne sredine................................................................................................................... 6
2.1.4. Uticaj letećeg pepela na zdravlje.................................................................................................. 6

3. PRIMENA LETEĆEG PEPELA.......................................................................7

3.1. SADAŠNJE MOGUĆNOSTI PRIMENE...........................................................................................7

3.1.1. Reciklaža......................................................................................................................................... 8
3.1.2. Deponovanje...................................................................................................................................8

3.2. PROIZVODNJA ASFALT BETONA.................................................................................................9
3.3. PROIZVODNJA BETONA OD PORTLAND CEMENTA............................................................10
3.4. IZRADA NASIPA ILI ISPUNE.........................................................................................................12
3.5. IZRADA STABILIZOVANOG NOSEĆEG SLOJA I POSTELJICE..........................................12
3.6. PROIZVODNJA ŽITKE ISPUNE (FLOWABLE FILL)...............................................................14

4. ZAKLJUČAK....................................................................................................15
5. LITERATURA...................................................................................................16

_________

e-mail adresa: 

[email protected]

1. UVOD

Leteći pepeo, nusproizvod sagorevanja uglja u termoelektranama u Evropi se već 50 godina 

koristi   kao   građevinski   materijal,   posebno   u   proizvodnji   betona   i   cementa.   U   razvijenim   evropskim 
zemljama pepeo se tretira kao proizvod koji ima svoju upotrebnu vrednost, tržište i cenu, što je dovelo do  
toga da u nekim zemljama praktično više ne postoji nijedna deponija pepela. Sve što se proizvede ide 
direktno u proizvodnju građevinskih materijala, pre svega betona i cementa (Obradović, 2011)

Za razliku od vremena kada je pepeo odlagan u prirodu i od njega nije bilo nikakve koristi već  

samo ekološke štete, danas se leteći pepeo koristi kao aditiv u proizvodnji betona i cementa. Takav beton 
je bolji nego kada se koristi samo cement. Takođe, korišćenjem letećeg pepela smanjuje se potrošnja  
cementa, za čiju se proizvodnju koristi mnogo energije. Rezultat je da se korišćenjem pepela kao sirovine 
u građevinarstvu smanjuje potrošnja i resursa i energije, budući da je u proizvodnji cementa potreban 
aluminijum, koji se uzima iz gline. Umesto toga, moguće je iskoristiti leteći pepeo, koji ne mora da se  
iskopava. Dakle, koristi od upotrebe letećeg pepela su brojne. Prvenstveno koristi se materijal koji već 
postoji i raspoloživ je. Sa ekonomskog aspekta značajno je to što se koristi jeftiniji i bolji materijal u 
gradnji. Sa ekološkog aspekta značajno je što se pepeo ne odlaže kao otpad u prirodu i što se njegovom 
primenom postiže energetska ušteda (Obradović, 2011).

Srbija od šest miliona tona, koliko se godišnje proizvede letećeg pepela, koristi samo 2,7 odsto i 

to u industriji cementa (Obradović, 2011)

2. OPIS LETEĆEG PEPELA

Leteći pepeo, koji se dobija sagorevanjem ugljene prašine u kotlovima za sagorevanje uglja, je 

fino mleveni, praškasti materijal koji se prenosi dimnim gasom. Pepeo se, obično, sakuplja pomoću 
elektrostatičkih taložnika, kontejnera za prikupljanje prašine ili uređaja za mehaničko prikupljanje, poput 
ciklona (

Naik at al., 2004

). 

U proizvodnji energije primenjuju se tri načina uklanjanja pepela iz kotlovskog postrojenja: suvi, 

vlažni i ciklonski. U praksi se najčešće primenjuje suvi postupak. Kada se ugljena prašina uklanja suvim 
postupkom,  oko  80%   sagorelog  ostatka  napušta  peć  kao  leteći  pepeo  sadržan  u  dimnom  gasu.  Kod 
uklanjanja   vlažnim  postupkom  (ili  kod  peći  sa   odvodom  za  šljaku),  oko  50%  pepela  se  zadržava   u 
pećima, a drugih 50% se izdvaja sa dimnim gasom. Kod ciklonskog tipa, gde se kao gorivo koristi ugljena 
prašina, 70% do 80% pepela se zadržava kao šljaka u kotlu i samo se 20% do 30% izdvaja iz peći kao suv  
pepeo u dimnom gasu (

Naik at al., 2004

). 

Američko   udruženje   za   ugljeni   pepeo   (od   eng.  

American   Coal   Ash   Association

,   ACAA)   je 

objavilo da je 2006. godine proizvedeno 65,7 miliona metričkih tona (72,4 miliona tona) letećeg pepela 
dobijenog iz uglja (

American Coal Ash Association

, 2007, MN/RC–2007-08).

Uobičajeni tok proizvodnje letećeg pepela u kotlovskim postrojenjima predstavljen je na slici 1.

2

background image

Slika 2. 

Čestice letećeg pepela (Vujica, M., 2011)

 

Specifična težina letećeg pepela obično varira od 2,1 do 3,0, dok specfična površina (merena 

Blejnovom metodom propustljivosti vazduha) može varirati od 170 do 1000 m

2

/kg (

Quian at al., 2006

).

Boja letećeg pepela je nepouzdan indikator njegovog hemijskog sastava. Pepeo koji se dobija od 

lignita ili delimično bitumeniziranog uglja obično ima svetlu ili bledu mrkožutu boju, što ukazuje na 
nisku količinu ugljenika kao i prisustvo kreča ili kalcijuma. Leteći pepeo od bitumeniziranog uglja je, 
uglavnom, sive boje. Svetlije nijanse sive boje ukazuju na bolji kvalitet pepela, a tamno siva i crna boja se 
pripisuju povećanom sadržaju nesagorelog ugljenika (

Quian at al., 2006

).

2.1.2. Hemijska svojstva

 

Hemijske   osobine   elektrofilterskog   pepela   su,   u   velikoj   meri,   pod   uticajem   sadržaja   uglja, 

strategije   kontrole   zagađenja   vazduha   u   termoelektranama   i   tehnika   koje   se   koriste   za   rukovanje   i 
skladištenje. U Tabeli 1 su prikazani standardni hemijski sastojci letećeg pepela od bitumeniziranog uglja, 
lignita i delimično bitumeniziranog uglja. Pepeo od lignita i delimično bitumeniziranog uglja ima veći 
sadržaj   kalcijum   oksida   i   niži   gubitak   žarenjem   (eng.  

Loss   of   ignition   (LOI)

)   u   odnosu   na   onaj   od 

bitumeniziranog uglja. Elektrofilterski pepeli od lignita i delimično bitumeniziranog uglja mogu imati 
veću   količinu   sulfatnih   jedinjenja   u   odnosu   na   pepeo   dobijen   od   bitumeniziranog   uglja   (

Recycled 

Materials Resource Center, RMRC, 2010, Report nr 20104201

).

Leteći pepeo od sagorevanja (klasa F -  

Spaljivanje antracita i bitumeniziranog uglja obično 

proizvodi leteći pepeo klase F. U prirodi to je obično vulkanski leteći pepeo, a sadrži manje od 20% 
kreča. Sastojci kao što su silicijum i glina se upotrebljavaju kao cementirajući agensi, kao što su Portland  
cement, kreč ili hidratizirani kreč, uz prisustvo vode kako bi se omogućilo dobijanje cementne smeše. 
Alternativno, dodavanje hemijskih aktivatora, kao što su natrijum silikat (vodeno staklo) u pepeo klase F 
može dovesti do formiranja geopolimera (

Rangan, 1989

). 

4

Tabela 1. 

Standradni sadržaj hemijskih jedinjenja u letećem pepelu koji nastaje sagorevanjem različitih 

tipova uglja izraženo u  procentima po jedinici mase 

(

Recycled Materials Resource Center, 2010, Report 

nr 

20104201)

Jedinjenje

Bitumenizirani ugalj 

(%)

Delimično 

bitumeniziran ugalj 

(%)

Lignit (%)

SiO

2

20-60

40-60

15-45

Al

2

O

3

5-35

20-30

10-25

Fe

2

O

3

10-40

4-10

4-15

CaO

1-12

5-30

15-40

MgO

0-5

1-6

3-10

SO

3

0-4

0-2

0-10

Na

2

O

0-4

0-2

0-6

K

2

O

0-3

0-4

0-4

LOI

0-15

0-3

0-5

Leteći pepeo od sagorevanja (klasa C) - 

Leteći pepeo proizveden od spaljivanja mlađeg lignita ili 

delimično bituminiziranog uglja, osim što ima pucolanska svojstva poseduje i neka samo-cementirajuća 
svojstva. U prisustvu vode, klasa C letećeg pepela od sagorevanja će otvrdnuti i dobiti snagu tokom 
vremena. Klasa C letećeg pepela od sagorevanja po pravilu sadrži više od 20% kreča. Za razliku od klase 
F, samo-cementirajuća klasa C letećeg pepela ne zahteva aktiviranje (

Rangan, 1989

).

Glavna razlika između letećeg pepela klase F i klase C je u procentualnom sadržaju kalcijuma, 

silicijum dioksida, aluminijum oksida i gvožđa. U pepelu klase F ukupna količina kalcijuma obično varira 
od   1%   do   12%,   većinom   u   obliku   kalcijum   hidroksida,   kalcijum   sulfata   i   staklastih   komponenti   u 
kombinaciji sa silicijum dioksidom i aluminijum oksidom. Nasuprot tome, pepeo klase C sadrži od 30% 
do 40% kalcijum oksida. Količina alkalija (kombinovani natrijum i kalijum) i sulfata (SO

4

) je veća u 

pepelu klase C nego u onom klase F (

Sirivivatnanon, 1997

).

Iako se oznake klasa F i C strogo primenjuju kada je u pitanju leteći pepeo koji ispunjava zahteve 

standarda C

618

  Američkog udruženja za testiranje i materijale (eng.  

American Society for Testing and 

Materials,

 

ASTM

), ovi termini se često primenjuju uopšteno kako bi se klasa odredila na osnovu porekla 

ili sadržaja kalcijum oksida. Ne mogu se svi elektrofilterski pepeli uskladiti sa zahtevima ovog standarda 
za   beton,   mada   mnogi   „nespecifikovaniˮ   imaju   vezivna   svojstva   i   mogu   se   koristiti   za   stabilizaciju 
gornjeg i donjeg nosećeg sloja i posteljice (

Sirivivatnanon, 1997

).

Gubitak pri žarenju, koji predstavlja meru količine ostatka ugljenika koji se zadržao u letećem 

pepelu,   je   jedno   od   najznačajnijih   njegovih   hemijskih   svojstava.   Kod   klasifikovanog   pepela   gubitak 
žarenjem može  biti od 5% do 6%, prema specifikacijama Američke asocijacije za državne  puteve i 
transport   (eng.  

American   Association   of   State   Highway   and   Transportation   Officials,

 

AASHTO

)   ili 

Američkog udruženja za testiranje i materijale. Gubitak žarenjem može ukazati na podobnost korišćenja 
pepela kao zamene za cement u betonu, jer varijacije u sadržaju ugljenika mogu uticati na aktivnost 
betonske mešavine i sadržaj vazduha (

Akhand, 1997

).

Pored hemijskog sastava i gubitka žarenjem, kvalitet letećeg pepela je pre svega određen finoćom 

i konzistencijom. Finoća utiče na reaktivnost pepela, kao i nivoe sadržaja ugljenika. Leteći pepeo je veće 
finoće od portland cementa i kreča, i veličina zrna varira između 10 i 100 mikrona. Pepeo koji se koristi 
za proizvodnju betona treba da bude konzistentan, odnosno postojan na promene, kako bi se omogućilo 
preliminarno ispitivanje betonske mešavine (

Mindess, 1981

).

5

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti