Oslobođenje životinja i socijalna 

revolucija

by Brian A. Dominick

predgovor by Joseph M. Smith

orginalno objavljeno kao pamflet by Critical Mess 

Media, 1995

prijevod by situacijAjedeLikatna  (radna verzija 

2006)

SADRŽAJ

Predgovor by Joseph M. Smith

Uvod: Veganarhisti

Što je to socijalna revolucija?

Radikalno veganstvo

Nasilje u svakodnevnom životu

Otuđenje u svakodnevnom životu

Revolucionarni pokušaj

Pogovor trećem izadnju

Predgovor: Oštrenje revolucionarnog oruđa

Prihvatiti veganstvo i odbaciti konzumaciju i 

uporabu životinjskih proizvoda nije kraj puta već 

njegov početak; novi početak koji osobi nudi priliku 

da svakodnevnu realnost sagleda u drukčijem 

svijetlu. Ipak, pričati o patnji ne-ljudskih životinja i 

koristima od veganskog načina života često je 

obeshrabrujuće za vegana pošto je najčešća prva 

reakcija sugovornika neslaganje s tom idejom. 

Protivnici veganstva kažu kako je način na koji 

vegani vide ljudsko – životinjske odnose radikalno 

pogrešan i kako će na kraju platiti ogromnu cijenu 

zbog tako besramne društvene nepokornosti. Na 

kraju, oni prorokuju kako će pogreška veganstva 

postati očita i kako će s vremenom ideja biti 

odbačena. Međutim, na čudan su način te kritike 

(veganstva) točne. Sve dok pojedinac ne shvati što je 

to što veganstvo čini “nerazumnim”on neće shvatiti 

istinsku bit koja stoji iza te ideje. Tek kad se osoba 

upita što je to što u očima ne-vegana veganstvo 

prikazuje kao pogrešno ona će steći sposobnost da 

detektira pogrešno razmišljanje koje je uzrok njenog 

odbijanja da prizna nasilan i nepotreban tretman 

ljudi prema ne – ljudskim životinjama. Tek kad se 

principi veganstva primjene na kompletnu paletu 

(sistem) nepravdi osoba može shvatiti potrebu za 

takvim načinom života. Protivnici veganstva su u 

pravu jer izolirano veganstvo nema smisla i protivno 

je ideji za koju se u biti bori. I priča se tako nastavlja, 

otuđenje do kojeg dolazi uslijed kršenja društvenih 

normi često je dovoljno da pojedinac “preispita” 

svoje opredjeljenje za veganstvo. Kao filozofija 

veganstvo prkosi ideologijama koje su ukorijenjene u 

zapadnoj misli. Za razliku od iracionalnih sustava 

vrijednosti, nametnutih ljudima od strane institucija 

sistema, principi veganstva potiču pojedince da se 

suprotstave dogmama koje su im nametnute te da 

izgrade novu etiku i sustav vrijednosti koji se temelji 

na premisama suosjećanja i pravednosti. 

Suprotstavljanje postojećim sustavima vrijednosti je, 

međutim, zastrašujući koncept u odnosu na društvo 

koje se dobrovoljno regrutiralo u dominantne 

državne socijalne paradigme. Međutim, kako to 

Brian Dominick vrlo vješto ilustrira u sljedećem 

eseju, upravo je to suprotstavljanje ono što moramo 

pristati učiniti ako tražimo istinsku procjenu onoga 

što nam socijalno oslobođenje može ponuditi. U 

cjelovitosti ovog procesa veganstvo je samo jedan 

element u složenoj strukturi socijalne revolucije.To je 

ono po čemu je ovaj Brianov esej poseban. 

“Oslobođenje životinja i socijalna revolucija” je 

kompaktan okvir dizajniran kako bi nam pomogao 

dok nastojimo prepoznati što nam suosjećanje, 

kritičko razmišljanje i racionalnost mogu donijeti u 

našoj simultanoj dekonstrukciji i transformaciji 

društva.  Neumoran u svojem nastojanju da pokrene 

ovu transformaciju, Brian nas prisiljava da se 

suprotstavimo opresivnim ideologijama koje nosimo 

u sebi te da otkrijemo njihove veze s nepravdom koja 

prožima sve sfere našeg postojanja. Brian vjeruje da 

je svakome od nas dana sposobnost da izvuče ove 

neizbježne zaključke.

 

Nije bitno da li ste anarhist koji 

prilazi veganstvu, vegan koji prilazi anarhizmu ili 

nijedno od te dvije opcije. Sve što je potrebno je volja 

da se zasuknu rukavi, “naoštri oružje” i krene sa 

radom kako bi se s konkretnim naporom dovelo u 

pitanje društvenu kratkovidnost u doživljaju onog 

što čini pravedno društvo.

-Joseph M. Smith November (Studeni), 1995

background image

onoga što se suprotstavlja našem oslobođenju. Vegan 

sam jer suosjećam sa životinjama, smatram ih živim 

bićima koja posjeduju vrijednost koja nije drukčija 

od ljudske. Anarhist sam jer na isti način suosjećam i 

s ljudima jer odbijam pomiriti se sa 

kompromitiranim perspektivama, polovičnim 

strategijama i unaprijed prodanim ciljevima. Kao 

radikalu, moj pristup oslobođenju životinja i ljudi je 

beskompromisan: apsolutna sloboda za sve ili…! U 

ovom eseju želim pokazati kako svaki pristup koji 

nastoji iznjedriti socijalnu promjenu mora osim 

razumijevanja socijalnih odnosa nužno obuhvatiti i 

odnos između ljudi i prirode, što naravno uključuje i 

ne-ljudske životinje. Također, nadam se da ću 

pokazati zašto niti jedan pristup koji stremi ka 

oslobođenju životinja nije ostvariv bez cjelovitog  

razumijevanja  i uključivanja u revolucionarnu 

socijalnu borbu. Svi skupa moramo postati, da tako 

kažem, “veganarhisti”. 

Što je to socijalna revolucija?

Revolucija je jedna od onih riječi koja za različite 

ljude ima različita značenja. Ustvari, moglo bi se s 

velikom sigurnošću reći kako ne postoji dvoje ljudi 

koji dijele istu ideju o tome što je ustvari revolucija. 

Smatram da je upravo to ono što revoluciju čini tako 

posebnom. Kada ja govorim o revoluciji govorim o 

dramatičnoj socijalnoj transformaciji, ali revolucija u 

mom slučaju nije definirana objektivnim 

promjenama svijeta oko mene – poput rušenja 

države ili kapitalizma. To su za mene samo simptomi. 

Sama revolucija se ne može pronaći izvan nas samih. 

Ona se u potpunosti nalazi u nama, ona je u 

potpunosti osobna. Svaki pojedinac ima vlastitu 

perspektivu. Svatko od nas vidi svijet na različit 

način. Ipak perspektive većine ljudi  konstruirane su 

od strane društva u kojem žive. Pogled koji imamo na 

svijet i na sebe same kod velike većine ljudi 

uvjetovan je institucijama koje upravljaju našim 

životima (vlada, obitelj, brak, crkva, korporacije, 

škola). Svaka od tih institucija je na kraju generalno 

gledajući dio onog što ja nazivam Sistem 

(Establishment) - entitet koji postoji isključivo kako bi 

očuvao moć relativne manjine. Nabijen strašću elite 

koja žudi za sve većim i većim količinama moći 

Sistem nužno kroz razne oblike opresije oduzima 

energiju ostatku svjetske populacije (vlada ostatkom 

svjetske populacije). Sistem upotrebljava 

najrazličitije oblike opresije; većina njih je 

prepoznata no rijetko ih se uistinu razumije, a još 

rijeđe im se suprotstavlja.  Kao prvo tu je klasno 

uređenje koje služi ekonomskoj opresiji; etatizam – 

podvrgavanje ljudi političkoj vlasti; seksizam i 

homoseksizam, opresija temeljena na 

heteroseksualnoj (muškoj) nadmoći ili patrijarhatu; 

te rasizam – termin koji obuhvaća opresivno 

ponašanje bazirano na etnocentrizmu. Osim tih 

široko poznatih oblika opresije postoji i dobna 

diskriminacija (ageism) - dominacija odraslih nad 

djecom i mladim ljudima i na kraju opresije koje 

proizlaze iz antropocentrizma – specizam i 

destrukcija okoliša. Kroz povijest ti su opresivni 

elementi bili pokretačka snaga Sistema

 

te je on uz 

pomoć istih povećao i koncentrirao svoju moć. Iz 

toga se razvio sistem u kojem su svi oblici opresije 

postali međuovisni. Spoj tih različitih opresivnih 

snaga poslužio im je kako bi se međusobno 

unaprijedili i nadopunili te povećali vlastitu 

raznovrsnost i snagu. Sila koja stoji iza institucija 

koje upravljaju našim životima te u nama formiraju 

Sistemu poželjne osobine ista je ona sila koja stoji iza 

rasizma i specizma, seksizma i klasizma itd. Možemo 

pretpostaviti kako je u tom slučaju većina nas, 

produkata institucija Sistema, socijalno formirana na 

način da potičemo i provodimo opresiju kako unutar 

sebe tako i u odnosima s drugim ljudima. Revolucija 

je proces – a ne događaj – u kojem preispitujemo i 

suprotstavljamo se lažnoj mudrosti i sustavu 

vrijednosti koji smo usvojili indoktrinacijom. 

Revolucija je proces u kojem mijenjamo oblike 

ponašanja koje smo usvojili i naučili. Mi smo sami 

sebi najveći neprijatelji – uništiti elemente opresije u 

vlastitim glavama moći će se nazvati revolucijom, a 

promatranje raspadanja njihovih konstrukata na 

ulici biti će tek (radostan!) znak ujedinjenog i 

nesputanog revolta. Socijalna revolucija je kolekcija 

mnoštva osobnih unutrašnjih procesa i promjena. 

Radikalna socijalna promjena objektivnih uvjeta u 

kojima živimo može doći samo kao rezultat takvih 

unutrašnjih (osobnih) revolucija.

Radikalno veganstvo

Radikalizam i veganstvo su riječi čije se značenje 

također često pogrešno interpretira. Kooptirajući te 

termine kratkovidni i egocentrični liberali lišili su ih 

one originalne snage. Ponovno, bez proglašavanja 

monopola na “istinite” definicije, pokušat ću ponuditi 

osobnu interpretaciju tih termina. Radikalizam i 

ekstremizam, usprkos popularnom vjerovanju, uopće 

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti