(ZNAĈAJ   SARADNJE   PORODICE   I   ŠKOLE   KAO   FAKTOR   PREVENCIJE   NEUSPEHA 

UĈENIKA)

Porodica je uzor i model detetu za usvajanje društveno-socijalnih oblika ponašanja i 

izgradnje osnovnih crta ličnosti. Škola je najvaţnija društvena institucija gde se ti oblici šire i 

produbljuju,   pa   iz   toga   proističe   da   je   saradnja   porodice   i   škole   imperativ   za   uspeh   i 

napredak........Saradnja porodice i škole treba da se ostvaruje od trenutka kada dete postane 

polaznik obrazovne ustanove, a nadalje da se produbljuje i doprinese adekvatnom ispunjavanju 

vaspitno-obrazovnih zadataka.Vaspitanje i obrazovanje su briga i porodice i škole, bez njihovog 

zajedničkog zalaganja javiće se propusti u postizanju vaspitno-obrazovnih i nastavnih ciljeva i 

zadataka. Sve ono što porodica podstiče irazvija, škola treba da produbljuje, a sve ono što se u 

školi razvija porodica treba da podstice.

Da bi  saradnja  bila efikasna,  mora se prvo  odrediti  njen  cilj.  Porodica i  škola  treba 

saradnju da zajednički planiraju i ostvaruju. Škola kao institucija treba da pored poznavanja 

učenika,   upozna   i  porodicu   iz   koje   on   dolazi.   Škola  upoznaje  porodične   uslove   i  odnose  u 

porodici, kao i odnose prema detetu. Ovaj posao se prepušta odeljenskom starešini a po potrebi 

se uklujučuje stručna sluţba. Od porodice, tj njenih članova se očekuje da prihvate saradnju i da 

školu   vide   kao   instituciju   koja   će   joj   uvek   izaći   u   susret   i   koja   je   spremna   uvek   da   pruţi 

pomoć.Upoznavanje učenika i praćenje njihovog razvoja moţe se shvatiti u cilju registrovanja 

razvojnih promena. Ate promene su pod uticajem vaspitno-obrazovnih ciljeva i zadataka.

Podsticanje na ispoljavanje kreativnosti, razvoj interesovanja, istraţivačke i otkrivačke 

sposobnosti,   kao   i   motivacija   za   rad,   a   sa   druge   strane   prevencija   neuspeha,   anksioznosti   i 

društveno neprihvatljivih oblika ponašanja-pojačava i povećava potrebu za saradnjom.Roditelji 

treba školu da ugrade u sveru svojih interesovanja, treba da postanu svesni uloge koju škola ima 

po   pitanju   vaspitanja   i   obrazovanja   njihove   dece.   Ipak   nisu   svi   roditelji   zainteresovani   za 

zajedničko delovanje u smeru vaspitanja i obrazovanja jer smatraju da je to zadatak škole, a često 

i previše očekuju jedni od drugih. 

Škola   i   porodica   funkcionišu   u   smeru   podsticanja,   organizacije   i   ostvarenja   potpune 

saradnje,kao i u smeru njene evaluacije. Prateći razvoj učenika, njegova postignuća, kao i pojavu 

teškoća koje treba otkloniti. Da bi se postiglo, ove dve institucije treba da su u uzajamnom 

odnosu.

1.

 

PLANIRANJE SARADNJE PORODICE I ŠKOLE

Sradnja porodice i škole je sastavni deo godišnjeg plana na osnovu koga se izradjuje 

vremenski raspored kojim će se obuhvatiti ova saradnja.Saradnju planira stručni organ škole u 

skladu sa mogućnostima škole, vremenom koje je na raspolaganju, uzimajući u obzir obrazovni 

nivo   roditelja,   kao   i   samutematiku   saradnje.   Osnovno   školski   uzrast   je   najznačajniji   a   i 

najkritičniji   period   sa   stanovišta   psiholoških   i   adaptivnih   promena.   Dolazi   do   razvoja   svih 

mentalnih   sposobnosti,   gde   je   vodeća   uloga   prepuštena   razvoju   kritičkog   mišljenja,   kao   i 

sposobnosti shvatanja smisla.Javljaju se nova interesovanja i potrebe deteta, medju kojima se 

javlja i teţnja za identifikacijom sa drugima.Sa prelaskom na predmetnu nastavu usloţnjava se i 

sam način organizacije i vodjenja nastave.Povećava se broj predmeta koje treba savladati, a to 

moţe dovesti do pojave problema koji zahtevaju saradnju porodice i škole, u čijoj osnovi je 

kvalitet a ne kvantitet saradnje.

Prelazak na predmetnu nastavu ne prihvataju sva deca podjednako. Ima dece koja ne 

mogu da se naviknu na nove i veće obaveze od petog razreda pa nadalje, na novenastavnike, na 

nove metode ocenjivanja. Neka deca to mogu da ispoljavaju u vidu nedoličnog ponašanja, a 

drugi u smislu slabijeg uspeha u školi.Zbog toga saradnja porodice i škole ima dvostruku korist. 

Roditeljima   stiţe   pomoć   u   smislu   poboljšanja   vaspitnog   rada   sa   decom,   osposobljava   ih   za 

rešavanje problema po pitanju učenja, uspeha i ponašanja njihove dece. Pomoć roditeljima od 

strane škole ogleda se i u osmišljavanjuslobodnog vremena detetu i organizaciji raznih slobodnih 

aktivnosti.   Škola   je   bogatija   za   nova   saznanja   o   učeniku   i   roditeljima.   Takodje   dobija   i 

informacije o njihovoj zainteresovanosti za saradnju i napredak škole.

1.1.

 

OSNOVNI OBLICI SARADNJE PORODICE I ŠKOLE

Od organizacije pa do evaluacije saradnje porodice i škole moţe se izdvojiti nekoliko oblika: 

* Individualni kontakti

* Saradnja sa grupama roditelja

background image

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti