UGOVOR O OSIGURANJU 

I POJAM I ZNAČAJ

1. Značaj i funkcije osiguranja

Osiguranje je kompleksna aktivnost usmerena na čuvanje dobara i obnovu 

oštećene imovine, a kad se radi o osiguranju lica, to je onda sistem mera za 

očuvanje života, zdravlja i životnog standarda. Ciljevi osiguranja su 

ekonomska zaštita imovine i lica, a ti ciljevi se ostvaruju isplatom naknade 

štete za oštećenje i propale stvari, odnosno isplatom ugovorenih iznosa o 

osiguranju lica, kad nastane osigurani slučaj. 

Osiguranje ima i psihološki efekat – stvara osjećaj sigurnosti, uvjerenja da ih 

štetni događaji neće oštetiti ili suviše oštetiti. Štetni događaj tako neće imati 

dejstvo potpuno neočekivanog slučaja. Rizik prelazi na zajednicu. 

Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu 

dešavaju izuzetno, ali se ipak dešavaju. Ako se udruže svi oni koji su izloženi 

takvim pojavama, štetne posljedice se mogu ekonomski ublažiti ili otkloniti. 

Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa 

osiguranika. Osiguranje uključuje i preventivne mere, zbog toga su osiguravači 

dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja, odnosno prilikom zaključivanja 

ugovora sa osiguranicima, predvidjeti i mere koje imaju svrhu otklanjanje 

uzroka i smanjenja šteta (gubitak prava na naknadu, davanje premije 

pažljivijim i sl. )

Funkcija osiguranja je trojaka: 

1 čuvanje imovine – preduzimanje preventivnih i represivnih mera, te 

naknada štete

2 akumulacija novčanih sredstava – koja se stavljaju na raspolaganje 

poslovnom svetu

3 socijalna sigurnost - ublažavanje materijalnih nezgoda

2. Ugovor o osiguranju

2. 1. Izvori prava kod ugovora o osiguranju

Pravni izvori ovog ugovora mogu se podeliti u dve grupe: zakonske i 

autonomne. Zakonski: (Zakon o osiguranju imovine i osoba, ZOO, Zakon o 

1

pomorskoj plovidbi) Autonomni izvori su pravila osiguravajuće organizacije, 

koje one donose samostalno.

Mogu biti:

1. opšta – za pojedine tipove i grupe osiguranja 

2. posebna pravila – za pojedinu vrstu osiguranja

Posao osiguranja – je širi pojam od ugovora o osiguranju. On najpre označava 

ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja i drugo postoji značajna 

razlika između ugovora i posla.

Zakon o Osiguranju imovine i osoba- aktivnosti osiguravača deli u dve grupe:

1. grupa: 

-zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i lica

-zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju

-mere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu

-mere na sprečavanju i smanjenju šteta 

-drugi poslovi osiguranja

2. grupa: 

-poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja

-zastupanja u osiguranju

-snimanje rizika, 

-snimanje i procena štete

-prodaja ostatka osiguranih uništenih stvari

-pružanje pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju

Ugovor o osiguranju

Ugovor o osiguranju je ugovor kojim se obavezuje ugovaratelj osiguranja da, 

na načelima uzajamnosti i solidarnosti, udružuje određeni iznos u zajednici 

osiguranja (osiguravatelj), a zajednica se obavezuje da, ako se desi događaj koji 

predstavlja osigurani slučaj, isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu, 

odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo. 

Obeležja ovog ugovora su: 

2

background image

vreme od 8 dana od prispjeća osiguravaču. Ponudilac može obezbjediti i kraći 

rok. Kod životnog osiguranja ponuda veže ponudioca 30 dana od prispjeća.

ZOO predviđa tri načina zaključivanja ugovora: 

-kao pravilo uzima se da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu 

polisu osiguranja, ili listu pokrića. 

-kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora osiguravaču i ovaj je 

prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu

-za neke slučajeve, uslovima osiguranja može biti predviđeno da ugovorni odnos 

iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (zbog hitnosti roba u 

transportu)

Kod obaveznog osiguranja obaveze i prava stranaka su utvrđeni zakonom i 

pravilima osiguranja pa odnos nastaje i bez zaključivanja ugovora, čim 

osiguranik podnese prijavu, odnosno čim uplati premiju.

2. 4. Polisa osiguranja

O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje polisu (lat. policere – 

obećati) osiguranja u kojoj je sadržano sljedeće: 

- ugovorne strane

- osigurana stvar ili lice

- rizik osiguranja 

- trajanje osiguranja

- svota osiguranja (i podatak da je osiguranje neograničeno, ako je 

neograničeno)

- premija 

- datum izdavanja polise i potpisi ugovornih strana

- ime i prezime onog na koga se osiguranje odnosi

- oštampani uslovi osiguranja da su opšti i posebni uslovi sastavni deo ugovora

Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima 

osiguranja, i u slučaju suprotnosti važeća će biti rukopisna odredba. 

Polisa može biti privremeno zamenjena listom pokrića. To je pismena izjava 

osiguravača kojom izveštava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i 

preuzima osiguranje odmah. Ona ima karakter isprave o osiguranju i izdaje se 

da bi se izbegne štetne posledice po osiguranika ako je potreban protok 

vremena da se dobije polisa osiguranja (npr. zbog lekarskog pregleda kod 

osiguranja života). Lista pokrića sadrži iste elemente kao i polisa osiguranja, s 

tim da lista pokrića traje samo do izdavanja polise osiguranja. 

Polisa osiguranja je hartija od vrijednosti i može glasiti na određeno ime, po 

4

naredbi i na donosioca. Polisa osiguranja života može glasiti samo na ime ili po 

naredbi. Ona se može i zalagati kada glasi po naredbi, a zalaže se 

indosamentom.

II ELEMENTI UGOVORA O OSIGURANJU

1. stranke, 2. predmet osiguranja 3. rizik, 4. premija, 5. osigurana suma, 6. 

Trajanje osiguranja

1. Stranke kod ugovora o osiguranju

To su osiguravač (osiguratelj, osiguravaoc) i ugovarač osiguranja.

1. 1. Osiguravač

 pravno lice koje se bavi poslovima osiguranja kao delatnošću. 

Posluje u formi deoničkog društva te je njegov minimalni zakonski iznos 

glavnice 1. 000. 000 din za poslove osiguranja života i 2. 000. 000 din za društva 

koja se bave sa više vrsta osiguranja. Za osnivanje je predviđen koncesioni 

sistem, a odobrenje daje Ured za nadzor. Ukoliko je ulog stranih ulagača veći 

od 50% potrebno je i odobrenje ministarstva finansija. 

Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje. Na strani 

osiguravača može biti i više subjekata, koji se prethodno sporazumiju o 

zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodeli. Svaki koji je naveden u polici 

osiguraniku odgovara za potpunu naknadu. 

1. 2. Ugovarač osiguranja

Ugovor o osiguranju se uglavnom zaključuje u svoje ime i za svoj račun, pa je 

ugovarač osiguranja ujedno i osiguranik. Ugovarač osigurava svoju stvar 

(odnosno imovinski interes) ili život (kao telesni integritet). Kod osiguranja lica 

ugovarač može osigurati i život trećeg lica. Tada je potrebna pozitivna 

zainteresovanost za život i zdravlje trećeg lica, a u slučaju osiguranja za slučaj 

smrti trećeg lica, neophodna je pismena saglasnost trećeg lica koja se daje u 

polisi. 

Ugovor o osiguranju može se zaključiti i u svoje ime a za tuđi račun. Obaveze 

plaćanja premije i ostale obaveze su na ugovaraču, dok naknadu ne može 

naplatiti bez pristanka te treće osobe. Kod osiguranja naknada štete može biti 

isplaćena i trećem licu (beneficijaru). 

Kod osiguranja imovine, imovinu može osigurati bilo ko kome je to u interesu.

2. Predmet osiguranja

5

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti