Pojam i elementi krivičnog djela krađe i teške krađe

Pojam krađe

Osnovni oblik krađe sastoji se u oduzimanju tuđe pokretne stvari u nameri da se  njenim prisvajanjem pribavi za sebe ili  
drugog protivpravna imovinska korist. Osim osnovnog oblika krađe, koji se naziva još i obična ili prosta krađa, 

Krivični 

zakonik

 predviđa postojanje i sitnog djela krađe, teške krađe i razbojničke krađe.

Krađa je krivično delo protiv imovine i zauzuma prvo mesto po masovnosti u strukturi evidentiranih krivičnih dela. 
Krivično delo krađa se sastoji u oduzimanju tuđe pokretne imovine u nameri da se njenim prisvajanjem pribavi sebi ili 
drugom protivpravna imovinska korist. Radnja izvršenja sastoji se u  oduzimanju, a stvar mora biti tuđa  i pokretna i mora 
i   mora   postojati   namera   da   se   njenim   prisvajanjem   sebi   ili   drugom   pribavi   protivpravna     imovinska   korist   jer,   u 
suprotnom, neće postojati ovo krivično delo. U krivično pravnom pogledu, pored krivičnog dela krađe, postoje i sledeći  
oblici: teška krađa, i razbojnička krađa, a u nekim zakonima i sitno delo krađe. 
Krivično delo krađe vrše prigodni i profesionalni učinioci. Prigodni učinioci krađu vrše samo u određenim prilikama ili 
prigodama I predstavljaju  trenutno učinioca krivičnog del, jer je krađa nije njihov stalan izvor prihoda, mada uvek postoji  
mogućnost   da   prigodni   učinioci   vremenom   postanu   profesionalci.   Profesionalnim   učenje,   krivična   dela   krađe   su 
zanimanje I uglavnom I izvor prihoda od kojeg žive.

Izvori saznanja

Do saznanja da je izvršeno krivično delo frađe, najčešće se dolazi prijavom oštećenog lica, bez obzira o kojem obliku  
imovine se radi s’ tim da kada se radi o privatnoj imovini, prijavu, u određenim situacijama podnosi I neko od rodbine  
oštećenog. Međutim, u pojednim slučajevima očtećena pravna lica I ne znaju da je izvršena krađa nekih stvari, sto je 
posledica neodgovornog I nesaveznog odnosa prema zaštiti imovine, odnosno nepostojanja  tačne evidencije  sredstava I 
loše  organizacije poslovanja, što se odražava na obim “tamne brojke” imovinskog kkriminaliteta.
Pored prijave oštećenih, bez obzira na oblik svojine, kao izvor saznanja da je izvršeno krivično delo krađe, pojavljuju se I 
prijave   građana,   anonimne   I   pseudonimne   prijave   I   sredstva   javnog   informisanja.   Praksa     pokazuje   da   anonimne   I 
pseudonomne prijave najčešće podnose radnici koji su u random odnosu u  pojedinim privrednim I drugim asocijacijama  
u onim slučajevim kada to ne učine njihovi nadležni organi, bez obzira na to da li je učinilac poznat. Ni u predhodnom  
periodu ni u današnje vreme, zaštita svih postojećih oblika  svojine nije na zadovoljavajućem nivou, jer je ona dostupna  
mnogim licima. Koja su sklona da njenim prisvajanjem  pribave sebi protiv pravnu imovinsku korist. Svakako da bi više  
pažnje trebalo posvetiti fizičko-tehničkoj zaštiti imovine u fizičkoj I stručnoj sposobnosti lica koja neposredno rade na 
njenoj zaštiti.
Elementi svake krađe su:

tuđa pokretna stvar kao objekat krađe;

oduzimanje kao radnja izvršenja;

postojanje namjere učinioca da time pribave sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist.

Tuđa pokretna stvar kao objekat krađe.

  U našoj savremenoj krivičnopravnoj teoriji i zakonodavstvu ne postoje neke 

suštinske razlike prilikom određivanja pojma pokretne stvari.  Uglavnom  se  pod ovim pojmom podrazumijeva svaka ona 
stvar koja se može pomjeriti, pokrenuti ili prenositi sa jednog na drugo mjesto ili, pak, odvojiti od glavne stvari a  da se  
pri tome ne opšti, odnosno uništi ili promijeni njena suština.
Pokretna   stvar   koja   je   predmet   krađe   mora   biti   tuđa.   Stvar   je   tuđa   kada   se   ne   nalazi   u   svojini   lica   koje   tu   stvar  
protivpravno oduzima, bez obzira da li se ona oduzima od vlasnika ili ne. Znači, tuđa je ona stvar koja je u vlasništvu  
drugog lica na kojom to lice ima faktičku moć raspolaganja, i nije od značaja da li se to raspolaganje zasniva na nekom 
pravnom osnovu ili je ostvareno protivpranim načinom (npr. krivičnim djelom). To   praktično znači da predmet krađe 
može biti i ona stvar do koje je aktuelni pritežalac došao takođe  krađom ili izvršenjem nekog drugog krivičnog djela.  
Prema tome, za postojanje krivičnog djela krađe bitno je da se pokretna stvar, u momentu izvršenja djela, nalazi u  
pritežanju drugog lica a ne u pritežanju izvršioca  krađe.

Oduzimanje tuđe pokretne stvari kao radnja izvršenja krađe

. Ovo je drugi bitan element kojim se obrazuje suština 

krivičnog djela krađe i kojim se ujedno manifestuje radnja izvršenja ovog djela. To znači da radnja izvršenja krivičnog  
djela predstavnja oduzimanje pokretne stvari iz pritežanja njenog vlasnika ili pritežanja lica koje je  njen držalac. Samo 
oduzimanje   stvari   vrši   se   tako   što   izvršilac   krađe   prekida   pritežanje   pritežaoca   stvari,   koja   čini   predmet   krađe,   i 
uspostavlja nad  njom  svoje pritežanje, mimo volje pritežaoca  stvari.
Radnja oduzimanja može se izvršiti na različite načine i različitim sredstvima:   Zavlačenjem ruke u tuđi džep, zatim 
upotrebom sile ili prijetnje, odnošenjem iz zatvorenog prostora, savlađivanjem većih prepreka, upotrebom energije i 
mehaničke snage, pomoću dresiranih životinja, itd. Važno je, dakle, da je izvršilac došao do stvari oduzimanjem a ne, na 
primjer,   prevarom   (obmanom)   ili   utajom,   povjerene,   nađene   ili   stvari   do   koje   izvršilac   slučajno   došao.   Sam   način 
izvršenja  krađe nije bitan sa aspekta postojanja osnovnih obilježja krađe kao genusnog krivičnog djela. Međutim, način 

kao i upotreba sredstava za izvršenje, imaju uticaj na kvalifikaciju djela, odnosno igraju važnu ulogu u određivanju oblika 
krađe  i   njihovog međusobnog razgraničenja. Inače, krađa ili oduzimanje tuđe pokretne stvari može se vršiti tajno, 
odnosno bez prisustva vlasnika, tj. pritežaoca stvari, svjedoka-očevidca ili drugih lica koja bi se tu mogla zateći ili naći 
(npr. slučajni prolaznik, policajac pozornik i dr.), što je u praksi najšešći slučaj, ali se isto tako može vršiti i u prisustvu 
pomenutih lica.
Postojanje određene namjere kod izvršioca krađe.  Da bi došlo do ostvarenja krivičnog djela krađe potrebno je da kod 
izvršioca postoji namera za pribavljanjem protivpravne imovinske koristi za njega ili neko drugo lice. Prema tome, 
postojanje   namjere   je   treći   važan   element   krivičnog   djela   krađe.   Važnost     ovog   elementa   ogleda   se   u     njegovoj 
konstitutivnoj   ulozi   prilikom   ostvarenja   krivičnog   djela   krađe,   jer   ukoliko   njen   izvršilac   ne   ispolji   nameru   za 
pribavljanjem imovinske koristi neće biti ostvareno biće ovog, već nekog drugog krivičnog djela (npr. krivičnog djela 
oduzimanje tuđe stvari).
Namera je element subjektivne prirode. Ona je kod krivičnog djela krađe konkretna i  njome se izražava sva suština ovog 
djela, koja se ogleda u protivpravnom uvećanju imovine izvršioca ili nekog drugog lica.
U zavisnosti od oblika ispoljavanja, krađa se može ispoljiti u tri oblika:

obična krađa,

teška krađa,

sitna krađa, utaja i prevara.

Obična krađa

Pod običnom krađom se podrazumijeva   krađa koja sadrži   samo   zakonska obilježja osnovnog oblika krivičnog djela 
krađe, bez bilo kakvih okolnosti koje bi tom djelu davale obilježja kvalifikovanog ili privilegovanog oblika. Naš 

Zakonik 

krađu definiše kao oduzimanje tuđe pokretne stvari drugom licu u namjeri da učinilac krađe za sebe ili drugog pribavi  
protivpravnu imovinsku korist.
Prilikom kalsifikacije obične krađe (kriminalističke ali i krivičnopravne) najčešće se uzimaju sljedeći kriterijumi: način 
izvršenja, objekat napada, namjera, kao i vrijednost ukradene stvari.
Prema kriminalističkoj  kalsifikaciji obične krađe mogu biti: krađe iz stanova i kuća (provlačenjem i ušunjavanjem), krađe  
iz trgovinskih radnji, krađe po preduzećima i ustanovama, krađe po domovima i internatima, hotelske krađe, krađe po 
kampovima   plažama   i     kupatilištima,   krađe   u   sredstvima   javnog   saobraćaja,   autobuskim     i   željezničkim   stanicama, 
domaće krađe, seoske krađe, džepne krađe, itd.
Obične krađe iz kuća (stanova) mogu se izvršiti provlačenjm i ušunjavanjem tj. bez upotrebe sile ili pomoćnih sredstava i 
bez savladavanja nekih većih prepreka da se prodre u određeni prostor ili prostoriju.
Pod ušunjavanjem u literaturi se podrazumijeva neopažen ulazak u nezaključane prostorije,  brzim uzimanjem predmeta 
koji su na dohvat ruke i neopaženo napuštanje prostorija. Na ovaj način najčešće se uzimaju odjevni predmeti ili stvari iz 
odjevnih predmeta. Dakle jedan od načina izvršenja krađe je korišćenje nepažnje vlasnika odnosno držaoca stvari, koji 
ostavljaju otključana ulazna vrata kao i otvorene prozore ili vrata terase.
Ukoliko je pribavljena protivpravno imovinska korist,   koja prelazi  

Zakonom

  propisane vrijednosti obične krađe ovo 

krivično djelo se  ne bi više tretiralo po zakonu kao obična krađa, već kao teška krađa, bez obzira na način izvršenja.
Kao izvršioci ovog oblika krađe, po iskustvima iz prakse, najčešće se javljaju skitnice, narkomani i prosjaci, mada u 
posljednje vrijeme sve više se pojavljuju organizovane grupe. Načini na koji vrše krađu poslednjih godina dobijaju 
specifične oblike. Tako npr. učinioci dolaze na vrata građana, pokucaju ili pozvone, stupaju u kontakt sa stanarima nudeći 
nešto na prodaju po povoljnim cijenama ili traže hranu, čašu vode, prikupljaju humanitarne priloge ili se raspituju o 
komšijama iz susedstva, da bi ih građani pustili da uđu u stan. Kad uđu u stan zaokupljaju   pažnju vlasnika i koriste  
pogodne trenutke da ukradu sve što im dođe pod ruku. Karakteristično je da  je kod običnih krađa dosta visoka  “tamna 
brojka”. Najčešći razlozi su stid i sramota građana što se to baš njima desilo na takav način, ili zbog svoje nesigurnosti da  
su tu stvar ili predmet negdje izgubili, pa se odlučuju na neprijavljivanje.

Teška krađa

Krivično djelo teška krađa predstavlja samo opasniji i teži oblik krađe. Krađa, inače, čini osnovu svih svojih (lakših i 
težih) oblika. Pored toga, ona je i tipičan predstavnik krivičnih djela protiv imovine i  djelo koje se najčešće sreće u praksi  
organa otkrivanja i organa pravosuđa.
Teška krađa za svoju osnovu ima krivično djelo krađe, ali zbog prisustva određenih   kvlaifikatornih elemenata obična  
krađa se “transformiše” u tešku krađu, odnosno u neki od  njenih oblika. Kvalifikatornih elemenata ima više i međusobno 
se razlikuju. Jedan od   njih   je i sam način izvršenja krađe, koji se može manifestovati kao obijanje, provaljivanje, 
savlađivanje       većih   prepreka   ili,   pak,   kao   naročito   opasan   ili   naročito   drzak   način.   Međutim,   obična   krađa   biće  

background image

Želiš da pročitaš svih 9 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti