UVOD

 Na lijevoj obali rijeke Bosne, četrdesetak kilometara nizvodno od Sarajeva, u središtu 
srednjobosanskog ugljenog bazena nalazi se Termoelektrana "Kakanj". Razvoj ovog  
proizvođača električne energije započeo je 1947. godine, kada je 8. augusta doneseno 
rješenje o osnivanju “poduzeća općedržavnog značaja” pod nazivom Elektrana Kakanj, sa 
sjedištem u Kaknju.

Sl.1. Grafički prikaz TE Kakanj

 Termoelektrana "Kakanj" je građena po etapama, u skladu sa potrebama privrede i društva 
za električnom energijom.

 Prva etapa - dva bloka po 32 MW, puštena je u probni rad 1. jula 1956. godine, a 29. 
novembra iste godine u redovnu proizvodnju. U drugoj polovini 1960. godine završena je 
druga etapa – također dva bloka po 32 MW. Jedan od blokova pušten je u rad 27. jula, a 
drugi 27. novembra 1960. godine. 
Shvatajući potrebe za električnom energijom i neophodnost daljeg sopstvenog razvoja, 
razvoja rudnika uglja i ukupnog privrednog i društvenog razvoja ovog kraja, radnici 
Termoelektrane “Kakanj” 1966. godine donose odluku o izgradnji treće etape - jedan blok 
snage 110 MW. Blok je završen u rekordno kratkom vremenu i prvi kilovati potekli su u 
mrežu 12. decembra 1969. godine.

 Poslije kraćeg predaha, 1973. godine odlučeno je da se gradi šesti blok snage 110 MW - 
četrvrta etapa. I ovaj blok sagrađen je u relativno kratkom vremenu, a u maju 1977. godine 
počela je proizvodnja. 
Društvena orijentacija na domaće izvore energije, pogodnost lokacije, mogućnost povećanja 
proizvodnje uglja i stalno rastuće potrebe za električnom energijom, opredjelili su donošenje 
odluke za izgradnju pete etape – blok 7 od 230 MW.

 U decembru 1978. godine zaključen je ugovor sa “Škoda exportom” iz ČSSR o isporuci 
glavne opreme za blok sedam snage 230 MW. Intenzivna izgradnja započela je 1984. 
godine. Prva sinhronizacija ovog bloka na mrežu elektroenergetskog sistema izvršena je 22. 
februara, a probni pogon otpočeo je marta 1988. godine.

 Izgradnjom bloka sedam Termoelektrana “Kakanj” raspolaže sa ukupno instalisanom 
snagom od 578 MW.

2

 Na ovom lokalitetu postoje veoma povoljni uslovi za izgradnju još jednog bloka snage 230 
MW, jer su izgradnjom bloka sedam izgrađeni skoro svi pomoćni objekti i pogoni.

 U tehnološkom procesu Termoelektrana “Kakanj” koristi vodu iz rijeke Bosne i to za 
blokove 1, 2, 3 i 4 protočno, dok se za blokove 5, 6 i 7 koristiti zatvoreni sistem hlađenja 
preko rashladnih tornjeva. Električna energija se plasira dalekovodima 110 i 220 kV.

Sl.2. Prenos električne energije dalekovodima

 Ugalj se doprema putem trakastih transportera do depoa na visoravni “Hrasno”, a odatle 
pomoću kombinovanih uređaja i trakastih transportera kapaciteta 2 x 1.100 t/h do kotlovskih 
bunkera. Kapacitet skladišta, odnosno depoa uglja je 500.000 tona.

 
I     dan

 

 

 Praksa počinje sa upoznavanjem vlastitih mentora koji uspostavljaju Zahtjev za izdavanje 
dozvole za ulazak u krug TE (obezbjeđenje objekata). Odlazak kod Samostalnog referenta za 
zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu, te potpisivanje Izjave o upoznatosti sa mjerama ZNR. 
Zaduženje radne opreme ( mantil i šljem).
Nakon svega toga slijedi obilazak brane na rijeci Bosni, gdje uspostavljamo željeni nivo 
vode za potrebe TE pomoću šibera koji funkcionišu na principu hidraulike.

Sl.3. Brana na rijeci Bosni

3

background image

Želiš da pročitaš svih 8 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti