Socijalno pravna zastita
SOCIJALNO-PRAVNA ZAŠTITA
1
Izvori socijalne zaštite u BiH:
1)
Zakon o osnovama sistema socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i
zaštite porodice sa djecom u BiH
2)
Zakon o socijalnoj zaštiti u RS
3)
Zakon o dječijoj zaštiti u RS.
Međunarodni izvori socijalne zaštite:
Konvencija o pravima djeteta
Konvencija o pravima osoba s invaliditetom
Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda
Opšta deklaracija o pravima čovjeka
Evropska socijalna povelja
Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima
Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom.
Na prostorima ex YU pojmovno određenje soc.zaštite se vezuje za pojam
soc.politike i to u dva različita vida ovisno od grupe autora:
1)
soc.zaštita se smatra dijelom soc.politike
2)
soc.zaštita se smatra jednim od oblika metoda putem kojih se soc.politika
manifestuje.
Društveni faktori soc.zaštite:
društveno-ekonomski faktori, klasno-politička
struktura, pravni sistem, tradicija, idejno-vrijednosni sistem.
Da li postoji univerzalna opšteprihvaćena definicija socijalne zaštite?
Opšteprihvaćena definicija socijalne zaštite ne postoji. Veliki broj društvenih faktora
koji uvjetuju pojam socijalne zaštite je uzrok nepostojanja univerzalne
opšteprihvaćene definicije socijalne zaštite.
Opšta teorijska stajališta o pojmu soc.zaštite:
Soc.zaštita je dio soc.politike
Soc.zaštita je javna djelatnost normativno utemeljena (zakon)
Soc.zaštita ima svoju formalnu organizaciju, odvija se preko soc. i drugih
stručnih službi primjenom socijalnog i drugog stručnog rada. Sadržina i ciljevi
tog rada su usmjereni ka potrebama građana koji nisu u stanju da sami
zadovolje svoje potrebe zbog činjenice da su pogođeni nekim životnim
rizikom.
Koji organi vrše neposredno pružanje socijalne zaštite?
Neposredno pružanje socijalne zaštite vodi 10 kantonalnih ministarstava za rad,
socijalne politike, izbjeglice i raseljene osobe, kroz rad 72 centra za socijalni rad i 25
službi.
Dopuniti!
Propisima kantona može se proširiti krug korisnika socijalne zaštite, u
skladu sa potrebama korisnika socijalne zaštite i mogućnosti finansiranja.
SOCIJALNO-PRAVNA ZAŠTITA
2
Nositelji (subjekti) socijalne zaštite:
država na odgovarajućim nivoima
humanitarne organizacije
udruženja građana
vjerske zajednice
organizacije koje pored svojih socijalnih aktivnosti mogu osnivati i socijalne
ustanove u skladu sa federalnim i kantonalnim zakonodavstvom.
Nositelji SZ su :
Vladin
sektor
- državni organi kao što su centar za socijalni rad ,odnosno
opštinski centri za socijalni rad, kantonalni centri za socijalni rad.
Nevladin sektor
- nevladine organizacije, humanitarne organizacije,
vjerske zajednice, udruženja građana.
Načela na kojima se zasniva zakonodavstvo u oblasti soc.zaštite u FBiH:
1)
Zakon u FBiH uređuje samo: osnove sistema soc.zaštite, zaštite civilnih
žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
2)
Ova djelatnost je od posebnog interesa za državu
3)
Ova djelatnost je usmjerena i tako organizirana da obezbijedi socijalnu
sigurnost svih građana i njihovih porodica u FBiH
4)
Ova djelatnost je u skladu sa standardima istaknutim u Konvenciji o pravima
djece i svoj se djeci moraju osigurati približno jednaki uvjeti za razvoj njihove
ličnosti
5)
U vršenju ove djelatnosti odgovornost snosi i nevladin sektor (npr.
humanitarne organizacije, udruženja građana i vjerske zajednice)
6)
Prava iz ove oblasti se ne mogu prenositi na druga lica niti nasljeđivati
7)
Sredstva za finansiranje se osiguravaju iz budžeta opštine, kantona, ulaganja
osnivača, socijalnih ustanova, ličnog učešća korisnika, poklona i drugih izvora
8)
Razrada osnovnih načela ide za tim da kantonalni i opštinski organi efikasno
rješavaju pitanja socijalnih potreba građana izloženih različitim rizicima.
Negativne strane entitetskih zakona iz oblasti socijalne zaštite:
Postojećim zakonima u BiH ne pruža se jednaka soc.sigurnost svim
građanima, a čitave kategorije lica ne ostvaruju pravo na soc.zaštitu i pomoć.
Prava nisu zakonom jasno definisana i razgraničena, međusobno se prepliču.
Obuhvata tri odvojene oblasti: soc.zaštita, zaštita civilnih žrtava rata, zaštita
porodice s djecom i kao takav nejasno je koncipiran i komplikovan za primjenu
u praksi.
Postoji i diskriminacija u sistemu soc.zaštite u BiH, s obzirom da se favorizira
kategorija ratnih veterana iz 90-tih godina, ovo je vidljivo iz odredbi oba
entitetska zakona u kojima stoji da ratni vojni invalidi mogu ostvariti prava sa
20% tjelesnog oštećenja, a civilne žrtve rata sa 60% tjelesnog oštećenja.
Neprofitne organizacije su:
nevladin sektor, dobrovoljne, neformalne.

SOCIJALNO-PRAVNA ZAŠTITA
4
Osiguranje dobrobiti podrazumijeva:
a)
Poštivanje ljudskih prava
- skupine pojedinaca koji su izloženi posebnom
riziku od moguće socijalne ranjivosti su: djeca, mladi, jednoroditeljske porodice,
emigranti, etničke manjine, osobe sa onesposobljenjem, starije osobe, samci i
oni bez podrške.
b)
Odgovornost vlade u području socijalne politike
- ova odgovornost vlade
se ostvaruje približavanjem korisnicima i prenošenjem odgovornosti na lokalne
i regionalne vlasti.
c)
Nova etika socijalne odgovornosti
- poenta se stavlja na zajedničku
odgovornost za prava i dobrobiti sviju, a ne samo lična prava, kroz odgoj i
obrazovanje kod djece se trebaju razvijati osjećanja za socijalnu odgovornost.
d)
Jačanje porodice i porodične solidarnosti
- ovo bi trebao biti temelj
socijalne kohezije s obzirom da se socijalna kohezija uči u porodici.
e)
Jačanje nevladinog sektora
- ovo pitanje uključuje i razvoj alternativnih oblika
zaštite djece, deinstitucionalizaciju, razvoj karitativnih, sportskih i kulturnih
asocijacija za djecu i mlade koje bi uz potporu NVO doprinosile jačanju
socijalne kohezije.
Evropska socijalna povelja -
ključni dokument Vijeća Evrope i Evropske Unije -
uspostavlja standarde u oblasti ekonomskih i socijalnih prava.
Socijalna prava
su zakonske i druge odredbe namijenjene zadovoljavanju socijalnih
potreba građana, odnosno potreba za zaštitom u određenoj oblasti u zavisnosti od
izloženosti pojedinca nekom socijalnom riziku, a pri tome dolazi do promoviranja
socijalne kohezije i nejednakosti.
U Evropskoj povelji
ekonomska prava se odnose na
zaposlenost i tržiste rada, a
socijalna prava
se odnose na socijalnu i zdravstvenu zaštitu.
U teoriji
socijalna prava obuhvataju:
socijalnu zaštitu, stanovanje, zaposlenost,
zdrastvenu zaštitu i obrazovanje.
Socijalno osiguranje
se odnosi na zarađene naknade radnika i njihovih porodica na
osnovu sistema osiguranja zasnovanog na uplatama doprinosa pojedinaca,
npr.zdrastvena zaštita, naknada za bolovalnje, starosna penzija i sl. Iz ovog proizilazi
da se pravo na socijalno osiguranje ostvaruje po osnovu rada i zaposlenja, odnosno
doprinosa uplaćivanih tokom trajanja zaposlenja u okviru sistema socijalne zaštite.
Ove naknade u pravilu nisu zasnovane na provjeri prihoda, a njihova visina je obično
povezana sa prethodno ostvarenim zaradama ili uplaćivanim doprinosima.
(čl.12.E.povelje)
Socijalna pomoć
je pomoć koja se dodjeljuje na osnovu potreba pojedinca, bez
postavljanja bilo kakvih uvjeta koji se odnose na ispunjavanje obaveza iz sistema
socijalnog osiguranja, koji pokrivaju određeni rizik ili stanje u vezi sa zanimanjem ili
obavezu plaćanja doprinosa. Pomoć se dodjeljuje kada osoba ne ostvaruje nikakve
naknade po osnovu sistema socijalnog osiguranja koja bi određenoj osobi osigurala
adekvatna sredstva, osim kada je to utvrđeno drugačije zakonom.
(čl.13.E.povelje)
SOCIJALNO-PRAVNA ZAŠTITA
5
Soc.zaštita
se odnosi na obavezu država da promoviraju uspostavu soc.službi koje
bi doprinosile dobrobiti pojedinca i grupa u društvu, korištenjem rada službenika
soc.službi putem kojih se daju savjeti i putem kojih bi se pružala pojedinačna pomoć.
Ovo je najširi pojam koji obuhvata socijalno osiguranje i socijalnu pomoć.
(čl.14.E.povelje)
Da li je i ako jeste, kada je naša zemlja ratifikovala Međunarodni Pakt o
ekonomskim socijalnim i kulturnim pravima?
Naša zemlja je ratifikovala
Međunarodni Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima 06.03.1992. godine.
Osnovna obilježja soc.zaštite 80-tih godina 20-tog st.
Javni tj. Vladin sektor imao je centralno mjesto u sistemu soc.zaštite. Osnovni faktori
sistema bile su formalno organizirane profesionalne ustanove, tj. Općinski centri za
socijalni rad. Socijalna zaštita je bila gotovo ekskluzivno planirana, provodila je
država, a finansirala se kroz poreze na prihod. Smanjenjem poreznih osnovica kao i
ratna dešavanja zahtijevali su nužne promjene u socijalnoj zaštiti.
4 elementa reforme socijalne zaštite:
a)
Linija siromaštva
koja na osnovu utvrđenih sredstava odvaja one koji su se
kvalificirali za socijalnu pomoć od onih koji nisu.
b)
Utvrđivanje sredstava pojedinca tj. porodice
- osnova za određivanje onih
koji su siromašni.
c)
Dopunjavanje sredstava pojedinca tj. porodice do linije siromaštva -
isplata razlike između linije siromaštva i raspoloživih sredstava pojedinca,
odnosno porodice iz državnog budžeta.
d)
Utvrđivanje i finansiranje sistema od strane države
, građanina koji je u
stanju socijalno-zaštitne potrebe.
Osnovni preduslov za dobijanje pomoći -
je provjera sredstava. Ta provjera mora
biti niža od definisanog standarda siromaštva.
Načini manifestiranja tranzicije socijalno-pravne zaštite:
reforme rada centara za socijalni rad
uključivanje nevladinog sektora u socijalnu zaštitu
promijenjen način finansiranja socijalne zaštite
socijalna zaštita se ostvaruje kroz svoje ustanove i kroz NVO
promijenjena struktura korisnika socijalne zaštite zbog ratom nametnutih
prilika.
Konačni ciljevi:
da se socijalna zaštita dovede na nivo primjeren financijskim mogućnostima
države,
da se uz pomoć socijalne zaštite obezbijedi "zadani" nivo socijalne sigurnosti,
da se približe nositelji socijalne zaštite i korisnici socijalne zaštite,
da pored državnih institucija u socijalnom zaštičivanju učestvuju i građani
putem NVO.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti