Elektronsko bankarstvo
UVOD
Elektronsko poslovanje uglavnom podrazumeva poslovanje preko
računara, ali daljim širenjem mobilne telefonije sve više poslovnih transakcija
odvijaće se preko mobilnog telefona. Tradicionalno poslovanje zasnovano je na
korišćenju strukturiranih papirnih dokumenata u prethodno definisanoj i
opšteprihvaćenoj komunikaciji između učesnika u procesu poslovanja.
Poslovanje u kome se poslovne transakcije prevashodno ostvaruju
elektronskim putem poznato je pod imenom elektronsko poslovanje ( e-
business).
Poslednjih godina sa snažnim razvojem kompjuterske i
telekomunikacione tehnike, a posebno interneta kao svjetske globalne
komunikacione mreže dolazi do značajnih promena u svim sferama
društva, pa tako i u bankarstvu kao specifičnoj privrednojdelatnosti. Klasično
bankarstvo u sve većoj meri zamenjuje elektronsko bankarstvo, koje sve više
dobija na značaju i ima trend rasta broja korisnika.
Razvoj informacione i telekomunikacione tehnologije stvorio je uslove za
globalizaciju poslovanja. Glavni cilj je postao da se bez obzira na geografske
distance što brže i efikasnije povežu klijenti i tokovi informacija.
Internet nudi alternativu i lakše prenosiv nacin vršenja on-line
bankarstva. Internet je svetska kolekcija povezanih kompjuterskih mreža koja
povezuje različite grupe korisnika. On ima potencijal da postane kolosalno
bezgranično tržište koje pokriva desetine miliona kupaca. Mnoge kompanije
idu na mrežu da bi povećali biznis, i ustanovljene su brojne "virtuelne"
organizacije. Virtualizacija je uklanjanje ograničenja vremena, mesta i forme i
moguća je zbog konvergencije kompjuterske i telekomunikacione tehnologije i
vizuelnih medija koje se manifestuju kroz internet. On daje veću kontrolu
3
kupcima tako što daje veći izbor kupcu kroz pristup većoj količini informacije
na pritisak dugmeta.
Pošto internet ima potencijal da smanji troškove, poboljša pogodnost i
poveća informisanost kupca, najviše koristi ima kupac. Kupci će moći da lutaju
elektronskim tržištem, proveravaju pogodbe, sprovode njihove sopstvene
transakcije i čak vode svoj sopstveni bankarski račun.
4

sistema plaćanja zasnovanih na papiru, korišćenjem potencijalnih prednosti
primene informacione tehnologije.
Sistem za elektronsko bankarstvo mora da uspostavi bezbedan kanal za
prenos informacija između računara klijenta i računara servera podataka u
banci, i sistem zaštite zasnovan na infrastrukturi javnih ključeva.
Korisnik e-bankarstva dobija identifikacionu (smart) karticu u čijoj
memoriji se nalaze njegov privatni ključ i njegov sertifikat javnog ključa.
Komunikacija između klijenta i servera je moguća isključivo ukoliko korisnik
poseduje karticu i ukoliko se sertifikat s nje nalazi u bazi podataka banke.
Elektronsko bankarstvo predstavlja segment digitalne ekonomije u sferi
elektronskog platnog prometa i transfera novčanih sredstava, a u
međuvremenu se razvilo na sve vidove poslovanja banaka, kako unutar njene
organizacije tako i na njene komitente. Institucionalno bankarstvo i finansijska
tržišta imaju za poslovno okruženje sve privredne i poslovno aktivne subjekte,
koji su najdirektnije upućeni na međusobnu poslovnu saradnju. Preko usluga
koje bankarski sektor obavlja za svoje komitente i klijente, i preko finansijskih
inovacija koje je neophodno nuditi u tržišnim uslovima, sve više dolazi do
izražaja poslovna saradnja, zasnovana na savremenim informacionim i
telekomunikacionim tehnologijama, što ima za rezultat transformaciju načina
rada i poslovne saradnje ka elektronskom poslovanju i digitalnojekonomiji.
2. ELEKTRONSKI SISTEMI PLAĆANJA
Elektronska plaćanja se odnose na finansijske transakcije koje se
obavljaju bez papirnih dokumenata, kao što su, recimo, papirni čekovi. U novije
vreme, sve veći broj preduzeća nastoji da iskoristi neslućeni potencijal
Interneta kao jeftinog elektronskog kanala distribucije
6
Elektronski sistemi plaćanja moraju biti zgodni za kupovinu na Web-u,
prenosivi kroz mrežu, dovoljno jaki da spreče elektronske smetnje i troškovno
isplativi za jako male vrednosti transakcija.
Elektronski sistemi plaćanja se mogu podeliti u četiri grupe:
- Sistemi elektronskog novca bazirani na softveru;
E-cash;
NetCash;
PayMe Sistem.
- Sistemi elektronskog novca koji koriste smart kartice;
Mondex;
VisaCash.
- Elektronski sistemi za mikro-plaćanja;
Clickshare (sistem koji je razvila istoimena firma iz Masačusetsa);
CyberCoin (firme CyberCash);
Millicent (sistem koji je razvila DEC).
-Elektronski sistemi plaćanja putem kreditnih/debitnih kartica.
2.1 Učesnici u procesu elektronskog plaćanja
1) Korisnik kartice - sklapa ugovor sa bankom i od nje dobija karticu.
Obavezan je da ima kod banke tekući račun, dinarski i devizni (ovaj drugi samo
ako kartica može da se koristi i u inostranstvu).
2) Trgovac - sklapa ugovor sa bankom principalom o prijemu njenih
kartica. Može imati veći broj ugovora sa različitim principalima, što znači da
može primati više različitih kartica. Sklapa ugovor sa provajderom preko kojeg
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti