Državni univerzitet u Novom Pazaru

smer: psihologija

Analiza kognitivnih promena kroz Pijažeove 

stadijume razvoja

Seminarski rad: kognitivni razvoj 

Anita Sakić

2

Sadržaj

1. Sažetak
2. Uvod

2.1.

 Teorija kognitivnog razvoja

2.2.

 Senzomotorni stadijum

2.3.

 Predoperacionalni stadijum

2.4.

 Stadijum konkretnih operacija

2.5.

 Stadijum formalnih operacija

2.6.

Kritički osvrt na teoriju kognitivnog razvoja

3. Metodologija
4. Zaključak
5. Diskusija
6. Literatura

background image

Seminarski rad: kognitivni razvoj 

Anita Sakić

4

2. Uvod

Žan Pijaže je rođen devetog avgusta 1896. godine u Nešatelu, u Švajcarskoj. Bio je 

najstarije dete Artura Pijažea, koji je po profesiji bio profesor srednjevekovne književnosti, i 
Rebeke Džekson. Žan je već sa 11 godina napisao prvi, kratak naučni rad koji se ticao albino 
vrabaca. Ovaj naučni rad se smatra početkom sjajne naučne karijere koja se ogleda u preko 60 
objavljenih knjiga i nekoliko stotina članaka koje je Žan Pijaže ostavio iza sebe.

Interes za mekušce je razvio u kasnom pubertetu, i bio stručnjak u toj oblasti već do kraja 

srednje škole. Na tom polju je objavio i mnoge radove, a za mekušce je ostao zainteresovan do  
kraja života. 

Nakon mature studirao je prirodne nauke na fakultetu u rodnom Nešatelu, gde je potom i 

doktorirao.   Za   to   vreme   je   objavio   dva   filozofska   eseja   koja   se   nazivaju   njegovim 
“adolescentskim radovima”, ali se smatra da su bili važni za usmeravanje njegovog razmišljanja.

Nakon   što   je   proveo   semestar   na   univerzitetu   u   Cirihu   ,   gdje   se   zainteresirao   za 

psihoanalizu, iz Švajcarske odlazi u Francusku. Proveo je godinu dana radeći na „Ecole de la rue 
de la Grange-aux-Belles“, školi za dečake  koju je osnovao Alfred Bine, a kasnije joj je upravnik 
bio De Simon, koji je zajedno s Bineom razvio dobro poznati test za merenje inteligencije. Tu je 
Pijaže   standardizovao     Bartov   test   inteligencije,   i   proveo   prva   eksperimentalna   istraživanja 
rastućeg uma.

1921. postaje upravitelj istraživanja na Institutu Rousseau u Ženevi. 

O privatnom životu Žana Pijažea i njegove porodice do danas se zna jako malo. Poznato 

je da se 1923. oženio koleginicom Valentinom. U tom braku je dobio troje djece: najpre dve 
kćeri, a potom i sina, i Pijaže je proučavao njihov razvoj od trenutka kada u postali odojčad pa 
sve do vremena kada im se razvija govor.

Pijaže je uspešno i naporedo držao nekoliko katedri: za psihologiju, sociologiju i istorjiu 

nauka u rodnog gradu, a od 1925. do 1929; istoriju naučnog mišljenja u Ženevi od 1929. do 
1939; Međunarodnu kancelariju za obrazovanje od 1929. do 1967; psihologiju i sociologiju u 
Lausannei   od   1938.   do   1951;   sociologiju   u   Ženevi   od   1939.   do   1952,   a   zatim   genetsku   i 
eksperimentalnu psihologiju od 1940. do 1971. Interesantno je da je bio jedini Švajcarac koji je 
pozvan na Sorbonu, gde je predavao od 1952. 1955. osnovao je, i do smrti vodio, Međunarodni 
centar za genetsku epistemologiju.

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti