SEMINARSKI RAD

Neverbalno komuniciranje britanskih rok muzičara

 sa publikom na koncertima

Student : Anđela Brković

Mentor : 

Beograd, jun 2014.

2

  

           Ovaj rad je iz oblasti naučnog bavljenja neverbalnim komuniciranjem u društvenom 

kontekstu. Kada se ima u vidu neverbalno komuniciranje očekuje se jedan vid svakodnevnog 

opštenja svakoga od nas, koji se obavlja na mnogo različitih načina i u različitim životnim 

situacijama. Čovek je svakako biće koje je najrazvijenijeg razuma, što je uzrokovalo da (za 

razliku od životinja čije se rasuđivanje bazira na čulima i instinktu) intelektualne radnje 

evolutivnim putem dovedu do superiornosti u različitim sferama delovanja. Jedan od primera te 

intelektualne superiornosti čoveka u odnosu na druga bića je moć korišćenja različitih tehika 

sporazumevanja u komunikacijskom smislu

1

. Govor kao izuzetno složen proces to i potvrđuje, 

kao i postojanje toliko mnogo različitih jezika. Međutim, ono što je još fascinantnije jeste da 

(pored tog verbalnog/pojmovnog aparata koji gotovo besprekorno funkcioniše) se razvijao 

uporedo i gest kao njegov skoro neodvojivi deo. Gestikulacija je nešto što daje jednu novu 

dimenziju svakoj interakciji - nekada upotpunjujući reč, a nekada govoreći i više od verbalno 

iskazanog. Gest može da se posmatra i sam za sebe, mada se ljudi gotovo nikada samo njime ne 

služe, osim ako su u pitanju posebne situacije i okolnosti (kada su osobe onemogućene da se čuju 

a vide se npr. na razdaljinu, ili u slučaju čulnog hendikepa kao kod gluvonemih osoba). Upravo 

naš razvijeni razum nam daje bezbroj mogućnosti da na intelektualan način tumačimo različite 

pokrete, trzanja, pomeranja u datim okolnostima. Sve to se odvija u jednom okviru u 

svakodnevnoj interakciji, u određenom društvenom kontekstu sa određenim idejnim i 

simboličkim predznanjem pojmova i pokreta, kako bi komunikacija mogla uspešno da se odvija.

          U svakodnevnoj konverzaciji ljudi u najrazličitijim situacijama gest posmatraju i koriste 

često i nesvesno, retko ga svesno tumačeći i ne pridavajući mu preveliki značaj. Mnogo više 

pažnje se pridaje onom verbalizovanom sadržaju koji nam je najčešće dovoljan da shvatimo 

suštinu upućene poruke. Međutim, postoje ekstremni uslovi gde gest dolaz do izražaja izbijajući 

u prvi plan a to su situacije kada je konverzacija umnogostručena do masovnih razmera. Pod 

ovim se smatraju masovna okupljanja tipa : politički skupovi, mitinzi, demonstracije, dočeci 

uspešnih sportista, i mnogi drugi slični skupovi gde se velika pažnja usmerava (osim na 

izrečeno) i na govor tela.

1

 http://scitech.sgi.co.rs/html/005/00505.html

background image

4

- GEST -

UVOD U NAUČNO TEORIJSKI OKVIR RADA

          Ovaj teorijski okvir ću otvoriti očekivanom ali i suštinski najvažnijom tezom vezanom za 

gest. Kao i na mnogim poljima naučnih debata prvo čime se započinje definisanje gesta je da ono 

ne može postojati van određenog kulturnog konteksta niti se može tumačiti sam za sebe. Taj 

globalni kontekst predstavlja vreme, mesto i situaciju u kojoj se vrši konverzacija kroz čiju 

prizmu i posmatramo i tumačimo gestove, ali i na postojanju određenih društvenih pretpostavki. 

Pod pretpostavkama se smatra deljeni kontekst samog ispoljavanja ali i razumljivost gestovne 

upotrebe. Svaki takav kontekst je kulturno definisan i determinisan, što znači da ne samo da 

određuje konvencionalnost ovakvog vida komunikacije, nego je u njemu sadržana i motivisanost 

činjenja gestova

2

. A konkretno za gestove možemo odmah i u najširem kontekstu da razjasnimo 

da oni predstavljaju simbol, iz prostog razloga što ne oslikavaju sebe već označavajuće 

označenog. Gest zapravo najčešće simboliše određenu predstavu nečega, da li u bukvalnom, 

metaforičkom ili metonimijskom smislu. 

          No vratila bih se par koraka unazad, na stanovište sa kojim sam i započela ovaj rad a to je 

da je neverbalna komunikacija sastavni i gotovo nerazdvojivi propratni element govora, kao i 

opštenja među ljudima. Simboličko, gestovno ponašanje kao propratno verbalnom može da služi 

kao magnet pažnje za sagovornika odnosno primaoca kome je poruka upućena. Ona u tim 

situacijama uglavnom spada u domen takozvanih 

spontanih gestova

 ili ponekad 

ritmičkih 

grstova 

odnosno 

bitova

 koji se dešavaju u verbalnom kontekstu markirajući ga na svojevrstan 

način. Takvi gestovi bi se okarakterisali kao gestovi u 

diskursu. 

Međutim, postoji i veliki broj 

gestikulacija koje nemaju posebne veze sa sadržajem verbalizovanog a odigravaju se paralelno sa 

govorom. Takvi gestovi mogu biti okarakterisani kao 

slučajni

 

ili 

nenamerni

, što bi spadalo u 

kategoriju 

sekundarnih gestova

 kao npr. kada neko tokom govora prekrsti noge, ili pomeri šiške, 

počeše se po temenu i sl.

2

 http://scitech.sgi.co.rs/html/005/00505.html

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti