0

CENTAR ZA POSLOVNE STUDIJE 

CEPS Kiseljak

Predmet

:  Materijali

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                 

SEMINARSKI RAD 

                                            Određivanje zateznih svojstava plastičnih masa 

                                                               prema standardu JUS G.S2.612 

 

 

 

 

 

 

 

 

    Student:                                                                                                                         Profesor:

Martina Adžić                                                                                                     prof.VŠ Živorad Milošević 

1

                                                                       

   

Sadržaj 

Uvod     ..............................................................................................................................................2

Polimeri i plastične mase  .................................................................................................................3

Struktura i ponašanje polimera  .....................................................................................................4

Plastične mase    .............................................................................................................................5-6

Prerada plastičnih masa  ................................................................................................................7-8

Određivanje zateznih svojstava plastičnih masa prema standardu JUS G.S2.612  ............................. 9 

Predmet standarda     ....................................................................................................................9

Opća odredba        .......................................................................................................................... 10 

Definicije       .....................................................................................................................................10 

Epruveta         ................................................................................................................................14

Opće odredbe za izradu epruveta  .................................................................................................17

Kondicioniranje     ..........................................................................................................................20

Oprema       .....................................................................................................................................20

Brzina ispitivanja     .........................................................................................................................21

Postupak ispitivanja   ...................................................................................................................... 21 

Izračunavanje rezultata   ..................................................................................................................22

Literatura    .....................................................................................................................................25

background image

3

                                                          Polimeri i plastične mase

 

Polimeri 

su složene organske supstance koji se dobivaju kemijskom sintezom jednostavnih 

ujedinjenja - monomera. Ova vrsta kemijske sinteze naziva se 

polimerizacija .

 

Polimerizacija

 predstavlja reakciju dobivanja polimera iz odgovarajućih monomera, tako da u općem 

slučaju važi relacija:  nM  → Mn (monomer) (polimer) Veličina "n" naziva se stepen polimerizacije. 

 Polimeri pripadaju kategoriji visoko molekularnih ujedinjenja,  čiji se molekuli sastoje od nekoliko 
stotina ili nekoliko tisuća atoma međusobno spojenih kovalentnim vezama. Ovako veliki molekuli 
nazivaju se makromolekuli. 

Makromolekuli se sastoje u najveć em broju slučajeva od velikog broja strukturnih jedinica koje se 
višestruko ponavljaju. Kao što iz naziva proizilazi, ove materije se sastoje iz više mjera, koji 
predstavljaju osnovnu jedinicu jednog molekula-monomera (od grčke riječi mono = jedan i meros = 
dio). Povezivanjem velikog broja monomera u dugačak lančasti molekul dobiva se polimer (od grčke 
riječi polis = mnogo, meros = dio) kako je prikazano na slici. Kad se kaže da su molekuli 
"polimerizirani" to znači da su međusobno povezani u veće makromolekule ili velike molekule. 

        

 U procesu sinteze polimera, zbog razmijerno velikog stepena polimerizacije "n", praktično je 
nemoguće dobiti sve potpuno jednake makromolekule. Polimeri se dijele na prirodne i vještačke. 
Odlikuju se manjom ili većom tvrdoćom, ljepljivošću, sposobnošću omekšavanja na povišenim 
temperaturama, određenim stupnjem poroznosti. Veoma mnogo podsjećaju na prirodne materijale 
za koje se koristi opći naziv "smole" (vosak, ćilibar, bitumen, prirodni kaučuk i dr.). 

4

                                                       Struktura i ponašanje polimera 

 

Polimeri od značaja za rudarstvo predstavljaju  čvrste supstance, koje se dobivaju iz monomera. 
Monomeri mogu biti u sva tri agregatana stanja -  čvrstom, tekućem ili plinovitom. Struktura 
polimera je u općem slučaju amorfna, što znači da kod njih ne postoji pravilan raspored čestica. 

Prema načinu ponašanja na toploti polimeri se dijele na:

  termoplastične i  termostabilne polimere. 

 

Termoplastični polimeri

  su polimeri koji se pri zagrijavanju razmekšavaju, a zatim tope. Nakon 

hlađenja ponovo  očvrsnu  zadržavajući osnovna svojstva. Postupak razmekšavanja i stvrdnjavanja 
može se ponoviti više puta bez opasnosti od mijenjanja tehničkih svojstava.  Odlikuju  se malim 
specifičnim masama (1000-1200 kg/m3), malom toplotnom provodnosti  i visokom kemijskom 
otpornošću. U nedostatke im spadaju: nepostojanost na povišenim temperaturama, nizak modul 
elastičnosti, krtost na nižim temperaturama, sklonost ka starenju itd.

Termostabilni polimeri

  su polimeri koji pokazuju stabilnost na povišenim temperaturama, ali 

zagrijavanjem mogu samo jednom da omekšaju i pređu u plastično stanje. Na povišenim 
temperaturama trpe deformacije, dok na visokim temperaturama sagorijevaju. Za primjenu u 
građevinarstvu i rudarstvu termoplastični i termostabilni polimeri se ispituju na temperaturama koje 
odgovaraju području staklastog ( čvrstog) stanja, a to su najčešće normalne (radne) temperature u 
opsegu od -200 do +400C. Sa povećanjem temperature, po pravilu dolazi do opadanja  čvrstoće  Rm i 
modula elastičnosti polimera, kao i do povećanja njegove žilavosti. Kriva  σ- ε (naprezanje-
produženje) termostabilnih polimera uglavnom odlikuje se monotonost. Skupljanje polimera zapaža 
se samo tokom procesa njihovog dobivanja, dok u daljem vremenskom periodu pokazuju stabilnost. 
U termoplastične polimere spadaju: polietilen, polivinilklorid, polistirol, poliamidi, 
polimetilmetakrilat, polivinilacetat, poliizobutilen i dr. U termostabilne polimere spadaju:  
fenolaldehidi, epoksidi, poliestri, poliuretani, silicijum-organski polimeri (silikoni) i dr. 

Polimeri  se dobivaju

 polimerizacijom zasićenih i nezasićenih ugljovodonika (etilena, acetilena, 

izobutilena, vinil hlorida, stirola,  fenola i dr.). Proizvode se u praškastom stanju u vidu granula ili u 
tečnom stanju.  Odlikuju se malom specifičnom masom, relativno malom tvrdoćom i  čvrstoćom, 
vodonepropustnošću i otpornošću na različite kemijske reagense, ograničenom otpornošću na 
povišene temperature, otpornošću na mraz itd. 

 

Polimeri se koriste

 za dobivanje plastičnih masa, hidro i termo izolacionih materijala, materijala 

porozne strukture (stiropora, poliuretana), ljepila, lakova, vatrostalnih lakova i emajla, vezivnih 
sredstava, dodaju se betonima u fazi izrade itd. 

background image

6

Plastične mase odlikuju se niskom toplotnom provodnosti  i visokom vrijednošću koeficijenta 
linearnog širenja (5-10 puta veći nego kod drugih konstrukcijski  materijala). 

Čvrstoća plastičnih masa može biti vrlo velika, naročito u slučajevima kada je materijal armiran 
vlaknima ili listovima. Tada zatezna  čvrstoća može iznositi 200-300MPa (npr. plastične mase 
armirane staklenom tkaninom). Čvrstoće pri zatezanju i savijanju su vrlo bliske. Modul elastičnosti 
plastičnih masa je znatno niži nego kod drugih materijala. 

 Najveći broj plastičnih masa je otporan prema djelovanju vode i vodenih rastvora kiselina, baza i soli. 
Međutim, mnoge plastične mase se lako rastvaraju ili bubre u organskim rastvarač ima. Starenje 
predstavlja vrlo ozbiljan nedostatak mnogih plastičnih masa. Do njega dolazi tokom vremena uslijed 
zagrijavanja, djelovanja svijetlosti, kisika i drugih faktora. 

 Plastične mase nisu postojane na povišenim temperaturama. Najviše njih podnosi temperaturu 100-
2000˘C, dok plastične mase na bazi silikona postojane su i na temperaturama 300-5000˘C. Pri višim 
temperaturama dolazi do topljenja i sagorijevanja plastičnih masa, što predstavlja jedan od njihovih 
velikih nedostataka. 

Želiš da pročitaš svih 26 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti