Tarife u saobraćaju
INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK
SAOBRAĆAJNI FAKULTET
TRAVNIK
SEMINARSKI RAD
Struktura transportnih troškova u željezničkom saobraćaju
Predmet: Tarife u saobraćaju
Profesor: Prof. dr Ibrahim Jusufranić Student: Adin Musić
Asistent: Doc. dr Momčilo Sladoje (S-48/13-I)
Travnik, januar 2017.
2
SADRŽAJ: Stranica:
2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE TRANSPORTNIH TROŠKOVA....................................4
3.1. Struktura troškova prema stepenu iskorištenosti kapaciteta u željezničkom saobraćaju.6
4. PROCJENA FINANCIJSKOG TROŠKA PROJEKTA.......................................................11
6. ANALIZA EKONOMIČNOSTI U ODREĐIVANJU CIJENE...........................................18
6.1. Mjerenje ekonomičnosti na nivou jednog preduzeća u željezničkom saobraćaju.........18
7. ANALIZA PRODUKTIVNOSTI I RENTABILNOSTI CIJENE........................................20

4
2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE TRANSPORTNIH TROŠKOVA
Transportni troškovi predstavljaju novčani izraz vrijednosti utrošene količine opredmećenog i
živog rada na obavljanju procesa transportovanja, koji obezbjeđuju normalan proces
reprodukcije i zadovoljenje potreba stanovništva za saobraćajnim uslugama.
Proučavanje troškova poslovanja predstavlja jednu od osnovnih potreba svakog preduzeća.
Troškovi poslovanja su važan faktor od koga zavisi visina prihoda kao materijalne osnove lične
i opšte društvene potrošnje. Zato je pitanje definisanja pojma i suštine troškova veoma
značajno. Postoji više definicija troškova, a jedna opšte prihvatljiva glasi: „Troškovi
predstavljaju potrošnju dobara prouzrokovanu proizvodnjom novih proizvoda.“
U literaturi, a nerijetko i u praksi, miješaju se pojmovi troškova i utrošaka, a veoma često se
zamjenjuju pojmom izdaci. Oni se ponekad stvarno i podudaraju. No, kada se određena trošenja
posmatraju sa gledišta utvrđivanja poslovnih rezultata preduzeća i ostvarene rentabilnosti, onda
zamjena ovih pojmova može dati krivu sliku ostvarenih rezultata. Utrošci se javljaju kao
rezultat procesa trošenja osnovnih elemenata proizvodnje, na primjer, trošenje materijala za
započetu proizvodnju i drugih sirovina. Prilikom utvrđivanja poslovnog rezultata za određeni
obračunski period, kao troškovi poslovanja uzeće se u obzir samo oni utrošci materijala koji su
utrošeni za završenu proizvodnju i koji sačinjavaju elemenat prihoda i dobitka preduzeća. Zato
utrošak možemo smatrati čisto obračunsko-knjigovodstvenom kategorijom, dok su troškovi
ekonomska kategorija i značajan element pri utvrđivanju ostvarenih rezultata u poslovanju.
Ukratko možemo reći da se pod pojmom „trošak“ podrazumijeva novčani izraz utroška, a pod
pojmom „utrošak“ smatra se količina utrošenog elementa proizvodnje.
Pri prevozu putnika saobraćajna usluga u željezničkom saobraćaju je rezultat procesa rada, kao
njegov koristan učinak, koji ima sve karakteristike proizvodne djelatnosti. On se može trošiti
kako se vrši transportovanje radne snage usko vezane za samu oblast proizvodnje ili pak
transportovanje putnika u privatne svrhe radi zadovoljenja ličnih potreba.
Sve ovo ukazuje da kapital mora da prođe i kroz sferu prometa, odakle se ponovo vraća u
sferu proizvodnje radi oplođavanja. Znači da je faza prometa nužna isto kao što je neophodna i
faza proizvodnog procesa.
Veleri.hr / Nastavni materijal/ PT Troškovi
5
3. STRUKTURA TROŠKOVA ŽELJEZNICE
Željeznica je u periodu svog razvitka prošla kroz dvije faze, kroz period intenzivnog i kroz
period ekstenzivnog razvoja. Primat koji je željeznički saobraćaj imao za vrijeme
monopolističkog položaja, sa ekspanzijom ostalih vidova saobraćaja, ponajviše drumskim,
polako se gubi što je i dalje trend. Pored činjenice da se ukupan obim transporta u železničkom
saobraćaju povećavao, ekonomski status željeznice se vremenom pogoršavao zahvaljući
činjenici da se prihod relativno sporije povećavao od troškova. Ovakva situacija će dovesti do
neizbežne potrebe za racionalisanjem i regulisanjem odnosa među saobraćajnim granama. U
prvom periodu razvoja željeznice, rentabilno poslovanje se zasnivalo na činjenici stalnog rasta
obima transporta i na zakonu opadanja troškova sa povećanjem obima saobraćanja. Ekstenzivni
period razvoja, donio je sa sobom ulaganja velikih investicionih sredstava u infrastrukturu i
vozni park. U početku se rentabilnost nije ostvarivala zbog potrebnog vremena obrta sredstava
ali se nedugo zatim zahvaljujući brzom intezitetu rasta obima transporta, značajno počela
povećavati. Pogodnost za željeznicu je bila ta da su je države tretirale kao još jedan od
instrumenata politike cijena, te se tako njen trošak prenosio na poreske obveznike. Budžetski
sistem poslovanja željeznica im je omogućio da posluju kao državna transportna organizacija.
Čak i u zemljama u kojima su poslovale privatne železnice, država je imala uticaj na politiku
cijena putem raznih subvencija. Transfer odrđene količine transporta na drumski saobraćaj pri
kraćim relacijama a u najvećoj meri sa sporednih pruga slabo korišćenih kapaciteta, a uz
koncentraciju železničkog saobraćaja na magistralne tokove i na duže relacije, dovešće do
velikih strukturnih promjena u saobraćaju.
Željeznički saobraćaj se odlikuje velikim učešćem transportnih kapaciteta i fiksnih postrojenja
u ukupnim sredstvima. To znači da će fiksni troškovi činiti veliki udio u ukupnim troškovima. Iz
svega navedenog može se izvući zakonitost da ako posmatramo kraće relacije, opadanje
troškova prema daljini prevoza je manje što dovodi do viših cijena u odnosu na drumski
saobraćaj, kao i obrnuto. Pomenuto smanjenje upotrebe željezničkog transporta na sporednim
prugama, ima višestruke štetne posljedice po njen rentabilitet. Sam troškovni gubitak na
smanjenom prevozu robe je zaista veliki, dok sa druge strane u slučaju zatvaranja nekih
nerentabilnih sporednih dionica, javljaju se prilični dodatni troškovi budući da je to dug i
naporan posao. Putem elastičnosti tražnje za transportnim uslugama, sistemske promjene u
saobraćaju također djeluje na ekonomski položaj željeznice. Elastičnost tražnje će se razlikovati
u zavisnosti od određenih vrsta roba. Vrste roba koje su tehnički vezane za prevoz željeznicom,

7
Slika 1.Međuodnos apsolutno i relativno fiksnih troškova
Fiksni troškovi u željezničkom saobraćaju iznose između 30 i 50 %. Relativno nizak udio
fiksnih troškova u ukupnim troškovima željezničkih saobraćajnih poduzeća pojašnjava se
javnim investicijama u željezničku transportnu infrastrukturu.
Varijabilni troškovi
mijenjaju se s promjenom obujma proizvodnje saobraćajnih usluga. Ako
se proizvodnja prometnih usluga poveća za 7 %, varijabilni će se troškovi povećati približno za
7%. Varijabilni troškovi po jedinici ostaju relativno konstantni. Gorivo je tipični varijabilni
trošak koji se mijenja kako se povećava broj prijeđenih kilometara.
Veleri.hr / Nastavni materijal/ PT Troškovi
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti