Igra u van nastavnim aktivnostima
UNIVERZITET U TRAVNIKU
EDUKACIJSKI FAKULTET
RAZREDNA NASTAVA
Seminarski rad iz kolegija: Metodika vannastavnih aktivnosti
Tema: Igra u vannastavnim aktivnostima
KANDIDAT:
Jasmin Kokić
Travnik, juni , 2016
„
Igra u vannastavnim aktivnostima
“
2
SADRŽAJ
I UVOD....................................................................................................................3
II IGRA U VANNASTAVNIM AKTIVNOSTIMA............................................4
1. Pojam i značaj dječije igre...............................................................................4
2. Igra i razvoj.......................................................................................................6
3. Organizovano učenje kroz igru.......................................................................8
4. Igra u vannastavnim aktivnostima.................................................................9
III ZAKLJUČAK.................................................................................................12
IV LITERATURA................................................................................................13

„
Igra u vannastavnim aktivnostima
“
4
II IGRA U VANNASTAVNIM AKTIVNOSTIMA
1. Pojam i značaj dječije igre
Bruno definiše igru kao spontanu aktivnost koja postoji kod skoro sve djece, a koju
karakteriše činjenica da je to ponašanje koje je samo sebi nagrada. Na sličan način o igri govori i
Eugen Fink: "Igra nema ciljeve kojima služi, ona svoje ciljeve i svoj smisao ima u samoj sebi.
Igra nije radi nekog budućeg blaženstva, ona je u sebi već 'sreća'!" (Zlankovski, 2000:29-37)
Kao što je za pedagogiju kao nauku važno da precizno definiše pojmove vaspitanja i
obrazovanja, važno je i da definiše igru
i da je razlikuje od igrovnih aktivnosti
kao značajnog
aspekta ranog učenja i razvoja djeteta. Naime, igrom i igrovnim aktivnostima dijete uči
organizovano i spontano.
Igru možemo definisati kao aktivan poduhvat jedne ili više osoba ograničen pravilima
date igre, vremenom i manje ili više jasnim ciljem ili ishodom igranja. Za razliku od igara,
igrovne aktivnosti nisu ograničene strogim pravilima, stabilnošću i strogom tematskom
vezanošću za cilj; to su aktivnosti jedne ili više osoba tematski orijentisane u okviru nestabilnih
pravila i ishoda, koordinisane tematskom usmjerenošću ka cilju koji nije precizno određen.
(Zlankovski, 2000:38)
Preciznije određenje pojmova igra
i igrovne aktivnosti
možemo sagledati
u direktnom
poređenju koje daje Suzić, prikazano u Tabeli 1. (Suzić, 2006:6)
IGRA
IGROVNE AKTIVNOSTI
1. jasno utvrđen sistem pravila
2. jasan cilj i ishod igranja
3. najčešće vremenski predodređene
4. ograničen uticaj mašte i kreativnosti
5. obnovljive su
6. strah od neuspjeha
1. nisu ograničene strogim pravilima
2. tematska usmjerenost ka cilju koji nije precizno određen
3. vremenski nedefinisane
4. neograničen uticaj mašte i kreativnosti
5. teško su obnovljive
6. manimum straha od neuspjeha
Možda najviše spominjana funkcija igre je učenje. Igrajući se i zabavljajući se, često
oponašajući roditelje, dijete postepeno ulazi u, ne baš uvijek zabavan, svijet odraslih. Međutim,
kroz igru dijete rješava i svoje konflikte i frustracije.
Postoji veliki broj definicija pojma igra, od kojih izdvajamo sljedeće:
"Igre nisu posebna vrsta aktivnosti među drugim aktivnostima, već određen način
ponašanja posebno karakterističan za period djetinjstva". (Pedagoška enciklopedija 1,
1989:256)
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti