Kljucni problemi koriscenja i upravljanja ekonomskim resursima
FAKULTET ZA MENADŽMENT
HERCEG NOVI
KLJUČNI PROBLEMI KORIŠĆENJA I UPRAVLJANJA
EKONOMSKIM RESURSIMA
SEMINARSKI RAD
Mentor:
Student: Milan Dakić
Prof. dr David Petrović
Broj indeksa: 01/14
Mr Jovana Jovanovic
Herceg Novi, avgust 2016. godine
SADRŽAJ
UVOD ...............................................................................………................................ 1
1. ODRŽIVI RAZVOJ I EKOLOGIJA …………………………………….………….... 4
1.1. Loše strane ekonomskog rasta ………………………………………………….....….. 5
1.2. Regulisanje zaštite životne sredine u svijetu ………………………………..…..……. 5
1.3. Odnos razvoja i troškova za zaštitu životne sredine u EU …………………….…… 7
1.4. Održivi razvoj i ekološke perspektive …………………………………………..……. 9
1.5. Sistem upravljanja ekonomskim resursima i životnom sredinom ……..……………. 10
2. STRATEŠKI PRAVCI KORIŠĆENJA I UPRAVLJANJA
EKONOMSKIM RESURSIMA …………………….……………………………… 13
2.1. Harmonizacija socioekonomskog razvoja sa politikama EU u oblasti efikasnog
korišćenja prirodnih resursa S niskim emisijama gasova sa efektom staklene bašte .. 13
2.2. Jačanje i podrška sektoru životne sredine ……………………………………..……. 21
2.3. Ustanovljavanje dugoročnog institucionalnog i finansijskog okvira
kao podrške održivom razvoju ……………………………………………………… 21
2.4. Indikatori i trendovi održivosti razvoja Crne Gore …………….…………………… 25
ZAKLJUČAK …………………………………………………………………….… 30
LITERATURA ……………………………………………………………………… 32

Održivi razvoj je multidimenzionalni koncept koji se oslanja na tri stuba. Takva
koncepcija održivog razvoja poznata je kao "Model tri stuba" ili "model tri kruga" Kako bi
ciljevi koncepta održivog razvoja bili u potpunosti ostvareni, neophodna je međusobna
povezanost i komplementarnost sve tri njegove dimenzije . Posebno je važno da se svakoj
dimenziji razvoja pridaje podjednak značaj. Ovo je u praksi vrlo teško ostvariti i uvijek
postoji trade - off ili se nekoj dimenziji koncepta održivog razvoja pridaje manji ili veći
značaj. Savremeni pristupi konceptu održivog razvoja zagovaraju postojanje novih dimenz-
ija razvoja. Jedan od pristupa jeste uvažavanje kulturne dimenzije, kao četvrtog stuba kon-
cepta održivog razvoja. Osim autora koji smatraju da kultura predstavlja četvrtu dimenziju
održivog razvoja , ima i autora koji se slažu da održivi razvoj nikako ne smije svesti na tri
dimenzije, ali mišljenja su da četvrtu dimenziju ne čini kultura već kao četvrti stup
održivog integralnog razvoja navode političku ili pak institucionalnu dimenziju. Tako pos-
tojanje adekvatnog institucionalnog okvira ili institucionalnom podrške predstavlja važan
element koncepta održivog razvoja. U ovom radu predmet analize je institucionalna dimen-
zija kao četvrta dimenzija koncepta održivog razvoja. Cilj je ukazati na to da za ekonom-
ski, ekološki i socijalni razvoj na osnovama održivosti, institucionalna podrška predstavlja
komplementarne i nužnu dimenziju .
U trojnoj strukturi održivog razvoja (društvo, ekonomija i životna sredina), politika
zelenog rasta reguliše mjesta gdje ekonomski interesi mogu biti upotrebljeni kao sredstvo
promovisanja optimalnog upravljanja životnom sredinom i socijalne jednakosti, i u tom
kontekstu predlažu najbolje opcije za razvoj. Time strategije zelenog ekonomskog rasta do-
prinose održivom razvoju, tako što se njima kreira napredniji politički okvir, neophodan za
ostvarivanje koncepta održivog razvoja. U pripremnom procesu za Svjetsku konferenciju o
održivom razvoju „Rio+20” Ujedinjene nacije ne zahtijevaju da nacionalni izvještaji budu
urađeni po standardnom šablonu. Svaki od njih treba da bude specifičan za zemlju, sa okvi-
rom koji treba da obuhvati posvećenost, napredak i probleme zemlje u oblastima zelene
ekonomije i institucionalnog organizovanja za sprovođenje održivog razvoja. Imajući
navedenu instrukciju u vidu, Nacionalni izvještaj za Crnu Goru je usredsređen na analizu
zelene ekonomije, upotpunjenu značajnim poglavljem posvećenim izazovu efikasnog insti-
tucionalnog organizovanja za sprovođenje održivog razvoja.
Ovaj rad ima za cilj podsticanje "ozelenjavanja" glavnih sektora ekonomije, usm-
jeravanje javnih i privatnih održivih investicija na nisku potrošnju ugljenika i efikasno ko-
rišćenje resursa, uvećanje "zelenog zapošljavanja", kao i postizanje ostalih srodnih socijal-
nih ciljeva. U okviru istraživanja predstavljenih u radu posebna pažnja je posvećena identi-
fikaciji potencijalnih sinergija (prvenstveno regulatornih), radi pojednostavljenja i izbjega-
vanja institucionalnog preklapanja procedura "ozelenjavanja" ekonomije u Crnoj Gori. Ze-
lena ekonomija nije usmjerena protiv ekonomskog rasta, naprotiv, ona treba da predstavlja
novi zamajac rasta i generator novih, kvalitetnih radnih mjesta,kao i neophodnu strategiju
za smanjenje postojećeg siromaštva. Sve je više dokaza da "ozelenjavanje" ekonomije niti
smanjuje stvaranje nacionalnog dohotka, niti utiče na smanjenje mogućnosti zapošljavanja.
Mnogi sektori vezani za zelenu ekonomiju na svom primjeru dokazuju da se u okviru njih
mogu ostvariti značajne investicije i veliki ekonomski rast i zapošljavanje. Da bi se inte-
grisali ekonomski, socijalni i aspekt životne sredine u održivom razvoju, rast koji se ost-
varuje morao bi biti "inkluzivan" i "zelen". Ključ je u ostvarivanju povoljnih uslova za
tranziciju ka zelenoj ekonomiji i na tom planu se može još mnogo uraditi, prije svega
stvaranjem odgovarajućeg okruženja i praktične politike, za koje je u ovom dokumentu
izvršeno utvrđivanje prioriteta, po kriterijumu integracije politike različitih sektora.
Koncept zelene ekonomije se promoviše kao sredstvo koje državama može pomoći
na putu dostizanja održivog razvoja. Svijet je bio očevidac toga da je ekonomski rast, pre-
mda je podigao milione ljudi iz siromaštva,često bio sproveden na račun životne sredine i
2
socijalnih aspekata i nije obezbijedio dobrobit svima. Decenije u kojima su nove vrijed-
nosti i blagostanje stvarani na principima i uz korišćenje tradicionalnih ekonomskih mod-
ela nisu uspijele da se izbore sa pojavama društvene marginalizacije i prekomjerne
potrošnje resursa. Neophodno je osigurati da ekonomski rast obezbijedi dobrobit i društvu i
životnoj sredini u cijelosti. Održivost i dalje ostaje prvorazredni dugoročni cilj, ali se do-
datni napori moraju usmjeriti ka ostvarivanju koncepta zelene ekonomije ukoliko se taj cilj
želi dostići. Održivi razvoj predstavlja krovni, holistički koncept i paradigmu koja
povezuje ekonomiju, društvo i životnu sredinu, unutar koje se strategije zelenog rasta
mogu smatrati odgovarajućim doprinosom za praktične politike. Imajući ovo u vidu, jasno
je da zelena ekonomija predstavlja nešto znatno konkretnije od održivog razvoja.
Na osnovu ustanovljenog stanja, u procesu izrade rada objašnjeni su sljedeći
strateški pravci za razvoj zelene ekonomije u Crnoj Gori:
1. Harmonizacija socioekonomskog razvoja sa politikama Evropske unije u oblasti
efikasnog korišćenja prirodnih resursa i razvoja praćenog niskim emisijama gasova sa
efektom staklene bašte (koja uključuje efikasno korišćenje prirodnih resursa i energije,
princip održive proizvodnje i potrošnje, zelene javne nabavke, reforme ekonomske i
fiskalne politike koje će uspostaviti adekvatne signale za tržište, mjere u pravcu ekonomije
sa niskom potrošnjom ugljenika, obrazovanje i inovacije za održivi razvoj, itd.);
2. Unaprijeđenje socijalne inkluzije i smanjenje siromaštva (uključujući mjere za smanji-
vanje siromaštva i neusklađenosti prihoda, borbu protiv nejednakosti, podršku otvaranju
novih radnih mjesta i smanjenju nezaposlenosti, sa naročitim akcentom na socijalnoj
inkluziji osjetljivih grupa);
3. Jačanje i podrška sektoru životne sredine (uključujući promovisanje investicija u infras-
trukturu koja podržava sve aspekte održivog razvoja, od otvaranja novih radnih mjesta do
zaštite životne sredine, podršku jačanju stručnih kapaciteta, itd.);
4. Definisanje dugoročnog institucionalnog i finansijskog okvira kao podrške održivom
razvoju (uključujući postojanje obavezne budžetske linije za održivi razvoj u svakoj
ključnoj instituciji, uvođenje sistema analize uticaja na održivi razvoj, promovisanje sta-
bilne institucionalne organizacije uz finansijski okvir za održivi razvoj);
5. Promovisanje podregionalne saradnje (preko procesa poput Jadransko-jonske regionalne
inicijative, Sporazuma o regionalnom tržištu energije, projekti bilateralne razmjene znanja
i ekspertize među zemljama kandidatima za članstvo u Evropskoj uniji, itd.).
Pojam održivog razvoja dovodi se, najčešće, u vezu sa zaštitom životne sredine,
planiranjem društvenog razvoja, ekološkim, ekonomskim i političkim pitanjima. Koncept
održivog razvoja predstavlja novu razvojnu paradigmu, novu strategiju i filozofiju
društvenog razvoja. Često se pogrešno pod pojmom ekologija smatra samo zaštita životne
sredine. Ekologija je nauka koja se bavi proučavanjem međusobnih odnosa između živih
bića i spoljašnje sredine, a zaštita životne sredine je samo njen mali segment. Aktuelnosti
pojma održivog razvoja naročito doprinose izazovi koji dolaze sa ugroženošću životne sre-
dine. Ekonomski rast nije bez rizika, jer ako privreda raste prebrzo, može dovesti do iscr-
pljivanja resursa i zagađenosti životne sredine. Održivost ekonomskog rasta u uslovima is-
crpljivanja čistih prirodnih resursa sve je komplikovanija. Neke od mogućih opasnosti za
prirodnu sredinu su:iscrpljivanje ukupne zalihe prirodnih bogatstava i uticaj na globalno
zagrijevanje, nagomilavanje otpada i povećanje zagađenosti okoline, prenaseljenost, koja
dovodi do nedovoljnosti zemljišta i drugih prirodnih resursa; sve veća buka i zračenje u
gradovima, neodgovoran odnos prema životnoj sredini. Brojne su aktivnosti državnih i
nevladinih organizacija širom svijeta, kao i u okviru preduzeća kroz korporativne standarde
društvene odgovornosti,sa namjerom riješavanja problema održanja životne sredine.
3

cepta održivog razvoja vodi ka neefikasnom privrednom razvoju, u smislu većeg rasipanja
resursa i energije.
1.1. Loše strane ekonomskog rasta
Ekonomski rast nije bez rizika, jer može dovesti do kratkoročnih i dugoročnih
problema iz sljedećih razloga:
"Ekonomski rast ne može biti odvojen od uticaja na okolinu.
Brz rast proizvodnje i potrošnje može da doprinese negativnim efektima, kao što su
povećanje buke i zagađenja vazduha i preopterećenje puteva. Šteta po okruženje može
imati negativne efekte na kvalitet života i može ograničavati održivu stopu rasta. Npr.
drumski saobraćaj je odgovoran za 25% emisije ugljen dioksida u vasionu, kada se uzme u
obzir proizvodnja i potrošnja goriva i proizvodnja vozila. Ako se doda proizvodnja en-
ergije, ta dva faktora zagađenja čine oko 50% ukupne zagađenosti čovjekove okoline u
razvijenim zemljama. Neriješena kanalizacija i otpadne vode,neadekvatno odlaganje smeća
i razni oblici zračenja su takođe od značajnog uticaja; Održivost ekonomskog rasta u
uslovima iscrpljivanja čistih prirodnih resursa sve je komplikovanija. Obnovljive energije
se takođe iscrpljuju zbog prekomjerne potrošnje. Zdrave hrane je sve manje zbog za-
gađenosti zemljišta. Dolazi do uništavanja šuma, pretjerane eksploatacije fonda riba i do
nestajanja prirodnih staništa,zbog izgradnje puteva, hotela, tržišnih centara i industrijskih
objekata. U gradovima je sve veća buka, izražen je često neodgovoran odnos prema život-
noj sredini. Troškovi koje proizvodi zagađivanje, iscrpljivanje resursa i narušavanje ljud-
skog zdravlja ("eksterni troškovi"), počinju nadmašivati koristi koje dalji rast donosi i zato
se kapital u najrazvijenijim zemljama sve više ulaže u zaštitu okoline, štednju energije i
drugih resursa i u razvoj tehnologija prijateljskih prema okolini.
Trka za rastom po svaku cijenu dovodi do regionalnih nejednakosti u razvoju
i do
širenja jaza između bogatih i siromašnih. Računi nacionalnog dohotka nisu prilagođeni uti-
caju prirodnog okruženja na ekonomski rast. Kritičari kažu da zbog ovog nedostatka statis-
tika loše prikazuje blagostanje društva. Nema podataka o ulaganjima datim za popravljanje
štete učinjene okolini jer BDP registruje samo tržišne transakcije. Jedna alternativna mjera
je izračunavanje Indeksa održivog ekonomskog bogatstva (Index of Sustainable Economic
Welfare ISEW). Ovaj indeks prilagođava zvanične podatke o realnom nacionalnom
proizvodu i prikazuje defanzivno trošenje. Pokazatelj neto rasta po ovom metodu je ispod
rasta prikazanog u zvaničnim statistikama. U cilju ujednačavanja kriterijuma održivog
razvoja u okviru Međunarodne organizacije za standardizaciju, razvijen je standard korpo-
rativne odgovornosti u savremenom poslovanju. Koncept korporativno društvene odgov-
ornosti se razvija kao posledica potrebe usaglašavanja ekonomskog napretka i ostvarivanja
konkurentnosti i profita sa odgovornošću poslovnih organizacija prema ljudima, životnoj
sredini i društvu uopšte.
1.2. Regulisanje zaštite životne sredine u svijetu
Na prvoj Konferenciji UN o životnoj sredini-Stoholm,1972.
je inicirano osnivanje
Programa Ujedinjenih Nacija za životnu sredinu, UNEP. Zatim je uslijedilo osnivanje na-
cionalnih agencija za životnu sredinu u većem broju zemalja. Koordiniranom akcijom na-
cionalnih i međunarodnih tijela, 1980. godine, proklamovan je program globalne akcije za
Riley G., (2006), „The Disadvantages of EconomicGrowth“,
EtonCollege, dostupno na http://www.economics/revision-notes/a2-macro-economicgrowth-
costs-benefits.html, februar 2012.
UNEP, dostupno na:http://www.unep.org/pdf/brochures/EnvironmentalGovernance.pdf, februar 2012.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti