Ravnotežni položaji i ugao sigurnosti
SADRŽAJ:
1. Pojam ravnotežnog položaja
2. Težište tela i površina oslonca (poligon oslonca)
3. Kompenzatorski pokreti
4. Ugao sigurnosti
5. Ravnoteža i ugao sigurnosti u košarci
6. Uticaj ravnoteže i ugla sigurnosti na košarkaške
elemente
7. Literatura
1. Pojam ravnotežnog položaja
Položaj i stavovi koje zauzima čovek za vreme telesnog vežbanja, na radnom mestu, na vojnoj
obuci mogu da budu u svim vrstama ravnotežnog položaja. To je pojava u biomehanici u kojoj
telo može da ime veću ili manju stabilnost. Oblici ravnoteže sa kojima se susrećemo su:
- stabilna ravnoteža
- labilna ravnoteža i
- indiferentna ravnoteža
Stabilna ravnoteža
Stabilna ravnoteža je položaj u kome telo bez promene površine oslonca, može svojim
unutrašnjim silama da se odupre spoljnim silama, koje teže da ga izvedu iz tog položaja.
Najčešći položaji u stabilnoj ravnoteži su razni položaji u visu kao i u vežbama na spravama gde
je oslonac iznad težišta tela.
Labilna ravnoteža
Labilna ravnoteža je položaj u kome telo ne može da se odupre spoljnim silama, već ga menja
pod njihovim dejstvom. To su najčešći položaji koje čovek zauzima bilo da se odmara ili da iz
najekonomičnijeg položaja započne određeno kretanje.
Indiferentna ravnoteža
Ravnoteža čovečijeg tela koja se još ređe sreće od labilne ravnoteže, jer u retkim položajima,
težište tela izlazi iz prostora koji zaprema čovečije telo, s tim da se i fiksna tačka nalazi u samoj
tački težišta. Srećemo je u vežbama na spravama, kada se sa malim sklekom iz upora na vratilu
ili krugovima, osa obrtanja dovede ispred težišta, pa se zatim malom fleksijom u zglobovima
kukova to težište pomeri napred sve dok se ne postavi u osu obrtanja.
Slika 1. Različite vrste ravnotežnih položaja: I) stabilna II) labilna III) indiferentna

Slika 3. Na slici je prikazano težište tela u odnosu na čovekov položaj
Slika 4. Primeri različite površine oslonca: a) kada osoba sedi b) kada ustaje c) kada hoda
3. Kompenzatorski pokreti
Čovek obično teži da zauzme položaj stabilne ravnoteže, međutim svaka promena položaja
segmenata tela, dodat ili oduzet teret menja lokaciju težišta tela. Promena ove lokacije može da
izvede telo iz položaja stabilne ravnoteže. Iz tog razloga se zasniva potreba vršenja
kompenzatorskih pokreta, čiji je osnovni motorički zadatak da pri vršenju drugih pokreta, zadrže
telo u položaju stabilne ravnoteže. Ovih pokreta čovek nije najčešće svestan već ih vrši spontano.
Kao primer, mogu se navesti kompenzatorski pokereti u zglobu stajne noge prilikom odvajanja
noge od podloge, gde čovek nesvesno dovodi težište tela iznad nove površine oslonca, koju
određuje položaj oba stopala na tlu.
Vrste kompenzatorskih pokreta
Postoji nekoliko vrsta kompenzatorskih pokreta, gdje svaki od njih ima različitu funkciju, a to su:
1. Pokreti čiji je cilj povećanje brzine pokreta
2. Smanjenje opterećenja u pojedinim zglobovima
3. Povećanje tačnosti pokreta
4. Pokreti prilikom nošenja tereta
Kompenzatorski pokreti prilikom nošenja tereta
Svaki teret pridodat telu pomera težište sistema u odnosu na položaj težišta tela u uobičajenom
uspravnom stavu. Zbog toga se vrše kompenzatorski pokreti, koji težište samog tela pomeraju u
suprotnom smeru od lokacije pridodatog tereta. Sa povećanjem težine tereta, zajedničko težište je
sve dalje od tela a sve bliže teretu. Da bi se telo zadržalo iznad površine oslonca, težište tela
mora da se od njega više udalji. Isto važi i za povećanje rastojanje između tereta i tela.
Amplituda kompenzatorskih pokreta raste sa povećanjem težine i udaljenosti tereta.
Ukoliko je teret teži i ukoliko ga nosi dalje od tela, utoliko čovek više mora kompenzatorskim
pokretima prilagođavati položaj tela, da bi zadržao stabilnu ravnotežu celog sistema.
Slika 5. Pokreti prilikom nošenja tereta
Isprekidana linija pokazuje uobičajen uspravan položaj, a puna linija pokazuje položaj u koji je telo
dovedeno kompenzatorskim pokretima

Proizilazi da stabilnost položaja, kao mera otpora kojim telo ne menjajući položaj može da se
suprotstavi dejstvu spoljne sile, raste sa težinom tela i uglom sigurnosti u suprotnom smeru. Što
znači da položaj težišta tela može da se menja bez istovremene promene površine oslonca.
Slika 7. Promene položaja tela (bez promene površine oslonca) kojima se povećava ugao sigurnosti u
smeru suprotnom onom iz koga se očekuje delovanje spoljne sile F. Ispod slike su prikazane površine
oslonca i odgovarajući pomeraji vertikalne projekcije težišta T
5. Ravnoteža i ugao sigurnosti u košarci
Ravnoteža
Uspešna igra svakog košarkaša, i u napadu i u odbrani, zasniva se na stavovima i kretanju. U
dobrom stavu (poziciji tela) i u pravovremenom i eksplozivnom kretanju iz stava (rad nogu), bilo
da košarkaš ima ili nema loptu, napadač da bi bio efikasan, mora da bude u stanju da nadmudri i
nadigra protivnika brzim i pravovremenim promenama brzine i pravca kretanja. Sa druge strane,
odbrambeni igrač mora da bude u stanju da pravovremeno reaguje na protivnikovu nameru, da
anticipira napadačevo kretanje.
U pokušaju da to urade, oni moraju da budu sposobni da proizvedu odgovarajuću silu koja će im
omogućiti ubrzanje ili usporenje kretanja, bez obzira da li startuju iz mesta, zaustavljaju se,
menjaju brzinu kretanja ili menjaju pravac kretanja. Zbog toga je veoma značajno da košarkaš,
pre nego što započne kretanje, zauzme takvu poziciju (stav) iz koje će moći da brzo proizvede i
primeni pomenute sile u odnosu na situaciju.
Pošto je ta sila uglavnom delo mišića nogu i pošto se prenosi na podlogu preko stopala, pozicija
nogu i stopala je od posebnog značaja. Ravnoteža je najvažniji uslov za brz start. Zato je veoma
bitno da košarkaš ima udoban ravnotežni položaj iz koga će veoma lako moći da naruši
ravnotežu, odnosno da uspostavi kretanje.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti