1

 

 

KLIMATSKI USLOVI ZA PODIZANJE VIŠEGODIŠNJIH ZASADA 

Dr Mirjana Ruml 

Klima predstavlja važan prirodni resurs, kako energetski (Sun

č

evo zra

č

enje i vetar), tako i 

materijalni (padavine). Zajedno sa tlom klima 

č

ini polaznu osno-vu svake poljoprivredne 

proizvodnje. Klimu i njenu povoljnost za život ljudi, životinja i biljaka ocenjujemo na osnovu 
vrednosti klimatoloških elemenata i parametara, koji se dobijaju statisti

č

kom obradom višegodišnjih 

nizova podataka dobijenih meteorološkim merenjima i osmatranjima.  

Srbija se nalazi u umerenom klimatskom pojasu, izme

đ

u 41

o

 47' i 46

o

 12' s.g.š. Ve

ć

i deo njene 

teritorije je brdsko-planinski, a manji deo ravni

č

arski. S obzirom na malu razliku u geografskoj 

širini izme

đ

u najjužnijih i najsevernijih ta

č

aka, moglo bi se o

č

ekivati da se priliv Sun

č

eve energije, 

a samim tim i opšti klimatski uslovi, veoma malo menjaju na celoj teritoriji Srbije. Me

đ

utim, uticaj 

klimatskih modifikatora, u prvom redu reljefa i stepena kontinentalnosti, uslov-ljava raznolikost 
klime u Srbiji. 

Svetlosni uslovi 

Sunce je izvor života na Zemlji i pokreta

č

 gotovo svih procesa koji se odvijaju u atmosferi. 

Sun

č

eva energija koja na Zemljinu površinu dospeva direktnim i difuznim zra

č

enjem od velikog je 

zna

č

aja za biljni svet, jer su toplota i svetlost neophodne za odvijanje fizioloških i biohemijskih 

procesa u biljkama. Sun

č

evo zra

č

enje ima veliki uticaj na rast i razvi

ć

e vo

ć

aka i vinove loze, kao i 

na njihove morfološke i anatomske osobine. Dejstvo Sun

č

evog zra

č

enja zavisi od spektralnog 

sastava, intenziteta i trajanja Sun

č

evog sjaja. 

Sunce emituje talase gotovo svih talasnih dužina; 88% zra

č

enja je manje od 1,5 

µ

m, a 

č

ak 99% 

zra

č

enja je manje od 3 

µ

m. Spektar Sun

č

evog zra

č

enja se može podeliti na tri dela: ultraljubi

č

asti, 

vidljivi i infracrveni deo.  

Ultraljubi

č

asto zra

č

enje

 je zra

č

enje talasnih dužina izme

đ

u 0,2 i 0,4 

µ

m i ono 

č

ini oko 7% 

ukupne energije Sun

č

evog zra

č

enja. Ultraljubi

č

asto zra

č

enje sa jedne strane deluje štetno, 

usporavaju

ć

i rast vo

ć

aka i vinove loze, a sa druge strane korisno, spre

č

avaju

ć

i delimi

č

no ili potpuno 

razvoj i širenje biljnih bolesti uništavanjem mikroorganizama koji ih izazivaju. 

Vidljivo zra

č

enje

 ili 

svetlost

 obuhvata oko 44 % Sun

č

evog zra

č

enja u opsegu talasnih dužina od 

0,4 do 0,7 

µ

m, sa maksimumom za talasne dužine plavo-zelene boje (0,48 

µ

m). Ovaj deo spektra 

ima najve

ć

i zna

č

aj za vo

ć

ke i vinovu lozu, jer biljke u procesu fotosinteze koriste samo Sun

č

evo 

zra

č

enje talasnih dužina iz vidljivog dela spektra, koje se iz tog razloga i naziva 

fotosintetski aktivna 

radijacija

 (FAR)

.  

Infracrveno 

ili

 dugotalasno zra

č

enje

 

č

ini oko 48% ukupnog Sun

č

evog zra

č

enja i ima 

uglavnom toplotno dejstvo. Toplota koju vo

ć

ke i vinova loza dobijaju dugotalasnim zra

č

enjem 

 

Sunca, kao i izra

č

ivanjem sa Zemljine povr-šine je veoma zna

č

ajna za njihov rast i razvi

ć

e tokom 

celog vegetacionog perioda.  

Sve biljke, uklju

č

uju

ć

i i vo

ć

ke i vinovu lozu, imaju razli

č

ita refleksivna, odnosno apsorptivna 

svojstva za zra

č

enja iz vidljivog i infracrvenog dela spektra. Svetlost je biljkama neophodna za 

proces fotosinrteze, pa je i njihova apsorpciona mo

ć

 za vidljivo zra

č

enje velika, dok refleksijom 

dužih, toplotnih zraka, biljke pokušavaju da izbegnu pregrejavanje. Apsorpcija Sun

č

evog zra

č

enja 

nije ista ni za sve talasne dužine, odnosno boje vidljivog dela spektra. Apsorpcija svetlosti se odvija 
u hloroplastima u 

č

ijem sastavu se nalaze pigmenti. Kvalitet svetlosti, tj. njen spektralni sastav uti

č

na strukturu hloroplasta i stvaranje pigmenata. Zeleni pigmenti, hlorofili imaju najve

ć

u ulogu u 

apsorpciji Sun

č

evog zra

č

enja. Od 

č

etiri vrste hlorofila (

a, b, c, d

), najzastuplje- 

niji u hloroplastima zelenih biljka je 

hlorofil 

a

,

 a zatim 

hlorofil 

b

.

 Apsorpcioni spektar hlorofila 

ima dva maksimuma: jedan u plavom i drugi u crvenom delu spektra. Maksimumi apsorpcije 
hlorofila 

a

 i hlorofila 

b

 se ne poklapaju. Hlorofil 

a

 ima maksimum apsorpcije u oblasti nešto ve

ć

ih 

talasnih dužina u crvenom, a nešto manjih talasnih dužina u plavom delu spektra od hlorofila 

b.

 

Odnos apsorbovane crvene i plave svetlosti iznosi 1:1,3 kod hlorofila 

a

, a 1:3 kod hlorofila 

b

Najve

ć

i deo zelene svetlosti biva reflektovan i zbog toga liš

ć

e ima zelenu boju.  

 
 

0

50

100

150

200

250

300

350

I

II

III

IV

V

VI

VII VIII IX

X

XI

XII

m e s e c i 

Smederevo
Pozega

St

va

rno 

tra

jan

je 

S

unc

ev

o

g

 s

ja

ja 

(h)

 

Sl. 2.1. Godišnji tok stvarnog trajanja Sun

č

evog sjaja na lokacijama  

sa najve

ć

om (Smederevo) i najmanjom (Požega)  

godišnjom sumom (1961-1995) 

 

Spektralni sastav svetlosti zavisi od ugla pod kojim padaju Sun

č

evi zraci, od obla

č

nosti i od 

prozra

č

nosti atmosfere. Vo

ć

ke i vinova loza u toku dana koriste svetlost razli

č

itog spektralnog 

sastava, koja uti

č

e kako na intenzitet fotosinteze tako i na njene produkte. Najve

ć

i stepen fiksacije i 

ugradnje ugljen-dioksida u proizvode fotosinteze je pri crvenoj, zatim plavoj, pa žutoj i na kraju 
zelenoj svetlosti. Dakle, fotosintetski je najaktivnija svetlost crvene, a zatim plave boje. Pri svetlosti 
crvene boje intenzivnija je sinteza ugljenih hidrata, a pri svetlosti plave boje sinteza belan

č

evina.  

Nedostatak svetlosti, tj. mali intenzitet Sun

č

evog zra

č

enja nepovoljno uti

č

e na vo

ć

ke i vinovu 

lozu. Intenzitet svetlosti uti

č

e na proces fotosinteze, na prinos i kvalitet plodova, kao i na rast i opšte 

background image

 

Toplotni uslovi 

Toplota predstavlja jedan od najvažnijih ekoloških 

č

inilaca, koji uti

č

e na intenzitet fotosinteze, 

disanja, transpiracije, apsorpcije vode i mineralnih mate-rija, reguliše trajanje i tok fenoloških faza, 
odre

đ

uje visinu i kvalitet prinosa.  

Toplotne uslove neke sredine odre

đ

ujemo na osnovu vrednosti temperature. Ve

ć

i deo Srbije 

koji obuhvata nizijski deo, doline reka i blago zatalasana brdska podru

č

ja ima srednju godišnju 

temperaturu vazduha izme

đ

u 10 i 12 

o

C (sl. 2.3).  

 

P A L I ]

S O M B O R

V R B A S

K I K I N D A

Z R E N JA N I N

V R [ A C

S R E M S K A   M I T R O V I C A

[ A B A C

L O Z N I C A

V A L JE V O

B E O G R A D

S M E D E R E V O

S .  P A L A N K A

K R A G U JE V A C

B E L A   C R K V A

@A G U B I C A

N E G O T I N

U @I C E

S JE N I C A

K R A L JE V O

N O V I   P A Z A R

] U P R I JA

K R U [ E V A C

N I [

Z A JE ^ A R

P I R O T

K .M I T R O V I C A

P E ]

P R I Z R E N

D R A G A [

L E S K O V A C

P R I [ T I N A

S U R D U L I C A

V R A N JE

U R O [ E V A C

^ A ^ A K

 

 

Sl. 2.3. Prostorna raspodela srednje godišnje temperature  

vazduha (

o

C) u Srbiji (1961-1995) 

Viši delovi imaju niže srednje godišnje temperature, 

č

ije vrednosti zavise od nadmorske visine i 

mogu se približno odrediti na osnovu vrednosti verti-kalnog temperaturnog gradijenta (sa porastom 
nadmorske visine temperatura vazduha se prose

č

no smanjuje za 0,5 

o

C). Srednja vegetaciona 

temperatura vaz-duha (april-oktobar) ima sli

č

an prostorni raspored (slika 2.4) kao i srednja godi-

šnja temperatura vazduha.  

 

 
 

11 

 

 
 

 

10 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
 

< 8 

 
 

 

5

P A L I ]

S O M B O R

V R B A S

K I K I N D A

Z R E N JA N I N

V R [ A C

S R E M S K A   M I T R O V I C A

[ A B A C

L O Z N I C A

V A L JE V O

B E O G R A D

S M E D E R E V O

S .  P A L A N K A

K R A G U JE V A C

B E L A   C R K V A

@A G U B I C A

N E G O T I N

U @I C E

S JE N I C A

K R A L JE V O

N O V I   P A Z A R

] U P R I JA

K R U [ E V A C

N I [

Z A JE ^ A R

P I R O T

K .M I T R O V I C A

P E ]

P R I Z R E N

D R A G A [

L E S K O V A C

P R I [ T I N A

S U R D U L I C A

V R A N JE

U R O [ E V A C

^ A ^ A K

 

 

Sl. 2.4. Prostorna raspodela srednje temperature vazduha (

o

C)  

za period april - oktobr u Srbiji (1961-1995) 

 

Od mogu

ć

ih šest termi

č

kih tipova po Kerneru, na prostoru Srbije zastupljena su tri: poja

č

ano 

kontinentalni, umereno kontinentalni i planinski tip (slika 2.5). Suštinska razlika izme

đ

u tipova 

toplotnih režima po Kerneru leži u preraspodeli toplote po pojedinim periodima tokom godine. 
Jesen je toplija od prole

ć

a u oblastima umereno kontinentalnog i planinskog top-lotnog režima, dok 

je u oblastima poja

č

ano kontinentalnog režima prole

ć

e toplije godišnje doba od jeseni. Na svim 

lokacijma u Srbiji najtopliji mesec je juli, a najhladniji januar. Najmanja godišnja kolebanja 
temperature imaju planinska podru

č

ja, a najve

ć

a lokacije sa poja

č

ano kontinentalnim toplotnim 

režimom. Godišnji hod temperature vazduha prikazan je na slici 2.6. za Negotin - lokaciju sa 
velikom godišnjom amplitudom (23 

o

C) i Zlatibor - lokaciju sa rela-tivno malom godišnjom 

amplitudom temperature vazduha (19,6 

o

C). 

 

 
 

17 

 

 

16 

 
 
 

15 

 
 
 

14 

 
 
 

13 

 

< 13 

 
 
 

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti