Univerzitet za poslovne studije
Banjaluka
Fakultet za primijenjenu ekonomiju
Seminarski rad iz predmeta: Trgovinski
menadžment
Tema: Upravljanje zalihama i asortimanom
Mentor: Mr. Marijana Nikolić Student: Biljana Janković
Broj indeksa: III-2156/16
Banjaluka, Oktobar 2016. godine
UVOD
Tema ovog seminarskog rada jesu zalihe i njihovo upravljanje u trgovinskim
organizacijama. Zalihe su roba koja se nalazi u skladištima firmi. To su materijali koji se
koriste da bi olakšali proizvodnju ili zadovoljili potražnju potrošača, a sastoje se od
sirovina, nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda.
U prvom dijelu seminarskog definisan je pojam zaliha, njihova funkcija, i značaj. Takođe
je navedena podjela zaliha na osnovu različitih kriterija. Pošto su zalihe veoma značajne
za trgovinska preduzeća, pojašnjeni su i načini vođenja zaliha u takvim preduzećima.
Zalihe su jedna su od najvećih stavki u tekućoj imovini trgovine na malo ili preduzeća
koje se bavi veleprodajom zalihe trgovinske robe. Prodaja ove trgovinske robe glavni je
izvor prihoda. U trgovinskoj kompaniji, zalihe se sastoje od robe koja se drži za prodaju
kupcima.
Pošto držanje zaliha zahtijeva novčana ulaganja i stvara određene troškove, u drugom
dijelu ovog rada objašnjeno je sa kojim troškovima se preduzeća susreću sa posebnim
osvrtom na trgovinska preduzeća. Obično se ti troškovi klasifikuju na troškove držanja
zaliha, troškove nabavljanja zaliha, i troškove nedostatka zaliha.
Treći dio seminarskog rada odnosi se proces upravljanja zalihama. Temeljna misija
upravljanja zalihama je da one budu što manje, ali uvijek dovoljne za podmirenje
potreba kupaca, potrošača, korisnika, tj. da se osigura optimalni nivo zaliha. Optimalna
zaliha je količina proizvoda na zalihi koja će trgovini izazvati najniže ukupne troškove
držanja zaliha, a neće dovoditi u pitanje kontinuitet poslovnog procesa. Pošto različiti
tipovi zaliha zahtijevaju i različit pristut pri upravljanju, navedene su i različite medote
upravljanja zalihama.
Asortiman proizvoda je ukupan set proizvoda i/ili marki koje firma nudi na tržištu. To je
zbir svih linija proizvoda koje su predmet ponude firme. Kod asortimana proizvoda
možemo razlikovati njegovu širinu, dubinu i konzistentnost (gustinu).
1. POJAM ZALIHA
Zalihe su roba koja se nalazi u skladištima firmi. To su materijali koji se koriste da bi
olakšali proizvodnju ili zadovoljili potražnju potrošača, a sastoje se od sirovina,
nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda. Ta roba obično pripada samoj firmi i u
najvećem broju slučajeva poslije nekretnina i proizvodnih mašina predstavlja njenu
najznačajniju imovinu. Postoje preduzeća u kojima su upravo zalihe najvrijednija
imovina.
1.1. Uloga i funkcije zaliha
Ranije je većina proizvodnih i trgovinskih preduzeća mogla da ostvaruje dobiti uprkos
neefikasnoj kontroli zaliha. Danas to nije slučaj jer većina organizacija posluje sa malom
stopom dobiti, koja bi lako mogla da isčezne, ukoliko se kontroli zaliha ne bi posvetila
odgovarajuća pažnja. Loša kontrola zaliha ima za posljedicu lišavanje značajnog dijela
dobiti. Problemu praćenja zaliha mora se posvetiti veliki značaj, obzirom da one angažuju
najveći dio obrtnih sredstava koja se mogu uložiti u neku drugu svrhu.
Zalihe predstavljaju zadržano kretanje inputa (materijala, gotovih proizvoda ili trgovačke
robe). Nivo zaliha u svakom datom trenutku rezultat je razlike između priliva i odliva i
količine robe zatečene na zalihi iz predhodnog perioda (prelazne zalihe).
Zalihe su složena ekonomska kategorija koja se pojavljuje u različitim oblicima
angažovanih sredstava. One predstavljaju ukupnu količinu materijala ili robe koja je u
skladištu smještena do trenutka potrošnje tj. prodaje.
Zalihe imaju sljedeće četiri ključne funkcije
i
:
Razdvajanje različitih dijelova proizvodnog procesa (primjer naftnih tankera),
Zaštita preduzeća od fluktuacija u tražnji,
Korišćenje popusta usljed velikih nabavki,
Zaštita od inflacije, odnosno rasta cijena.
Držanje zaliha dosta košta jer treba objezbjediti prostor i opremu za skladištenje, zatim
zalihe mogu biti predmet raznih oštećenja (kvar, lom, kalo i rastur) i veoma brzo mogu
zastariti. Za njihovo držanje potrebna su značajna sredstva. Uprkos tome, skoro sva
preduzeća ih drže, a razlog tome je to što ma koliko držanje zaliha skupo bilo, ipak je
jeftinije nego poslovati bez zaliha. Poslovanje bez zaliha može biti pogubno za
poslovanje preduzeća.
bio moguć trgovačka roba mora se nabaviti, uskladištiti, a potom prodati. Budući da se
trgovinska organizacija javlja u posredničkoj funkciji između proizvođača i krajnjeg
potrošaća nužno je raspolagati skladišnim kapacitetima. Razlog tome je osiguranje
kontinuiranog (bez zastoja) odvijanja procesa povezivanja proizvođača i kupca.
Zalihe su jedna su od najvećih stavki u tekućoj imovini trgovine na malo ili poduzeća
koje se bavi veleprodajom zalihe trgovinske robe. Prodaja ove trgovinske robe glavni je
izvor prihoda. U trgovinskoj kompaniji, zalihe se sastoje od robe koja se drži za prodaju
kupcima. Zalihe se pretvaraju u novac unutar poslovnog ciklusa kompanije, pa se prema
tome smatraju tekućom imovinom. U bilanci se zalihe pojavljuju odma
nakon potraživanja od kupaca, zbog toga što su zalihe samo jedan korak dalje od
pretvaranja u novac, nego što su to potraživanja od kupaca.
U trgovinskim preduzećima zalihe se vode kao
v
:
roba na skladištu,
roba u tuđem skladištu,
o
u javnom skladištu,
o
u skladištu komisionara,
o
u konsignacijskom skladištu u zemlji,
o
u konsignacijskom skladištu u inostranstvu,
roba u prodavnici,
roba u doradi, obradi i manipulaciji.
Bez obzira na koristi koje donose zalihe i njihovo držanje i to što zalihe doprinose boljem
funkcionisanju svakog preduzeća zalihe imaju i svoje nedostatke. Nedostaci držanja
zaliha mogu biti
vi
:
Roba na zalihama može da zastari
Može biti oštećena ili da se pokvari
Može da se izgubi i da se zagubi
Može biti rizično da se uskladišti
Može zahtevati puno prostora
Duplira se uskladišćenje na više mesta
Povećava troškove administriranja i osiguranja
Zalihe vezuju novac, tj. operativni kapital koji se ne može koristiti za druge namjene, i
one ne dodaju vrijednost proizvodu. Predstavljaju jednu od najskupljih stavki u aktivi
preduzeća, dostižući skoro 50% ukupno investiranog kapitala. Redukovanjem zaliha
preduzeća redukuju ukupne troškove ali time se rizikuje nezadovoljstvo potrošača.
Veličina zaliha robe ovisi prvenstveno o
vii
:
novčanim sredstvima,
vrsti robe,
kontinuitetu proizvodnje,
kontinuitetu potrošnje,
