Bečka konvencija o konzularnim odnosima

1

Države ugovornice ove konvencije,

podsećajući

 da su, već u davna vremena, uspostavljeni konzularni odnosi između naroda,

svesne

 ciljeva i načela Povelje Ujedinjenih nacija o suverenoj jednakosti država, o očuvanju 

međunarodnog mira i bezbednosti i o razvoju prijateljskih odnosa među narodima,

imajući u vidu

 da je Konferencija Ujedinjenih nacija o diplomatskim odnosima o imunitetima usvojila 

Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima koja je otvorena za potpisivanje 18. aprila 1961. 
godine,

uverene

 da će međunarodna konvencija o konzularnim odnosima, privilegijama i imunitetima takođe 

doprineti unapređivanju prijateljskih odnosa među zemljama, ma kako različiti bili njihovi ustavni i 
društveni sistemi,

uverene

 da je cilj tih privilegija i imuniteta ne da se pružaju koristi pojedincima već da se obezbedi 

uspešno ispunjenje njihovih funkcija preko konzulata, a u ime njihovih država,

potvrđujući

 da će se pitanja koja nisu izričito rešena odredbama ove konvencije i dalje rešavati 

prema pravilima običajnog međunarodnog prava,

složile su se

 u sledećem:

Član 1

Definicije

1. U smislu ove konvencije sledeći izrazi označavaju kao što je niže utvrđeno:

a) izraz "konzulat" označava svaki generalni konzulat, konzulat, vicekonzulat ili konzularnu agenciju;

b) izraz "konzularno područje" označava teritoriju određenu konzulatu za vršenje konzularnih 
funkcija;

c) izraz "šef konzulata" označava lice koje je ovlašćeno da dela u tom svojstvu;

d) izraz "konzularni funkcioner" označava svako lice, podrazumevajući i šefa konzulata, koje je u 
tom svojstvu ovlašćeno da vrši konzularne funkcije;

e) izraz "konzularni službenik" označava svako lice koje vrši administrativne ili tehničke poslove 
konzulata;

f) izraz "član poslužnog osoblja" označava svako lice koje je zaposleno na poslužnim dužnostima u 
konzulatu;

g) izraz "član konzulata" označava konzularne funkcionere, konzularne službenike i članove 
poslužnog osoblja;

h) izraz "članovi konzularnog osoblja" označava konzularne funkcionere osim šefa konzulata, 
konzularne službenike i članove poslužnog osoblja;

i) izraz "član privatne posluge" označava lice koje je zaposleno isključivo u privatnoj službi nekog 
člana konzulata;

1

 Bečka konvencija o konzularnim odnosima (

Vienna Convention on Consular Relations

),  potpisana u Beču 

24. aprila 1963. godine,

 

United Nations Treaty Series

 Nos. 8638-8640, vol. 596, p. 262, stupila na snagu 19. 

marta 1967., ratifikovana i objavljena u 

Sl. listu SFRJ - Međunarodni ugovori i drugi sporazumi

, br. 5/66.

j) izraz "konzularne prostorije" označava zgrade ill delove zgrada i okolno zemljište koji, ma ko bio 
njihov sopstvenik, služe isključivo za ciljeve konzulata;

k) izraz "konzularna arhiva" označava sve isprave, dokumente, prepisku, knjige, filmove, 
magnetofonske trake i registre konzulata, kao i materijal za šifriranje, kartoteke i nameštaj koji je 
namenjen njihovoj zaštiti i čuvanju.

2. Postoje dve vrste konzularnih funkcionera: karijerni i počasni konzularni funkcioneri. Odredbe 
druge glave ove konvencije odnose se na konzulate kojima rukovode karijerni konzularni 
funkcioneri; odredbe treće glave odnose se na konzulate kojima rukovode počasni konzularni 
funkcioneri.

3. Poseban položaj članova konzulata koji su državljani države prijema ili u njoj imaju svoje 
prebivalište regulisan je članom 71 ove konvencije.

Glava I

KONZULARNI ODNOSI UOPŠTE

Deo I

USPOSTAVLJANJE I VOĐENJE KONZULARNIH ODNOSA

Član 2

Uspostavljanje konzularnih odnosa

1. Uspostavljanje konzularnih odnosa između država vrši se na osnovu obostrane saglasnosti.

2. Saglasnost koja je data za uspostavljanje diplomatskih odnosa između dve države ima se 
smatrati da obuhvata, ako nije drukčije određeno, i saglasnost na uspostavljanje konzularnih 
odnosa.

3. Prekid diplomatskih odnosa ne povlači ipso facto i prekid konzularnih odnosa.

Član 3

Vršenje konzularnih funkcija

Konzulati obavljaju konzularne funkcije. Konzularne funkcije mogu obavljati i diplomatske misije 
saglasno odredbama ove konvencije.

Član 4

Otvaranje konzulata

1. Konzulat se može otvoriti na teritoriji države prijema samo uz njenu saglasnost.

2. Sedište konzulata, njegov rang i njegovo konzularno područje određuje država imenovanja i 
podleže odobrenju države prijema.

3. Država imenovanja može vršiti naknadne promene sedišta konzulata, njegovog ranga ili 
njegovog konzularnog područja samo uz saglasnost države prijema.

4. Saglasnost države prijema je isto tako potrebna i u slučajevima da generalni konzulat ili konzulat 
žele da otvore vice-konzulat ili konzularnu agenciju u nekom mestu van onog u kojem se on sam 
nalazi.

5. Izričiti prethodni pristanak države prijema je isto tako potreban za otvaranje kancelarije, kao dela 
postojećeg konzulata, van mesta u kome je sedište konzulata.

background image

Član 7

Vršenje konzularnih funkcija u trećoj državi

Država imenovanja može, po notifikaciji zainteresovanim državama, ukoliko se ni jedna od 
zainteresovanih država tome izričito ne protivi, ovlastiti konzulat otvoren u jednoj državi da preuzme 
vršenje konzularnih funkcija u nekoj drugoj državi.

Član 8

Vršenje konzularnih funkcija za račun treće države

Pošto o tome obavesti državu prijema i ako se ova tome ne protivi konzulat države imenovanja 
može vršiti konzularne funkcije u državi prijema za račun neke treće države.

Član 9

Klase šefova konzulata

1. Šefovi konzulata se dele na četiri klase, i to:

a) generalne konzule;

b) konzule;

c) vice-konzule;

d) konzularne agente.

2. Tačka 1 ovog člana ni u čemu ne ograničava pravo ma koje strane ugovornice da odredi nazive 
konzularnih funkcionera koji nisu šefovi konzulata.

Član 10

Imenovanje i prihvatanje šefova konzulata

1. Šefove konzulata imenuje država imenovanja a vršenje funkcija im odobrava država prijema.

2. Pod rezervom odredaba ove konvencije, način imenovanja i prihvatanja šefa konzulata utvrđuje 
se zakonima, propisima i praksom države imenovanja i države prijema.

Član 11

Patentno pismo ili notifikacija o imenovanju

1. Šef konzulata dobija od države imenovanja dokument u obliku patentnog pisma (lettre de 
provision) ili nekog sličnog akta, koji se izdaje za svako imenovanje, u kome se potvrđuje njegovo 
svojstvo i navodi, po pravilu, ime i prezime konzula, njegova kategorija i konzularna klasa, 
konzularno područje i sedište konzulata.

2. Država imenovanja dostaviće diplomatskim ili drugim pogodnim putem patentno pismo ili sličan 
akt vladi države na čijoj teritoriji šef konzulata treba da vrši svoje funkcije.

3. Ukoliko to država prijema prihvata, patentno pismo ili sličan akt mogu biti zamenjeni notifikacijom 
koja sadrži podatke predviđene tačkom 1 ovog člana.

Član 12

Egzekvatura

1. Šefu konzulata dozvoljava se da vrši svoje funkcije kad dobije od države prijema ovlašćenje 
zvano "egzekvatura", bez obzira kakva je forma ovog ovlašćenja.

2. Država koja odbije da izda egzekvaturu nije dužna da saopšti razloge svog odbijanja državi 
imenovanja.

3. Pod rezervom odredaba čl. 13 i 15 šef konzulata ne može stupiti na dužnost pre nego što dobije 
egzekvaturu.

Član 13

Privremeno ovlašćenje šefovima konzulata

U očekivanju izdavanja egzekvature, šefu konzulata se može privremeno dozvoliti da vrši svoje 
funkcije. U tom slučaju imaju se primenjivati odredbe ove konvencije.

Član 14

Notifikacija vlastima konzularnog područja

Od momenta kad se konzulu dozvoli čak i privremeno, da vrši svoje funkcije, država prijema je 
obavezna da o tome odmah obavesti nadležne vlasti konzularnog područja. Ona je isto tako 
obavezna da se stara o preduzimanju svih potrebnih mera kako bi šef konzulata mogao da obavlja 
svoje dužnosti i da uživa tretman koji predviđaju odredbe ove konvencije.

Član 15

Privremeno vršenje funkcija šefa konzulata

1. Ako je šef konzulata sprečen da vrši svoje funkcije ili ako je njegovo mesto upražnjeno, vršilac 
dužnosti ad interim može privremeno da dela kao šef konzulata.

2. Prezime i ime vršioca dužnosti ad interim saopštiće bilo diplomatsko predstavništvo države 
imenovanja bilo, ako u državi prijema nema diplomatskog predstavništva države imenovanja, šef 
konzulata, bilo u slučaju da je ovaj sprečen da to učini, koji drugi nadležni organ države imenovanja 
ministarstvu inostranih poslova države prijema ili organu koji to ministarstvo odredi. Po pravilu, ovo 
saopštenje treba da bude unapred učinjeno. Država prijema može usloviti svojim pristankom 
prihvatanje za vršioca dužnosti ad interim nekog lica koje nije ni diplomatski ni konzularni funkcioner 
države imenovanja u državi prijema.

3. Nadležne vlasti države prijema treba da pruže pomoć i zaštitu vršiocu dužnosti ad interim. Za 
vreme njegove uprave na njega se primenjuju odredbe ove konvencije jednako kao i na šefa 
konzulata o kome se radi. Međutim, država prijema nije obavezna da vršiocu dužnosti ad interim 
prizna olakšice, privilegije i imunitete za koje šef konzulata, da bi ih uživao, mora da ispunjava 
uslove koje vršilac dužnosti ad interim ne ispunjava.

4. U slučaju kada država imenovanja odredi člana diplomatskog osoblja u državi prijema za vršioca 
dužnosti ad interim u uslovima predviđenim tačkom 1 ovog člana on i dalje uživa diplomatske 
privilegije i imunitete ako se tome ne protivi država prijema.

Član 16

Red prvenstva među šefovima konzulata

1. Šefovi konzulata dobijaju rang u svakoj klasi prema datumu izdavanja egzekvature.

2. Međutim, u slučaju kada je šefu konzulata dozvoljeno privremeno da vrši svoje funkcije pre nego 
što je dobio egzekvaturu, datum ove privremene dozvole određuje red prvenstva; ovaj redosled 
ostaje i posle izdavanja egzekvature.

background image

Želiš da pročitaš svih 21 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti