Uticaj značajnosti na revizijski rizik u reviziji
1
UNIVERZITET U TUZLI
EKONOMSKI FAKULTET
Postdiplomski studij
Smjer: Računovodstvo i revizija
PREGLEDNI RAD ZA NASTAVNI PREDMET METODOLOGIJA
EKONOMSKIH ISTRAŽIVANJA
Uticaj značajnosti na revizijski rizik u reviziji
Profesor:Sejfudin Zahirović, red.prof.
Kandidat: Mujezinović Amir, br. Indexa II-C-II-15/16
Tuzla, Mart, 2017.
2
SAŽETAK
Cilj ovog preglednog rada je objasniti utiacj značajnosti na revizijski rizik prilikom revizije
finansijskih izvještaja. U tu svrhu obješnjeni su osnovni pojmovi revizije, izračun značajnosti,
osnovnim pojmovima vezanim za vršenje revizije i revizijskom riziku. Ovim radom nastojano
je objasniti odnos zanačajnosti i revizijskog rizika i u konačnici uticaj značajnosti na
revizorsko mišljenje a sve ukoliko se isto ne sprovede po adekvatnim procedurama i
metodologiom. Ovim radom utvđeno je da i značajnost i revizijski rizik utiću na odluke
revizora u toku revizije. Predmet istraživanja je uticaj značajnosti na revizijski rizik u toku
revizije. Značajnost je nivo propuštenih ili pogrešnih računovodstvenih informacija koja bi, u
datim okolnostima, vjerovatno doprinjela da propust ili greška promjene ili utiču na prosudbu
razumne osobe koja se oslanja na finansijske izvještaje.
Imajući u vidu navedeno, revizijski rizik predstavlja rizik da revizor neće biti u mogućnosti da
izda ispravno tj. realno revizorsko mišljenje o iskazanim finansijskim izvještajima. Navdeno
revizijsko mišljenje može imati dalje uticaje na krajnje korisnike finansijskih izvještaja, koji
neće moći donositi ispravne odluke vezano za predmetno preduzeće.
Revizor tokom planiranja revizije nastoji u samom početku odrediti smjernice i iznose
grešaka (propusta) koje neće imati uticaja na uvjerenje o pouzdanosti finansijskih izvještaja.
Međutim, u procesu revizije uvijek postoji rizik od grešaka (propusta) i on se nikada ne može
u cijelosti eliminisati ali se može probati minimizirati.
Kako bi revizori poboljšali kvalitetu i vjerodostojnost revizorskog izvještaja, bitno je da u
samom početku planiranja revizije odrede smjernice i utvrde adekvatan iznos značajnosti.
Ključne riječi:
materijalnost, revizijski rizik, pogreška, mišljenje.

4
UVOD
Završni godišnji finansijski izvještaji predstavljaju podlogu za analizu poslovanja određenog
preduzeća. Oni predstavljaju stanje preduzeća na dan i stanje preduzeća za obračunski period
od 12 mjeseci obično od 01.01. do 31.12. u kalendarskoj godini. Finansijski izvještaji moraju
pružiti istinit i objektivan prikaz financijskog položaja i uspješnosti poslovanja preduzeća.
Revizija predstavlja sistemski postupak objektivnog prikupljanja i procjene dokaza, vezanih
za izjave o privrednim aktivnostima i dagađajima radi utviđivanja nivoa podudarnosti između
izjava i utvrđenih kriterija, kao i izlaganje rezutlata zainteresovanim korisnicima. Revizija
obuhvata tri segmenta: reviziju finansijskih izvještaja, reviziju podudarnosti i reviziju
poslovanja.Revizija zahtjeva razumijevanje tri temeljna koncepta obavljanja revizije, a u koje
ubrajamo značajnost, revizijski rizik i revizijski dokaz.
Za izračun značajnosti se obično koriste tablice i nemaju jedinstven koncept za izračun jer
uveliko zavisi od subjektivnog stava revizora koji obavlja reviziju finansijskih izvještaja.
Prema dosadašnjim iskustvima i materijalnima uvijek će postojati subjektivno mišljenje
revizora jer se isto ne može trenutno iskuljučiti.
Istraživačko pitanje koje ćemo koristiti u ovom radu „Da li značajnost ima uticaj na revizijski
riziktokom revizije finansijskih izvještaja?“.
Predmet istraživanja je uticaj materijalnostI u reviziji na revizijski rizik. Iz samog predmeta
istraživanja proizilaze i ciljevi.
Opšti cilj ovog rada jeste utvrditi u kojoj mjeri određivanje značajnosti ima uticaja na
revizijski rizik i njegove komponente. Osim opšteg cilja istraživanja postavljeno je i nekoliko
operativnih ciljeva, i to: Opisati pojam značajnosti i određivanje iste kroz jedinstvene korake
u primjeni, Opisati revizijske rizike i komponente revizijskih rizika; Prikazati odnos
značajnsosti i revizijskog rizika.
Centralna istraživačka hipoteza glasi "Značajnost u velikoj mjeri utiće na revizijski rizik“.Iz
navedenog slijedi da su nezavisna varijablaznačajnosti, a zavisna varijabla revizijski rizik.
Za realizaciju ovog rada koristili smo naučne metodeanalize, sinteze te dedukcije. U okviru
istraživanja obradiće se dostupni sekundarni izvori podataka i informacija, kako autora sa
prostora bivšeJugoslavije prostora, tako i ostalih autora, kao što su: knjige, naučni časopisi,
internet stranice i drugo.U okviru elaboriranja određenih teorijskih i metodoloških pokazatelja
posmatranog problema, te određenih aplikativnih razmatranja korištena je metoda analize i
sintezeuz neophodnost korištenja sistematskog pristupa u istraživanju.
Ovaj rad se sastoji od četiri djela. U prvom djelu rada su predstavljena osnovna načela revizije
gdje je pažnjarevizijskom riziku, zatim značajnosti, pa onda u trećem djelu je predstavljen
5
odnost značajnosti i revizijskog rizika, da bi se u konačnici u četvrtom dijelu obavila diskusija
o dobijenim rezultatima istraživanja.

7
William Messeier u svojoj knjizi spominje tri vrste faktora koje mogu uticati na procjenu
inherentnog rizika, a to su značaj uprave, značaj poslovanja i djelatnosti i značaj angažmana.
Svaki od ovih faktora imaju određenu težinu u poslovanju i uticaj na određenom nivou
poslovanja.
Tokom planiranja revizije, revizor treba da procijeni inherentni rizik ocjenjujući brojne
faktore kao što su:
a) Na nivou finansijskog izvještaja
− Integritet menadžmenta
− Iskustvo i znanje menadžmenta kao i promjene menadžmenta tokom
odgovarajućeg perioda
− Okolnosti koje bi mogle uticati na menadžment da pogrešno prikaže
finansijske izvještaje
− Priroda poslovanja pravnog lica
− Faktori koji utiču na poslovanje.
b) Na nivou salda računa ili vrsta poslovnih događaja
− Računovodstveni sistem i sistem internih kontorola
− Inherentna ograničenja svojstvena internim kontrolama
− Shvatanje računovodstvenog sistema i sistema internih kontrola
− Računovodstveni sistem
− Okruženje kontrole
− Procedure kontrole.
Ukoliko revizor ocjeni da jedan o navedenih faktora predstavlja veći rizik, on će povećati
opseg revizije i procjenu inherentnog rizika.
1.2. Kontrolini rizik
Kontrolnirizik je rizik da uspostavljene kontrole preduzeća neće onemogućiti značajnu
grešku. Kod prve revizije vjerovatnoća je da revizor će raditi opsežniju kontrolu je veća, zbog
činjenice da želi da bolje testira i upozna efikasnost uspotavljenih internih kontrola.
Ukoliko
William F. Messier Jr, op.cit., str 92
Kapić R., op. cit. str 24.
Soltani B.: Revizija – Međunarodni pristup, MATE, Zagreb, 2009., str.217.
8
se revizija u preduzeću od strane istog revozora ponavlja zaočekivati je da će revizor
kontrolni rizik procjeniti niži.
Rukovodstvo preduzeća je odgovorno za uspostavljanje sistema internih kontrola koje bi
trebale omogućiti manje greške, zloupotrebe i štetne događaje koje bi mogle našteti preduzeću
i njegovom poslovanju. U zavisnoti od vrste posla unutar preduzeća kreira se i politika ili
procedura oko uspostave interne kontrole i kontrolnih funkcija. U cilju utvrđivanja valajnosti
interne kontrole revizor prirnenjuje kontrolne testove za svaku od procedura koju želi ispitati.
Revizor u svom materijalu evidentira procjenu rizika i računovodstvenih procedura, te
prilikom procjene internih kontrola konstatuje valjanost, potpunost, pravovremenost,
autorizaciju, procjenu, klasifikaciju, prenos i zbir. Nakon posmatranja i razumijevanja
računovodstva i internih kontrola, revizor treba napraviti preliminarnu procjenu rizika
kontrole na razini tvrdnji, za svako materijalno stanje računa ili klasu transakcija.
U slučaju da revizor utvrdi da je kontrolni rizik nizak, tada je provođenjem dokaznih
postupaka potrebno prikupiti potrebne revizijske dokaze. Kao što se i očekuje, niži kontrolni
rizik povezan je sa nižom vjerovatnoćom otkrivanja pogrešaka. Ako je broj pogrešaka koje je
otkrio eksterni revizor unutar prihvatljive i očekivane razine, on će to smatrati dokazom koji
podupire početnu procjenu rizika. Obratno, ako je broj otkrivenih pogrešaka viši od
očekivanog, ili ako priroda ovih pogrešaka stvara zabrinutost, potrebno je ponovno procijeniti
nivo kontrolnog rizika.
1.3. Rizik neotkrivanja (detekcijski rizik)
Rizik neotkrivanja ili detekcijski rizik predstavlja rizik da revizor prilikom provođenja
dokaznih revizijskih postupaka neće se otkriti materijalno značajne greške. On je direktno
povezan sa postupkom izvođenja revizije, kao i sa činjenicom da revizor vrši analizu na bazi
uzoraka, te sa činjenicom da uzorak može biti nereprezentativan.
Iz navedenog proizilazi da revizor može da donese pogrešan zaključak (mišljenje) jer uzorak
nije bio statistički reprezentazivan. Takođe revizor može prilikom kontrole da ne koristi
odgovarajući revizijski postupak, koji opet u konačnici može da ima za činjenicu da revizor
može da donese pogrešne zaključke.
Revizijski postupci obično uključuju analitički prikaz, odabir značajnih stavki, testiranje
uzorka i opštu provjeru transakcija i salda.
Milojević D.S.,:
Revizija finansijskih izvještaja
, Auditing, Beograd, 2006., str.147.
Crnković, L., Mijoč, I., Mahaček, D.: Osnove revizije, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2010., str. 220.
Ibid., str. 221.
Soltani B., op.cit., str.218.

10
2. ZNAČAJNOST U REVIZIJI
Vodeći se poslovanjem u BiH, revizija finansijskih izvještaja je najzastupljenija od sve tri
vrste revizije. Prilikom planiranja revizije finansijskih izvještaja jedan od ključnih ciljeva
revizora je da utvrdi da li su finansijski izvještaji objektivni i da je prikazano realno stanje.
Svaki ravizor nastoji da odredi (ocjeni) koji iznosi ili procenat greške je prihvatljiv, a da neće
uticati na finansijske izvještaje, a sve u cilju da bi se moglo kreirati preofesionalna procjena o
kvalitetu finansijkih izvještaja.
2.1. Konceprt značajnosti
Prema Međunarnodnom računovodstvenom standardu 1, „Značajno“ se smatra izostavljanje
ili pogrešno prikazivanje stavki koje mogu, pojedinačno ili zbirno, uticati na ekonomske
odluke korisnika, donesene na osnovu finansijskih izvještaja. Značajno zavisi od veličine i
vrste izostavljene ili pogrešno prikazane stavke i cijeni se u odnosu na date okolnosti.
Veličina ili vrsta stavke, ili njihova kombinacija, može biti odlučujući faktor.
Ocjenjivanje može li izostavljanje ili pogrešno prikazivanje uticati na ekonomske odluke
korisnika, i na taj način biti značajno, zahtijeva razmatranje karakteristika tih korisnika. Okvir
za sastavljanje i prezentaciju finansijskih izvještaja navodi u tački 25. da se „pretpostavlja da
korisnici posjeduju dovoljno znanja o poslovnim i ekonomskim aktivnostima i o
računovodstvu, te da imaju volju proučavati informacije s razumnom pažnjom”. Stoga u
procjeni treba računati s tim da je realno očekivati uticaj na korisnike s takvim obilježjima u
donošenju ekonomskih odluka.
S druge strane revizor mora utvrditi visinu značajnosti, te prema tome proizilazi da je
značajnost razina propuštenih ili pogrešnih računovodstvenih informacija koja bi, u datim
okolnostima, vjerovatno doprinjela da propust ili greška promjene ili utiču na prosudbu
razumne osobe koja se oslanja na finansijske izvještaje.
Promatrajući obje definicije i sam proces revizije, revizor je dužan da procjeni iznos greške
koja može uticati na odluke korisnika finansijskih izvještaja. Shodno tome svaki revizor ili
revizorsko društvo mora utvrditi, kod svakog pojedinačno preduzeća, koji iznos greške ili
propusta je materijalno značajna, da može uticati na odluke korisnika finansijskih izvještaja.
Međunarodno revizorski standard 320 – značajnost u planiranju i upravljanju revizijom
definiše smjernice i ciljeve koji bi se trebali pratiti. Sam standard ne definiše iznose ili
procente koje revizor bi trebao primjenjivat, već prepušta svakom pojedinacno ponaosob da
razvije profesionalnu procjenu koji iznos ili procenat treba primjenjivati. Uzimajući u obzir
Vukoja B. :
Revizija finansijskih izvještaja i upravljanje rizicima u preduzeću
. Finansijski propisi i praksa(02),
2007. Str. 3-32.
Međunarodni računovodstveni standard 1,
Prezentacija finansijskih izvještaja
Messier Jr., W.F.:
Revizija-priručnik za revizore i studente
, Faber Zgombić Plus, Zagreb, 2000., str.78.
11
važnost procjene značajnosti, možemo sa sigurnošću reći da ista povezuje cjelokupnu reviziju,
kao i sve međunarodne revizorske standarde. Kada se pogleda tok revizije od samog početka
planiranje revizije do konačnog ishoda revizorskog mišljenja, procjena značajnosti povezuje
cijeli tok revizije. Ona može uticati da revizorska procjena ne bude adekvatna ili dane
obuhvati sve bitne stavke realnosti i objektivnosti koje finansijskih izvještaji treba da sadrže.
Vodeći se definicijom značajnosti i uticaja iste, mogu se identifikovati tri nivoa značajnosti:
Pronađeni iznosi greške (propusta) nisu značajni: kada postoji greška u finansijskim
izvještajima, ali se ona ne odražava na odluke korisnika, pa revizor izražava pozitivno
mišljenje.
Pronađeni iznosi greške (propusta)su značajni, ali to ne utiče na cjelinu finansijskih izvještaja:
greška će uticati na odluke korisnika, ali u cjelini gledano finansijski izvještaji su realni, stoga
upotrebljivi. Revizor će izraziti mišljenje s rezervom.
Pronađeni iznosi greške (propusta) su značajni tako da je upitna istinitost finansijskih
izvještaja, te postoji visoka razina značajnosti greške, koja se odražava na finansijske
izvještaje, pa bi mogle biti donesene krive odluke. Revizor će se suzdržati od mišljenja.
Nivo značajnosti ima direktnu vezu sa revizorskim mišljenjem.
2.2. Koraci u određivanju značajnosti
Pri samom izračunu značajnosti kojom se vodio Wiliam Messier postoje tri koraka u izračunu
značajnosti:
1.
Utvrđivanje početne procjene značajnosti,
2.
Raspored početne procjene značajnosti na pojedine račune ili vrste poslovanja,
3.
Procjena vjerovatnih grešaka i upoređivanje zbira s početnom procjenom
značajnosti.
Korak 1: Utvrđivanje početne procjene značajnosti
U ovom koraku revizor utvđuje, tj. nastoji na osnovu svog iskustva ili definisanih procedura,
odrediti koji je maksimalni iznos do kojeg su prihvatljive greške ili propusti, te koji iznos
neće uticati na odluke razumnih korisnika finansijskih izvještaja. Naravno nivo prihvatljive
greške tj. iznos značajnosti će varirati spram veličine preduzeća. Revizor će spram toga
nastojati odraditi kvantitativnu procjenu, koju može korigovati kvalitativnim faktorima.
Uobičajene moguće osnove za izračun značajnosti su:
Ukupna imovina
Ukupni prihodi
Kapić R.: Revizija, OFF-SET, Tuzla, 2012., str.25.
William F. Messier Jr, op.cit., str 94
Ibid., str. 95.

13
korekciju finansijskih izvještaja, dok s druge strane ako je zbir grešaka veći od utvrđene
značajnosti onda će revizor tražiti korekciju finansijskih izvještaja ili neće izraziti pozitivno
mišljenje.
William F. Messier Jr, op.cit., str 96.
14
3. ODNOS ZNAČAJNOSTI I REVIZIJSKOG RIZIKA
Značajnost i rizik u reviziji se nalaze u inverznom odnosu, odnosno njihova veza, je obrnuto
proporcionalna što znači da što je viši nivo materijalnosti to je mali rizik da će finansijski
izvještaji imati u sebi grešku koja je materijalno značajna. Pri planiranju postupka revizije
revizor određuje nivo tolerantne greške (ocjena materijalnosti) za koju smatra da neće uticati
na mišljenje korisnika revizorskog izvještaja. Taj nivo značajnosti, koji može biti manji ili
veći određuje obim revizorskih testova koji onda posljedično smanjuju ili povećavaju rizik da
će finansijski izvještaji imati neku grešku, a da ona neće biti otkrivena.
3.1. Izračun značajnosti kao osnova za planiranje revizije
U fazi planiranja, revizor razmatra zbog čega bi financijski izvještaji mogli biti značajno
pogrešno iskazani, temeljem postupaka provedenih u svrhu razumijevanja poslovnog subjekta
i njegovog okruženja. Kao rezultat navedenoga, revizor procjenjuje rizike koji mogu
uzrokovati značajno pogrešno iskazivanje financijskih izvještaja, te odabire prikladne
revizijske postupke kojima će prikupiti dokaz o tome da li su financijski izvještaji značajno
pogrešno iskazani.
Značajnost i razina revizijskog rizika su obrnuto proporcionalni,što znači da što se definira
viši iznos značajnosti, to je revizijski rizik niži, i obrnuto, te se posljedi no povećava ili
smanjuje opseg revizijskih postupaka – praktično, ako imamo viši prag materijalnosti, rizik da
ćemo izdati pogrešno mišljenje je niži, budući da se mišljenje izdaje kao konstatacija da su
financijski izvještaji u značajnim odrednicama realni i objektivni. Zbog navedenoga je i opseg
revizijskih postupaka manji kada se značajnost utvrđuje u višem iznosu.
3.2. Povezanost značajnosti i revizijskog rizika
U obavljanju revizije finansijskih izvještaja, opći ciljevi revizora su steći razumno uvjerenje o
tome da su finansijski izvještaji kao cjelina bez značajnog pogrešnog prikazivanja, bilo zbog
prevare ili pogreške, omogućavajući na taj način revizoru da izrazi mišljenje o tome jesu li
finansijski izvještaji sastavljeni, u svim značajnim odrednicama, u skladu s primjenjivim
okvirom finansijskog izvještavanja te da izvijesti o finansijskim izvještajima, i komunicira
kako se zahtijeva MRevS-ovima, u skladu s revizorovim nalazima.
Revizor stječe razumno uvjerenje pribavljanjem dovoljno adekvatnih revizijskih dokaza kako
bi smanjio revizijski rizik na prihvatljivo nizak nivo. Revizijski rizik je rizik da revizor izrazi
neodgovarajuće revizijsko mišljenje kada su finansijski izvještaji značajno pogrešno
Vukoja B. : Revizija finansijskih izvještaja i upravljanje rizicima u preduzeću. Finansijski propisi i praksa(02),
2007., Str. 3-32.
William F. Messier Jr, op.cit., str 99.
Ibid., str 26.

16
4. DISKUSIJA
Tokom cijelog rada prožima se veza profesionalnog suda i iskustva revizora da ocjeni nivo
značajnosti i na osnovu uvida u preduzeće prepozna ključne faktore, koji bi mogle uticati na
nivo revizijskog rizika. Kontinuirana želja revizora da se smanji revizijski rizik, samim tim i
mogućnost da se ispolji mišljenje koje ne predstavlja sliku finansijskih izvještaja, koji se
revidiraju, je problem s kojim se revizori hvataju u koštac i kroz sistemske pristupe nastoje da
iste eliminišu odnosono svedu na dovoljno prihvatljiv nivo.
U samom tom procesu veza između značajnosti i revizijskog rizika je u inverznom odnosu,
odnosno njihova veza je obrnuto proporcionalna. To znači da ukoliko je visok nivo
procjenjene značajnosti, manji je rizik da finansijksi izvještaji koji se revidiraju će imati
materijlno značajnu grešku.
Proces revizije u cijelom svom trajanju izložen je riziku da će revizor i pored prikupljenih
dovoljnih, relevantnih i pouzdanih dokaza, izraziti neodgovajuće mišljenje. Nema praktičnog
načina da se rizik revizije svede na nulu, zbog čega se revizori trude da ispoštuju standarde i
obezbijede dovoljno dokaznog materijala kao podlogu za mišljenje.
Sprovođenjem niza postupaka i procedura tokom postupka revizije, revizor smanjuje
mogućnost da izrazi neodgovarajuće mišljenje o finansijskim izvještajima klijenta. Sam
kvalitet revizije povezan je sa sposobnošću reviroza da uoči materijalne greške i da izrazi
svoje nezavisno i objektivno revizorsko mišljenje o istinitosti i objektivnosti finansijskih
izvještaja.
Nivo rizika za sve revizore nije jednako prihvatljiv, on zavisi od njegovog subjektivnog stava.
U skladu sa tim, revizor određuje rokove i obim procedure revizije za prikupljanje potrebnog
dokaznog materijala, odnosno revizijskih dokaza. Revizor procjenjuje kontrolni rizik iz svog
opšteg shvatanja sistema intenih kontrola i iz dokaznog materijala stečenog pojedinim
testovima kontrole.
Pri planiranju postupka revizije revizor određuje nivo prihvatljive grške (ocjena značajnosti)
za koju smatra da neće uticati na mišljenje korisnika revizorskog izvještaja. Taj nivo
značajnosti, koji može biti manji ili veći određuje obim revizorskih testova koji onda
posljedično smanjuiu ili povećavaju rizik da će finansijski izvještaji imati neku grešku, a da
ona neće biti otkrivena.
Ključna činjenica je da u samom toku planiranja revizije, revizor se adekvatno upozna s
preduzećem i njegovim svim aspektima koji mogu uticati na kvalitetno donošennje
revizorskog mišljenja. Od postavke procjenjenog iznosa značajnosti, do samih ocjena svake
komponente revizijskog rizika, bitno je da revizor poštuje svoja pravila i smjernice koje će mu
omogućtii da donese kvalifikovano mišljenje uz najmanju mogući revizijski rizik.
17
ZAKLJUČAK
Revizijski rizikje rizik da revizor može nesvjesno pogriješiti prilikom
odgovarajućegoblikovanja mišljenja o finansijskim izvještajima koji su značajno
pogrešni.Pogrešna revizorska mišljenja mogu proisteći radi nenamjernih pogrešnih ili
namjernih pogrešnih prikaza. U cilju kreiranja opštih smjernica standardri navode da bi svaki
revizor trebao planirati reviziju na način da prije izdavanja revizorskog mišljenja svede
revizijski rizik na
prihvatljivo nisku razinu
.
Imajući to na umu, revizor prilikom planiranja revizije procjenjuje primjerenu značajnost,
određuje i provodi revizijske pristupe i postupke, a sve u cilju prikupljanja dovoljnog broja
odgovarajućih revizijskih dokaza na osnovu kojih može donijeti razumne zaključke na kojima
temelji revizijsko mišljenje.
Revizor koji treba da izrazi svoje mišljenje, treba uvijek na umu imati uticaj njegovog
izražavanja o finansijskim izvještajima na krajnje korisnike. Mnogi korisnici će u budućnosti
donositi odluke na osnovu finansijskih izvještaja i revizorskog mišljenja, te ukoliko su krivo
prikazane iste mogu imati negativnne efekte, koje će se u konačnici imati i neželjenje
reperkusije na revizore.
Revizor vodeći se etičkim kodeksom i profesionalnim pristupom će pomno pristupiti
planiranju i izvođenju revizije.
Bitna stvaka u cijelom tom procesu planiranja revizije je i ocjena planirane značajnosti za
preduzeće kojem se revidiraju finansijski izvještaji. Značajnost predstavalja jednu od osnova
u samom toku planiranja revizije. Uticaj iste je značajan na tok revizije, a u konačnici i na
sam revizijski rizik. Kao što je ranije navedeno u radu, taj odnos između značajnosti i
revizijskog rzika je obrtnuto proporcionalan, tj. ako je iznos procjenjenje značajnosti viši onda
je revizijski rizik manji ili obrnuto. Navedena konstatacija nam govori da zbog višeg iznosa
značajnosti revizor će vjerovatno dati pozitivno mišljenje, jer uočene greške ili propusti će biti
obuhvaćene iznosom procjenjene značajnosti.
Revizijski rizik će uvijek biti prisutan, ali u velikoj mjeri od samog pristupa revizora u
planiranju i izvođenju revizije zavisi koliko će se on reflektovati i na krajnje korisnike.
Kvalitenta procjena značajnosti i efikasno identifikovanje svih komponenata revizijskog
rizika uveliko utiču na ispravno revizijsko mišljenje.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti