11

Pesticidi u zemljištu: delovanje na

mikroorganizme

REZIME

Od otkrivanja pa do danas, pesticidi su nezaobilazni segment 

poljoprivredne proizvodnje, a u njihovom razvoju teži se ka sintezi 

jedinjenja koja će imati potrebnu efikasnost i selektivnost, dovoljnu 

dužinu zadržavanja na objektu i povoljne toksikološke i ekotoksikološke 

karakteristike, kako bi imali što manji neželjeni uticaj na životnu sredinu 

u celini. Kad se nakon primene nađe u zemljištu, pesticidno jedinjenje biva 

izloženo brojnim fizičkim, hemijskim i biološkim procesima razgradnje 

koji zavise ne samo od osobina jedinjenja, već i od čitavog niza drugih 

faktora, kao što su: fizičke, hemijske i biološke karakteristika zemljišta i 

klimatski faktori. U procesima razgradnje pesticida u zemljištu značajnu 

ulogu imaju mikroorganizmi, imajući u vidu da su sposobni da iz njihovih 

molekula koriste biogene elemente i energiju za svoje fiziološke procese. S 

druge strane, pesticidi koji su sami po sebi manje ili više toksične 

supstance, mogu štetno da deluju na populacije mikroorganizma i da 

dovedu do zaustavljanja njihovog razvoja, smanjenja, osiromašenja 

taksonomskog sastava, stvaranja zajednica sa nižim stepenom 

raznovrsnosti i smanjenom fiziološkom aktivnošću. brojnosti

U ovom radu razmatraju se uzajamni procesi i odnosi koji se 

uspostavljaju u zemljištu između pesticida i mikroorganizama 

neposredno, kao i u periodu posle primene. Kao pokazatelji ovih procesa 

dati su podaci o promeni brojnosti pojedinih sistematskih i fizioloških 

grupa mikroorganizama, mikrobiološke biomase i aktivnosti enzima koji 

su nastali pod uticajem pesticida.

Ključne reči: 

Pesticidi; mikroorganizmi; enzimi; mikrobiološka 

biomasa; zemljište

 

UVOD

Pesticidi, ili sredstva za zaštitu bilja, je zajedničko ime za sva ona 

jedinjenja koja su proizvedena za primenu u poljoprivrednoj proizvodnji 

da bi se sprečili ili ograničili štetni efekti bioloških agenasa, kao što su 

insekti, glodari, prouzrokovači biljnih bolesti, nepoželjne biljne vrste 

(korovi) i dr. Međutim, primenu pesticida često prati rizik od neželjenih 

posledica za životnu sredinu, jer sve veći broj podataka govori da se 

tragovi pesticida mogu naći svuda gde živimo i radimo; u vazduhu koji 

dišemo,u vodi koju pijemo, u hrani koju jedemo. Oni mogu kontaminirati 

površinske i podzemne vode; mogu ispoljiti štetne efekte na gajenim 

biljkama, korisnim organizmima u zemljištu, korisnim artropodama, 

sitnim sisarima i pticama; mogu se naći kao ostaci u hrani i mogu 

prouzrokovati pojavu rezistentnosti bioloških agenasa

Pošto su pesticidi, sami po sebi, više ili manje toksične supstance, postoji i 

prirodan interes za njihovo prisustvo u životnoj sredini i delovanje na 

zdravlje ljudi i kvalitet

životne sredine. U periodu 1962-1975. godine u svetusu se vodile velike 

debate o pesticidima, njihovim mogićim štetnim efektima, ostacima u 

hrani, koje su bile preteča kasnijeg povećanog interesa za životnu sredinu. 

Od tog vremena do danas uspostavljeni su novi kriterijumi i normativi u 

cilju svođenja na minimum količine ostataka u hrani i vodi za piće i 

stvaranja uslova da pesticidi budu što bezbedniji za ljude, i da se 

zagađenje životne sredine (zemlja, voda, vazduh) svede na najmanju 

moguću meru. Zbog toga današnje sinteze pesticida idu za tim da daju 

jedinjenja koja će imati vrlo specifičan način delovanja i izraženu 

selektivnost, dovoljnu dužinu zadržavanja na objektu i povoljne 

ekotoksikološke karakteristike (Hodgson i sar., 1998; Stetter, 1992). Kad se 

nakon primene nađe u zemljištu, pesticidno jedinjenje biva izloženo 

brojnim fizičkim, hemijskim i biološkim procesima razgradnje koji zavise 

od samog jedinjenja, fizičkih, hemijskih i bioloških karakteristika zemljišta 

i klimatskih faktora

Kao rezultat imamo njegovo duže ili kraće 

zadržavanje u zemljištu, pa se u vezi s tim, postavlja pitanje da li neki 

pesticid predstavlja rizik za životnu sredinu (Nešković 1988; Koskinen i 

background image

Zemljište, kao deo životne sredine, predstavlja vrlo složen, 

dinamičan i kompleksan višefazni sistem. Treba ga posmatrati kao 

međupovršine gde se mešaju i međusobno reaguju litosfera, akvasfera, 

atmosfera i biosfera. Inače, sistem sačinjavaju čvrsta, tečna i gasovita 

faza.Čvrsta faza (koja čini oko 50%) sastoji se od organskog i neorganskog 

dela. Organski deo sadrži aglomerate organskih čestica, biljne i životinjske 

ostatke i zemljišne mikroorganizme.Mikroorganizmi zemljišta su 

heterogena grupa koju čine aerobi i anerobi, heterotrofi, autotrofi, 

saprofiti, simbionti i paraziti, i značajna su karika u sistemu 

zemljištebiljka.

Oni imaju važnu ulogu u stvaranju i održavanju plodnosti; utiču na 

rast i razviće biljaka; razgrađuju pesticide i druge zagađivače i indikatori 

su promena fizičko-hemijskih osobina zemljišta koji nastaju pod uticajem 

različitih faktora iz spoljašnje sredine (Pascual i sar.,2000; Milošević i sar., 

2001; Thompson i sar., 2001).

Procenjuje se da na dubini orničnog sloja mikrobiološka biomasa 

iznosi nekoliko tona po hektaru.Bakterije su najbrojnija grupa u zemljištu 

i zato se njihov broj koristi kao ukupan broj mikroorganizama (Jarak i 

Govedarica, 2003). Brojnost im se, u zavisnosti od uslova sredine, kreće od 

nekoliko miliona do nekoliko milijardi po gramu apsolutno suvog 

zemljišta. To je najraznovrsnija sistematska grupa mikororganizama, koju 

čine uglavnom heterotorofi, mada ima i autotrofa. Izuzetno su značajne za 

pedogenezu, stvaranje i održavanje plodnosti zemljišta. Brojna 

istraživanja su pokazala da se ukupan broj mikroorgaizma, odnosno broj 

bakterija, može koristiti kao pokazatelj opšte biološke aktivnosti jednog 

zemljišta (Milošević i sar., 2001; Imberger i Chiu, 2002; Radivojević i sar., 

2003).

i

Gljive su eukariotski organizmi koji žive u svim tipovima zemljišta. 

Do sada je otkriveno oko 80000 vrsta. To su heterotrofni organizmi, 

uglavnom saprofiti, a ima i patogenih vrsta. One učestvuju u brojnim 

biohemijskim procesima, a posebno je značajna njihova uloga u razgradnji 

složenih organskih molekula, kakvi su i pesticidi). Aktinomicete su 

specifična grupa bakterija koje po sistematici pripadaju različitim 

granama i redovima. Brojnost im se kreće 1-10 miliona po gramu 

apsolutno suvog zemljišta. To su heterotrofni organizmi, uglavnom 

saprofiti, a broj patogenih vrsta je mali. Imaju značajnu ulogu u procesima 

humifikacije i mineralizacijom organskih materija. Sposobne su da razlažu 

pektin, lignin,pesticide i druge ksenobiotike. Takođe, aktinomicetemogu da 

razlažu i najotpornije komponente humusa i tako stvaraju asimilative za 

biljke .

Celulolitski mikroorganizmi su heterogena grupa mikroorganizama 

koju čine aerobne i anaerobne bakterije,termofilne bakterije, filamentozne 

gljive, bazidiomicete, aktinomicete i neke protozoe. Ova gupa 

mikroorganizama stvara enzime endo-β-1.4-glukonazu, egzo-β-1.4-

glukonazu i β-glukozidazu koji katališu razgradnju celuloze.

Aminoheterotrofi, koje čine aerobne, anaerobne, sporogene i 

asporogene bakterije i gljive, učestvuju u procesima amonifikacije, 

odnosno razgradnje i transformacije proteina u mineralne i/ili nove 

organske forme. Mineralizacijom proteina izdvaja se azot koji dalje 

učestvuje u stvaranju biljih hraniva.

Slobodnu aerobnu azotofiksaciju obavljaju uglavnom bakterije, a 

najaktivnije su one iz roda 

Azotobacter

. Rod 

Azotobacter 

ima sposobnost 

da redukuje elementarni azot iz atmosfere prvo do amonijaka koga biljke 

najlakše usvajaju, a zatim ga prevode do organskog oblika. Bakterije iz 

roda 

Azotobacter 

žive kao slobodne forme u zemljištu u rizosferi ili na 

površini korena biljaka i ne izazivaju morfološke promene na korenu. 

Brojnost ovog roda se kreće od nekoliko hiljada do nekoliko stotina hiljada 

po gramu zemljišta. Najveću aktivnost imaju u neutralnimzemljištima, pri 

vlažnosti 60-80% punog vodnog kapaciteta i temperaturi 15-25oC 

U procesu kruženja fosfora u zemljištu mikroorganizmi učestvuju u 

razlaganju neorganskih i organskih jedinjenja fosfora, imobilizaciji 

neorganskih anjona i njihovoj ugradnji u ćelijske komponente. U svim 

ovim procesima ključnu ulogu imaju fosfomineralizatori i 

fosfomobilizatori

PESTICIDI I MIKROORGANIZMI

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti