Razvod braka kao rizičan faktor za pojavu neprilagođenog oblika ponašanja kod dece i mladih
Univerzitet u Novom Sadu
Filozofski fakultet
Odsek za pedagogiju
RAZVOD BRAKA KAO RIZIČAN FAKTOR ZA POJAVU
NEPRILAGOĐENOG OBLIKA PONAŠANJA KOD DECE
I MLADIH
Završni rad
Mentor:
Student:
Prof. dr Radovan Grandić
Nešković Snežana 080057/2013
Novi Sad, 2017.
2
S A D R Ž A J
6. OBLICI NEPRILAGOĐENOG PONAŠANJA DECE I MLADIH......................................19
9.PREVENCIJA NEPRILAGOĐENIH OBLIKA PONAŠANJA.............................................32

4
osvrnemo na njene funkcije. Među autorima ne postoji saglasnost o tome koje sve funkcije
porodica ima. Porodica kao grupa ulovljena je društveno – istorijskim promenama, samim tim i
njene funkcije se usavršavaju i menjaju. Ona direktno utiče na razvoj deteta, njegovo vaspitanje i
njegova postupanja u budućnosti. Savremeni razvoj pred porodicu je stavio velike izazove i
zahteve. Međutim, njene osnovne funkcije su u suštini ostale iste. Upravo iz funkcija koje su
određene biološkim, ekonomskim i psihosocijalnim nivoima proizilaze kriterijumi koji određuju
da li se radi o funkcionalnoj ili disfunkcionalnoj porodici.
Posebnu pažnju posvetili smo oblicima neprilagođenog ponašanja. Analizom relevantne
literature možemo zaključiti da ne postoji saglasnost kod autora kada je u pitanju upotreba
termina. Ovi oblici ponašanja predmet su proučavanja različitih disciplina i stručnjaka iz
različitih oblasti i zbog toga se u literaturi nailazi na različite termine, kao što su: antisocijalna
ponašanja, neprihvatljiva i neprilagođena ponašanja, rizična, neželjena, devijantna, delinkventna,
poremećaji u socijalnom ponašanju i slično. Na osnovu sagledavanja različitih terminoloških
objašnjenja, kojima se označavaju ponašanja koja su negativna, neprihvatljiva ili zabranjena, u
ovom radu zadržaćemo se na terminu neprilagođeno ponašanje. Razlog je u tome što ovaj termin
obuhvata široku lepezu problema u ponašanju dece i mladih. Termini kao što su poremećaji
ponašanja ili delinkventno ponašanje, zahtevaju drugačiji pristup.
Zatim, posvetićemo pažnju faktorima koji su povezani sa razvojem ovih oblika ponašanja.
Pregledom relevantne literature možemo videti da postoje različita objašnjenja porekla ovih
oblika ponašanja. Kao
faktori rizika
koji imaju najznačajnije dejstvo na ponašanje i razvoj deteta
navode se njegove
individualne karakteristike
i različiti negativni uticaji
porodice, škole
i
vršnjaka
. Slažemo se da je uloga porodice veoma značajna i da se na rezultate njenog vaspitnog
delovanja nadograđuju uticaji drugih sredinskih činilaca. Razvod braka jeste stresan događaj
koji može dovesti do neželjenih posledica na psihološki razvoj dece. Najćešće reakcije su
anksioznost, depresija i ljutnja. Međutim, da li će razvod izazvati teže posledice za razvoj dece
zavisi od intenziteta izloženosti dece sukobu roditelja pre i posle razvoda, kvalitetu odnosa
roditelja pre i posle braka, dužine izloženosti sukobu, prisutnosti drugih stresnih događaja, dobi
deteta, sposobnosti suočavanja sa stresom i drugih faktora, o čemu će biti više reči u ovom radu.
Postoji potreba da se ukaže na važnost i mogućnosti prevencije neprilagođenih oblika
ponašanja. Razumevanje uzroka i uslova u kojima se ovi oblici ponašanja javljaju bitno je za
5
uspešno suočavanje sa ovim problemom u cilju prevencije. Ukazuje se na potrebu objedinjavanja
i delovanja na individualne, porodične i sredinske faktore, umesto delovanja na samo jednu
oblast.
Smatramo važnim teorijsko proučavanje ovog problema sa pedagoškog aspekta i
ukazivanje na razvod braka kao mogući faktor rizika, kao podsticaj za dalja istraživanja ovog
problema. Ovaj rad predstavlja mali doprinos tome da se ukaže da je za sprečavanje javljanja
raznih oblika neprilagođenog ponašanja najvažnije razumevanje, podrška i sigurno okruženje.
TEORIJSKA ORIJENTACIJA
1. DEFINISANJE OSNOVNIH POJMOVA
Osnovni pojmovi koji će se u ovom radu razmatrati su: brak, porodica, razvod braka,
neprilagođeni oblici ponašanja, deca i mladi.
Brak
U Pedagoškom leksikonu (1996, str. 55) brak se određuje kao “ zajednica punoletnog
muškarca i žene, muža i supruge, koja je ozvaničena venčavanjem bilo od strane crkve, bilo od
strane građanske vlasti, bilo i na jedan i na drugi način“. Deca koja su rođena u ovom braku
smatraju se bračnom „zakonskom“, za razliku od dece koja su rođena vanbračno.
U Pedagoškom rečniku 1 (1967, str. 83) brak se definiše kao “društvena institucija, koja
ima svoju istorijsku razvojnu liniju.” Prema različitim geografskim, kulturnim i ekonomsko-
privrednim oblicima društvenog života, postoje i različiti oblici bračnih zajednica.
U Pedagoškoj enciklopediji 1 (1989, str. 62), brak se definiše kao „ relativno trajna,
društveno priznata seksualna i životna zajednica između osoba suprotnog pola (dve ili više), čiji
je cilj rađanje dece i osnivanje porodice.“ Ističe se još i da je brak, prema tome, bitan
konstitutivni činilac i obeležje porodičnog života.

7
krije veoma složen proces koji zahvata više nivoa zajedničkog funkcionisanja partnera i porodice
kao celine
.
Neprilagođeni oblici ponašanja
Ovi oblici ponašanja predmet su proučavanja različitih disciplina i zbog toga se u
literaturi nailazi na različite termine, kao što su: antisocijalna ponašanja, neprihvatljiva i
neprilagođena ponašanja, rizična, neželjena, devijantna, delinkventna, poremećaji u socijalnom
ponašanju i sl. Grandić (2007) ističe da ih je vrlo teško razgraničiti i da je svaka klasifikacija
nesavršena. Zbog toga što se razni oblici neprilagođenog ponašanja prepliću na najrazličitije
načine i bez jasne granice prelaze jedan u drugi.
Mnogi autori koriste termin poromećaji u socijalnom ponašanju i ovo ponašanje definisu
kao: „ ponašanje koje se znatnije razlikuje od uobičajenog ponašanja većine mladih određene
sredine, ponašanje koje je štetno ili opasno kako za osobu koja se tako ponaša, tako i za njenu
okolinu, te ponašanje koje zbog toga iziskuje dodatnu stručnu i širu društvenu pomoć“ (Uzelac,
1995, prema: Knežević – Florić, 2007, str. 30)
Drugi autori koriste termin problematično ponašanje. „Problematično ponašanje dece i
adolescenata predstavlja sve one aktivnosti koje odstupaju od prihvaćenih normi ponašanja, a
koje nose značajan rizik po njihovo fiziološko, psihološko i socijalno funkcionisanje. To su,
dakle, svi oni vidovi ponašanja mladih koji odstupaju od socijalnih normi i opštih stavova o
društveno poželjnom ponašanju“ (Marić, 2011, str. 176).
U ovom radu koristićemo termin neprilagođeno ponašanje. Grandić (2007, str. 323), ističe
da je „neprilagođeno ponašanje mladih usmereno, ponekad, protiv opštih normi društvenog
života, osnovnih načela i pravila međuljudskih odnosa. Kada dete ili omladinac dođe u sukob sa
zahtevima porodičnog života, školovanja ili znanja moguće je da će se sukobiti sa propisima
društvene zajednice.“
Deca
U Konvenciji o pravima deteta, za svrhe ove konvencije, data je definicija prema kojoj je
dete svaka osoba koja nije navršila osamnaest godina života, ako se, na osnovu zakona, koji se
odnosi na dete, punoletstvo ne stiče ranije. (Grandić, 2007)
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti