2

1. Uvod

„Svaka predizborna kampanje je drugačija“, ustanovio je Holtz-Bacha (2006). Kroz studije koje je 

Holtz Bacha radio pokazano je da strategije i stilovi predizbornih kampanja variraju u ovisnosti od 

određenog odnosa i ličnosti kandidata. Pažnja se ipak usmjerava na razvojne trendove i primjećuje 

se   upadljiva   promjena   predizbornih   kampanja   koja   se   označava   izrazom   amerikanizacija, 

modernizacija ili čak medijalizacija.  

Kroz historiju razvoja predizbornih kampanja utvrđena je podjela kampanja, a to je podjela na 

predmoderne, moderne i postmoderne kamapnje (Norris, 2004).

Kroz razvijanje demokratije u 19 stoljeću, predmoderne kampanje bili su okarakterizirane kao 

direktne, odnosno postojala je interpersonalna komunikacija kandidata sa biračima. Na dalje, kako 

je vrijeme prolazilo, tako je svakako došlo i do promjena u tehnologiji. Te promjene su se 

primjetile i u svijetu predizbornih kampanja kada se krajem pedesetih i početkom 60-tih godina 20 

stoljeća razvojem medij, a pogotovo pojavom televizije na svjetlost dana. Nakon toga ubrzo je 

uslijedio razvoj modernih kampanje koje su postale dominantno medijski posredovane. Takve 

moderne   kampanje   su   vodili   i   osmišljavali   profesionalci   koji   su   bivani   zaposleni   od   strane 

kandidata ili stranke. Pojavom moderne kampanje oslabile su veze između kandidata i birača, i 

birači su postali samo posmatrači političkog procesa koji im je bio medijski plasiran. Mada, 

svakako je bitno da se naglasi da iako pojavom medija i takvog načina vođenja kampanje nije u 

potpunosti izbacio dio u kojem kandidati i birači dolaze u direktan kontakt. Postojali su tu i 

predizborni skupovi i druženja sa biračima, ali opet glavna poruka kandidata i stranaka je bila 

prenošena poreko medija, jer su na taj način gradili imidž. Što se tiče postmodernih kampanja, za 

njih se može reći da su to trajne kampanje pomoću koji vlasi putem autonomnih medija pokušavaju 

osigurati siguran put do svojih politika i ciljeva.

Komercijalizirano, ali i fragmentirano tržište je u stvari medijsko tržište, a birači su ti koji 

formiraju   odluke   na   osnovu   kratkoročnih   faktora.   Kratkoročni   faktori   jesu   zapravo   aktuelni 

problemi, djelovanje sredstava masovne komunikacije, uticaj političkih stranaka. Ukoliko stranka 

obuhvata ove kratkoročne faktora, birači daju glas toj stranici, a ako ne zbog toga, onda u većini 

slučajeva daju glas stranci jer ih je osvojila svojim imidžem koji je stranka plasirala u medije 

(Šiber, 2007)

background image

4

modernizacije navodi se funkcionalno pražnjenje stranačke baze što bi značilo da zadatke koje su 

tradicionalno obavljale stranačke baze kao što su prikupljanje informacije, reguratovanje članova i 

mobilizacija birača, na kraju preuzimaju masovni mediji.

Norris   definiše   modernizaciju   kao   „simultanu   transformaciju   stranačkih   organizacija, 

informativnih medija i biračkog tijela“. (Norris, 2000).  tipologija modernizacije se shvata u smislu 

linearnog razvoja u kojem jedna faza smjenjuje drugu. Kao takva modernizacije ima mnogo veće 

ekspanziju u predizbornim kampanjama, gdje se kroz linearni proces stare prakse dopunjuju noim 

praksama, ali te nove prakse ne mijenjaju stare prakse. 

Teza o medijalizaciji

Komunikacijski događaju jesu u stvari predizborne kampanje. Kroz svoje programe strane moraju 

svojim biračima da predstave svoje  kandidate i da ih uvjere da glasaju za njih. Danas u modernom 

društvu sa modernim medijskim sistemom to se dešava na posredan način. Predizborne kampanje 

bivaju podložne promjeni s tim kako je opisana pojmom medijalizacije.

Razvoj medija sa sobom nosi povećan domet kampanje. Preko medija kampanje dopiru do širokog 

kruga birača jer preko medija većina birača sklapa sliku o kampanji onakvu kakvu mediji nude i to 

predstavlja najvažniji izvor informacija. Diferencijacija medijskog sistema omogućava političkim 

strankama da koriste radzna sredstva za komunikaciju i na taj način se obraćaju glasačima. 

Interpersonalna komunikacija kandidata i medija danas se u potpunosti zamjenjuje medijskom 

komunikacijom. Politčke stranke, pri tome svoje aktivnosti moraju usmjeravati prema nekoj 

medijima, što znači da moraju da upravljaju vrijednostima vijesti i zahtjevima koji se postavljaju. 

Danas, mediji su indirektno uključeni u izbor kandidata jer mediji su ti koji kreiraju   imidž 

kandidata, ali mogu i da ga pokvare. 

Procesi   amerikanizacije,   modernizacije   i   modeijalizacije   su   poprilično   slični,   ali   se   nekim 

dijelovima međusobno uslovljavaju i pojačavaju. Kada je riječ riječ o modernim predizbornim 

kampanjama i procesu upravljanja događajima danas je to moguće zahvaljujući medijima koji 

imaju   ulogu   posrednika.   Amerikanizacija   kao   indikator,   može   preciznije   da   se   posmtra   kao 

posljedica medijalizacije i sveukupne društvene modernizacije.

5

2. Amerikanizacija predizbornih kampanja u zemljama zapadnog balkana

Pojam amerikanizacije prvi put se pojavio u ranom 19 stoljeću. U području političke komunikacije 

pojam   se   odnosni   na   svjetsko   širenje   tehnike   američkih   kampanja.   To   znači   da   Sjedinjene 

Američke Države vode trendove preko američkih konsultanata koje rade u drugim državama kako 

bi se dogodilo globalno prihvatanje SAD kao najvažnijeg uzora u pokretanju kampanja. Pojam 

amerikanizacije   je   dobra   polazna   tačka   za   upoređivanje   prakse   u   kampanjama   u   različitim 

zemljama, ali isto tako je i prikladan za opis inovacija kampanja koje su se pojavile u mnogim 

demokratijama širom svijeta.

Pojam amerikanizacije je također izazvao interes i u znanstvenom pisanju. Prema Swansonu 

(1994) primjerenost pojma je osporiva, međutim neki autori tvrde da nejasan jer zamagljuje 

nacionalne   osobine   kampanje.   Plaser   (2002)   pojam   amerikanizacije   tretira   kao   neuhvatljiv   i 

ukazuje   na   razliku   između   dva   dodatna   pojma   medernizacije   i   medijatizacije,   gdje   je 

amerikanizaciju kampanje vidio kao posljedicu modernizacije medijskih sistema i odnosa sa 

biračima, i širenje pristupa gdje se očitava kao posljedica provođenja SAD koncepta i strategija 

izbornih kampanja. 

Kada je u pitanju evolucija predizbornih kampanja, potrebno je naglasiti da se podjela koju je 

izvršio Pippa Norris na premoderne, moderne i postmoderne kampanje smatra  naprikladnijom u 

svrhu   istraživanja   razvoja   izbornih   kampanja.     Upravo   se   na   osnovu   ove   podjele   dolazi   do 

zaključka da sve savremene kampanje pripadaju jednoj od navedenih grupa, tj. da su moderne, 

predmoderne,   postmoderne   ili   pak   kombinacija   nekih   od   njih.   Istraživači   su   dokazali   da 

demokratije širom svijeta, bez obzira na velike razlike u historiji, institucijama te političkoj kulturi 

država, primjenjuju veoma slične tehnike u savremenim kampanjama. Razlozi zbog kojih se 

javljaju sličnosti u savremenim kampanjama se, prema nekim autorima, nalaze u amerikanizaciji, 

hibridizaciji, modernizaciji i globalizaciji, koje ujedno i predstavljaju četiri osnovne teze kojima se 

određuje izvor savremenih inovacija, jer se zapravo porijeklo tih inovacija smatra problematičnim.

Za veliki napredak i širenje američke prakse zaslužne su mnoge metode koje su se primjenjivale u 

SAD-u, a od kojih se posebno ističu učestvovanje američkih pilitičkih savjetnika u izbornim 

kampanjama koje se održavaju u drugim državama te gostovanje stranih stručnjaka u SAD-u za 

vrijeme kampanje, kako bi se sve nove tehnike usvajale direktno, iz prve ruke. Osim navedenog,u 

širenju ove prakse značajnu ulogu imaju i opsežna izvještavanja medija drugih država o američkim 

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti