World Trade Organization (WTO; Svjetska trgovinska
organizacija)
Nakon 2. svjetskog rata (1944. godine u Bretton Woodsu) osnovani su MMF i Svjetska
banka. Već je tada postojala ideja da se zbog carinskih ratova koji su doveli do velikih
gubitaka i bili su karakteristični za krizu 1930-tih godina (politika beggar-thy-neighbour)
osnuje organizacija koja bi regulirala međunarodnu razmjenu. SAD je na Havanskoj
konferenciji o trgovini i zaposlenosti koja je održana od 21.11.1947. godine do 24.03.1948.
godine predlagala da se osnuje
Međunarodna trgovinska organizacija (ITO
, International
Trade Organisation) pa je u tom cilju usvojen konačni dokument tzv. «Havanska povelja».
Ciljevi Havanske povelje bili su:
Podizanje životnog standarda
Stabilnost proizvodnje i zaposlenosti
Poticanje razvoja nerazvijenih područja i zemalja
Unapređenje i proširenje međunarodne trgovine na osnovi multilateralizma i
nediskriminacije.
Trgovinska pitanja regulirana su na sljedeći način:
1. međunarodna trgovinska politika mora polaziti od načela nediskriminacije (princip
najpovlaštenije nacije)
2. carine ostaju jedino legitimno sredstvo zaštite nacionalne proizvodnje, a druge barijere
treba ukloniti
3. sve zemlje obvezuju se smanjivati carinske prepreke i postojeće preferencijalne
aranžmane (izuzetak su FTA i CU)
4. kvantitativna ograničenja mogu se koristiti samo u izuzetnim slučajevima (pr.
platnobilančna neravnoteža)
5. upotreba zaštitnih sredstava dozvoljena je za nedovoljno razvijena područja i zemlje
6. zemlje trebaju poštovati načelo jednakog tretmana uvoznih proizvoda s odgovarajućim
domaćim proizvodom
7. subvencioniranje izvoza ne smije omogućiti prodaju na inozemnom tržištu po
cijenama nižim od cijene na domaćem tržištu
8. međunarodna trgovina ne treba biti ograničavana javnim ili privatnim monopolima ili
kartelima.
Bez obzira na to što je Havanska povelja bila sveobuhvatni dokument, ITO nije osnovana jer
je došlo do krize ratifikacije Havanske povelje (SAD nije ratificirao taj sporazum), no
Havanska povelja imala je veliki utjecaj na GATT.
Usporedo s održavanjem konferencije u Havani, u Ženevi su vođeni pregovori o sniženju
carina i donesen je dokument
Opći sporazum o carinama i trgovini (General Agreement
on Tariffs and Trade, GATT)
koji je bio zamišljen kao privremeno rješenje, no kako
Havanska povelja nije bila ratificirana, on ju je zamijenio i ostao aktualan do osnivanja
Svjetske trgovinske organizacije (WTO
). GATT je stupio na snagu 1. siječnja 1948.
godine
. GATT predstavlja skup pravila prema kojima zemlje potpisnice trebaju voditi svoju
1
vanjskotrgovinsku politiku. On predstavlja i forum za usklađivanje nesuglasica o
vanjskotrgovinskoj politici pojedinih zemalja članica. GATT su 1947. godine potpisale 23
zemlje, a broj članica se kontinuirano povećavao. Zemlje potpisnice sporazumjele su se oko
tri temeljna principa:
1. princip nediskriminacije ili princip najpovlaštenije nacije
- ako jedna zemlja odobri
bilo kakve povlastice na uvoz iz druge zemlje, dužna je te povlastice primijeniti na
uvoz iz svih ostalih zemalja potpisnica GATT-a;
2. princip zaštite domaće privrede carinama
-ostala ograničenja (kvantitativna i
kvalitativna) trebaju se ukinuti. Izuzetak su poljoprivredni proizvodi, a dopušteno je
uvođenje količinskih ograničenja i radi očuvanja stanja u bilanci plaćanja;
3. princip daljnjeg smanjivanja carina multilateralnim pregovorima
- zahtijeva da se
različite carinske tarife zemalja članica zatečene prigodom njihova pristupanja u
GATT usklađuju i smanjuju daljnjim multilateralnim pregovorima. Ti se pregovori
vode u «rundama».
U okviru GATT-a (od 1948. do osnivanja WTO-a) održano je osam rundi pregovora.
Tablica. Runde pregovora u okviru GATT-a
Broj
runde
Vrijeme održavanja
pregovora
Mjesto održavanja
pregovora
Naziv runde
Efekti sniženja
prosječne
carinske stope
1.
1947.
Geneva
2.
1949.
Anecy
3.
1951.
Torquay
4.
1956.
Geneva
4%
5.
1961.-1962.
Dillonova
5%
6.
1964.-1967.
Geneva
Kennedyeva
35%
7.
1973.-1979.
Geneva
Tokijska
26,4%
8.
1986.-1994.
Punta del Este
Urugvajska
40%
Izvor: Baban, Lj. (2000):Međunarodna ekonomija, EF Osijek i Ekonomist.
U prvih pet rundi postignuto je prosječno smanjenje carina od 73% na industrijske proizvode.
Visoko sniženje carina postignuto je u posljednje tri runde.
a) Kennedyeva runda multilateralnih sporazuma (1964.-1967)
– cilj smanjivanje svih
carina za 50%. Rezultat: smanjivanje carina za 35% (ponderirani prosjek) na 60000
industrijskih proizvoda. U pregovore su bila uključena i količinska ograničenja i
carine na uvoz poljoprivrednih proizvoda. 1970- tih godina kriza MMS (napušta se
sustav fiksnih tečajeva), naftne krize.
b) Tokijska runda (1973.-1979.)
rezultati: smanjenje carina industrijskih zemalja za
prosječno 33% u razdoblju od osam godina. Prosječna carinska stopa industrijskih
zemalja smanjena je sa 6,2% na 4,2%. Rezultat je i kodeks ponašanja GATT-a u
međunarodnoj razmjeni (svrha da se ukine praksa ograničavanja vanjske trgovine
necarinskim barijerama: tehnički standardi; određivanje carinske osnovice da se
spriječe carinici da proizvoljno određuju nerealno visoku carinsku osnovicu na uvoz
nekih proizvoda; državne nabavke: jednako tretiranje domaćih i stranih proizvođača).
c) Urugvajska runda (1986.-1994.
)- svrha: otklanjanje slabosti u disciplini i obuhvatu
GATT-a. Predmet je bilo uključivanje usluga (banke, osiguranja, transport), patenata i
autorskih prava. Pregovori su podijeljeni u dvije grupe: grupa za robu i grupa za
2
