Digitalna modulacija
JU SREDNJA ELEKTROTEHNIČKA ŠKOLA
„VASO ALIGRUDIĆ“ – PODGORICA
STRUČNI RAD
DIGITALNE MODULACIJE
Mentor : Učenik:
dipl.ing.el.
Slavica Jovanović Stefan Banović
S
4
g
S A D R Ž A J
Strana
Podgorica, Maj 2015.
19
Digitalna modulacija
1. Modulacija 4
2. Digitalna modulacija
6
2.1.1. BPSK Modulacija
2.2. Amplitudna modulacija (ASK) 10
2.3. Frekventna modulacija (FSK) 12
14
Uvod
Patentiranjem postupka impulsne kodovane modulacije (Pulse-Code
Modulation- PCM ), od strane Aleka Rivsa 3. oktobar 1939g., postavljen je

19
Digitalna modulacija
Komunikacioni kanali kao što su telefonske linije, obično su analogni medijumi.
Analogni medijum je komunikacioni kanal sa ograničenim propusnim opsegom.
U slučaju telefonskih linija korisni frekventni propusni opseg je od 300 Hz do
3300 Hz. Komunikacija podataka znači pomjeranje digitalnih informacija sa
jednog na drugo mjesto putem komuniakcionih kanala. Te digitalne informacije
su u obliku pravougaonih impulsa i sa značenjima "0" i "1". Ako se takvi
digitalni signali prenose po analognom medijumu, on će izobličiti njihove
pravougaone impulse. Prijemnik koji prima te izobličene signale neće biti u
stanju da tačno ih tačno interpretira. Rešenje je da se ti digitalni signali pretvore
u analogne signale, da bi komunikacioni kanal mogao da ih pouzdano prenese
sa jednog mesta na drugo. Tehnika koja omogućava to pretvaranje se naziva
"modulacija". Modulacija je tehnikamenjanja nekih osnova analognog signala
na poznat način, da bi se kodirala informacija u tom osnovnom signalu. Svaka
merljiva osobina analognog signala može da se upotrebi za prenos informacije
menjanjem te osobine na neki poznat način, a zatim detektovanjem tih promjena
na prijemnom kraju. Signal koji je modulisan se zove signal nosilac, jer on nosi
digitalnu informaciju sa jednog na drugi kraj komunikacionog kanala. Uređaj
koji menja signal na predajnom kraju komunikacionog kanala se zove
"modulator". Uredjaj na prijemnom kraju kanala, koji detektuje digitalnu
informaciju iz modulisanog signala se zove "demodulator".
2. Digitalna modulacija
19
Digitalna modulacija
Digitalna modulacija analognog signala predstavlja grupu modulacionih tehnika
koja se koristi u procesu transformacije digitalnih podataka u analogne, pri
čemu koristi promenu amplitude, frekvencije ili faze nosećeg signala.
Najstandardniji način korišćenja ovih transformacija srećemo kod prenosa
digitalnih podataka preko javne telefonske mreže (PSTN) koje nisu direktno
prilagođene za prenos digitalnih signala. Telefonska mreža je projektovana za
prijem, komutaciju, i prenos analognih signala govora u opsegu od 300 Hz do
3400 Hz. U tom slučaju se vrši povezivanje digitalne opreme na telefonsku
mrežu preko modema. Zadatak modema je da konvertuje digitalne podatke u
analogne signale, i obratno. Kada se govori o telefonskoj mreži, modemi se
koriste za generisanje signala u govornom frekventnom opsegu, ali se iste
osnovne tehnike koriste i od strane modema koji generišu signale na višim
frekvencijama (recimo mikrotalasni).
Za postupak modulacije mogu biti iskorišćene 3 karakteristike koje sinusoida
nosioca poseduje: amplituda, frekvencija ili faza. Nekada se koristi i njihova
međusobna kombinacija.
U zavisnosti koja je od karakteristika sinusoide izabrana modulacija propusnog
opsega može biti:
1. Amplitudska modulacija ili ASK
2. Frekventna modulacija ili FSK
3. Fazna modulacija ili PSK
Izbor metoda modulacije odlučujuće utiče na lakoću implementacije, toleranciju
na smetnje i zauzetost širine opsega kanala odgovarajućeg modema propusnog
opsega za prenos podataka. Ispod se nalazi slika koja pokazuje kako su na
osnovu noseće učestalosti dodeljeni propusni opsezi različitim komunikacionim
servisima.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti