UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

FAKULTET PRAVNIH NAUKA

STUDIJSKI PROGRAM: PRAVO EU

BANJA LUKA

Slaven Džajić, student

NAČELA MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA

(Seminarski rad)

    Banja Luka                                                                                           Mentor

     Jun 2016.                                                                               Prof. Brana Komljenović 

UVOD

                    S   obzirom   na   činjenicu   da   su   regulisani   međunarodni   odnosi   nastali   u 

relacijama koje su uspostavljeni između država, to je i prirodno da su države prvi i osnovni subjekti 

međunarodnog poslovanja. Kada se govori o državama, kao osnovnim subjektima međunarodnog 

poslovanja, potrebno je posebno istaći njihovu osobinu priznanja ex iure proprio (po sopstvenom 

pravu)   statusa   subjekta   međunarodnog   poslovanja,   što   konkretno   znači   da   one   same   imaju   moć 

sopstvenog   ustanovljenja   kao   subjekta  međunarodnog   poslovanja,   kao   i   da   poseduju 

kreativnu sposobnost stvaranja ostalih  subjekata međunarodnog poslovanja. Države su subjekti 

sa najvećom merom međunarodno pravne i shodno tome poslovne sposobnosti. Njihovom voljom 

je   stvoren   međunarodno   pravni   poredak,   kao   okvir međunarodnog poslovanja, te svi ostali 

subjekti uzimaju učešće u tom poslovanju srazmerno meri koja odgovara ulozi i funkcijama države, 

kao osnovnog subjekta  međunarodnih odnosa.  U   ostvarivanju   uloge,   koju   ima   kao   subjekt 

međunarodnog   poslovanja,   mogu   se  razlikovati   sledeće   funkcije   koje   država   ostvaruje   u 

odnosima međunarodnogposlovanja:

                     Država   u   međunarodnim   poslovnim   odnosima   učestvuje   u   svojstvu   nosioca 

suverenih   ovlašćenja   i   u   tom   svojstvu   obezbeđuje   stvaranje   unutrašnjih   i   međunarodnih  pravnih 

okvira za nastanak međunarodnih poslovnih odnosa, u koje će stupati drugi  subjekti međunarodnog 

poslovanja (regulatorna funkcija). Ostvarivanje ove funkcija obezbeđuje donošenjem internih propisa, 

kojima se uređuju pitanja od značaja za uspostavljanje i realizaciju međunarodne poslovne  saradnje 

domaćih privrednih subjekata sa stranim pravnim i fizičkim licima.  Ovi propisi, po svojoj prirodi, 

spadaju   u   domen   javnog   poretka   određene   države,   te   su   po   tom   osnovu   obavezni   za   sve   druge 

subjekte međunarodnog poslovanja, kada posluju na teritoriji  određene države. Pored toga država, 

preko svojih organa vlasti, učestvuje u zaključivanju bilateralnih, odnosno multilateralnih sporazuma 

sa drugim državama kojima se uređuje  niz pitanja od značaja za nesmetano i uspešno ostvarivanje 

međunarodne poslovne  saradnje.

U daljem tekstu govoriću o pojmu i predmetu Međunrodnog poslovnog prava, o izvorima 

Međunarodnog poslovnog prava te detaljnije objasniti načela Međunarodnog poslovnog prava.

background image

ugovornih   odnosa.   Postoji   autonomija   volja   ugovornih   partnera,   ali   je   ona   u   dijelu 

međunarodnog   poslovnog   prava   dobrim   dijelom   i   ograničena.   Ograničenja   slobode 

ugovaranja i autonomija volje poslovnih subjekata u dvije ili više različitih država, vrlo je 

često   predviđena   i   diktirana   od   strane   ekonomski   jačih   subjekata   u   međunarodnom 

poslovanju.

          Subjekti Međunarodnog poslovnog (privrednog) prava – kao subjekti Međunarodnog 

poslovnog (privrednog) prava, pojavljuju se međunarodna zajednica, država, kao i društva 

koja obavljaju određene privredne delatnosti. Međunarodna zajednica nije subjekt prava, pa 

samim tim i nije subjekt međunarodnog poslovnog (privrednog) prava. Međutim, vrlo često, 

međunarodna   zajednica   indirektno   postaje   značajan   faktor   međunarodnog   poslovnog 

(privrednog) prava. 

          Ujedinjene Nacije (UN) mogu neke države i da isključe od međunarodnog poslovnog 

(privrednog)   opštenja,   uvođenjem   raznih   mjera   zabrana   i   ograničenja   uvoza,   izvoza, 

transporta roba, vršenja usluga i sl., kao oblika sankcija za neko njihovo ponašanje koje 

međunarodna zajednica sankcioniše, kao nedolično i neodgovarajuće.

                   Država   je   subjekt   međunarodnog   prava,   a   time   i   međunarodnog   poslovnog 

(privrednog) prava. Ona stupa sa drugim državama u mnoge ekonomske i poslovne odnose, 

zaključuje u vezi s tim ugovore, državne sporazume, a vezi sa ekonomskom razmenom roba i 

usluga. Na bazi ovih ugovora, preduzeća i društva konkretizuju nizom ugovora generalne 

ugovore, odnosno opšte ugovore, između dvije ili više država.

2. IZVORI MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA

Izvori Međunarodnog poslovnog prava su:

-

Međunarodno javno pravo

-

Međunarodno privatno pravo

-

Domaće zakonodavstvo

           Međunarodno poslovno pravo crpi izvore iz međunarodnog ugovornog prava, koje 

zaključuju   određene   države,   bilo   bilateralne  ili  multilateralne.   Domaće   zakonodavstvo   se 

odnosi na niz zakona kao sto su Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju, Zakon o deviznom 

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti