29

MEGABIZNIS, 

Pregledni naučni rad

Primlјen: 28. 11. 2016.
Prihvaćen: 17. 1. 2017. (str. 29-43)

UDK 005.51:330.15

502.131.1

UPRAVLJANJE PRIRODNIM RESURSIMA, ODRŽIVOST I 

ZAŠTITA*

dr Biljana Ilić

1

, dr Dragan Mihajlović

2

REZIME

U   savremenim   uslovima   trţišnog   privreĊivanja   prirodnim     resursima 

treba   upravljati.   Na   taj   naĉin  se  obezbeĊuje   njihovo   racionalno   korišćenje   i 
postizanje   ţeljene   efikasnosti   poslovanja.   Kako   je   Zemlja   u   poslednje  vreme 
ugroţena   nekontrolisanom   ljudskom   aktivnošću,   potrebno   je   uskladiti   obim 
proizvodnje sa ekološkim zahtevima. Takvo usklaĊivanje povezano je i seţe u 
domen   odrţivog   razvoja   i   odrţivog   poslovanja.  Inaĉe,  pod   upravljanjem   u 
privredi,   obiĉno  se  podrazumeva   skup   mera,   metoda   i   aktivnosti  kojima  se 
obezbeĊuje   usklaĊivanje   ostvarenja   ţeljenih   ciljeva   sa   raspoloţivim   inputima. 
Upravljanje prirodnim resursima zapoĉinje strategijskim planiranjem. To je prva 
faza u kojoj  se  utvrĊuju ciljevi i zadaci, kao i sredstva, i metode,  da  se  isti 
ostvare. Odrţivo korišćenje i zaštita prirodnih vrednosti, obezbeĊuje se u okviru 
strategije prostornog razvoja i nacionalne strategije odrţivog korišćenja prirodnih 
resursa   i   dobara.   Ovom   strategijom   definiše  se  stanje   i     nivo     istraţenosti 
prirodnih   resursa   i   dobara   po   vrstama,   prostornom   rasporedu,   raznovrsnosti, 
obimu i kvalitetu, zatim bilansne kategorije, i predviĊanje trendova  promene 
stanja, te naĉin vrednovanja i uslovi njihovog odrţivog korišćenja. U radu  je 
predstavljeno odrţivo korišćenje raspoloţivih prirodnih resursa  i mere  njihove 
zaštite u cilju usklaĊivanja njihove potrošnje sa obimom privrednog rasta.

KLJUĈNE REĈI

PRIRODNI RESURSI

STRATEGIJSKO UPRAVLJANJE

ODRŢIVOST

ZAŠTITA

PRIVREDNI RAST

*  

Rad predstavlja  preraĊenu i  izmenjenu verziju originalnog rada  pod naslovom  „Upravljanje 

prirodnim resursima i njihova odrţivost―, publikovanog u Zborniku radova sa 6. MeĊunarodnog 
simpozijuma o upravljanju prirodnim resursima, Fakultet za menadţment Zajeĉar, 2016, str. 292- 
299.

Docent, Fakultet za menadţment Zajeĉar, [email protected]

Redovni profesor, Fakultet za menadţment, Zajeĉar, [email protected]

3

Biljana Ilić, Dragan 

MEGABIZNIS, 

1. UVOD

Savremeni   koncept   upravljanja,   u   svim   domenima,   posebno   u   oblasti 

upravljanja   prirodnim   resursima,   dobija   novu   dimenziju,   a   to   je     odrţivost. 
Odrţivo   upravljanje   podrazumeva   koncept   usaglašavanja   tri   stuba   odrţivog 
razvoja,  koji  se  odnose  na  ekonomsku,  društvenu  i  ekološku  dimenziju. 
―Odrţivi razvoj jeste razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjice, a da ne dovodi u 
pitanje  sposobnost    budućih    generacija    da    zadovolje    vlastite    potrebe―   
(Dokument  UN,
―Our    Common     Future‖,    1987).    Po    drugom    odreĊenju    „odrţivi    
razvoj podrazumeva ravnoteţu izmeĊu potrošnje resursa i sposobnosti prirodnih 
sistema da  zadovoljavaju  potrebe  budućih  generacija―  (Steurer,  Martinuzzi,  
2005,    pp:  455-472).  Savremeno  strategijsko  upravljanje   prirodnim  resursima 
ukljuĉuje koncept odrţivog upravljanja. Odrţivo upravljanje prirodnim resursima 
trebalo   bi   otpoĉeti   strategijskim   planiranjem,   kao   prvom   fazom   utvrĊivanja 
ciljeva,   zadataka,   sredstava   i   metoda.   Strategijom   prostornog   razvoja   i 
nacionalnom   strategijom   odrţivog   korišćenja   prirodnih   resursa   obuhvaćeni   su 
odrţivo korišćenje i zaštita prirodnih vrednosti, odnosno prirodnih resursa.  Na 
osnovu  ove   strategije,   za   svaki   pojedinaĉni   prirodni   resurs  ili  dobro,   putem 
planova,   programa   i   osnova   detaljno   su   definisani   naĉin   korišćenja   i   zaštita 
prirodnih resursa. Nakon prve faze, kreće se sa realizacijom utvrĊene Nacionalne 
strategije odrţivog korišćenja prirodnih resursa i dobara, kao i planova, programa 
i osnova, koji iz njih proizilaze.

Pravna   i   fiziĉka   lica   koriste   prirodne   resurse,   i   dobra,  na  osnovu 

odobrenja nadleţnih drţavnih organa. Odobrenje  se  izdaje samo ako ponuĊeni 
projekti   ispunjavaju   uslove   i   mere   odrţivog   korišćenja   prirodnih   resursa     tj. 
dobara i zaštite ţivotne sredine u toku i posle prestanka obavljanja aktivnosti. 
Privredni   subjekti   prilikom   korišćenja   prirodnih   resursa,  duţni  su  da    se 
pridrţavaju odgovarajućih zakonskih propisa i drugih propisanih normi iz ove 
oblasti. U bilansne kategorije prirodnih resursa spadaju: prostorne i vremenske 
funkcije, koliĉina, kvalitet, ugroţenost, obnovljivost i strateške rezerve. Privredni 
razvoj   je   nezamisliv   bez   prirodnih   resursa.  Oni  spadaju   u   grupu   osnovnih   i 
nezaobilaznih razvojnih faktora. Svaka  zemlja  teţi  da svoju  ekonomiju podredi 
komparativnim   prednostima   razvoja,   a   pre   svega   raspoloţivim   prirodnim 
resursima.

2. KORIŠĆENJE I ZAŠTITA PRIRODNIH RESURSA

Ostvarena   dinamika   privrednog   rasta   u   svetu   tokom   prošlog   veka, 

pogotovo   u   drugoj   polovini,   neminovno   se   odrazila   na   korišćenje   prirodnih 
resursa. Došlo je do naglog iscrpljivanja neobnovljivih, naroĉito mineralnih, te 
neracionalnog korišćenja obnovljivih resursa. Tu je i visok stepen ugroţenosti

background image

3

Biljana Ilić, Dragan 

MEGABIZNIS, 

i ţivotinja izraĊuje  se  godišnji plan proizvodnje  ili prirasta, obim korišćenja, 
naĉin   realizacije   plana,   kao   i   kontrola   izvršenja   planiranih   ciljeva.   Tako  na 
primer, godišnji zapreminski prirast drvne mase u šumama Srbije iznosi oko
6.180  m3.  Na   drugoj   strani,   godišnji   obim   seĉe   poslednjih   godina   kreće  se 
izmeĊu 2.500-3.500 m3, što je daleko manje od prirasta, meĊutim, obimu seĉe 
treba dodati i obim štete koje su izazvali poţari, sušenje ili neke vrste bolesti 
biljaka.   U   proteklom   periodu,   u   šumarstvu   Srbije   bilo   je   dosta   opreĉnih   i 
neusklaĊenih   podataka   o   šumskom   fondu   Srbije.   Uzrok   tome   leţi   u   primeni 
razliĉitih metodoloških postupaka i prikupljanja podataka o naĉinu korišćenja 
zemljišta,   vlasništvu   nad   šumama,   poreklu   šuma,   oĉuvanosti,   kao   i   o 
zastupljenosti pojedinih vrsta drveća. Zastupljenost i obim pojedinih vrsta drveća 
i  biljaka  na  nacionalnom  nivou,  vrši  se  primenom  ,,validnih  i  propisanih― 
metoda  koje   sprovode   struĉnjaci   iz   oblasti   šumarstva,   kako   bi  se  došlo   do 
pouzdanih   informacija   i   pravog   stanja   o   šumskom   fondu   u   zemlji.   Srbija  se 
smatra srednje šumovitom zemljom. Od njene ukupne površine, 29,1% zemljišta 
nalazi se pod šumom, od toga u Vojvodini 7,1%, a u središnjem regionu zemlje 
37,6%.   Ostalo   šumsko   zemljište,   u   koje   po   meĊunarodnoj   definiciji   spadaju 
šikare   i   šiblje,   obuhvata   4,9%   teritorije,   što   u   ukupnom   iznosu   daje   34%   ili 
36,3%, u odnosu  na  površinu produktivnog zemljišta Srbije (Banković i ostali, 
2008).   U   tabeli   1   dat  je  pregled   zamljišta   po   naĉinima   i   vrstama   korišćenja 
(Nacionalna inventura šuma Srbije, 2008).

Tabela 1

. Vrsta (naĉin korišćenja) zemljišta

Naĉin korišćenja zemljišta

Površina ha

Površina %

Šuma

2.252.400,0

29,1

Ostalo šumsko zemljište

382.400,0

4,9

Neplodno zemljište

92.000,0

1,2

Poljoprivredno zemljište

3.594.800,0

46,4

Livade i pašnjaci

1.029.600,0

13,3

Urbano zemljište

312.000,0

4,0

Vodene površine

85.200,0

1,1

Ukupno

7.748.400,0

100,0

Izvor: Dokument - Nacionalna inventura šuma Republike Srbije, 2008

.

Prema podacima koji se odnose na referentnu 1979. godinu, šumovitost 

je   u   poslednjih   par   godina   uvećana   za   5,2%,   što   je   izmeĊu   ostalog   imalo 
pozitivan uticaj  na  stanje i kvalitet ţivotne sredine u celini. Ova pojava deo  je 
opšteg procesa pošumljavanja i zaštite šuma na globalnom nivou, dok je u Srbiji 
za   poslednjih   20-30   godina   došlo   do   povećanja   šumskih   površina   za   3-5% 
(Aleksić,   Janĉić,   2011).   Pored   šumskog   fonda,   posebnu   paţnju   zasluţuje 
korišćenje i promet divlje flore i faune. Pitanje i naĉin korišćenja divljih vrsta u

3

Upravljanje prirodnim resursima, održivost i 

MEGABIZNIS, 

Srbiji,   odreĊeno   je   posebnom   uredbom   Vlade   Republike   Srbije   (Uredba   „Sl. 
glasnik RS―, br. 31/05). Uredbom je odreĊeno koje se divlje vrste flore, faune i 
gljive kao zaštićene vrste, pod odreĊenim nivoom kontrole mogu sakupljati iz 
prirodnih   staništa,   koristiti   i   stavljati   u   promet.   Osnovni   cilj   nadzora   nad 
zaštićenim   vrstama   zasniva   se   na   obezbeĊenju   njihovog   odrţivog   korišćenja, 
spreĉavanjem sakupljanja tih vrsta iz prirodnih staništa u koiĉinama i na naĉin 
kojim   bi   se   ugrozio   njihov   budući   opstanak,   struktura   i   stabilnost   ţivotne 
zajednice.   Na   osnovu   procenjenog   stanja   vrsta   u   prirodnim   staništima,   svake 
godine utvrĊuju se koliĉine (broj) zaštićenih vrsta koje se mogu sakupljati u 
komercijalne svrhe. Pri tome se za svaku odreĊuju uslovi i naĉini sakupljanja. 
Tako, na primer sakupljanje zaštićenih vrsta flore, u zavisnosti od toga koji se 
delovi   odnosno   razvojni   oblici   koriste,   vrši   se   pod   uslovom   sakupljanja   u 
optimalnoj fazi vegetativnog razvoja za korišćenje. OdreĊuju se i vrste od kojih 
se koriste podzemni organi, odnosno odreĊuje se minimalna potrebna koliĉina 
podzemnih organa koji će ostati u zemlji, kako bi se iz vegetativnog pupoljka 
razvile nove jedinke.

Zaštita i uslovi sakupljanja divljih i zaštićenih vrsta, ureĊeni su sledećim 

naĉinima (Pešić, 2002):

-

Sakupljanje zaštićenih vrsta puţeva moţe se vršiti u periodu od 1. 
juna do 1. oktobra,

-

Ţabe od 1. juna do 1. avgusta i

-

Riba (morune) od 1. juna tekuće, do 31. marta naredne godine.

-

Kada su ove vrste u pitanju zabranjeno je sakupljanje, korišćenje i 
stavljanje u promet sledećih jedinki:

-

Puţevi širine kućice manje od 3 cm,

-

Ţabe teţine manje od 50 g. i veće od 120 g. Odnosno, duţine manje 
od 9 i veće od 15 cm,

-

Više od 50 jedinki poskoka na lokalitetu sakupljanja i ĉija je duţina 
manja od 50 cm,

-

Muţjaka morune ĉija je duţina manja od 180 cm, a ţenke duţine 
manje od 210 cm.

Svake godine utvrĊuju  se  dakle, kontigenti divljih biljnih i ţivotinjskih 

vrsta koji se mogu sakupljati i kojima se moţe trgovati. Na osnovu kontigenata i 
raspisanog   konkursa,   nadleţno   ministarstvo   izdaje   dozvolu   zainteresovanim 
pravnim   licima   i   preduzetnicima   za   korišćenje.   Korišćenje   zaštićenih   vrsta 
obavezuje korisnika  da  plaća odgovarajuću naknadu. Na  osnovu  procene stanja 
na  terenu,   nadleţno   ministarstvo   moţe   privremeno     zabraniti     sakupljanje 
pojedinih   zaštićenih   vrsta   flore   i   faune  na  nekom   podruĉju   (regionu),  mada 
ukoliko  je  to  potrebno,   i  na  prostoru  cele  zemlje.  Na  taj  naĉin  štiti  se  i 
obezbeĊuje

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti