Sadržaj:
1. Uvod
2. Osnovni Zakoni iz oblasti prava životne sredine u Republici Srbiji
3. Krivično-pravna zaštita prava životne sredine
3.1 Krivična dela propisana posebnim zakonima
4. Građansko-pravna zaštita životne sredine
5. Zaključak

1. Uvod

Cilj ovog teksta je da Vas upozna sa osnovnim pravima 
koja   imate   u   slučaju   ugrožavanja   životne   sredine   oko 
Vas   a   samim   tim   i   Vašeg   prava   na   zdravo   i   ćisto 
okruženje.

Na   samom   početku   je   bitno   definisati   pojam   životne 
sredine,   tj.šta   to   ona   obuhvata.   Pod   pojmom   životne 
sredine   se   podrazumevaju   prirodne   i   radom   stvorene 
vrednosti   u   kojima   čovek   živi   i   u   kome   su   smeštena 
naselja,   dobra   u   opštoj   upotrebi,   industrijski   i   drugi 
objekti.

Jednostavnije   rečeno   životnu   sredinu   čini   prirodno 
okruženje tj, voda, vazduh, zemljište, biljni i životinjski 
svet,  klima,  jonizujuće  i  nejonizujuće  zračenje,vibracije 
buka   ali   isto   tako   i   okruuženje   koje   je   stvorio   čovek 
tj.naselja,razni objekti i infrastruktura.

Životnom   sredinom   se   bavi   nauka   koja   se   naziva 
ekologija.   Životna   sredina   se   može   štititi   na   razne 
načine,   različitim   vrstama   delovanja   kao   što   su 
sakupljanje smeća, reciklaža, održavanje raznih naučnih 
skupova,   obrazovanje   itd.   Međutim   ovaj   rad   če   se 
isključivo   baviti   pravnim   aspektima   zaštite   životne 
sredine odnosno šta običan mali čovek može da učini 
kako   bi   zaštitio   svoja   Ustavom   Republike   Srbije   i 
međunarodnim   konvencijama   garantovana   prava   na 
zdravu životnu sredinu.

Pošto   smo   u   kratkim   crtama   predstavili   šta   to 
podrazumeva životna sredina sad ćemo definisati pojam 
ugrožavanja životne sredine odnosno koje su to radnje i 
aktivnosti koje dovode do ugrožavanja čovekovog prava 
na zdravu životnu sredinu.

Svako prisustvo u atmosferi dima, prašine, gasova, čađi, 
mirisa ili pare, kao i značajno povećanje ugljendioksida 
kao   produkta   sagorevanja   zagađuje   vazduh,   čime   se 
menjaju njegove fizičke, biološke i hemijske osobine.

Najviše zagađuju vazduh rafinierije nafte, termoelektrane 
i   druga   energetska   postrojenja,   hemijska   industrija, 
metaloprerađivačka   preduzeća,   cementare,   rudnici, 
prehrambena industrija itd.

Nesnosan   smrad   koji   se   širi   od   deponija   đubreta   ili 
klanica   može   dovesti   do   gađenja,   gubitka   apetita   i 
nesanice. Svaka aktivnost, ma koliko bila zakonita, koja 
dovodi   do   zagađenja   i   u   velikim   količinama   prožima 
atmosferu   neprihvatljivim,   nezdravim   ili   agresivnim 
materijama,   može   predstavljati   ometanje   za   susedno 
imanje, a kontaminirana atmosfera će kvariti udubnost i 
uživanje suseda.

Ometanjem se smatra i ako neko putem ventilatora ili 
izduvnih uređaja izbacuje  vazduh pun nečistoća prema 
zgradi  koju  naseljavaju   drugi  ljudi,  odnosno  ako  takav 
vazduh izbacuju prema prozorima svog suseda, pošto 
ometa   njegovo   pravo   da   prozor   drži   otvorenim.   Da   bi 
zagađenje bilo tog nivoa da zahteva zaštitu ono mora biti 
takvo da ugružava zdravlje nekog ili nekih lica i uzrokuje 
im   nelagodnosti.   Dim   sam   po   sebi   ne   predstavlja 
ometanje,   ali   dim   ili   dim   i   gar   mogu   predstavljati 
ometanje poseda u slučajevima kada povređuju susedno 

background image

aspektima zaštite životne sredine a to su krivično-pravna 
zaštita i građansko-pravna zaštita.

 

2. Osnovni Zakoni iz oblasti prava životne sredine u Republici Srbiji

 
            

-Ustav Republike Srbije

            -Zakon o zaštiti životne sredine

             -Zakon o strateškoj proceni utucaja na životnu 
sredinu

            -Zakon o proceni utucaja na životnu sredinu

             -Zakon   o   integrisanom   sprečavanju   i   kontroli 
zagađivanja životne sredine

            -Zakon o šumama

            -Zakon o vodama

            -Zakon o pljoprivrednom zemljištu

            -Zakon o postupanju sa otpadnim materijama

            -Zakon o ribarstvu

            -Zakon o lovstvu

            -Zakon o zaštiti vazduha

            -Zakon o zaštiti od buke

            -Zakon o zaštiti od jonizujućeg zračenja

            -Zakon o zaštit prirode

             -Zakon   o   utvrđivanju   određenih   nadležnosti 
Autonomne Pokrajine

            -Zakon o fondu za zaštitu životne sredine

            -Zakon o obligacionim odnosima

            -Zakon o osnovama svojinskpravnih odnosa

            -Krivični zakonik

 

Napred su navedeni samo osnovni zakoni koji regulišu 
materiju   prava   životne   sredine.Postoji   još   čitav   niz 
zakona,podzakonskih akata i ratifikovanih međunarodnih 
konvencija   koje   regulišu   ovu   oblast.Njima   ćemo   se 
posvetiti u nekim narednim radovima a za sad ćemo se 
zadržati samo na osnovama prava životne sredine.

 

3. Krivično-pravna zaštita prava životne sredine

 

Krivično   pravo   kao   deo   pozitivnog   prava   predstavlja 
skup   zakonskih   propisa   kojima   se   u   cilju   suzbijanja 
kriminaliteta   određuje   koja   ponašanja   čoveka   će   biti 
kvalifikovana   kao   krivična   dela   i   koje   se   krivične 
sankcije, i pod kojim uslovima, mogu izreći učiniocima tih 
dela.

U   tom   smislu   u   našem   krivičnom   pravu   važi   princp 
zakonitosti   krivičnog   dela   i   krivične   sankcije   koji   se 
izražava poznatim  pravilom  nullum crimen, nulla poena 
sine lege odnosno nema krivičnog dela niti kazne bez 
zakona.

U   ranijem   periodu   životna   sredina   se   štitila   nekim 
krivičnim delima kao što su krivična dela protiv zdravlja 
ljudi,   krivična   dela   protiv   privrede,   krivična   dela   protiv 
opšte sigurnosti i dr. U našem krivičnom zakonodavstvu 

background image

što je to bilo nužno, ili se zbog toga neopravdano uveća 
opasnost neke delatnosti, tada se takvo ponašanje mora 
sankcionisati.

Poslednjih   godina   je   osetno   proširena   krivično   pravna 
zaštita životne sredine jer se i broj radnji kojima se ona 
ugrožava mnogostruko uvećao.

Posledica   krivičnog   dela   se   sastoji   u   povredi   ili 
ugrožavanju   nekog   dobra   tj.   u   našem   slučaju   životne 
sredine.   Posledica   u   obliku   povrede   se   sastoji   u 
uništenju u ili oštećenju životne sredine a posledica u 
obliku   ugrožavanja   se   sastoji   u   prouzrokovanju 
opasnosti   za   životnu   sredinu   pri   čemu   treba   praviti 
razliku   na   konkrenu   i   apstraktnu   opasnost.   Naime, 
konkretnom   opasnošću   se   životna   sredina   dovodi   u 
opasnost   ali   do   povrede   nije   došlo   a   apstraktnom 
opasnošću   je   samo   nastala   mogućnost   da   životna 
sredina   dođe   u   opasnost   ali   do   toga   nije   došlo. 
Posledice   kod   povrede   životne   sredine   se   moraju 
posebno   dokazati   dok   se   konkretna   i   apstraktna 
opasnost ne dokazuju, one se neoborivo pretpostavljaju, 
samim   tim   što   je   preduzeta   radnja   kao   tipični   nosilac 
opasnosti po životnu sredinu.

 

U   Krivičnom   Zakoniku   Republike   Srbije   postoji 
osamnaest krivičnih dela protiv životne sredine, koja se 
nalaze u glavi dvadeset četvrtoj Zakonika. Ta   krivična 
dela su sledeća :

 

1.Zagađenje životne sredine ( čl.260 )

Želiš da pročitaš svih 22 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti