UVOD
Pisac ovog vanvremenskog dijela ”Ana Karenjina” Lav Nikolajevič Tolstoj se
ne bavi samo tragedijom jednog od glavnih likova (Ane Arkadijeve) već je on pri
pisanju samog djela vršio realističko prikazivanje društva Rusije 70-ih godina
19.vijeka.
Lav Nikolajevič Tolstoj je rođen 1828.godine.Potiče iz stare
aristokratske(grofovske) porodice,ali nije držao ni do aristokratskog porijekla,ni do
aristokratskih prava; uvijek je bio naklonjen narodu,volio ga je,trudio se cijeloga
života da mu pomogne.Rođen je na grofovskom imanju u Jasnoj Poljani,tu je
proveo najveći dio svoga života,a umro je na željezničkoj stanici Astapovo
1910.godine,pošto je od kuće krenuo po nevremenu u osamdeset drugoj
godini.Ljubav prema ljudima je njegova najbitnija osobina,posebno ljubav prema
običnom čovjeku,prema seljaku, kmetu,prema ruskom narodu.Napustio je
studije,došao u Jasnu Poljanu i počeo da se bavi seoskim poslovima na
imanju.Oslobađao je svoje kmetove,dijelio im zemlju,pomagao ih,podigao školu za
seljačku djecu,pisao knjige.Pedagoški rad bio je jedna od njegovih najvećih
preokupacija.
Tolstoj je za života stekao svjetsku slavu.Počeo je da piše u 24-oj godini i za
šezdesetak godina stvorio je obiman književni opus.Jubilarno izdanje cjelokupnih
Tolstojevih djela (1928-1958)obuhvata 90 tomova.Autobiograska proza
„Dijetinjstvo“(1852),“Dečaštvo“ (1855). Među najpoznatijim pripovijetkama izdvajaju
se „Sevastopoljske priče“(1855),“Smrt Ivana Iljiča“ (1856), zatim romani : „Porodična
sreća“(1859), “Kozaci“(1852),“Rat i Mir“(1869),“Ana Karenjina“(1887).
1
Bio je stalno protiv nepravde i siromaštva. Ličnim primjerom pokazao je
kako treba brisati staleške razlike.Zbog takvih stavova došao je u sukob sa
plemstvom,vlastima,crkvom i porodicom.On je ozlojeđen nepodnošljivim razlikama
u društvu;na jednoj strani su oni koji gladuju,a na drugoj su oni koji ništa ne rade,a
žive u izobilju.Tolstoj kaže:“Okupili se zločinci koji su opljačkali narod,nakupili
vojnika i sudija da štite nijihovu orgiju i piruju.Narodu ne ostaje ništa drugo nego
da opljačkano uzme nazad“.
1
Tolstoj smatra da je porodica najbitniji činilac društva. On sve ove
novonastale situacije koje su uzrokovane istorijskim događajima tog perioda i koje
mijenjaju rusko društvo na prelazu iz feudalizma u kapitalizam upravo pokušava da
prikaže i vjerno piše na primjerima dobre, tj. srećne i nesrećne porodice.
On piše članke i traktate o aktuelnim društvenim pitanjima:„Pa šta da
radimo“,“O gladi“,“U čemu je moja vjera“.Godine 1908.piše traktat“Ne mogu da
ćutim“.Roman “Vaskrsenje“ je konačan obračun sa vlašću,plemstvom i
crkvom.Crkva ga je isključila iz svojih redova i anatemisala ga.
Tolstoj svoj roman, „Ana Karenjina“, posvećuje, može se reći, analizi velikog
broja međusobno isprepletenih nesrećnih porodica, ne obrađujući samo lične već i
društvene uzroke nesreća tih porodica. Glavna junakinja ovog djela Ana Karenjina,
našavši se kao uzročnik nesreće svoje porodice nije uspjela da nađe rješenje za
svoj problem. Ona nastalu situaciju doživljava kao sunovrat:
Ja osjećam da letim strmoglavce u nekakav bezdan, ali ne treba da
sespasavam
,
2
1
Milosava Stojnić,
Portret Ane Karenjine
,Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1983,
str.23
2
Lav Nikolajevič Tolstoj,
Ana Karenjina,“Svjetlost“, Sarajevo, 1990, str.497
2
GLAVNI DIO
U stvaralaštvu Lava Nikolajeviča Tolstoja roman “Ana Karenjina” predstavlja
svojevrstan iznenadni zaokret ka novim temama.Njega kao pisca je i mnogo ranije
mučio problem porodične sreće. Naravno, u njegovim dnevnicima, prepiskama i
publicističkim natpisima iz toga vremena, i uprkos njegovoj opsjednutosti temama
prošlosti, došla je do izražaja njegova ozbiljna zabrinutost za rusku situaciju toga
vremena. On povjerava sebi u dnevniku, a i prijateljima u pismima svoj negativan
odnos prema dobrovoljačkom pokretu i slovenskom pitanju i svoju grozničavu
zabrinutost za Rusiju u vrijeme njenog rata sa Turskom. I nije se on nimalo
slučajno zaustavio na eposi Petra Velikog, vremenu dotle najvećih i najradikalnijih
reformi u ruskom društvu. Zato nije čudno, koliko u prvi mah izgleda što on
25.marta 1873. godine u jednom neposlatom pismu kao veliku tajnu povjerava
prijatelju Strahovu, da se oduševio “Belkinovim pričama“ Puškina koje mu je dala
4
