Anri de Tuluz-Lotrek
S A D R Ž A J
Uvod
.........................................................................................
2
1. Počeci moderne umetnosti
........................................................
3
1.1. Impresionizam
...................................................................
3
1.2. Postimpresionizam
.......................................................
4
2. Biografija
.............................................................................
5
2.1. Prijateljstvo sa Van Gogom
............................................
6
2.2. Kraj života ......................................................................
7
3. Specifični stil Tuluz-Lotreka ........................................................
8
Zaključak
.........................................................................................
12
Literatura
.........................................................................................
13
U V O D
Šta je umetnost?
Ovo pitanje ima više odgovora, jer se pojam umetnosti menjao u toku
istorijskog i kulturnog razvoja čovečanstva. Svi ti odgovori mogu se, uglavnom,
svesti na sledeća dva: 1) Za antičke mislioce Platona i Aristotela umetnost je
„mimezis“ , oponašanje stvarnosti, ogledalo vidljivih oblika prirode. Ovo
shvatanje o umetnosti oživljeno je u renesansi, pa Leonardo da Vinči kaže: „Kad
hoćete da vidite da li vaša slika potpuno odgovara predmetima koje ste slikali
prema prirodi, uzmite ogledalo. Neka vam ogledalo bude vodič, jer se predmeti
pojavljuju na njegovoj površini u mnogo čemu kao na slici.“ 2) U XIX veku
smatralo se da je umetnost subjektivna slika objektivne stvarnosti. Čak su i
marksistički mislioci Plehanov i Lukač tvrdili da je umetnost oblik spoznaje
stvarnosti, a svaka spoznaja je „objektivni odraz stvarnosti“.
Sa gledišta teorije kao stvaralačke, a ne dogmatske misli, umetnost nije
mimezis, a nije ni oblik spoznaje objektivne stvarnosti, mada je spoznajno u
umetnosti uvek prisutno. Za savremenu estetiku umetnost je jedan, istina osoben,
oblik prakse, delatnost koja preobražava svet i prirodu. Ona je nova stvarnost koje
ni subjektivno nije bilo. Grčki hram, gotička katedrala, Ajfelova kula ili Van
Gogova slika ne odražavaju stvarnost, već su nova, od umetnika otelotvorena
stvarnost.
Kao ljudsku delatnost umetnost preobražava prirodu.
Umetnost menja i našu subjektivnu prirodu, prirodu posmatrača, slušaoca,
čitaoca, tako što podstiče misao, preobražava ličnost i obogaćuje je, a često i
podstiče na pobunu protiv stvarnosti, izražavajući pobunu ljudske mašte protiv
utvrđenog poretka stvari. Pobuna na koju podstiče umetnost nije očajnička, ona
ukazuje na moguće puteve prevazilaženja stvarnosti.
Ovo je priča o jednom umetniku...
2

impresionisti prvi put izložili slike u ateljeu fotografa Nadara. Svetlost je za
Monea bila jedina realnost ovog sveta. Slikao je jedan motiv više puta u različito
doba dana i godine, stvarajući pri tome nove i drukčije slike. Najčuvenija mu je
serija od dvadesetak slika fasade Ruanske katedrale, od kojih se jedna nalazi u
Narodnom muzeju u Beogradu. Predmet na Moneovim slikama, a to su uglavnom
delovi pejzaža, postaje nevažan, dok atmosfera koju stvara svetlost, mrlje boja i
potezi četkice izbijaju u prvi plan. Promene svetlosti čine da se jedan predmet
menja iz sata u sat, menjaju se njegov lokalni ton i struktura njegovog oblika koji
se rastače, pa se slikana površina sastoji od poteza čiste boje različite jačine
svetlosti.
1.2. Postimpresionizam
Udaljavanje od impresionizma i davanje podstreka razvoju umetnosti XX
veka ostvarili su u poslednjoj deceniji XIX veka slikari Pol Sezan, Pol Gogen i
Van Gog. U početku i sami impresionisti, udaljili su se od ovog pravca i stvorili
umetnost koja čini izvorište likovne problematike u prvoj polovini XX veka.
Reagovali su na impresionizam u dva glavna smera: u prvom, Sezanovom
slikarstvu, izražena je težnja za konstruktivnijom i racionalnijom umetnošću, u
drugom je odlučujući subjektivan i ekspresionistički izraz.
Suprotno impresionistima koji su uništili i predmet i prostor, izjednačavajući
ih istim mrljama boje i svetlosti. „Sezan je, posle dugog i mukotrpnog rada,
stvorio slikarstvo ravnoteže, čvrstine i geometrijske stvarnosti.“
slikara učile su sa Sezanovih slika da geometrija ne služi samo za označavanje
nedoglednih perspektiva nego da se ona primenjuje i na predmete. Zatim su
shvatili da poredak na Sezanovim slikama nije kao u prirodi i da slikar stvara
oblike i poredak kakvih u prirodi nema, već kakvi postoje u duhu slikara. Tako, po
Sezanu, slika pokazuje režisersku sposobnost duha samog umetnika. Ovim je
Sezan postavio osnove modernoj estetici koja umetničko delo vidi kao novu
stvarnost kakve u prirodi nije bilo pre nego što ju je duh umetnika materijalozovao
i opredmetio.
Sa ovom trojicom velikih slikara s kraja XIX veka počinje moderna
umetnost. Sezanovo slikarstvo bilo je osnova za nastanak kubizma, futurizma i
geometrijske apstrakcije Mondrijana i Maljevića Gogen i Van Gog otkrili su
slikarima ogromne prostore ekspresionizma, samodovoljnost boje, a sva trojica su
dokazala da je slika umetnička stvarnost koja postoji paralelno ali nezavisno
stvarnosti prirode.
Galović, V i Gostović, B: Likovna kultura, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2005, str.
187
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti