Odlomak

Uvod:
Džudit Batler je pre svega ljudsko biće, pa onda svako drugo obeležja, kao što bi bilo žena, amerikanka, gej osoba, jevrej, pisac, građanin, filozof postmodernističke ere i tako dalje. To su sve identiteti, koji su nužni za našu društvenu zajednicu, ali, da l i to znači da je, ako je pripadnik određenih identifikacionih grupa, nužno i da se potpuno pronalazi i slaže sa normama tih grupa? Ne, svakako ne. Opisala bi ih kao zajednice u kojima malo jesmo deo, malo nismo, i da smo stalno u pokretu, putujući od jednnog identita do drugog. Da li biste vi rekli da među našim identitetima postoje oni stalni, čvrsti, ili da su svi promenjivi? Ovo grubo rečeno se i može uzeti kao neka osnova batlerove filozofije. Batler je filozofkinja koja je dala značajan doprinos u oblastima feminizma, političke filozofije, takozvane queer teorije i etike. Polja u kojima je imala najviše udela i koja su glavne asocijacije na pomenu ovog imena jesu LGBT populacija, feministička i uopšte seksualna revolucija, ali isto tako, Batler je imala velikog udela u antiratnim kampanjama, pogotovo onim vezanim za Irak i Avganistan i konflikt između Izrela i Palestine. Danas, Batler je profesorka na odsecima za retoriku i uporednu književnost na Berkeleyju i upravnica grupe za retoriku.
Raniji Život:
Rođena je u Klivlendu, Ohaju, Americi, 24. februara 1956. Godine., u jevrejskoj porodici. Roditelji su joj bili vrlo angažovani u politici i raznim debatama. Kao mlađa, zapravo, nikad nije bila dobra u školi, i mogla bi se opisati kao ‘problematično dete’. Imala je problema sa disciplinom, protivila se profesorima, bežala sa časova i okvirno, nije poštovala pravila. Nije volela autoritet. Al sa druge strane, bila je vrlo nadarena i snalažljiva, iako na sebe tada nije gledala kao na pametnu osobu, već strateški nastrojenu. Shvatala je da svako mora da pronađe svoj put kako da premosti u njenom slučaju školu, sinagogu, ili bilo koju drugu ‘prepreku’. Kad je imala 14 godina, njena majka je bila pozvana na razgovor u školu, gde su joj rekli da je vrlo moguće da kad poraste, Džudit postane kriminalac(naravno, škole su tada bile mnogo konzervativnije), i da neće moći da nastavi sa jevrejskim obrazovnim programom, osim ako ne bude išla na privatne časove kod rabina, što je zapravo tajno oduševilo Džudit, pošto je ona volela rabina, i čak šta više, kad je bežala sa regularnih časova išla je u svetilište da sluša kako rabin priča. Došavši kod rabina, on ju je sumnjičavo pitao šta želi učiti, a ona mu je odgovorila sa svega 14. Godina da želi znati zašto je Spinoza bio ekskomuniciran iz sinagoge, da li je nemačka idealistička filozofija povezana sa ostvarivanjem nacizma i želela je da shvati egzistencijalnu teologiju. Verovatno je ovo bitna prekretnica u njenom životu, i njen dalji rad vuče korene iz ovog perioda. 1974. godine započela je studije filozofije na Yaleu, gde se posebno interesovala za fenomenološku tradiciju. Godine 1978/79. izučavala je nemački idealizam na univerzitetu u Heidelbergu i doktorirala je na Yaleu 1984. Svoju homoseksualnost je otkrila vrlo rano, dok još uvek nije bila svesna tog termina. U to vreme homoseksualnost nije bila toliko rasprostranjena, barem ne kao reč koju bi neko upotrebio da izjasni svoju seksualnu orijentaciju, niti je bila propraćena medijima. Međutim, postalo joj je jasno da voli ljude, ali, nije imala ime za to, nije sebe smatrala članom nikakve podgrupe, dok nije počela više biti strastveno uključena u veze, sa nekoliko maldih devojaka u 14. godini, kad joj je sinulo da za tako nešto postoji određena reč. To je bio tužan trenutak pošto prodorm te reči u njen um, i velikom mogućnosti da je ta reč određuje, takođe u njeno razmišljenje ušla je i čitava društvena stigma, i to ju je činilo da se oseća osuđenom od strane te reči. Ta reč je izazivala strah u njoj i plašila se da će zbog njene strasti biti socijalno isključena. Morala je prvo da se izbori sama sa tom reči kako bi mogla da nastavi da oseća strast koju je do tad osečćala. Da li vi smatrate da je u svetu potrebno više reči koje opisuju seksualnu orijentaciju detaljnije i bliže je određuju? (ili pak nije potrebno, pošto čovek može biti seksualno privučen svakakvim bićima i predmetima, i na svakakve načine ljubavno i strastveno biti povezan sa njima, da je to prosto individualna stvar?)

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Filozofija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari