Pojam monopola i antimonopolska politika
2
SADRŽAJ

4
1. POJAM MONOPOLA
Pod pojmom monopola u ekonomskoj teoriji označava se takav tip tržišne strukture kada se
na strani ponude javlja samo jedan učesnik. Ukoliko se na strani tražjne javlja samo jedan učesnik
onda se radi o monopsonu.
Prema tome, termin monopol se upotrebljava kao sinonim za tržišnu
strukturu u kojoj egzistira samo jedan proizvođač proizvoda ili usluga koji nema supstituta, te je
ulazak i izlazak iz industrije nemoguće ostvariti. Radi se o stanju na tržištu gdje jedan proizvođač
ili nekoliko među sobom povezanih proizvođača drže u svojim rukama najveći dio ponude ( ili
cjelokupnu ponudu), odnosno gdje jedan kupac ili nekoliko međusobno povezanih kupaca drže u
svojim rukama najveći dio tražnje (ili cjelokupnu tražnju) date vrste robe. Monopol znači negaciju
konkurencije!
Osnovna obilježja monopola su:
-
kontrolisanje rijetkih i oskudnih resursa,
-
patentna prava,
-
franšiza vlade i
-
pravni propisi i regulativa.
Kako se vidi, monopol se ne izjednačava sa postojanjem samo jednog proizvođača ili
kupca, jer je takvo stanje, osim u granama proizvodnje koje su se počele razvijati, izuzetak u
robnoj proizvodnji. Najčešće u određenoj grani proizvodnje postoji više proizvođača, odnosno
više kupaca, koji međusobom mogu biti povezani sporazumima koji ih obavezuju na jedinstveno
istupanje u tržištu. Ti sporazumi su dogovori o cijenama po kojima se robe moraju prodavati,
odnosno kupovati, dogovori o količinama proizvoda koji se u određenom vremenu mogu iznijeti
na tržište, odnosno koje svaki učesnik u sporazumu može kupiti, dogovori o podjeli tržišta, a sve u
cilju isključenja konkurencija.
Osnovne karakteristike monopola jesu:
-
postojanje samo jednog prodavca,
-
prodaja jedinstvenog proizvoda,
-
postojanje velikih ulaznih barijera,
-
sposobnost prodavca da vodi aktivnu političku cijenu,
Ilić, B., Tomić, M., Politička ekonomija – zakonitosti tržišne privrede, Ekonomski fakultet u Brčkom, Brčko,
2002, str. 366.
Terzić, L., Osnovi ekonomije, Prvo izdanje, Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Ekonomski fakultet u Brčkom,
Brčko, 2019, str. 159.
Labus, M., Osnovi ekonomije, Dosije, Beograd, 2007, str. 428.
5
-
cjenovna elastičnost tražnje je mali broj, dok je unakrsna elastičnost traženja jednaka
nuli.
S obzirom na mogućnosti da na strani ponude bude jedan, dva ili nekoliko međusobno
povezanih proizvođača, onda se razlikuju na strane ponude tri tržišne strane–monopol, duopol i
oligopol. Ako se dva ili nekoliko proizvođača povezuju u jednu organizaciju u cilju jedinstvenog
istupanja na tržištu, onda više nije riječ o duopolu i oligopolu, već o monopolu.
Na strani tražnje možemo takođe imati tri tržišna stanja–monopson, duopson i oligopson,
zavisno od toga da li je strani tražnje jedan, dva ili nekoliko međusobno nepovezanih kupaca. Ako
se udruže u jednu organizaciju, onda je u pitanju monopson.
Kada postoji monopol (i monopson), onda je cjelokupna ponuda i tražnja (ili njihov najveći
dio) u rukama jednog ili nekoliko međusobno povezanih proizvođača (proizvodnih jedinica,
preduzeća). Između njih nema tržišne konkurencije. Oni se povezuju sporazumima tako što neke
članice ove krupne organizacije mogu zadržati određeni stepen ekonomske samostalnosti ili pak
sve gube ekonomsku samostalnost udružujući se u jednu firmu. U oba slučaja riječ je o monopolu.
Monopol se realizuje na dva načina:
-
mirnim putem, ali i
-
konkurentskom borbom.
Monopolistički sporazumi se sklapaju između dva ili više preduzeća, sa ciljem narušavanja
i sprječavanja konkurencije i poremećaja tržišnih odnosa na štetu krajnjih potrošača.
Monopolistički sporazumi dovode određene privredne subjekte u privilegovan (povlašten,
dominantan) položaj na tržištu. Stoga, proizvodnji ili obavljanju usluga, nema konkurencije. U
situaciji monopolskog položaja može doći do povećanja cijena proizvoda ili usluga, uvođenja
mreže, obustava ili ograničenja trgovine ili primjenjivanje neravnopravnih uslova.
Monopolistički sporazumi se mogu klasifikovati na sporazume o:
-
podjeli ili tzv. blokiranju tržišta sa aspekta kupovine ili prodaje proizvoda,
-
cijenama, ograničavanju obima proizvodnje, prodaje i tehničko-tehnološkom razvoju,
-
obavezi prodaje proizvoda određenom privrednom subjektu ili preko njega određenom
dijelu tržišta,
-
odricanju, sprečavanju ili ograničavanju prava i prodaje i kupovine,
-
uvozu ili izvozu proizvoda ili usluga samo jednom proizvedenom subjektu.
Terzić, L., Osnovi ekonomije, Prvo izdanje, Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Ekonomski fakultet u Brčkom,
Brčko, 2019, str. 159-160.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti