Ekonomska škola ”Dr Kosta Cukić”
Zemun, Gradski park 2

Maturski rad iz poslovne ekonomije

GLOBALIZACIJA POSLOVANJA

Mentor:                                                                                      Učenik:
Nela Aleksić, Prof.                                                                   Bojan Beočanin IV-1
  

Zemun, mart, 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD

....................................................................................................................

2

2. ISTORIJSKA MERA GLOBALIZACIJKIH TEŽNJI

.......................................

3

2.1 Prvi talas globalizacije.....................................................................................

3

2.2 Drugi talas globalizacije...................................................................................

4

2.3 Treći talas globalizacije ili “turbo-globalizacija”............................................

5

2.4 Terminološko određenje globalizacije.............................................................

6

3. OSNOVE EKONOMSKE GLOBALIZACIJE

....................................................

8

3.2. Globalizacija svetskih tokova.......................................................................

10

4. FENOMEN GLOBALIZACIJE POSLOVANJA

..............................................

13

4.1. Nove tendencije u poslovnom okruženju......................................................

14

5. GLOBALIZACIJA SVETSKE PRIVREDE I MULTINACIONALNE 
KOMPANIJE

..........................................................................................................

17

6. INTERNACIONALIZACIJE POSLOVANJA SRPSKIH PREDUZEĆA

.......

18

7. ZAKLJUČAK

......................................................................................................

20

LITERATURA

........................................................................................................

21

background image

2. ISTORIJSKA MERA GLOBALIZACIJKIH TEŽNJI

Drevne civilizacije i nove zajednice pokazuju kroz svoje istorijsko trajanje mnoge strane 

ljudskog bića i njegove težnje i nastojanja. U tom duhu možemo govoriti i o pretečama onog što 
danas nazivamo globalizacija.

Stvaranje   i   život   prvih   velikih   religijskih   sistema   predstavljaju   prve   slike   sveta   koje 

prevazilaze lokalne duhovne horizonte. Najistaknutije mesto u tom periodu (od 300. godine stare 
ere pa sve do renesanse) zauzima mediteranska kulturna zona sa svoje dve grane: arapsko-
islamskom i evropskom, sa tri carstva: rimskim, otomanskim i vizantijskim, sa četiri ukrštajuće 
civilizacije: helenskom, islamskom, istočno-hrišćanskom i zapadnohrišćanskom. Sa jedne strane 
smo tada imali prostor kulturnog, religijskog i ekonomskog ukrštanja na ovom tlu dok se na 
drugoj   strani   planete   uzdizala   kinesko-konfučijanska   kulturna   zona   sa   kineskim   carstvom   u 
centru i Japanom na periferiji. Spona ovih civilizacija biće osvajanja Džingis-kana u 13. veku 
koja će omogućiti Evropljanima mnoga otkrića (barut, kompas,..),a koja su kasnije dovela do 
uspona Evrope i njene potpune afirmacije. Treba još spomenuti ogromna prostranstva i mase 
koje je objedinjavao islam , kao i prostrane regione indijske civilizacije i Subsaharske Afrike

1

.

Ipak,   čvršće   forme   ujedinjavanja   stanovništva   u   gigantske   kolektivitete   predstavljaju 

predmoderne univerzalne države: Kinesko carstvo, Paks Mongolia, Rimska imperija, Otomanska 
imperija,   Ruska   carevina.   Preteče   modernih   saobraćajnih   i   proizvodnih   arterija   kao   i   prve 
administrativne veze čiji su pipci dopirali u najskrivenije kutke carstava, politički i kulturno 
objedinjavaju prostor. Ipak, za razliku od današnjeg doba, glavne niti povezivanja zajednica nisu 
bile   ekonomske   već   kulturne   i   religijske,   dok   je   uloga   vojne   ekspanzije   bila   odlučujuća. 
Ekonomska snaga se zbog sporog rasprostiranja tehnoloških inovacija nije mogla tako snažno 
realizovati.

2.1 Prvi talas globalizacije

Krajem   15.-tog   i   početkom   16.   veka   nastaje   slom   ravnoteže   među   relativno 

konkurentskim carstvima i civilizacijama i počinje dominacija Evrope nad ostatkom sveta. Vojna 
revolucija donosi ključnu prevagu Evrope nad ostalima i omogućava stvaranje prvih globalnih 
imperija između 1500. i 1750. godine.

Ako bismo suštinski tražili odgovor na pitanje razloga ovakvog sleda događanja, onda bi 

zasigurno morali da ga tražimo u ulozi odnosa kolektivizam-individualizam i prilagođavanju i 
ovladavanja prirodom.

Kolektivistički odgovor ranijih civilizacija ne predstavlja puku slučajnost niti istorijsku 

grešku. Odgovor na specifičan i oštar izazov prirodne sredine predstavljao je stvaranje džinovske 
ljudske megamašine, masovne i strogo koordinisane i disciplinovane delatnosti obavljane pod 
gvozdenom pesnicom autokratskih vladara. To je bio odgovor koji je uticao i na oblikovanje 
ljudskih osobina, favorizovanje onog genetskog potencijala i oblika socijalne organizacije koji su 
obezbeđivali   kolektivno   preživljavanje   grupa   u   surovim   okolnostima.   Uspeh   zasnovan   na 

1

 Gruenfelder A.M.,(2002): „

Mnoga lica globalizacije

“, Habitus br. 3-4, Novi Sad

dugotrajnom gušenju ličnosti i socijalnoj uniformnosti, posejao je sjeme budćeg neuspeha – 
trajnu   stagnaciju   i   okamenjivanje   društva.   Oslobađanje   individualne   inicijative   i   autonomije 
stvoriće silnu socijalnu energiju na drugoj, zapadnoj strani sveta. Ovome je snažno doprinela i 
protestanska etika, po nekima i odlučujući činilac u nastanku ranog kapitalizma. Ona razvija tip 
racionalnog ponašanja koji energiju i snagu pojedinca usmerava u pravcu neumornog sticanja, 
akumulacije profita.

Moderan „svetski sistem“ se rađa u dugom 16. veku i njegov talas će preplaviti sve 

zemlje   sveta.   Majku   globalizacije   predstavlja   modernizacija   –   rasprostiranje   superiornije 
tehnologije i socijalnih formi na sve šire prostore sveta i njihova stvaralačka imitacija, dok 
njenog oca predstavlja nasilna ekspanzija „svetskih poredaka“, predvođena moćnim hegemonima 
koji   se   smjenjuju   na   svetskoj   areni.   Ključni   aspekti   modernizacije,   u   tom   smislu,   su: 
industrijalizam,   moderno   tržište,   nacionalna   država,   vladavina   prava   i   demokratija,   kao   i 
socijalna prava. Njihovo delovanje se u talasima rasprostire preko lokalnih granica i razara sve 
barijere, iskorenjuje sve parohijalne prepreke u ljudskoj komunikaciji.

Potreba za brzo rastućim tržištem proizvoda industrijske revolucije vodi buržoaziju do 

posljednjeg kutka planete. Eksplozija znanja predstavljala je skrivenu osnovicu njene (Evrope) 
superiornosti. Teritorijalna i ekonomska ekspanzija temeljile su se na neviđenom napretku nauke 
i tehnologije, čiji simboli su parna mašina i mašina radilica. Istovremeno je učinjen korak od 
sedam milja u razvoju kartografije i navigacionih mapa, otkriveni su novi instrumenti: teleskop, 
barometar, kompas. Procvetale su astronomija, fizika, inženjerstvo

2

.

Međutim,   pojavni   oblik   dominacije   Evrope   ogleda   se   u   njenoj   vojnoj   sili.   Zapad   je 

osvojio   svet   nadmoćnošću   u   primeni   organizovanog   nasilja.   Kolonijalna   carstva   Holandije, 
Portugala, Španije, Francuske i Britanije pribaviće ovim zemljama korist koja će ih dugo nositi 
na krilima ekspanzije. Ograničeni evropski prostor se raširio u, do tada, nezamisliva prostranstva. 

2.2 Drugi talas globalizacije

Drugi talas globalizacije nastaje u jeku industrijske revolucije oko 1850., da bi trajao sve 

do Prvog svetskog rata. U poređenju tog perioda sa današnjicom, nalazimo veliku sličnost – u 
periodu 1800-1913. međunarodna trgovina  (kao deo svetskog proizvoda) se udesetostručila, tj. 
porasla je sa 3 na 33 odsto. Engleska, kao apsolutni suveren tog doba, investira ogromna sredstva 
u novonastajuća tržišta. Tu su i veliki talasi emigrantske radne snage koji su preplavili obale 
Amerike i Australije.

Antiglobalizacijski   rez   nastaje   početkom   Prvog   svetskog   rata,   a   naročito   nastankom 

velike krize tridesetih godina koja je manifestovala slom međunarodnog finansijskog sistema i 
početak traganja za održivijim formama razvoja. U toj potrazi rađa se kontrolisani, socijalni 
kapitalizam,   na   jednoj   i   korporativno   -   totalitarni   sistemi   na   drugoj   strani.   Svoj   antipod, 
globalizacija   dostiže   tokom   Hladnog   rata,   podelom   čovečanstva   na   neprijateljske   blokove: 
kapitalizam,   socijalizam   i   blok   nesvrstanih.   Bio   je   to   svet   podeljen   gvozdenom   zavesom, 
Kineskim i Berlinskim zidom.

2

 Džozef S.,(2002), „

Protivrečnosti globalizacije

“, SBM-x, Beograd

background image

skoro da im omogućava neuhvatljivost i definitivno smanjenu odgovornost za postupke koje 
čine.

Jedinstven,   globalni   poredak   rađa   se   ne   samo   usled   sve   bržeg   smanjivanja   fizičkih, 

ekonomskih, i duhovnih razdaljina, već i usled rasprostiranja istovetnih tehnoloških formi – prvo 
industrijalizma,   a   potom   postindustrijalizma   –   na   sve   šira   prostranstva   sveta.   Uniformnost   i 
standardizacija   preplavljuju   društva   i   preoblikuju   izglede   gradova,   proizvodnje,   socijalne 
strukture, kulture, itd. Kompjuterska civilizacija polako isisava radnike iz fabrika i nosi simbole 
novog   doba   –   informacione   sisteme,   banke   podataka   i   kompjuterski   kontrolisane   procese. 
Dobijamo kancelarije „informativne ere

3

Na početku veka 95% stanovništva je živelo od poljoprivrede dok danas, u Americi, 

samo   3%   stanovništva   jesu   farmeri   (iako   je   taj   lobi   u   USA   i   dalje   veoma   snažan).   Proces 
deindustrijalizacije   je   ušao   u   svoju   završnu   fazu   tako   da   75%   zaposlenih   radi   u   uslužnom 
sektoru.   Osim   toga,   priroda   postindustrijskih   društava   se   sem   tehnološke   i   profesionalne 
strukture ogleda i u pulsiranju slobodnijih životnih stilova, odnosa polova i generacija i navodno 
demokratskijem načinu života.

Novi tip proizvodnje možemo nazvati „softver ekonomijom“ i znanje je osnovni izvor 

njene   komparativne   prednosti.   „Perjanice“   koje   nose   ovaj   privredno-tehnološki   rast   su: 
mikroelektronika, biotehnologija, telekomunikacije, industrija aviona i kompjutera, itd. Profit 
koji donose ove grane, odnosno njihova novododata vrednost (“added value”) je neuporedivo 
veća   nego   profit   tradicionalnih   industrijskih   grana.   Bitna   nova   osobina   je   i   ta   što   tzv. 
intelektualne industrije nemaju više prirodno predodređen dom već su geografski slobodne i 
mogu da budu locirane na bilo kom pogodnom mestu. Ovde se pružaju mogućnosti i zemljama i 
društvima   koja   su   manje   razvijena   da   se   uključe   u   savremene   informatičke,   privredne   i 
ekonomske tokove. Ipak, postoje mnoga ograničenja u vezi sa ovom temom

4

.

2.4 Terminološko određenje globalizacije

Nakon razornih napada na SAD 11. septembra 2001. godine mnogo se pričalo o kraju 

globalizacije, o deglobalizaciji ili o početku post-globalnog doba. Ovi značajni događaji prema 
Džon Greju nagoveštavaju novu epohu svetskog biznisa u kome se može smatrati da je era 
globalizacije je završena.

Skepticima rat protiv terorizma predskazuje svet sa izraženijim nacionalizmom, ponovno 

ustoličenje   geopolitike   i   američke   vojne   hegemonije,   snažne   države   i   ponovno   učvršćivanje 
granica svake vrste. Sve to gotovo da potvrđuje sumnju da globalizacija sve više predstavlјa 
termin   za   „globalno   udalјavanje".   Ova   nova   atmosfera   straha   i   nesigurnosti   drugim   rečima 
razobličava   globalizaciju   kao   veliki   mit   kasnog   dvadesetog   veka.   Kao   suprotnost   tome,   za 
globaliste   su   događaji   11-tog   septembra   i   strah   koji   su   oni   uzrokovali   pre   dokaz   „sukoba 
civilizacija" koji se širi nego li kraja globalizacije. Štaviše, suprotno Grejovom pesimizmu, ovi 
tvrde   da   su   se   obrasci   globalne   međuzavisnosti   pokazali   kao   postojani,   uprkos   11-tom 
septembru.   Globalni   terorizam   je   dodatno   podstakao   međupovezanost   i   svest   o   potrebi 

3

 Gruenfelder A.M.,(2002): „

Mnoga lica globalizacije

“, Habitus br. 3-4, Novi Sad

4

 Bajec J., Joksimović Lj.,(2002),“ 

Savremeni privredni sistemi

“, Ekonomski fakultet, Beograd

Želiš da pročitaš svih 22 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti