Institucije dioničkog društva

„Sažetak“

Cilj ovog seminarskog rada bio je da se prikaže  dioničko društvo općenito, od samo g osnivanja društava kao i funkcioniranja istog.

Ključne riječi: dioničko društvo, dionica, glavna skupština.

 
1.    POJAM DIONIČKOG DRUŠTVA

Dioničko društvo je trgovačko društvo u kojemu članovi (dioničari) sudjeluju s ulozima u temeljnome kapitalu podijeljenom na dionice. Iako u dioničkim društvima najčešće dionice ima veći broj dioničara, dioničko društvo može imati i samo jednog dioničara.
Osnivanje tvrtke u obliku dioničkog društva pogodno je za prikupljanje novčanih sredstava većeg iznosa i za velike projekte, koji su teško ostvarivi kapitalom samo jedne osobe. Izdavanje dionica koristi se i iz razloga kada tvrtka počinje raditi i treba kapital koji im osnivač sam ne može osigurati, treba dodatno investirati u proizvodnu opremu, istraživanje i razvoj i sl., želi se proširiti na nova tržišta ili ući u novi posao. Sa više novca tvrtka može povećati investicijska ulaganja i biti profitabilnija u budućnosti. Tvrtka izdaje nove dionice koje bivši ili novi dioničari mogu kupiti za određenu cijenu koju odredi tvrtka. Ukoliko je cijena prava i realna, tvrtka može prodati sve dionice i tako nabaviti novac za nove poslove. Dioničko društvo je društvo kapitala, a pojmom društva kapitala u pravnom i gospodarskom smislu obuhvaćena su kod nas dionička društva i društva s ograničenom odgovornošću. Ta se društva međusobno razlikuju, ali imaju i neke zajedničke karakteristike po kojima ih razlikujemo od društva osoba, tajnog društva i sl. Glavna im je zajednička crta da je kod njih temelj povezivanja i udruživanja kapital, a ne osoba. Kod društva kapitala zakonom je propisan i određeni minimalni kapital za njihovo osnivanje (temeljni kapital) koji služi kao prag za pristup toj vrsti društava, ali i kao podloga za dobivanje zajmova i jamstvo  vjerovnicima za obveze društva. Nema osobne odgovornosti članova društva kapitala, osim u slučaju zlouporabe okolnosti da članovi ne odgovaraju za obvezu društva. Pravo glasa i ostala prava mjere se prema visini uloga, a ne po glavama. Isto vrijedi i za sudjelovanje u dobiti društva. Glavna obveza članova je u ulaganju kapitala, a ne sudjelovanje u vođenju poslova. Društva kapitala imaju svoje obvezne organe, od kojih je samo skupština organ u kojem mogu sudjelovati svi članovi pri donošenju odluka, ali to je pravo, a ne obveza.

2.    OSNIVANJE DIONIČKOG DRUŠTVA
U našem pravu dva su načina za osnivanje dioničkih društava. To su simultano (na mah) i sukcesivno (postupno). Kod simultanog osnivanja istodobno se usvaja statut društva,potvrđuju ulozi u stvarnom broju, imenuju članovi tijela društva i preuzimaju odmah sve dionice. O tome se sastavlja javna isprava koja ima značenje osnivateljske skupštine izjavom kod javnog bilježnika .
Sukcesivno osnivanje se zbiva postupno, u više faza koje se sastoje od utvrđivanja teksta statuta,izvješća o osnivanju, objavljivanja javnih poziva, upisivanja dionica, uplaćivanja dionica, sazivanja i održavanja osnivateljske skupštine na kojoj se prihvaća statut, utvrđuje uplata dionica, eventualna ulaganja u stvarima i pravima te biraju tijela društva. Ta je razlika načelna, ali ni u simultanom osnivanju ne mora biti jedan jedini formalni akt, nego se zapravo i ono može događati u više faza, a kod sukcesivnog osnivanja ono se mora odvijati u fazama. Kako su neka zakonodavstva napustila uređenje sukcesivnog osnivanja (npr. Njemačko i Švicarsko), te se razlike između tih dvaju načina osnivanja mogu prikazati samo na konkretan pravni poredak. Prema hrvatskom pravu za razlikovanje sukcesivnog od simultanog osnivanja dioničkog društva presudno je upućivanje javnog poziva za upis dionica, tj. kada se temeljni kapital prikuplja na temelju javnog poziva, osnivanje je sukcesivno.