Izvanugovorna odgovornost vlasnika broda (brodara)

1. UVOD

U svjetskoj trgovini pomorski promet ima važnu ulogu, te sredstva i uvjeti pomorske plovidbe gotovo po svuda stvaraju iste ili slične pravne probleme. Zbog toga je potrebno da konkretni pravni odnosi koji nastaju u pomorstvu budu sadržajno uređeni istim ili bar sličnim pravnim izvorima. Treba reći da brodari i korisnici njihovih usluga žele i moraju znati koja su njihova prava i obveze bez obzira u kojoj se zemlji nalazi brod kojim se obavlja pojedini plovidbeni zpothvat.

Različiti nacionalni zakoni i drugi propisim kojima se uređuju pomorske djelatnosti koče nesmetan razvoj pomorske plovidbe i trgovine, te izazivaju pravnu nesigurnost. Kako bi se taj problem otklonio i ublažio, unutar različitih institucija ulažu se veliki napori u cilju prevladavanja tih različitosti, te ostvarenja što višeg stupnja ujednačenosti, tj. unifikacije pomorskog prava. U pomorskom je pravu visina odgovornosti brodara ograničena. Brodar ne odgovara za čitavu štetu, nego samo do propisanih granica i to uz uvjet dsa ne postoji razlog za gubitak prava na ograničenje što vrijedi kako za izvanugovornui, tako i za ugovornu odgovornost. Postoje dva sustava ograničenja odgovornosti, tj. sustav općeg ili globalnog ograničenja odgovornosti, te sustav ograničenja ugovorne odgovornosti za putnike i prtljagu. Sustav općeg ograničenja odgovornosti postavlja opću gornju granicu odgovornosti brodara neovisno o tome je li riječ o tražbinama iz izvanugovornih ili ugovornih odnosa.

Što se ugovornih odnosa tiče, tu su redovito propisane niže svote brodareve odgovornosti. Institut ograničene odgovornosti također bitno obilježava postojeći sustav odgovornosti poduzetnika pomorskog pothvata. U suvremenim uvjetima otpali su mnogi razlozi koji su svojedobno opravdavali uvođenje i zadržavanje toga instituta, ali postojanje toga izuzetka od općeg načela imovinskog prava o naknadi štete i opravdava ga plovidbeno poduzetništvo u korist općeg ekonomskog interesa. U posljednje vrijeme sve se više govori o osiguranju brodareve odgovornosti za teret jer su svi brodari u međunarodnom prijevozu osigurali svoju odgovornost iako za to ne postoji obaveza zato što bez takvog osiguranja ne bi zbog tržišnih uvjeta mogli poslovati. Također, sve je veći broj međunarodnih konvencija koje zahtijevaju obavezno osiguranje brodareve odgovornosti za određene vrste šteta, a među njima je i Atenska konvencija o prijevozu putnika koja po prvi puta uvodi obavezno osiguranje za ugovornu odgovornost. Također, proširenje obaveznog osiguranja brodareve odgovornosti je očiti trend jer uvođenje obavezne odgovornosti brodara u Konvenciju o pomorskim prijevozima izgleda prilično nezgodno, u budućnosti bi to bio sasvim logičan korak koji ne bi tražio drastične promjene u organiziranju i provođenju osiguranja odgovornosti brodara, te bi pojednostavnio odnose između sudionika pomorskog prijevoza.

Cilj uvođenja odgovornosti izvršitelja jest povećanje sigurnosti naplate štete od strane korisnika prijevoza, pa bi se takva sigurnost obveznim osiguranjem brodareve odgovornosti i zabranom izvanugovornih tužbi i to bi imalo mnogo bolji učinak nego kada bi se deformirala načela o djelovanju ugovora samo između ugovornih strana.

Tako, tema ovog rada je izvanugovorna odgovornost brodara i ovdje će se obraditi najvažniji aspekti spomenute problematike. Cijeli rad je podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu će se najprije definirati pojam brodara i odgovornosti općenito, te razraditi osnovne karakteristike spomenutoga. Nakon toga, u drugom dijelu će se konkretno obraditi tema i sve njezine najvažnije značajke, tj. pojam i aspekti izvanugovorne odgovornosti, odgovornost za smrt i tjelesne ozljede, odgovornost za stvari i okoliš, za materijalne štete, te će se istaknuti najvažnije protokolarne promjene na međunarodnoj razini iz 1984. godine. Na kraju rada će se donijeti zaključci.