Odlomak

LCD
Liquid crystal display

LCD (engl. liquid crystal display) su ekrani koji se temelje na tehnologiji tečnih kristala. Oni su česti u potrošačkim uređajima kao što su video playeri, gaming uređaji, satovi, kalkulatori i telefoni.
LCD je ravni, tanki monitor čiji je ekran sastavljen od određenog broja piksela koji su poredani ispred nekog svetlosnog izvora. Troši veoma malo električne energije, te zauzima malo prostora. Tekčne kristale otkrio je još 1888. godine austrijski botaničar F. Reintzer, kada je proučavao materiju po imenu cholesteryl benzoate. Topljenjem te tvari, dobio je mutnu tečnost koja se hlađenjem bistrila i na kraju kristalizovala. Međutim, tek je 1968. godine pronađena materija koja je na sobnoj temperaturi imala ove karakteristike. Prvi LCD televizor su konstruisali stručnjaci Japanske kompanije Epson 1973. godine. Prvi LCD televizor u boji proizveden je 1984. godine.

Tehnologija LCD

LCD predstavlja opšti naziv za tanki ravni oblik displeja, koji se sastoji od većega ili manjeg broja piksela koji se nalaze u mreži ispred nekog izvora svetla, velika prednost ovakvih displeja jest upravo izvanredno mala potrošnja električne energije, čime su pogodni za ugradnju u uređajima koji se napajaju preko baterija. Svaki piksel na LCD-u sastoji se od sloja molekula tečnih kristala koji se nalazi između dva prozirna sloja elektroda i dva polarizirajuća filtra, na kojima se nalaze prorezi normalni jedni na druge.

Dok nema električnog napona, tečni kristali se nalaze u takozvanom relaksiranom (haotičnom) stanju. Kada tečnim kristalima dovedemo napon, oni se “slože” uz mikroskopske žlebove na elektrodama. Prorezi na dve elektrode su međusobno normalni pa se molekule “slažu” u koncentričnim krugovima. Svetlo što emituje izvor koji se nalazi iza elektroda se zato zakreće dok prolazi kroz sloj kristala, što mu omogućuje da prođe kroz drugi polarizirajući filtar. Pola intenziteta svetla apsorbuje se na prvom polarizujućem filtru, ali je po pravilu ceo sklop potpuno proziran. Kada se na elektrode dovede električno naelektrisanje, molekule tečnih kristala se smeštaju paralelno s električnim poljem, što za posledicu ima umanjeno skretanje svetla. Kada bismo tečne kristale potpuno polarizovali, prolazeće svetlo bi bilo polarizovano normalno na drugi filtar i samim time bi svetlo bilo potpuno blokirano, piksel se ne bi upalio.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Elektrotehnika

Više u Skripte

Komentari