Jezici u društvu
2
SADRŽAJ

4
2. FUNKCIONALNA KLASIFIKACIJA
Tipovi lingvističke klasifikacije:
-
genetska (genealoška)–jezičke porodice–zasnovana na vremenu: zajedničko
porijeklo,
-
tipološka–jezički tipovi/zasnovana na sličnostima i razlikama u jezičkoj strukturi,
-
arealna–jezički savezi/zasnovana na prostoru: kontaktna srodnost prostoru,
-
funkcionalna–jezički varijeteti /zasnovana na društvenim ulogama i ulogama u
komunikaciji.
Pri ulasku u funkcionalnu klasifikaciju jezika prvo smo dužni pomenuti termin varijetet.
On se definiše kao oblik jezika određen teritorijalno, socijalno ili funkcionalno. Zatim je
neophodno naglasiti termin idiom, kao sociolingvistički opšti naziv za jezik, dijalekt ili bilo koji
drugi jezički varijetet, bez nužnog objašnjavanja njegovog lingvističkog ili sociološkog statusa.
Pri čemu većina postojećih jezika nije uživala svoju pisanu formu, dok ostatak se većinom piše
od svog postojanja pa sve do danas.
Bazična podjela jezika se može izvršiti na pisane i nepisane sa funkcionalnog aspekta.
Pod istom klasifikacionom grupom ali s druge strane sfere možemo istaknuti standardne
i nestandardne jezike. Nestandardni su oni govorni varijeteti, uključujući i one žargonske,
kojima se u većini slučajeva služe pojedine jezičke i društvene grupe u neformalnoj
komunikaciji. One još uvijek nestandardne jezičke grupe oslovljene su kao vernakular i kao
takve su opšteprihvaćene. Zbog njihove stilske uređenosti, jezici mogu biti književni (zbog
svoje književne i kulturne forme) i klasični (iščezli kao sredstvo opšte govorne komunikacije).
Po prostornoj rasprostranjenosti jezika takođe se može obaviti izdvajanje jezičkih
minora i to: lokalni , ograničeni na neko uže područje; regionalni, koji se koriste u određenim
regijama unutar neke državne zajednice ali bez nacionalnog statusa; nacionalni jezici, kao
pripadajući, zajednički jezik jedne nacije, shvaćenoj bilo u narodnosnom ili državnom smislu.
Takođe je jako bitno spomenuti i jezike šire komunikacije koji su svedeni na pojedine
društveno-korisne oblasti kao što je saobraćaj, radi lakšeg razumijevanja istih na bilo kojoj
teritoriji bilo da je je spomenuti maternji ili nematernji jezik nekoj populaciji. Tako se
naddijaletski govorni tip za komunikaciju na nekom dijaletskim razuđenom području naziva
koine. Za još veće društvene mase sa još većom teritorijalnom rasprostranjenošću definisan je
pojam lingua franca, kao međunarodni jezički subjekat.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti