Odlomak

Miroslav Antić se javio u našoj poeziji stihovima koji su najpre mirisali aromom na Zmaja, a potom na njegove epigone i to zbirkom Nasmejani svet da bi, potom, rasterećen tradicionalnog lirskog balasta, objavio svoju Poslednju bajku (1964), zatim Plavi čuperak (1965), Šašavu knjigu (1972), Olovka ne piše srcem (1973), Garavi sokak ( 1973), Šiveli prekosutra (1974) i, najzad, poemu Druga strana vetra (1978). U svim pesničkim uzletima Antić je kretao putevima slobodnog pevanja i mišljenja: od zbirke do zbirke, osećalo se kako se njegova emocije bogate i razlistavaju, a on postaje pesnik mladih i autor koga vole i mladi i osrasli čitaoci.
Pisao je pesme, članke, drame, filmske i televizijske skripte i dokumentarne filmove. Kao režiser smatran je dijelom „crnog vala“ jugoslavenskog filma.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari