Sinteza i farmakološko dejstvo 

vitamina K

Vitamin K

Vitamin K 

je poznat kao 

koagulacijski

 (K u nazivu), 

odnosno 

antihemoragični vitamin,

 jer 

ima važnu ulogu u 

zgrušavanju krvi

. Nedostatak ovog vitamina može rezultovati raznim 

hemoragičnim bolestima.

Hemijska struktura

Vitamin K se ubraja u liposolubilne vitamine. U prirodi se nalazi u dva 

oblika: kao K1 i kao K2, a sintetskim putem dobijeni su K3, K4 i K5. K1 

unosimo u organizam putem hrane,dok K2 sintetišu bakterije iz grupe 

coli u tankom crevu.

Grupa od nekoliko vitamina po svojoj su strukturi naftokinoni. 

Vitamini K1 (fitomenadion) i K2 (menakinon) su prirodnog porekla, a 

K3 (menadion) se dobija sintetski. Oni nisu rastvorljivi u vodi i pod 

uticajem svetlosti se raspadaju. 

Nestabilan je u alkalijama i na svetlu. Apsorpciju vitamina K pomaže 

neomicin, a odmažu mineralna ulja, X-zračenje, radijacija, užegla 

mast. Neki antibiotici uništavaju crevne bakterije koje proizvode 

vitamin K. 

Izvori

Zdrava odrasla osoba može dovoljno vitamina K uneti hranom ili 

sintezom menakinona (K2) pomoću bakterija u crevima. Prirodni 

izvori: kupus, karfiol, prokelj, spanać, kopriva, indijska lucerka 

(alfafa), paradajz, grašak, soja, šargarepa, krompir, džigerica, biljna 

ulja, riblje ulje, mleko, sir, žumance, alge. Nalazi se u jetri, kravljem 

mleku, žumancetu i žitaricama. 

Uloga

 

Vitamin K je neophodan za pokretanje sinteze četiri najvažnija 

faktora koagulacije: protrombina, faktora VII, IX I X i čini značajan 

faktor za sprečavanje krvarenja. Neki proteini ,važni za normalan 

metabolizam kostiju, od kojih zavisi unos kalcijuma u kosti, takođe su 

zavisni od vitamina K.

Dnevne potrebe

Dnevne količine vitamina K su jako male. Smatra se odgovarajućim 

ako odrasla osoba uzima oko 300 µg. 

Hipovitaminoza

Bakterije stalno sintetiše vitamin K u gastrointestinalnom traktu tako 

da manjak vitamina K nastaje retko samo zato što ga nema u hrani, 

osim kod novorođenčadi pre nego što se u njih razvije intestinalna 

bakterijska flora. Kod novorođenčadi postoji fiziološka 

hipovitaminoza pa se u porodilištima daje K1 neposredno posle 

porođaja. 

Međutim, do manjka vitamina K često dolazi usled slabe apsorpcije 

masti iz gastrointestinalnog trakta, zbog toga što se vitamin K, koji je 

liposolubilan, apsorbuje iz creva zajedno sa mastima. 

background image

• stvaranje trombocitnog čepa

• formiranje krvnog ugruška (koagulacija)

• stabilizaciju krvnog ugruška ili njegovo razlaganje (liza)

Sužavanje krvnog suda

Odmah posle oštećenja krvnog suda dolazi do njegovog sužavanja. Na 

taj način se smanjuje gubitak krvi iz otvora na sudu. Sužavanje je 

posledica nervnih refleksa simpatičkog sistema, lokalne kontrakcije 

mišića krvnog suda kao odgovor na oštećenje i vazokonstriktornih 

supstanci iz povređenog tkiva i krvnih pločica npr. tromboksan A2, 

serotonin...

Stvaranje trombocitnog čepa

Trombociti (krvne pločice) su krvne ćelije čija je uloga upravo da zaustavljaju 

krvarenje iz povređenog suda. Ukoliko je povreda mala dolazi samo do 

akumulacije trombocita na mestu povrede i njihovog povezivanja u vidu čepa, 

čime se zaustavlja krvarenje. Ukoliko je povreda veća potrebna je i aktivacija 

sistema zgrušavanja, u kojem krvne pločice aktivno učestvuju. Kada trombociti 

dođu u kontakt sa oštećenim zidom krvnog suda, oni se aktiviraju. Počinju da 

bubre, postaju lepljivi, dobijaju nepravilni oblik, sa brojnim nastavcima sa 

njihove površine. Krvne pločice sekretuju veliku količinu supstanci: 

tromboksan A2, serotonin, ADP... koji aktiviraju druge trombocite, ali i deluju 

na sam krvni sud (sužavaju ga). Do povezivanja trombocita između sebe i sa 

krvnim sudom dolazi usled vezivanja određenih supstanci sa određenim 

receptorima. Kada dođe do oštećenja krvnog suda eksprimiraju se supstance 

zida krvnog suda kao npr. fibronektin, laminin, vitronektin, kolagen. 

Trombociti raspolažu receptorima za ove proteine, tako da se vezuju za njih. 

Povezivanje krvnih pločica sa kolagenom krvnog suda omogućava Fon 

Vilebrandov faktor. Ovaj faktor omogućava i povezivanje između samih 

trombocita. U povezivanju krvnih pločica u trombocitni čep učetvuje i 

fibrinogen, protein krvne plazme čijom se aktivacijom stvara krvni ugrušak.

Sužavanje krvnog suda i stvaranje trombocitnog čepa čine primarnu fazu 

hemostaze. Zgrušavanje krvi čini sekundarnu fazu.

Ukoliko je povreda krvnog suda veća dolazi do aktivacije treće faze hemostaze, 

a to je zgrušavanje krvi. Ovaj proces počinju aktivatorske supstance iz zida 

krvnog suda, krvnih pločica i proteina krvne plazme. U krvi se nalazi veliki 

broj supstanci koje utiču na zgrušavanje krvi. Neke od njih izazivaju 

zgrušavanje pa se zovu prokoagulansi, a neke sprečavaju, to su antikoagulansi. 

Da li će doći do zgrušavanja ili ne zavisi od ravnoteže između ove dve grupe. U 

normalnom stanju preovlađuju antikoagulansi, a ako se krvni sud povredi 

aktiviraju se prokoagulansi pa dolazi do zgrušavanja. Inače gotovo sve 

supstance koje izazivaju koagulaciju se normalno nalaze u neaktivnom stanju. 

Ukoliko dođe do njihove aktivacije nastaje kaskadna reakcija gde jedna 

supstanca aktivira drugu, a ova sledeću itd. Na taj način se mnogostruko 

povećava dejsvo. Zgrušavanje krvi se može aktivirati spoljašnjim i unutrašnjim 

sistemom koagulacije. Kao rezultat ove reakcije nastaje enzimski kompleks-

aktivator protrombina, koji neaktivni protein krvne plazme protrombin 

prevodi u aktivni trombin. Trombin dalje aktivira neaktivni protein plazme 

fibrinogen u fibrin tako što ga cepa na delove (monomere), koje se međusobno 

povezuju i grade mrežu u koju se hvataju krvne ćelije. Na taj način formira se 

krvni ugrušak.

U procesu zgrušavanja krvi ključnu ulogu igraju supstance koje se zovu faktori 

koagulacije krvi.

FAKTORI KOAGULACIJE

Naziv faktora koagulacije

Uloga

faktor I (Fibrinogen)

formira fibrinsku mrežu

Faktor II (protrombin)

aktivira faktore I, V, VII, 

XIII, protein C, trombocite

background image

Spoljašnji put aktiviranja zgrušavanja krvi

Spoljašnji put aktivacije zgrušavanja krvi započinje povredom zida 

krvnog suda, usled čega se iz zida oslobađa tkivni tromboplastin 

(faktor III). On se sastoji od fosfolipida tkivnih membrana i 

lipoproteinskog kompleksa koji sadrži jedan važan enzim. Kod nekih 

bakterijskih infekcija mogu neki bakterijski toksini-endotoksini 

izazvati oslobađanje ovog faktora, što može dovesti do diseminovane 

intravaskularne koagulacije (DIK), jednog teškog stanja.

Lipoproteinski kompleks tkivnog faktora se vezuje sa faktorom VII, 

aktivira ga i u njegovom prisustvu zajedno sa jonima kalcijuma 

(faktor IV) aktivira faktor X. Ovaj kompleks faktora III i VII, aktivira 

još i faktor IX, koji spada u unutrašnji put koagulacije i na taj način se 

ova dva puta zgrušavanja krvi povezuju.

Slika 1 – Šema mehanizma koagulacije krvi

Želiš da pročitaš svih 24 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti