Odlomak

Nastanak rimske države,faze razvoja,kao i fenomen dugog opstanka
1.    Uvod

Rimsko pravo je robovlasničko ali ima neke odlike i rešenja koja imaju univerzalni karakter koji ga čini prihvatljivim i u srednjem veku i danas.
Rimsko pravo, moral i literatura, pružaju brojne dokaze o svom robovlasničkom karakteru. Materijalna osnova rimske civilizacije je gotovo cela sagrađena robovskim radom, a njena kulturna nadgradnja isključivo radom slobodnih i to pripadnika najviših staleža. Rob je deo imovine, stvar. Rimsko pravo ne priznaje robu svojstvo lica u pravu servus nullum caput habet. Prema jednoj senatorskoj odluci (Senatus consultum Silanianum), ako se desi da rob ubije gospodara, a to se dešavalo, svi robovi koji se zateknu u zgradi osuđivani su na smrtnu kaznu. Zato što je fizički rad prepušten robovima, društvo prezire svaku proizvodnu aktivnost, naročito za naknadu. Tek krajnja beda primorava sirotinju na najmni rad. Rimljanima nije padalo na pamet da svoje izume koje su koristili u gladijatorskim igrama primene da bi unapredili proizvodnju, jer kako kaže Ciceron njiva na kojoj kopa rob tu nema ništa dostojnog slobodnom čoveku”. Osnovna proizvodna snaga od početka pa do kraja antičkog sveta bili su mišići ljudi i životinja. I pravni režim nosi tragove ovakvog odnosa prema proizvodnom radu. Nijedan grčki ili rimski mislilac nije se pobunio protiv ustanove ropstva. Smatrali su je prirodnom pojavom, raširenom i prihvaćenom od svih naroda.
Međutim rimsko pravo ima i neke van klasne univerzalno prihvaćene osobine. U pravnom poretku nalazimo manje normi koje imaju robovlasnički karakter. Odnos prema robu manje je regulisan pojedničanom pravilima, a više opštim pretpostavkama sistema. Jedna od njih je da rob nije subjekt, već objekt, predmet svojine. Druga je patria potestas. Porodični starešina je imao gotovo despotsku vlast prema ukućanima, a posebno prema robovima. Rimski normativni sistem ne reguliše samo odnose između klasa, već i unutar njih. Ona određuje prava i obaveze učesnika pravnog prometa, prodavaca i kupaca, zajmodavaca i zajmoprimaca, advokata i klijenata. Sve su to subjekti koji pripadaju robovlasničkoj klasi, pa zato ta pravila imaju vanklasni, tehnički karakter pa otuda je bila moguća njihova primena i Vizantiji, u feudalnoj Evropi i građanskom društvu.

 

 
2.    Rimsko pravo

Celokupno rimsko pravo se, formalno, zasnivalo na Zakonu dvanaest tablica. Zakon dvanaest tablica je bio prilično primitivan zbornik. Ipak, sadržao je veliki broj propisa koji su bili osnova čitavog rimskog pravnog sistema. Ovaj zakon nikad nije bio menjan, dopunjavan, niti su mu neki propisi bili brisani, nego je on formalnopravno važio je kroz celokupnu rimsku istoriju. Ovo, naravno, ne znači da je zakon bio savršen. Daleko od toga, ali su preduzimljivi Rimljani jednostavno prelazili preko nekih zastarelih propisa ili su ih tumačenjem prilagođavali izmenjenoj stvarnosti. Pošto su bili veliki tradicionalnosti, nikad nisu smogli hrabrosti da ga ukinu ili promene. Smatrali su ga božanskim zakonom, učili ga napamet u školama i smatrali ga osnovnim izvorom celokupnog prava.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari